poštovanje i pozdrav
evo i od mene mali prilog o novom svjetskom poretku
NOVI SVJETSKI POREDAK
3. POGLAVLJE KNJIGE DANIJELOVE
"Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatan kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina, da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor.
Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo, što vam se naređuje: u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psalitra, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu." Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. Uto dodđoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! Ti si, kralju, naredio svakome čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala,da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, MeŠak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova, i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogo*va, i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? Jeste li voljni, ćim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"
Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.
Na te rijeći kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja. Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama, baciše u zažarenu peć. Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć.
Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo kralju!" On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu." Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mečače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!"
Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego.
Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izba*viti kao ovaj." Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni ućini Bog Svevišnji. Čudesa njegova kako silna!
Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno!
Vlast njegova za sva pokoljenja."(Daniel. 3:1-30.)
Vidimo kako su ljudi doista povjerovali u ono Sotonino obećanje, koje on izreče Evi još u Raju "eritis sicut dii...." (bit čete kao bogovi) Postanak.3:5. Tako je vjerovao i Nabukodonozor napravivši ovaj veliki kip u polju Duri. U stvari ovaj kip je bio imitacija onoga kipa kojeg je Nabukodonozor vidio u snu. I kralj je smatrao da ima pravo uspostaviti sebe kao vrhovno božanstvo i natjerati sve svoje podanike da mu iskazuju božanske sasti. Ali to je bila Sotonina lukava zamka. Jer se kroz Nabukodonozora i golemi kip u polju Duri, htio obožavati sam Sotona. On uvijek radi zakulisno, iza scene, kao u kazalištu lutaka, kao u igri sjenki. Sotona je nevidljivi režiser, a ljudi su samo vidljivi izvršitelji, lutke na duhovnim koncima obmane, kojima se upravlja iz mraka i sjenke iza kulise vidljive povijesti i vremena. Međutim, postoji jedan režiser močniji od sotone, postoji jedan Jači od Jakoga.
Bog je tako vodio događaje da je veliki broj poganskih naroda koji su živjeli pod vlašču babilonske imperije imalo priliku upoznati Živoga Boga, Jehovu, Stvoritelja i neba i zemlje. Kroz tri vjerna židovska mladića, Jehova je pokazao svoju slavu i moći i pred kraljem Nabukodonozorom i pred svim službenicima, velikašima i upraviteljima njegova velikog kraljevstva. Ujedno se Jehova otkrio kao jedini Pravi Bog, onaj koji može izbaviti kako mu je volja, ali može i oboriti kako mu je volja. To će Bog pokazati kralju Nabukodonozoru kad se uzoholio, što nam opisuje četvrto poglavlje knjige proroka Danijela.
Bog je volio i Nabukodonozora, vidio je u njemu još dobra i želio ga je izliječiti od oholosti, spasiti ga od njega samoga. Zato je Nabukodonozora proveo ispod šibe svoje da odbaci od njega grijeh i njego*vo prokletstvo koje donosi vječnu propast. Ujedno, Bog je kroz sve to što je činio postizao i još jedan mnogo veći, sveobuhvatniji cilj: trudio se izliječiti, iscijeliti cijelu babilonsku imperiju. Židovski narod, mada prognan, opustošen, preseljen sa svoje voljene zemlje, odnosno domovine, imao je biti dobri kvasac usred tame jednog poganstva, Judejci su imali biti sol, usred zla oholosti i praznovjerja neznaboštva, i svjetionik poniznosti usred pobješnjelog mora objesti. Kralj Nabukodonozor je smatrao da uspostavom odvratnog idolopoklonstva i bogohule u polju Duri, proglasuje svoj NOVI SVJETSKI POREDAK! Ali... međutim, Jehova je imao druge planove, dobre planove "za sinove čovječje..." "Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru; 'ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nečemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao". (Danijel.4:16-18.)
Ova tri mladića su bili lojalni građani babilonske države. Što više: bili su visoki dužnosnici te vlasti, i faktički, Nabukodonozorovi ministri. Ali oni su od malih nogu učeni od svojih židovskih pobožnih roditelja, da je prije i iznad svega, pa i iznad života, poslušnost "Jehovi, Bogu tvojemu..." I pravo savjesti svakog ljudskog bića je iznad svake tiranije i prisile, iznad svake lažne i bogohulne religije koja želi sebe proglasiti božanstvom. Tako isto je sloboda savjesti iznad svake brutalnosti vjerskog fanatizma i zatucanosti koja se kroz formu države, tzv. "viših interesa" ili "rase" ili "nacije" ili "kaste" želi divinizirati i postaviti na mjesto Jedinoga Boga. Mnogo je kraljeva, vladara, careva, diktatora, kroz svu povijest pokušavalo isto ono što i Nabukodonozor u polju Duri. Samo se ti pokušaji svijaju kao zmija kroz razne formule, oko raznih stožernih ideja, kroz optiku trenutnih, plitkoumnih i kratkoročnih ciljeva. Kao zmija su se ti pokušaji uvijali oko formule dobrih želja i "pobožnih namjera!" Od pada čovjeka u grijeh, neprekidno se vodi žestoka, kontinuirana bitka za slobodu. Na svakom djeliću zemaljske kugle, u svakom trenutku vremena, u svakom djelovanju, odvija se velika, strašna borba nevidljivih, močnih sila. Tu borbu možemo idnetificirati kao borbu, bitku sila slobode čovječanstva, nju predvodi Jehova, Bog naš, Spasitelj, sa Sinom svojim Isusom Kristom. I sila ropstva, koje žele cijelo čovječanstvo podjarmiti u okove iz kojih više nikad ne bi bilo izlaska, na čelu ovih mračnih sila jest lucifer, sotona, pali anđeo, poglavar svih demona, prvi pobunjenik na pravdu i istinu. Svi ljudi, htjeli to ili ne, znali to ili ne, učestvuju u ovoj bitci. Nema neutralnih. Nema trećeg carstva. Vidimo kako se lice kralja Nabukodonozora izobličilo, "a lice mu se iznakazi..." od bijesa. Kako jadno: najmočniji vladar, kralj nad cijelim ondašnjim svijetom, a ne vlada svojim sopstvenim duhom. To je otkrilo svu njegovu slabost. To je pokazalo kako je čovjek slab i jadan bez Boga, izložen na vjetrometini, na milost i nemilost sila zla. A kako su ona tri mladića, nasuprot izbezumljenom vladaru, bili jaki, smireni, veliki u svojoj pobožnoj jednostavnosti. Jer... bili su jaki u vjeri u Boga, smireni u spoznaji Njegove Ijubavi i veliki u osvjedočenju Njegove podrške i odobravanja.
Sve ovo silno se dojmilo i kralja Nabukodonozora, kad je pozvao mladiće da iziđu iz užarene peći. Kasnije... kad je dan minuo, i noćne sjenke se spustile nad Babilonom, nad kraljevskim palačama, nad Nabukodonozorovim odajama, kralj je sam sa sobom, prebirao u glavi sve događaje tog značajnoga dana. I Duh Božji mu je svjedočio istinu. Ukazivao mu je na smirenost mladića, izloženih smrtnoj prijetnji. I nasuprot tome kraljevu izbezumljenost koja ga je ponizila do nivoa bezumnih stvorenja, zvjeri bez samokontrole. Svi ti događaji bili su Božji metod, liječenje, ne bi li se spasilo što se spasiti može. Bog ljubi čovjeka, On poznaje sve naše mane, sve naše slabosti, ali nas ipak ljubi, jer nas gleda očima svoje ljubavi, gleda nas u liku svoga Sina Isusa, i zna što možemo postati, ako dopustimo da nas On vodi. Vidi nas kakvi plemeniti, ljubazni i čisti možemo postati. Jehova, Bog naš, neizrecivom mržnjom mrzi grijeh, a u isto vrijeme ljubavlju jačom od smrti ljubi griješnika, dajući mu milost da bi ga odvratio od grijeha i spasio od propasti. To je velika slava Božjeg karaktera. To je najteže, mrziti mane, mrziti pokvarenost, mrziti nesavršenost, a ipak ljubiti onoga tko sve te mane, i još mnoge druge nosi. Takav karakter može imati samo ljubav. Bog je ljubio i kralja Nabukodonozora, mrzio je njegove grijehe, njegovu oholost, sujetu, taštinu, razmetljivost, ali je ljubio Nabukodonozora. Vidio je u njemu i mogučnosti dobra, vidio je u Nabukodonozoru, smisao za red, čvrstinu, želju za nekim boljim, ispunjenijim životom, težnju za duhovnošću. Jehova čita karaktere i srca sinova ljudskih. On prozire namjere skrivene u tami, i misli što iz daljine, iz maglovitih obzorja duše tek dolaze; ideje koje iz oblaka želja tek polijeću. Bog je učio Nabukodonozora, kao što se uči dijete. I kažnjavao ga da bi primio pouku. Jer Jehovini planovi su tako veliki, sveobuhvatni, da im niti mali dio ne može shvatiti ni najjači ljudski um. Jehovini putevi su vječni, staze Njegove iznad zvijezda, a misli Njegove iznad svih nebesa. "Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jehova je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vrača, jača nemočnoga." (Izaija.40:28.29.) "Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jehova, Bog nad vojskama, njegovo je ime." (Amos.4:13.)
7. POGLAVLJE KNJIGE DANIJELOVE
"Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.
Kazivaše ovako:
Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medyjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: "Ustani, nažderi se mesa!" Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. Zatim u nočnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oći kao oći čovječje, i usta koja govorahu velike hule. Gledao sam:
Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu Njemu, mirijade stajahu pred Njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok. Gledah u noćnim videnjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k Njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast Njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo Njegovo neće propasti. Meni, Danielu smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome, on mi odgovori i kaza mi značenje:
"One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji če se dići na zemlji. Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveti Svevišnjega, i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova." Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanred*no strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže, i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imase oći i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetih te ih nadvladava, dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svetima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveti zaposjedoše kraljevstvo. On reće: "Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit je i smrviti. A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja. On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svete Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveti će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim unistiti. A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetih Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu." Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima, i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu. (Daniel.7:l-28.) Svaki simbol u Bibliji ima svoje stvarno, duboko, duhovno značenje, svaka slika i prikaz ima svoju poruku za vrijeme i za vječnost. "More" predstavlja narode, plemena i jezike. "Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum naroda koji šume kao što šumore silne vode. Šume narodi kao što silne vode šumore..." (Izaija. 17:12-13.)
"Vjetrovi" su simbol političkih i vjerskih previranja i sukoba. "Zvijeri", ili "Zvijer" uvijek predstav*lja zemaljska kraljevstva koja progone pravdu i istinu, koja tlače prave vjernike na zemlji. Danijel je vidio zvijeri kako izlaze iz mora. To predstavlja postanak ovosvjetskih kraljevstava, koja dolaze iz uzavrele buke naroda, iz tutnjave onih silnih voda - jezika, plemena i ljudi svih rasa, običaja i sukobljenih interesa. Svaka zvijer, prikazana u ovom svetom viđenju, predstavlja realno ovozemaljsko kraljevstvo, ili imperiju koja će nastati. Te sile, koje su se tak trebale pojaviti na pozornici povijesti, objašnjene su ili identificirane uporedbom sa pravim zvijerima i njihovim karakteristikama. Prva jest: Babilon, pa potom, Medo-Perzija, potom: Grčko-Makedonsko kraljevstvo, i na kraju Rimsko carstvo. Na kraju toga niza, iz zadnje zvijeri, pojavljuje se jedna nova sila, nazvana "Mali rog..." U Bibliji je "rog" simbol, sile, moći, simbol ovozemaljske vlasti, bilo svjetovne ili duhovne prirode. Potom je pokazan Sud kojim će biti okončana ovozemaljska povijest i uništena vlast zvijeri koje su uzurpirale prava koja im ne pripadaju. Ipak će na kraju Bog predati svu vlast nad ovim svijetom svome Sinu, našem Spasitelju, Isusu Kristu. Ove četiri velike zvijeri, u stvari, predstavljaju onaj kip, veliki lik, kojeg je Nabukodonozor vidio kako stoji na zemlji. Istim redosljedom su prikazane zvijeri. "Zlatna glava" predstavlja babilonsku imperi*ju, ali isto tako i zvijer (jer su tlačili i progonili Božji narod - Izraela!) prikazanu u sedmom poglavlju u simbolu "Lava" i to čak s orlovskim krilima. Time je ukazano na snagu, brzinu i nadmoč ondašnjeg Babilona. Pa potom "prsa i ruke od srebra..." to je predstavljeno drugom zvijeri: "Medvjed" - Medo - Perzija, pa dalje sve do prsta na nogama lika, ili "Mali rog" koji je ratovao protiv Boga i ubijao Njegov narod, gazio Božju istinu i sebe uzdizao (bogohulio) iznad samoga Stvoritelja. na različite načine Bog je otkrio istinu, i učinio ju razumljivom. Od ovog sedmog poglavlja u knjizi proroka Danijela, započinje veliki proročki lanac, koji se završava u Knjizi otkrivenje, napose kroz 12.13.17 i 18, poglavlje.
12. POGLAVLJE OTKRIVENJA
Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i "vikala je u bolovima" i mukama "rađanja". Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu "nebeskih zvijezda i surva" ih "na zemlju". Zmaj stade pred Ženu koja je imala roditi, da joj proždre Dijete ćim ga rodi. I ona "rodi" sina - "muškarca" - koji "će vladati" svim "narodima željeznim žezlom". Njezino Dijete bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a Žena pobježe u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonište, da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. U to se zametnu rat u nebu koji je "Mihael" sa svojim anđelima morao voditi protiv Aždaje. Aždaja i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I "mjesta" za njih više nije bilo" u nebu. Bijaše zbačena velika Aždaja, stara "Zmija" koja se zove "đavao" - "sotona", zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli. U to čuh jak glas u nebu gdje govori: "Sad je nastupilo spasenje i snaga i kraljevska vlast našega Boga, i vlast Njegova Pomazanika, jer je zbačen tužitelj naše braće, koji ih je optuzžvao dan i noć pred našim Bogom. Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva, jer su prezreli svoj život sve do smrti. Zato "se veselite, nebesa" i vi koji stanujete u njima, jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom svjestan da ima samo još malo vremena!" Kad Zmija vidje da je zbačena na zemlju, poče progoniti Ženu koja je rodila muško dijete. Ali Ženi bijahu dana dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje sklonište, gdje će se - daleko od Zmije -hraniti "jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena". Tada Zmija ispusti iz svojih usta za Ženom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka. Ali zemlja pomože Ženi: otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustila Zmija iz svojih usta. Tada, obuzeta gnjevom protiv Žene, Zmija ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.
I zaustavi se na morskom žalu." (Otkrivenje. 12:1-18.)
13. POGLAVLJE OTKRIVENJA
Potom opazih "gdje izlazi iz mora Zvijer" sa "deset rogova" i sedam glava. Nosila je na rogovima deset kruna, a na svojim glavama bogohulne naslove. Ta "Zvijer" koju sam vidio "sličila je na leoparda"; noge su joj bile "kao u medvjeda", a usta kao "u lava". Zmija joj predade svoju moć, svoje prijestolje i veliku vlast. I vidio sam jednu od njezinih glava kao smrtnosnosno ranjenu. Ali njezina je smrtonosna rana bila izlijećena. Sva se zemlja zanese za Zvijeri. Ljudi se pokloniše Zmiji što je Zvijeri predao vlast, a pok*loniše se i Zvijeri s rijećima: "Tko je jednak Zvijeri i tko se može boriti protiv nje?" I bila su joj dana "usta" koja "su govorila ohole riječi" i psovke, i vlast "da to čini" četrdeset i dva mjeseca. Tada ona otvori usta da izgovara uvrede protiv Boga i psuje njegovo ime, njegovo boravište i nebeske stanovnike. I bijaše joj dopušteno "da povede rat protiv svetih i da ih pobijedi"; dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom, jezikom i narodom. I poklonit će joj se svi stanovnici zemlje - svaki čije ime od postanka svijeta ne stoji "upisano u knjizi života zaklanog Janjeta". Tko ima uho, neka čuje: "Tko je" određen "za ropstvo", "ide u ropstvo"; "tko je" određen "da pogine od mača", "od mača" mora poginuti! Na tome se temelji postojanost i pouzdanje svetih. Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrši u njezinoj službi i čini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izliječena smrtonosna rana. Ona čini velika čudesa, tako da i vatru s neba spušta na zemlju naočigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje čudesima koja su joj dana da ih ćini u službi Zvijeri, svjetujući stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena mačem, ali ostade na životu. Čak joj je bilo dopušteno da udahne život kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi "koji se ne htjedoše pokloniti kipu Zvijeri". Ona ćini da svi - mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi - udare sebi žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena. Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran neka odgoneta značenja broja Zvijeri. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj šesto šezdeset i šest." (Otkrivenje. 13:1-18.)
Ovaj broj u stvari je napisan na velikoj kapi koju nosi papa na glavi, u svečanim prigodama, kao znak papske moći i sile. Na toj kapi je napisano "namjesnik Sina Božjeg". Ustvari, to nije obicna kapa nego kao kruna. Kad se ova titula pročita u latinskom jeziku, a latinska slova se pretvore u brojke, dobije se točan broj 666. Ovaj broj na papinoj kruni su pročitali kršćani još u srednjem vijeku.
BITKA ZA SLOBODU
Dakle, vidimo, tako zvani Novi svjetski poredak nije ništa novo. To je želja svih zlosilnika, diktatora i "velikih vođa" od pradavnih vremena. To je želja sila zla da vladaju svijetom po svojoj volji. Pa u čemu je onda bit ovog novoga, Američkog, Novog svjetskog poretka. Njegova bit je prikazana i to vrlo transparentno upravo na moneti Sjedinjenih država - dolaru. Na toj zelenoj novčanici napisan je "njihov" (vladara iz sjenke) program, njihov konačni cilj i sredstva koja namjeravaju uporabiti da bi ga ostvarili. Na toj novčanici piše: "NOVUS ORDO SECLORUM" što bi se prevelo sa "NOVI POREDAK SVIJETA", ili još točnije "NOVI POREDAK VJEKOVA". Dakle, nije to posao koji se radi od jučer, niti je to ideja od nekoliko godina. To je drevna ideja Zmije da podjarmi cijelu ijudsku rasu. Još u Rajskom vrtu, u Edenu, Zmija je obećala Evi da će se obogotvoriti, ako prekrši Božji Zakon. "A Zmija reče ženi: 'Ne, nećete vi umrijeti, nego... zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega (drveta spoznaje dobra i zla) otvoriti oći, pa će te postati kao bogovi..." (Postanak.3:4.5.) A kad su poslusali Kušača, Goropadnika, doista su im se otvorile oći, ali... samo da bi vidjeli da su goli! "Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oći zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda nje*gova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oći, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregaće." (Postanak.3:6.7.) Tako im je Zmija otela ono što su već imali, a ponudila im u zamjenu ono što ni sama nema. Kako su ljudi ludo uradili! Kakva tragična trgovina!
Od tih davnih vremena, Zmija (Sotona) je postala još lukavija, ostarjela u grijehu, ispunjena svakom nečistoćom, žudnjom, prijevarom, lažnim obećanjima, mržnjom, krvoprolićem. Na žalost toj prvoj laži: da ljudi mogu postati Bog, vjerovalo je mnogo vladara, močnika, imperatora, silnika. Svi su oni smatrali da će njihovo vladanje biti vječno, a baš njihov poredak da će biti Novi poredak svijeta. Međutim i prijepotopna civilizacija i Nimrod, i Nabukodonozor, Aleksandar Makedonski, faraoni i Cezar i Karlo Veliki, i Napoleon i Hitler bili su samo etape u razvoju poretka koji se gradi već vjekovima, kao što je zacrtano u njihovom programu: "NOVUS ORDO SECLORUM..."
Od pada svijeta u grijeh, Zmija pokušava izgraditi svoj poredak zasnovan na načelima potpuno suprotnim Jehovinu Zakonu. Na načelima prava jačega, sile i tiranije. Razvoj tih načela vidimo upravo u slici zbivanja u polju Duri. To se sad ponovno sprema za cijelo čovječanstvo. "Kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu..." čovječanstvo je već ušlo u svoju posljednju, odsudnu bitku - majku svih bitaka, bitku za slobo*du. Posljednji svjetski rat, jest duhovni rat. Svako ljudsko biće je vojnik jedne strane, ili sila ropstva, ili sila slobode. Svakome će sudbina biti prema vlastitoj odluci. I kao što onda, u ono vrijeme, velika većina ljudi iz svih rasa, jezika, plemena i religija pod cijelim nebom se pokorno sagnula i poklonila Nabukodonozorovom kipu, tako će biti i sada. I kao što je onda samo mali broj ljudi, ostao uspravan i nije se pokorio naredbi Zmije (kroz babilonsko kraljevstvo i njegovu vlast), tako će biti i sada. Piramida (naslikana na moneti Sjedinjenih Država - dolaru) se izgraduje. A oko boga ozirisa (lucifera) svu gradnju nadzire. Međutim oko Jehovino, Boga nad svim bogovima, nadzire piramidu ljudske ludosti i demonske drskosti, a također i ozirisa i sve njegove puteve. Ljudi se ujedinjuju u savez zla te da bi oborili Jehovinu vlast. Međutim postići će samo to da će uništiti svijet na kojem žive, i sami će još snositi odgovornost za taj čin. Zmija laskavo govori, obećaje ljudima slobodu, nudi im slavu, savjetuje silu. A sve će to ipak pasti na glavu i savjetniku i onima koji su ljubili te savjete. Gradi se na sve strane, vrše se završni radovi. Golema piramida u polju Zemlja, privodi se kraju. Još samo završni udarac, još samo završni majstorski graditeljski potez - stavljanje posljednjeg, najvišeg kamena koji je monolit iz jednog komada (što označava jedinstvenu svjetsku vladu i svjetsku diktaturu) i građevina, ne bilo koja građevina - nego... jezikom simbola - Velika građevina će biti gotova. Zamka će biti zatvorena, krletka Ptičareva spuštena. A "gojimi" će biti u čudu i strahu. Ali, sve ovo treba učiniti prihvatljivim i opčeprihvačenim za "gojime". Zato je tu televizija, radio, tisak, obrazovanje, ali ne bilo koje obrazovanje, nego obrazovanje po poživotinjenim majmunskim načelima darwinizma. Stvarenjem vjernih, ateistickih, poživotinjenih građana Novog poretka., građana ispranoga mozga i kontrolirane svijesti koji smatraju da već konzumiraju slobodu, a potpuni su robovi. A one koji su doista slobodni smatraju za zaostale i uskogrudne fanatike i zanešenjake. Dijabolički sustav vladanja putem masovnih medija komunikacija već funkcionira, ali.. samo nad onima koji nemaju zaštitu, - ISTINU. A Jedan veći od svih ljudi i đavola reče: "Ja sam Put Istina i Život..." (Ivan. 14:6.) Tehnike zavođenja i obmanjivanja, danas su dosegnule takvu razinu da "slo*bodni" to jest gojimi nemaju pojma o tome. Zavodljive igre, sofisticirana tehnologija zabave, u rukama nekolicine zlih ljudi, čini svoje. Moral novih generacija prezire "zaostalost" svojih oćeva i majki, moral novoga čovjeka jest - nemoral! Njegov Bog, jeste on sam. A njegovo načelo je: da nema načela, izdajstvo ponosa, sebe, dostojanstva, svoga bližnjega, jest "kooperativnost" koja se nagrađuje. Poniznost pseća odanost pred jakima, a oholost i surovost nad slabima jest prihvatljiva snalažljivost. Egoizam je dobio novo ime, a prokletstvo nove oblike. Filigranskim vezom plete se mreža nad cijelim čovječanstvom. Ništa se ne događa slučajno. Rijeć "gojim" je stara rijeć porijeklom iz hebrejskog jezika, ali svoje korijene ima u davnim vremenima i jezicima Istoka. Ona oznaćava one ljude koji ne poznaju Božji Zakon, i koji žive kao životinje na svijetu, bez spoznaje moralne obveze i odgovornosti. Ta rijeć, usrvari, vodi porijeklo iz samih luciferovih usta, jer on je onaj koji ljude ući kršiti Božji Zakon, a onda ih prezire i optužuje pred Jehovom da nisu dostojni Jehovine milosti. Lucifer optužuje ljude koje je on osobno zaveo i upropastio naziva ih neznalicama i životinjama. Taj rječnik su prihvatili i umišljeni vladari ovog svijeta. To su on ljudi koji smatraju da će lukavstvom pobijediti pravdu. Nova Kula babilonska podiže se doista do samoga neba, njena sjenka sve više zaklanja sunce i prekriva zemlju. Ljudi gledaju, i ne razumiju. Ali zato "oni" razumiju. Uzavreli svijet okolo nas, naizgled je nezaustavljiv, neizgled je neostvarivo svim tim silnicama interesima i borbama ovladati i nad njima zagospodariti. Ali nije tako. Svijet jest velik, ali je današnja tehnologija omogućila "izabranima" da svijet uzmognu staviti pod kontrolu jedne jedinstvene sile, jedn vlasti, jedne čvrste ruke. S vrha Nove kule babilonske (sad u formi piramide) bogovi će izdavati naredbe zemaljskim polubogovima, a ovi će preko posrednika (koji se u Novoj hijerarhiji, novoga svijeta zovu demoni) vladati nad robovima, to jest, narodima, pucima, jezicima - gojimima. A posrednici demoni, (oni koji povezuju višu vlast s bazom) jesu prihvatiljivi gojimima. Ta to su njihovi: njihovi slavni političari, cijenjeni pjevači, veliki glumci, "dobrotvori", bankari, financijeri, umjetnici, "filantropske" institucije koje se brinu za opće dobro - bolnice, akademije, škole, policije, kazališta, humanitarne zaklade; te divizije odbora, grupa, kružoka, pododbora, delegacija, studija, seminara, savjetovanja, okruglih stolova za zaštitu ljudskih prava. A tu su onda i armije "zaštitara" životinjskih prava, pa ostalih pravica po horizontali i vertikali svih prava. Od te kakofonije ne čuje se jauk potlačenih, ne vide se suze obespravljenih, niti muka i bol progonjenih. Horde marširaju i gaze, satiru lice ljudskosti u blatu cinizma, pjevajuči gromoglasno zanosnoj slobodi. Grlato urlaju u čast ljudskih prava, iza njihovog marša ostaju pune tamnice i ruševine gradova i sela. Usred projektirane buke slobode i prava, tiho se iz srca molim Jehovi: "O, Bože moj, ne daj mi njihovu slobodu, izbavi me od njihovih prava, sačuvaj me od njihova napretka, o Jehova, Bože pravedni, koji čuješ molitve malenih i uslišuješ ponizne, ne zahvati me sa zlikovcima, Imenom svojim obrani me, dio moj neka ne bude s njima; O, Jehova, tvoj neka budem rob, da se radujem u tvojoj slobodi, najvećoj slobo*di - slobodi od slobode zla!" Ova tiha molitva, glasnije odjekuje svijetom, i uzdiže se u treća nebesa iznad demonske dreke uzavrelog, pobješnjelog mora. "Ali bezboznici su poput mora uzburkanog, koje se ne može smiriti, valovi njegovi mulj i blato izmeću. Nema mira bezbožnicima! Govori Bog moj." (Izaija.57:20-21.)
Opijeni "slobodom" ljudi doista boguju. Čine takva djela koja protivrječe njihovom diviniziranju samih sebe. Ali zasljepljeni ne vide. Opijeni bauljaju po mraku svojih zabluda. Tko su "oni"? Vratimo se opet pradavnoj prošlosti. U ona vremena kad je čovječanstvo još bilo mlado. Biblija nas izvješčuje da su već tada ljudi osnovali lažnu religiju, lažno bogoštovlje. Bog, Jehova je objasnio ljudima kakvo bogoštovlje on prihvaća. Ali neposlušnici su to odbacili kao nedostojno njihovog velikog obrazovanja i znanja, koje Pavao apostol naziva "lažno nazvani razum". Tako ljudi osnovaše svoja "vrata Božja", svoj put spasenja, svoj "Bab-el". Od tih vremena traje zavjera. Poganski kultovi su pod formom religije, stalno, i uvijek iznova pokušavali čovjeka postaviti na mjesto Boga. Svoj najjači izraz tih nastojanja, zlo je pronašlo u kultu faraona i cijeloj egipatskoj religiji. Egipatska vlast bila je tako organizirana i tako povezana sa svečenstvom, da je izgledala gotovo neoboriva. Za više od pet stotina godina ni jedan ustanak robova nije uspio, nego je svaki u krvi ugušen. Svečenici egipatske religije imali su za ono vrijeme gotovo nevjerojatno razrađen sustav špijuniranja, nadziranja i kontrole nad stanovništvom. A imali su i pojedine tehničke uređaje koje i mi imamo danas, a koji su bili apsolutno nepojmljivi ostalim narodima. Imali su prve, primitivne, jednostavne dalekozore. Njima su mogli sa vrhova svojih hramova uz granice egipatskog kraljevstva nadzirati kretanje naroda, ili protivničkih vojski. Svečenici su imali i tajne šifre i posebni sustav dojavljivanja s kraja na kraj faraonske države. Bili su to posebni znaci, svjetlosni, nešto poput današnjih Morzeovih znakova. Tako je u roku pola sata faraon mogao saznati što se događa i na najudaljenijim granicama njegove države. Međutim, svečenici su ove sprave i ovo znanje čuvali u vjelikoj tajnosti. To je u očima naroda stvaralo dojam da je faraon doista bog, a da su njegovi svečenici, magovi, vračevi, doista povezani s nevidljivim božanstvima. U tom kontekstu treba shvatiti kakvo veliko čudo je Jehova učinio kad je slomio moč faraona, potpuno uništio njegovu državu, ponizio pred svim narodom njegove svečenike i bogove, i izveo Izrael iz ropstva. Sličan sustav vladanja i kontrole podanika razvijalo je Rimsko carstvo. U pozadini svega, uvijek su stajali svečenici, odnosno svečenstvo, koje je pod svaku cijenu željelo sebe pred narodom prikazati kao sluge bogova koji posjeduju tajna znanja i moći veče od običnih ljudi. Upravo je Rimsko carstvo Bog pokazao proroku Danijelu kao strašnu zvijer: "Zatim, u nočnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom isščpase tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oći kao oći čovječje, i usta koja govorahu velike hule."(Danijel.7:7.8.) Sila koja je naslijedila Rimsko carstvo, i prijesto njegov, i moč njegovu, i "autoritet njegov" a koji mu dade Zmija (Sotona) jest religijsko-politička sila - rimska crkva, ili papstvo. "Zmija joj predade svoju moč, svoje prijestolje i autoritet veliki..." (Otkrivenje.l3:2.) Kroz stoljeća i stoljeća mraka Srednjeg vijeka, rimska crkva je nemilosrdno proganjala kršćane, djecu Božju. Ta poznata su zvjerstva inkvizicije, njihov naćin rada i njihova mržnja na pravdu i istinu. Tako možemo i razumjeti tko su "oni", to su oni isti stari žreci, magovi, auguri i svećenici poganstva. Oni u suvremenim uvjetima djeluju kao moderne religije, tajne organizacije, vjersko-političke institucije. Ali borba protiv Boga nebeskoga ostaje i dalje ista, i čak još sve zaoštrenija i odlučnija kako se kraj primiče. "Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!" (Otkrivenje.l2:12.) Prije spomenuti "mali rog" iz knjige Danijelove a koji je viđen kako se pojavljuje izmedu ostalih rogova na četvrtoj zvijeri, jeste papstvo, odnosno Rimokatolička crkva. Tri roga koja su iščupana, uništena pred ovim malim rogom predstavljaju vrijeme kad se rimska imperija izvana raspadala pod udarima barbarskih naroda ali se njen duh prenosio i transupstirao u jednu novu silu koja se pojavlju*je na pozornici svijeta i povijesti. Ova tri iščupana roga predstavljaju tri naroda koje je rimski biskup krajem 5. i početkom 6. stoljeća poslije Krista uspio uništiti, jer ti narodi nisu priznavali njegovu vlast i pretenzije za vladanjem nad cijelim ondašnjim svijetom. Oći na malom rogu simboliziraju inteligenciju i lukavstvo, te sujeverje kojom je rimska crkva obmanjivala i u strah ugonila polupismene barbrske kraljeve i narode. A usta koja su govorila velike hule predstavljaju rječitost i drske tvrdnje da su oni vlast naslijedili od Boga.
"A deset rogova; Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja. On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svete Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveti će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vre*mena i polovinu vremena. Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetih Svevišnjega. Kraljevstvo Njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti sluzit će mu i pokoravati se Njemu." (Daniel.7:24-27.) Ali najperfidniji oblik zavjera je postigla kroz transformirano Rimsko carstvo koje u stvari nikad nije propalo... Samo se pretopilo u novi oblik koji istraživačima proročanstava nije nepoznat. Barbarstvo je uzelo obličje humanizma, poganstvo zadojeno groznom, ubojičkom mržnjom na sve kršćansko uzelo je obličje kršćanstva. Ali je odbacilo silu, plemenitost i ljubav kršćanstva "Ali ovo znaj : u posljednje će doba nastati teška vremena. jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokomi roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubiteiji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni! (2. Tim. 3:1-5.)
Ovaj novi, najstrašnjiji oblik poganstva, u proroku Danijelu označen je imenom "mali rog". (Dan. 7:8.21.) Sila koja je naslijedila Rimsko carstvo, prijesto njegov i moč njegovu jest religijsko-politička sila. Tako dakle možemo znati da iza projekta NOVOG SVJETSKOG PORETKA uvijek stoji, i oduvijek je stajalo svečenstvo.
Tako je i danas. Danas iza ovog projekta stoji Rimokatolicka crkva sa svim svojim razgranatim ustanovama diljem svijeta, sa svojom hijerarhijom, sa svojom diplomacijom i sa svojim javnim i tajnim vezama, i savezima. A novi svjetski poredak kroz sve svoje mnogorazlične forme od Novog doba, preko spiritizma, raznih duhovnih pokreta, do suvremene lažne znanosti koja negira Boga, je ustvari KRA*LJEVSTVO SOTONE NA ZEMLJI. Zato svaki čovjek treba sam za sebe stajati pred Bogom, i ne biti član nikakvih organizacija, udruga niti religija, odnosno vjerskih zajednica. Bog želi moralno slobodna i svjesna bića u svakome dobru i plemenitosti karaktera. A svečenstvo i Novi svjetski poredak žele robove. Ali Jehova, Bog nas oborit će i uništiti ovaj novi oholi, duhovni Egipat još strašnije nego što je uništio onaj stari ovozemaljski Egipat. Pokazat će se da je samo Jehova Bog nad svim bogovima.
LEGLO ZMIJE
Gdje je leglo Zmije? Gdje je Zmijin stožer? Da bismo ovo razumjeli i odgovor ispravno shvatili potrebno je razmotriti kako i kroz koga je Zmija djelovala kroz vjekove i vjekove. Rimokatolicki tisak proglašuje takozvane "slobodne zidare", to jest masonstvo da su "zlo svijeta". Tiskovine pod utjecajem "matere crkve" ogorčeno optužuju masonstvo za sve nevolje i za sva zla ovoga svijeta. Pripisuju im urotu protiv mira čovječanstva, zavjeru protiv cijele ljudske rase, financijsko porobljavanje i uništavanje naroda, sistematsku kampanju unistavanja morala mladih, itd. itsl. Papski agenti u raznim tiskovinama, napose knjigama koje se u posljednje vrijeme pišu o masonstvu. nazivaju masone "Zmijom". Međutim, trebamo znati kako su nastali "slobodni zidari", odnosno, masonska organizacija ili bratstvo. Po onim općim, za gojime, tumačenjima, masonstvo vuče porijeklo i korijene od davnih vremena. još, dakle, od Hirama, glasovitog graditelja jeruzalemskog Hrama, i Salomona, Izraelskog kralja, glasovitog po mudrosti. Pa onda kroz stoljeća prenošeno, "tajno znanje", sve do početka modernog vremena kad su masonske organizacije ponovno počele rad i u javnosti. Ali... da li je to stvamo tako? Tko je stvarno Zmija i gdje je njeno pravo leglo? Da bismo to ispravno shvatili, obratimo se Bibliji, to jest pitajmo Boga našega, On nas neće ostaviti u neznanju. Biblija kroz formu simbola govori velike povijesne istine, razotkriva budučnost, razobličuje sotonine planove i savjetuje djecu Božju koji je pravi Put, i uči ih da njime idu, da bi izbjegli svaku zamku Neprijatelja. Svaki, ma i najmanji simbol Biblije, ima ogromno značenje. Pa čak i sam redoslijed riječi, ili simbola i parabola ima znakovit smisao. Bog je kroz ljudska oruđa proroke) dao svoju Rijeć - Bibliju. I Bog je u Bibliji dao i ključ tumačenja i razumijevanja, velikih, čudesnih i sudbonosnih zbivanja koja će se odigravati u povijesti Božje djece (jer Biblija je u prvom redu napisana za vjerne). Ali i cijelog svijeta, sve do njegovog kraja. Već sam rekao, največi proročki lanac u Bibliji započinje u 7. poglavlju knjige proroka Danijela. nastavlja se kroz 8. 9. 10. 11. i 12. poglavlje. A potom se ovaj proročki lanac nastavlja i nadopunjuje kroz posljednju knjigu Biblije - Otkrivenje, ili Apokalipsu.
Velika povijesna zbivanja, važna za sudbinu Božjeg naroda - pravih vjernika na zemlji - prikazna su kroz čudesne, razumljive simbole. Samo i jedino je Jehova Otkrivatelj budučnosti. Kao što sam već rekao: U 7. poglavlju Danijela, pokazane su nam četiri velike zvijeri (nemani, ili cudovista) koje su izišle iz mora. To predstavlja ovozemaljska kraljevstva koja nastaju iz "mora" naroda, jezika i plemena. A vjetrovi "koji se sudariše na velikom moru..." jesu sukobi kroz koje nastaju ta kraljevstva (imperije, ili carstva). A ti sukobi se manifestiraju kroz ratove, prevrate, revolucije, seobe naroda pred ratnim vihorom, borbe, trvenja.. Četvrto veliko carstvo, prikazano kralju Nabukodonozoru kao noge i koljena od željeza; a u viziji Danijelu, kao četvrta, strašna, posebna zvijer "koja je satrla cijelu zemlju..." "a ostatak nogama gazila..."' jest Rimsko carstvo. Ta zvijer je imala deset rogova na glavi. Međutim, Danijel je vidio jedan poseban mali rog kako se probija i raste između onih deset rogova, i potom kako je taj rog iščupao tri roga ispred sebe, a sam sve više narastao. I Danijel se začudio kad je ugledao da taj rog ima oći, "kao oči covječje..."" i "usta koja govorahu velike bogohule..." (Danijel.7:8.) I to se sve tako doista i odigralo. Rimsko carstvo se raspalo, podjelilo na deset djelova, kraljevstva, to jest država (deset rogova). međutim u to vrijeme (5. i 6. stoljece poslije Krista) među tim rogovima (državama, kraljevima) probija se na pozornicu povijesti jedna nova sila, (novi rog). Iz početka ta sila je bila mala i slaba, ograničena samo na jedan lokalni autoritet, to jest, teritorij. Ali do tada ne viđenim lukavstvom, intrigama, spletkama, ratovima i krvoproličima ta sila raste sve više i više. Iz početka ograničena samo na grad Rim, (simbolički centar na sred glave zvijeri s deset rogova, tu na sred glave, pojavio se i "mali rog") počinje širiti svoj utjecaj i snagu, autoritet i moč na okolne gradove, pokrajine i regije. Novi rog, naznačen u svetom proročanstvu kao "mali rog" koji ima oći i usta, polako, ali konstantno raste. On čupa druge rogove (sile, vlasti, kraljevstva), uništava ih ispred sebe (otvarajuči sebi put dominacije) na svom odlučnom putu i namjeri da zagospodari i ostalim rogovima (da ih nadvisi) i da u potpunosti zavlada cijelom Zvijeri, (jer glava upravlja tijelom).
Ova Nova sila na pozornici svijeta i uzburkanog mora naroda, bijaše rimska crkva i utjecaj biskupa te crkve iz Rima. Taj biskup u 6. stoljeću poslije Krista uzima sebi i bogohulni naslov (titulu) - "papum" -"otac!" Mada je Isus u Evanđelju jasno zapovijedio da tu titulu ljudi sebi ne smiju uzimati, ona u duhovnom smislu pripada samo i isključivo Bogu, Ocu našemu - Jehovi. Zato je proročanstvo (radi utvrđivanja naše vjere) unaprijed objavilo da "mali rog... govoraše velike hule..." A huliti ne znači psovati, nego... sebe samog izjednačavati s Bogom.
Zatim je prorečeno i djelo ovog "malog roga" - koji više nije bio mali - djelo uništavanja pravednika, koje Biblija, to jest, sveto proročanstvo naziva "Sveti" (jer svetost je život u skladu s Božjom voljom).
"Gledah! Taj rog je ratovao protiv Svetih i uništavao ih (zatirao ih)". (Danijel.7:21.) Proročanstvo je objavilo i što će sve još činiti "rog", to jest, papstvo: "Govorit će rijeći na Svevišnjega, zatirati (istrebljivati) Svete Svevišnjega i pomišIjat će (smišljat će) da promjeni vremena i Zakon, i bit će mu predano u ruke za vrijeme i za dva vremena i za pola vremena". Jedno vrijeme, u proročkoj terminologiji predstavlja jednu godinu. Ovdje je, dakle, rijeć o tri i pol godine. To jest tisuću dvjesto šezdeset dana, koji se također spominju u proročanstvu. Biblijski mjesec ima točno trideset dana, to znamo na osnovu biblijskih proroka koji su tako računali mjesece. Jedan proročki dan, predstavlja jednu stvarnu godinu. Tako da ovo naznačeno vrijeme ustvari predstavlja vlast maloga roga koja je trajala tisuću dvjesto šezdeset godina. (Danijel.7:25.)
Doista, papstvo (rimokatolicizam) je sva ova strasna proročanstva ispunilo. Čim je papstvo utvrdilo svoju vlast i moč, otpočelo je s uništavanjem, eksterminacijom, svih ljudi, naroda ili pojedinaca koji nisu prihvaćali njegove paklene laži, demonske obmane i neznabožačke dogme. Od polovine 6. stoljeća pap*stvo je utvrdilo svoju silu i autoritet. Kroz vojske naroda nad koje je zasjelo, uništilo je cijela tri naroda koja nisu priznavala njegov autoritet. Od tada, "mali rog" počinje rasti sve više i više. Počinje dugačka i strašna noć Srednjeg vjeka. Papstvo je uvodilo sve nove i nove zablude u kršćansku vjeru. Uveli su obožavanje tzv. "svetaca" (u stvari zaslužnih bojovnika za crkvu, po današnjem međunarodnom pravu, ratnih zločinaca, koji su u ime "matere crkve" klali i eksterminirali narode, plemena i pojedince) pa potom su uveli mnogoboštvo, proglašavajuci novoga "boga" "boga duha svetoga?!" Pa "boga sina?!" Pa potom proglašavanje pape za "namjesnika Sina Božjega?!" Pa obožavanje marije, pa demonska, grešna ispovijed svećeniku na uho, (sto je špijuniranje podanika svake države i crnomagijska kontrola nad ljudima). Pa potom su išli dalje u groznim djelima Antikrista: uveli su svoj nauk i zakon da crkva ima pravo progoniti, ubijati i istrebljivati sve one koji ne slušaju dogme rimske crkve. I taj svoj zakon su lukavo zavili u fraze i kvazisvetost nazivajući ga Kanonski zakon. Izmjenili su Božji Zakon. Drugu zapovijed su potpuno izbacili, četvrtu prekrojili, to jest izvrnuli, falsificirali, a desetu podjelili da bi opet bilo Deset zapovijedi. Ni to Zmiji nije bilo dovoljno: "promjenili su vremena..." (Danijel.7:25.) Uveli su podjelu dana u ponoć. Suprotno početku dana kako je Jehova ustanovio, od većeri do većeri. Odnosno, od zalaska do zalaska sunca. "I bi većer i bi jutro, dan prvi... I bi većer i bi jutro, dan drugi... (Postanak. 1:4.8.)
Papstvo nije imalo svoju vojsku, niti oružanu silu, nego je vojskom naroda koje je duhovno pokorilo i omagijalo, ubijalo i uništavalo Božju djecu. To je do tad bio jedinstven primjer u povijesti svijeta da jedna vlast koja nema svoju oružanu silu, oružanom silom istrebljuje narode i pojedince. Ali, i to je Jehova unaprijed najavio - da bi svoju djecu utvrdio u vjeri, da znaju da je tako dopušteno i određeno, te da se ne boje.
8. POGLAVLJE KNJIGE DANIJELOVE
"Treće godine kraljevanja Baltazarova pokaza se meni Danijelu vizija poslije one koja mi se pokaza prije. I vidjeh u viziji; a bjeh u Suzanu, u gradu koji je u zemlji Elamu, kad imah viđenje, i ugledah u viziji i bjeh na vodi Ulaju. I podigoh oći svoje i vidjeh, i gle, stajaše kraj vode ovan, koji imaše dva roga, a rogovi bjehu visoki, ali jedan viši od drugoga, i viši naraste poslije. Vidjeh ovna gdje bode na zapad i na sjever i na jug, i ni jedna zvijer ne mogaše mu odoljeti, i ne bijaše nikoga tko bi izbavio od njega, nego činjaše što je želio, i osili. A dok sam gledao, gle, ide jarac od zapada povrh sve zemlje ne doticaše se zemlje; i taj jarac imaše rog znamenit među oćima svojim. I dođe do ovna koji imaše dva roga, kojega vid*jeh gdje stoji kraj vode, i potrča na nj gnjevno silom svojom. I vidjeh ga gdje dođe do ovna, i razgnjeviv se na nj udari ovna, te mu slomi oba roga i ne bješe sile u ovnu da mu odoli, nego ga obori na zemlju i pogazi ga, i ne bješe nikoga da izbavi ovna od njega. I jarac posta vrlo velik; a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega narastoše znamenita četiri roga prema četiri vjetra nebeska.
I iz jednoga od njih iziđe jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji. I naraste čak gore do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvijezda, i pogazi ih. I naraste čak gore do poglavara toj vojsci i uze mu žrtvu, i sveti stan njegov obori. I vojska bi dana u otpad od žrtve, i obori istinu na zemlju, i što je god ćinio uspjevalo mu je. Tada čuh jednog svetoga gdje govo*raše; i jedan sveti reče nekome koji govoraše: dokle će trajati ta vizija za žrtvu i za otpad pustošni da se gazi Svetinja i vojska? I reće mi: do dvije tisuće i tri stotine dana i noći; onda će se Svetinja očistiti. A kad vidjeh ja Danijel ovu viziju, i zaiskah da razumijem, gle, stade preda me kao čovjek. I čuh glas čovječji nasred Ulaja, koji povika i reće: Gabrijele, kaži ovome viziju. I dođe gdje ja stajah; i kad dođe uplaših se. i padoh na lice svoje; a on mi reće: pazi, sine čovječji, jer je ova vizija za posljednje vrijeme.
A dok mi on govoraše, ja bijah izvan sebe ležeči ničice na zemlji; a on me se dotače, i ispravi me, te stadoh. I reče: evo, ja ću ti kazati što će biti na kraju gnjeva; jer će u određeno vrijeme biti kraj. Ovan što si ga vidio, koji ima dva roga, to su kraljevi Medski i Perzijski. A rutavi je jarac kralj Grcki; i veliki rog što mu bješe među oćima, to je prvi kralj. A što se on slomi, i umjesto njega narastoše četiri, to su četiri kraljevstva, koja će nastati iz toga naroda, ali ne s njegovom silom. A na kraju kraljevanja njihova, kad bezakonici navrše mjeru, nastat će kralj bestidan i lukav. Sila će mu biti jaka, ali ne od njegove jačine i čudesno će pustošiti, i bit će sretan i izvršavat će i pogubljivat će silne i narod sveti. I lukavstvom njegovim napredovat će prijevara u njegovoj ruci, i podignut će se u srcu svom, i u miru će pogubit mnoge, i ustat će na Kneza nad knezovima, ali će biti uništen bez dodira ljudske ruke. A rečena vizija o danu i noći istina je; zato ti zapečati viziju, jer je za mnogo vremena.
Tada ja Danijel zanemogoh i bolovah neko vrijeme; poslije ustadoh i vršio sam poslove kraljeve; čudio sam se viziji, ali nitko ne dozna." (Danijel 8. poglavlje.) Papstvo je bilo pismeno, njegovi svečenici, žreci i poglavari obrazovani. Naprosto su opčinili polu divlje, nepismene, barbarske kraljeve i narode. Koji su u veličanstvenim ceremonijama, sjajnim procesijama, uzvišenoj glazbi i čudesnoj rječitosti rimokatoličanstva vidjeli vrata Raja. Doista "mali rog" je imao oći (inteligencija, lukavstvo, obrazovanje) a ostali rogovi su bili samo slijepa (bez oćiju) sila. Papstvo je umjelo koristiti. Papstvo je imalo usta, koja su govorila o uzvišenim stvarima slatkorječivim glasom Zmije. A nepismeni (u najboljem slučaju, polupismeni) barbari - Germani, Alemani, Gali, Romani, Saksonci, Slaveni - samo su opčinjeno gledali i sujeverno drhtali pred glasom lažnog, antikristovog autoriteta Zmije.
Tako se uspinjao "mali rog" u čudesnoj sili lukavstva i okrutnoj zavjeri obmane i krvoprolića. Čak je i Božji prorok - Danijel - bio šokiran, zaprepašten, promatrajući djelo "maloga roga". Danijel je zaželio više saznati o ovome rogu, pa ga je Gabrijel ukratko uputio, to jest obavijestio. Za papstvo, ni jedan zločin nije bio odveć zao, ni jedna nepravda odveć strašna, ni jedna laž odveć užasna, koju oni ne bi učinili da bi postigli vlast nad dušama ljudi. Kroz prorocanstva, Bog je pred našim oćima otkrio čudesne prizore prošlosti, sadašnjosti i budučnosti. Ova sveta proročanstva nastavljaju se u 13.16.17 i 18. poglavlju knjige Otkrivenje. Šest vjekova poslije Danijela, Bog je Ivanu, apostolu Isusovu, na otoku Patmosu, otkrio velike i potresne prizore iz budučnosti Božje vjerne Zajednice na zemlji. Na početku 13. poglavlja Otkrivenja , vidimo jednu Zvijer koja izlazi iz mora. Ova Zvijer, u stvari je sastavljena od djelova onih prije opisanih zvijeri kod Danijela u 7.poglavlju. Ova Zvijer predstavlja jednu novu silu na pozornici svjetske povijesti. Ova sila, također izlazi iz "mora". Iz "mora" naroda, jezika i plemena. Ova nova Zvijer asimilirala je u sebe sve značajke i okrutnosti svih prijašnjih opisanih zvijeri. I gordu oholost Babilona, i krvoločnost i okrutnost Medo-Perzije, i brzinu i grabljivost Grčko-Makedonskog osvajanja, i surovost i lukavstvo Rimskog carstva.
Ova nova Zvijer jest isto sto i "mali rog", rijeć je o istoj sili, samo prikazanoj na novi, precizniji način. Ovoj novoj Zvijeri, vlast i autoritet veliki predaje Zmija; i to da bi ova Zvijer iz mora, vladala nad "svakim plemenom i pukom, jezikom i narodom..." (Otkrivenje. 13:7.) Ovoj Zvijeri, "Zmija dade silu svoju, prijesto svoj i autoritet veliki..." (Otk.l3:2.) "Sila" koju je dobila Zvijer od Zmije (sotone, đavla) jeste mogučnost da tuđim oružjem zatire i uništava pravednike. "Prijesto" jeste grad Rim, kao ondašnji centar svijeta. "Autoritet" jest lažna svetost kojom se papstvo ogrnulo, glumeći Kristovu crkvu i pozivajući se na tzv. "apostolsko nasljeđe" (takozvanu "ternporalnu moć papa") i u sujevernom i praznovjernom strahu držeći kraljeve i narode. Ova, dakle, nova Zvijer, jeste ona stara - "mali rog" - papstvo, ili Rimokatolicka crkva! Jer proročanstvo Danijelovo je nadograđeno u Otkrivenju. Tako... kao da nam Bog sve više i više zumira, povečava i izoštrava proročanstva, sa sve detaljnijim opisom. Na taj način Bog vodi svoj narod. Tako, sad vidimo tko je Zmija i gdje je njeno leglo. Iz toga legla - papske kurije - istječu sva zla svi*jeta; sve zavjere, svi ratovi, sva krvoprolića, sva zločinstva, sve laži, sve bestijalnosti i sve nepravde. Da bi ste se uvjerili da je ovo točno, proučit ćemo važna proročanstva iz Otkrivenja, 17. poglavlje.
"I dođe jedan od sedam anđela koji su imali sedam čaša, i razgovara sa mnom i reće mi: dođi da ti pokažem sud (osudu) bludnice velike koja sjedi na vodama mnogima; S kojom su bludničili kraljevi zemaljski, i svi koji žive na zemlji opili su se vinom bludništva njezina. I uvede me u duhu (u viziji) u pusto mjesto (pustinju); i vidjeh ženu gdje sjedi na zvijeri crvenoj koja bijaše puna imena hulnih i imala je sedam glava i deset rogova. I žena je bila obučena u porfiru i skerlet i nakičena zlatom i kamenjem dra*gim i biserom i imala je čašu zlatnu u ruci svojoj punu odvratnosti i nečistoće bluda svojega;
I na čelu njezinu napisano ime: tajna - Babilon veliki, mati bludnicama i odvratnostima zemaljskim. I ugledah ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih; i začudih (zaprepastih) se čudom velikim kad je ugledah. I reče mi anđeo: što se čudiš? Ja ču ti objasniti tajnu ove žene, i Zvijeri koja ju nosi i ima sedam glava i deset rogova. Zvijer koju si vidio, bijaše i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i začudit će se koji žive na zemlji, kojima imena nisu napisana u knjizi života od postanka svijeta, kad vide Zvijer, koja bijaše, nije, i doći će opet.
Ovdje je um koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi. I jesu sedam kraljeva. Pet je njih palo, i jedan jest, a drugi još nije došao; i kad dođe za malo će ostati.
I Zvijer koja bijaše i nije, i ona je osmi, i jest od sedmorice, i u propast ide." (Otkrivenje 17:1-11.) Božjem proroku je u viziji pokazna jedna žena, izvanjski lijepa, obučena u grimiz i skrlet, bila je nakičena zlatom i dragim kamenjem, s biserima. U ruci je držala krasno izrađenu, sjajnu čašu od zlata (ta čaša, u stvari je bila kao kraljevski pehar. čaša iz koje piju kraljevi). A sjedila je na strašnoj krvavocrvenoj zvijeri - čudovištu. To bijaše ista ona zvijer koju je vidio prorok Danijel u viziji, za koju je proročanstvo objavilo da je bila "strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvIjaše, a što preostade, gazila je nogama..." (Dan.7:7.) Ova Zvijer, opisana kod Danijela, i Zvijer na kojoj žena sjedi, jest Rimsko carstvo. Tko je ova demonska, čudovišna žena? Tko je ova vračara, čarobnica? Ona je proroku u viziji izgledala kao skupa istočna bludnica. Odnosno kao skupa kraljevska priležnica, i više od toga, izgledala mu je kao gospodarica zvijeri, kao okrutna vladarica zla. Ta žena sjedila je na Zvijeri koja je bila boje krvi, a nalazili su se u pustinji, odnosno pustoši. Ali što je u zlatnoj čaši, čitamo: "U ruci je držala zlatnu čašu punu odumosti i nečistoće svoga bluda. Na njezinu je čelu bilo napisano ime - tajna: 'Veliki Babilon', majka bludnica i odumosti (gadosti) zemaljskih. Potom vidjeh tu ženu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka. I začudih se velikim čudom kad je vidjeh..." (Otk. 17:4-6.)
Rimsko carstvo bilo je, doista, okrutna, krvoločna zvijer. Prikazani su kao "noge od željeza..." u proroku Danijelu. I doista, željezno im je bilo oružje, željezno orude, željezna disciplina, i željezno srce koje je krv naroda i ljudi proljevao kao vodu. Kad je ovo carstvo došlo svome kraju, u drugoj polovini četvrtog i početkom petog stoljeća, onda se pojavila jedna nova sila koja je počela preuzimati svu vlast i autoritet i silu Rimskoga carstva koje je propadalo, urušavalo se u bezdan prošlosti. Pod silovitim udarima barbarskih naroda sa sjevera i istoka nekoć močna sila Cezarske vlasti raspadala se i nestajala kao snijeg na proljetnom suncu.
Ali, duh, moć i autoritet Rima, bili su prenošeni u jednu novu silu, rimsku crkvu. Sotona je na osnovu proročanstva Danijelova znao da je Rimskome carslvu došao kraj. I da preko toga svoga oruđa neče više moći proganjati i masakrirati pravednike - Božji narod. Zato je duh, silu i autoritet Rima prebacio u rim*sku crkvu. Opsjednuo je i zadahnuo vođe te crkve tim nesvetim duhom mržnje na istinu i pravdu, duhom krvoprolića.
A u isto vrijeme Sotona je odlućio da rimska crkva zadrži privid kršćanstva i pobožnosti. Jer će tako lakše zavoditi ljude i nametati svoje dogme te proganjati i ubijati Božju djecu. I doista, malo po malo, rim*ska crkva je preuzela sve karakteristike Rimskoga carstva, njegovu silu, vlast i područja. Tako je Sotona Rimsko carstvo pretopio u novu silu - rimsku crkvu. A duh, djela, namjere i planovi su ostali isti! Od šestog stoljeća rimska crkva je učvrstila svoju dominaciju, zajahala je zvijer u potpunosti, i započela je velika proganjanja i pokolje pravednika i svih ljudi i naroda koji nisu prihvačali dogme Antikrista iz Rima. Zlo se širilo kroz teologiju "novog kršćanstva" - praznovjerja rimokatoličanstva. Tama je prekrivala narode, a Inkvizicija je sela i gradove pretvarala u groblja. Cijele regije i oblasti mnogih država pretvorene su u bezživotnu pustinju. Zato je Ivan vidio Zvijer i Bludnicu na njoj u "pustome mjestu". A to označava i duhovnu pustoš koju je prouzročila rimska crkva svojom lažnom naukom. Za vrijeme apsolutne vlasti rimske crkve, dakle od 538. godine poslije Krista, pa sve do 1798. godine (kada je papstvo izgubilo moć da proganja "i zatire svete Svevišnjega", u vrijeme francuske revolucije koja je slomila i zbacila moć papstva i obeskrijepila njegovu okrutnu silu.) smatra se da je poubijano između šezdeset osam (68) i osamdeset (80) milijuna ljudi. Rimska crkva doista se - kako je i najavilo proročanstvo - "opijala krvlju Svetih i krvlju svjedoka Isusovih..." U daljnjem djelu teksta 17. poglavlja Otkrivenja objašnajva se što će se zbivati sve do kraja. U Danijelu u 8. poglavlju napisano nam je da će "mali rog" - papstvo oduzeti žrtvu Poglavaru nebeskom, to jest Isusu Kristu. Kako je to učinjeno? Na taj način što je papstvo uvelo dogmu o trojstvu i time željelo od ljudi sakriti veliku istinu o žrtvi koju je Bog, Jehova, za nas dao u Isusu Kristu. Jer svatko tko prihvača nauku o tzv. trojstvu, on negira jedinoga pravoga Boga i onoga koga je On poslao Isusa Krista. U starom biblijskom originalu Danijel nije napisao rijeć "žrtva svagdašnja" to jest "svakodnevna" nego samo je napisao "žrtva". (Danijel 8:11.) Ova spomenuta žrtva, nije žrtva ili žrtve, koje su se prinosile u židovskom Hramu: žrtve jutarnje i večernje, janjci i ostalo, koje je sve bilo simbol i slika Kristove žrtve. Ova žrtva o kojoj piše Danijel, jest žrtva Božjeg Sina za nas. Upravo tu žrtvu je papstvo "uzelo" možemo reći ukralo, ili sakrilo od naroda po cijelome svijetu, ukazujući narodu na sebe i svoju crkvu kao posrednika s Bogom, umjesto da ukazuju na Isusa, Sina Božjega. Sad možemo razumijeti tko je doista Zmija i gdje se nalazi njen stožer zla. Ali Bog nam kroz svoju Rijeć otkriva još više istine i pokazuje nam ne samo ono što je bilo, nego i ono što će biti. "O, Jehova, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko zivi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjemu zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jehove boje; koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat (posrnut) se neće doyjeka.(Psalam, 15.1-5.)
Veliki i močni Bog, Jehova, Kralj vječni, mrzi zlo i zlikovce i prezire silnike i porazit će ih, osramotiti porazom konačnim, i sramotom koja se neće zaboravit nikad. (Jeremija.20:ll.) Ovaj prvi dio teksta posvetio sam pregledu povijesti nastanka masonstva. Ono se u svim tim povijesnim vremenima i mjenama nije uvijek zvalo imenom masoni. Međutim, oni su uvijek nosili jedno ime o kojem govori i proročanstvo, kojeg kao takvo imenuje i Duh prorostva: a to njihovo drugo, pravo ime kroz svu povijest jest - zli ljudi. Ili savez zla za rat protiv Neba. To znači to je svjesni savez. To su svjesno zli ljudi koji ratuju protiv Jehovine pravde, i koji ne mrze druge lažne bogove, niti njihova imena, nego mrze, samo jedino Jehovu i Njegovo ime. Dakle, od vremena prijepotopnoga svijeta, preko Kule babilonske, preko piramida, mitologije i magije Egipta, preko Babilonskog carstva, do Rimskog carstva i rimske crkve provlači se ista nit prokletstva isprepletena s poviješću čovječanstva, nit duhovnih zidara koji uporno pokušavaju sazidati svoj grad (svijet) nasuprot gradu Božjem. Zavjera traje od prvoga dana, otkad je tiranin i diktator, prvi "slobodni zidar" okupirao planetu zemlju. A u današnje vrijeme u buci i vrevi velikih naroda svijeta on isto radi kao što je radio i u početku. Njegovo djelovanje uvijek je prikriveno raznim naizgled prirodnim interesima i kretanjima u društvu. I vi dragi čitatelju se svakodnevno susrečete s mnoštvom ljudi na ulicama, u trgovinama, prijevoznim sredstvima, sveučilišnim središtima i imate prigodu tim ljudima donijeti dobru sol u život. To jest vi možete i trebate biti svjetlo koje će ih razbuditi da sebi postave pitanja koja će im pomoći da sagledaju stanje u kojem se nalaze i opcije koje im se nude. U torn smislu treba upotrijebiti sva dostupna tehnička sredstva koja nam današnjica nudi; da bismo otuđenom i dehumaniziranom čovjeku ukazali na dobri put. Nikome se ne nameće, niti će se nametati, ali svakoga čovjeka smo dužni uputiti i dobrim savjetom posavjetovati. A na svakom čovjeku ponaosob je njegova konačna odluka. Dobro je da se čovjek trudi vršiti ovu dobru i najvrijedniju službu - službu buđenja onih koji spavaju na ivici bezdana i provalije i ne znajući u kakvom se stvarnom stanju nalaze. Ne znajući, također, u kakvoj se stvarnoj opasnosti nalaze. Ali Bog će ispuniti ono što je obećao. A to je da će svaki sin i kćer Adamova biti opomenuti. Bit će im objašnjen razlog i bit velikog sukoba i njegova konačnica. Bit će svakom pojedinačno ponuđeno da izabere poslušnost ili neposlušnost, vječni život ili vječnu smrt. U tom smislu mi možemo kazati s bratom našim Pavlom, da smo mi "jednima miris života za život, a drugima miris smrti za smrt..." To znaći onima koji prihvačaju opomenu na život im je. A onima koji opomenu odbijaju na propast im je. Mi koji znamo Božju istinu smo tu samo sluge. Ali sluge čiju rijeć pazljivo trebaju slušati i veliki i mali u ovome svijetu. Bog je preko proroka Izaije objavio: "Svi vi koji živite na svijetu i prebivate na zemlji, kad se podigne zastava na gorama, gledajte, i kad zatrubi truba, slušajte." (Izaija. 18:3.)
To znači kad Božje sluge govore, ljudi ovog svijeta trebaju slušati radi svojeg dobra.
autor ivan lukić, knjiga babilonsko proročanstvo
