Dobro te služi sećanje samo pogrešno zaključuješ ono što si čuo.
Kako to ja nemam Sina?
Ako tvrdiš, a tvrdiš, da u Isusu iz Nazareta nije utjelovljen i nastanjen Sin nego Otac, onda naprosto nemaš Sina. A kako Ivan reče, "
Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca".
Reci mi o kome Isaije u 9.6 govori o Ocu ili Sinu i ima li on tu Sina?
Naravno da ima, samo ti Izaiju nisi najbolje razumio. Jedan od Izaijinih epiteta, "Otac vječni", tebi i tvom razumu nije bio podsticaj razumijevanju odnosa Oca i Sina, nego uzoholjenju razuma i nijekanju Sina. Tko su Otac i Sin i kakav je njihov suodnos otkriveno nam je upravo u novozavjetnoj (potpunoj) objavi. Da je u tvom slučaju riječ baš o uzoholjenju razuma, najbolje pokazuje i tvoj stav prema novozavjetnim spisima. Prema tebi, novozavjetni spisi su ono što po svome sastaviše "vuci grabljivi", nakon što "spališe zapise koji su vrijedili". Zbog čega ovakav tvoj stav prema Novom zavjetu? Pa zbog toga što nam se u novozavjetnoj objavi
Otac i Sin objavljuju kao dvojica, jedan drugom se obraćaju, a ti Sina niječeš proglašavajući ga
samo ulogom koju igra Otac. Ako je Sin samo uloga, on nije i ne može biti zasebna Osoba, tvrdiš ti, a Novi zavjet upravo afirmira Sina koji za sebe kaže "
Ja", a Ocu se obraća sa "
Oče". Otac jednako tako, objavljuje "
sam sebe", i za Sina kaže: "
Ovo je Sin moj ljubljeni". Dakle, i Otac i Sin svjedoče
za dvojicu i o dvojici. Jasno je ovo svakome tko otvori Novi zavjet, jasno je i tebi, zato ti i ne preostaje ništa drugo nego Novi zavjet opečatiti "spaljivanjem i korigiranjem", i sve to pripisati "vucima grabljivim".