Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Novi ateizam, ime pokreta rođenog početkom 21. stoljeća, na temelju ideja grupe pisaca, filozofa i znanstvenikaateista koji su svoje stavove objavili u nizu djela. Pripadnici novog ateizma su veoma kritički nastrojeni prema službenim religijama i vjeri uopće. Prevladavajući stav kojeg zastupaju je da se religija ne bi trebala pasivno tolerirati, već joj se treba aktivno suprotstaviti, izložiti kritici i rušiti religijsko učenje posredstvom razuma iznanosti, gdje god utjecaj religije na društvo postane jak.
Ovaj se pojam posebno veže za imena Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta, Sama Harrisa iChristophera Hitchensa, koje neformalno nazivaju "Četiri jahača Novog ateizma". Taj naziv su dobili nakon zajedničkog sudjelovanja na jednoj javnoj tribini naslovljenoj "Četiri jahača", održanoj 2007. na temu vjere i ateizma. Navedeni su objavili nekoliko književnih djela, uglavnom od 2004. do 2007. koji su prodani u velikom broju primjeraka i tako udarili temelje pokretu novog ateizma.
Jedan katolički teolog je napisao zanimljiv članak pod nazivom “ Izazov novog ateizma”. Donosim ovdje njegov sažetak.
Dogmatika novoga ateizma može se sažeti u nekoliko glavnih teza ili ateističkih članaka vjerovanja.
1. Priroda je sve. izvan prirode nema ničega. Sve što postoji, postoji u prirodi kao priroda. Dakle, nema Boga. nema duše. Nema života poslije smrti. Prvi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti: Vjerujem u jednu, evolvirajuću, slijepu i hladnu prirodu.
2. Priroda je samoorganizirajuća pojava koju nije stvorio nikakav Bog, nego je plod slučajnih mutacija i prirodnih zakona.Sve što postoji, postoji zahvaljujući zakonitostima evolucije. Drugi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u materijalističku varijantu neodarwinističkog evolucionizma.
3. Svemir nema ni uporišta ni svrhe, premda ljudi mogu živjeti svrhovitim životima. nema objektivnog smisla. nema objektivne svrhe. nema objektivne vrijednosti. Sve je stvar slučaja, spleta okolnosti, a kad su ljudi u pitanju, i stvar dogovora. Treći članak
novoateističkog vjerovanja može glasiti: Vjerujem u besmisleni svemir u kojemu se slučajno pojavio čovjek kojemu se smisao života nameće kao priviđenje, iluzija.
4. Budući da Bog ne postoji, svako objašnjenje svijeta i uzroka je čisto prirodno i zbog toga se može ispravno shvatiti jedino pomoću
prirodne znanosti. četvrti članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u jednu sveznajuću prirodnu znanost, u jednu jedinu prirodoznanstvenu spoznaju ili u scijentizam.
5. Sve posebnosti živih bića, uključujući ljudsku duhovnu dušu, inteligenciju, slobodu, ponašanje i vjerovanje, mogu se konačno i uvjerljivo objasniti isključivo pomoću prirodnih procesa i zakonitosti. Sve što postoji je materija, samo što materija poprima različite oblike organizacije i u tim organizacijskim
oblicima manifestira različite funkcije. peti članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u materiju kao jedinu zbilju i jedini temelj cjelokupne zbilje te priznajem redukcionistički materijalizam kao jedini zakoniti izvor spoznaje.
6. Nadalje, vjera u Boga je ljudska izmišljotina te treba znanstvenom metodom dokazati da je ona posve iracionalna, djetinjasta i utoliko čovjeka nedostojna pojava. Šesti članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u moć razuma da može likvidirati vjeru u Boga.
7. Vjera u Boga, ali i religija općenito, izvor je svih zala u svijetu te je stoga treba na etičkim osnovama odbaciti kao nemoralnu pojavu. Sedmi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti: Vjerujem da je religija temelj i izvor svega zla općenito i svakog zla posebno.
8. Čovjek je moralno biće zahvaljujući adaptivnim sposobnostima ljudske vrste prema zakonitostima slučajnih mutacija i prirodne selekcije u borbi za opstanak. prema tome, ljudska moralnost ne treba Boga, nego treba samo dobro razumijevanje evolucijskih, neurobioloških i sociokulturnih čimbenika koji su stvorili uvjete za moralno ponašanje. posljedično, osmi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem da se ljudi bolje ponašaju bez vjere u Boga, budući da ih vjera u Boga nagovara da čine zlo i da kao sljedbenici svojih religijskih vjerovanja uzrokuju neviđene patnje nevinim ljudima.
Osam članaka novoateističkog vjerovanja jesu stožerne teze pomoću kojih novi ateisti objašnjavaju svoje ateističko viđenje
svijeta, života, čovjeka i Boga, no njihova misaona građevina ostaje bez uvjerljivih argumenata, jer snagu crpe iz otvorenih napada,
jednostrane kritike i neskrivene mržnje prema religiji. Njihova promišljanja nedopustivo i kronično boluju od metodoloških nedostataka.
Ne poštuju legitimne razlike između različitih razina stvarnosti s pripadajućim zakonitim načinima ljudske spoznaje.
U tom smislu s velikom sigurnošću možemo reći i tvrditi da kronično ne poznaju bît ljudske spoznaje, a kamoli bît religije.
ne poznaju osnovnu dinamiku vjerskog iskustva. ne znaju ništa istinski relevantno o Svetome pismu. posve ignoriraju postignuća
kršćanske teologije. o naravi i poslanju Crkve, odnosno religije govore kao o “reliktu prošlosti” koji definitivno treba, ako ustreba i
na silu, gurnuti u ropotarnicu povijesti.
Možda će zazvučati neumjesno, ali istine radi treba reći da su glavni predstavnici novog ateizma totalni ignoranti osnovnih kršćanskih istina, da posve zanemaruju solidne teološke argumente pomoću kojih kršćanstvo obrazlaže nadu koju svjedoči. Dakle, nemaju elementarnog intelektualnog poštenja, jer ono o čemu govore, uopće ne poznaju. njihov govor se nameće kao postupak opovrgavanja Božje egzistencije, a pritom ne pokazuju nikakav
interes da bi barem htjeli upoznati ono o čemu tako ostrašćeno, ignorantski i ništa manje iracionalno govore.
Razum i vjera ne mogu jedno bez drugoga, a da u svakom tužnom odvajanju ili suprotstavljanju, o
čemu najrječitije svjedoči upravo pojava novog ateizma, i razum i vjera ne izgube nešto od svoje autentične naravi i poslanja.
Ovaj se pojam posebno veže za imena Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta, Sama Harrisa iChristophera Hitchensa, koje neformalno nazivaju "Četiri jahača Novog ateizma". Taj naziv su dobili nakon zajedničkog sudjelovanja na jednoj javnoj tribini naslovljenoj "Četiri jahača", održanoj 2007. na temu vjere i ateizma. Navedeni su objavili nekoliko književnih djela, uglavnom od 2004. do 2007. koji su prodani u velikom broju primjeraka i tako udarili temelje pokretu novog ateizma.
Jedan katolički teolog je napisao zanimljiv članak pod nazivom “ Izazov novog ateizma”. Donosim ovdje njegov sažetak.
Dogmatika novoga ateizma može se sažeti u nekoliko glavnih teza ili ateističkih članaka vjerovanja.
1. Priroda je sve. izvan prirode nema ničega. Sve što postoji, postoji u prirodi kao priroda. Dakle, nema Boga. nema duše. Nema života poslije smrti. Prvi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti: Vjerujem u jednu, evolvirajuću, slijepu i hladnu prirodu.
2. Priroda je samoorganizirajuća pojava koju nije stvorio nikakav Bog, nego je plod slučajnih mutacija i prirodnih zakona.Sve što postoji, postoji zahvaljujući zakonitostima evolucije. Drugi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u materijalističku varijantu neodarwinističkog evolucionizma.
3. Svemir nema ni uporišta ni svrhe, premda ljudi mogu živjeti svrhovitim životima. nema objektivnog smisla. nema objektivne svrhe. nema objektivne vrijednosti. Sve je stvar slučaja, spleta okolnosti, a kad su ljudi u pitanju, i stvar dogovora. Treći članak
novoateističkog vjerovanja može glasiti: Vjerujem u besmisleni svemir u kojemu se slučajno pojavio čovjek kojemu se smisao života nameće kao priviđenje, iluzija.
4. Budući da Bog ne postoji, svako objašnjenje svijeta i uzroka je čisto prirodno i zbog toga se može ispravno shvatiti jedino pomoću
prirodne znanosti. četvrti članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u jednu sveznajuću prirodnu znanost, u jednu jedinu prirodoznanstvenu spoznaju ili u scijentizam.
5. Sve posebnosti živih bića, uključujući ljudsku duhovnu dušu, inteligenciju, slobodu, ponašanje i vjerovanje, mogu se konačno i uvjerljivo objasniti isključivo pomoću prirodnih procesa i zakonitosti. Sve što postoji je materija, samo što materija poprima različite oblike organizacije i u tim organizacijskim
oblicima manifestira različite funkcije. peti članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u materiju kao jedinu zbilju i jedini temelj cjelokupne zbilje te priznajem redukcionistički materijalizam kao jedini zakoniti izvor spoznaje.
6. Nadalje, vjera u Boga je ljudska izmišljotina te treba znanstvenom metodom dokazati da je ona posve iracionalna, djetinjasta i utoliko čovjeka nedostojna pojava. Šesti članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem u moć razuma da može likvidirati vjeru u Boga.
7. Vjera u Boga, ali i religija općenito, izvor je svih zala u svijetu te je stoga treba na etičkim osnovama odbaciti kao nemoralnu pojavu. Sedmi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti: Vjerujem da je religija temelj i izvor svega zla općenito i svakog zla posebno.
8. Čovjek je moralno biće zahvaljujući adaptivnim sposobnostima ljudske vrste prema zakonitostima slučajnih mutacija i prirodne selekcije u borbi za opstanak. prema tome, ljudska moralnost ne treba Boga, nego treba samo dobro razumijevanje evolucijskih, neurobioloških i sociokulturnih čimbenika koji su stvorili uvjete za moralno ponašanje. posljedično, osmi članak novoateističkog vjerovanja može glasiti:
Vjerujem da se ljudi bolje ponašaju bez vjere u Boga, budući da ih vjera u Boga nagovara da čine zlo i da kao sljedbenici svojih religijskih vjerovanja uzrokuju neviđene patnje nevinim ljudima.
Osam članaka novoateističkog vjerovanja jesu stožerne teze pomoću kojih novi ateisti objašnjavaju svoje ateističko viđenje
svijeta, života, čovjeka i Boga, no njihova misaona građevina ostaje bez uvjerljivih argumenata, jer snagu crpe iz otvorenih napada,
jednostrane kritike i neskrivene mržnje prema religiji. Njihova promišljanja nedopustivo i kronično boluju od metodoloških nedostataka.
Ne poštuju legitimne razlike između različitih razina stvarnosti s pripadajućim zakonitim načinima ljudske spoznaje.
U tom smislu s velikom sigurnošću možemo reći i tvrditi da kronično ne poznaju bît ljudske spoznaje, a kamoli bît religije.
ne poznaju osnovnu dinamiku vjerskog iskustva. ne znaju ništa istinski relevantno o Svetome pismu. posve ignoriraju postignuća
kršćanske teologije. o naravi i poslanju Crkve, odnosno religije govore kao o “reliktu prošlosti” koji definitivno treba, ako ustreba i
na silu, gurnuti u ropotarnicu povijesti.
Možda će zazvučati neumjesno, ali istine radi treba reći da su glavni predstavnici novog ateizma totalni ignoranti osnovnih kršćanskih istina, da posve zanemaruju solidne teološke argumente pomoću kojih kršćanstvo obrazlaže nadu koju svjedoči. Dakle, nemaju elementarnog intelektualnog poštenja, jer ono o čemu govore, uopće ne poznaju. njihov govor se nameće kao postupak opovrgavanja Božje egzistencije, a pritom ne pokazuju nikakav
interes da bi barem htjeli upoznati ono o čemu tako ostrašćeno, ignorantski i ništa manje iracionalno govore.
Razum i vjera ne mogu jedno bez drugoga, a da u svakom tužnom odvajanju ili suprotstavljanju, o
čemu najrječitije svjedoči upravo pojava novog ateizma, i razum i vjera ne izgube nešto od svoje autentične naravi i poslanja.