ŽENE NINJE
Žene ninje zvale su se kunoichi što bi u prevodu značilo osoba s 9 talenata. Kunoichi su zauzimale vrlo važnu ulogu u ninja porodicama ili klanovima starog Japana.
Suprotno popularnom vjerovanju, njihov trening i obuka bili su drugačiji. Više je posvećivana pažnja na maskiranje, otrove i upotrebu prednosti svoga spola. Premda su obučavane i u bliskoj borbi, to su znanje smjele jedino primjenjivati kada bi bile uhvaćene. Obično bi se prerušavale u gejše, zabavljačice, gatare, konkubine..., kako bi se približile neprijatelju, te ga otrovale ili bi bile prerušene u kućne sluškinje što bi im nudilo mnogo prilika za prisluškivanje. Svoja oružja bi skrivale, na primjer otrovne i tanke igle u kosi , noževe u rukavima . Imale su svijest o tome da se bilo sta iz okruženja moze upotrijebiti kao oružje. Na primjer, naučile bi staviti skrivenu oštricu u svoju lepezu ili bi iskoristile kišobran kao privremeni štit. Borbene taktika kunoichi je bila foksirana na mala oružja za blisku borbu i upotrebu. Usavršavane su u Yagen (farmaciji i pravljenju otrova, ljekovitog bilja, droga), Kayaku jutsu ( upotreba vatre i exploziva), Bo Ryaku (strategiji), Inton jutsu ( bijeg ,sakrivanje, kamuflaža), Shinobi iri (metode prikrivanja ), Tanto jutsu (tehnikama upotrebe bodeža), Shuriken jutsu (vještini bacanja oštrica i projektila). U njihovoj obuci se nije mnogo posvećivala pažnju u radu s velikim oružjima poput mača i slično.
Specifično oružje za Kunoichi bile su igle, koje su se stavljale u kosu kako bi držale frizuru, te igle su većinom bile premazane otrovom koji je često puta bio momentalno smrtonosan nakon uboda. Zatim i Neko te, kandže koje su se stavljale na prste na ruci, a prethodno su umakane u otrove i kojima su se grebale žrtve,zatim i Yawara koja kad se stavi i prikrije izgleda kao prsten.
Pored fizičkog i psihičkog treninga žene ninje su prolazile i obuku iz psihologije,intuicije, sexualne manipulacije,umjetnosti zavođenja i sa ciljem lakše kontrole nad neprijateljima.Isto tako su podučavane plesu,pjevanju i sviranju ,čajnoj ceremoniji radi lakšeg prikrivanja pravog identiteta .
Ženama ninjama su često povjeravani zadaci kakve muški ninja nije mogao obaviti.Jer žena ima ogromnu psihološku prednost i uvijek ce se rjeđe posumnjati u nju nego u muškarca kad je u pitanju špijunaza ili naručeno ubistvo.
U starom Japanu se pričalo da ne postoji tako dobro čuvana tvrđava u koju ne bi mogla ući Kunoichi.
Danas jako mali broj žena i djevojaka se bavi borilačkim vještinama jer postoji i uvriježeno mišljenje ako se bave njima da će izgubiti na ženstvenosti. To je pogrešno mišljenje bar kada je u pitanju ninjutsu vještina gdje žene i djevojke uče da savladaju protivnika uz minimimum snage i energije i s maximumom efikasnosti u neutralizaciji napadača. Dok muškarci imaju više snage žene su razgibanije, fluidnije.
Žene ninje zvale su se kunoichi što bi u prevodu značilo osoba s 9 talenata. Kunoichi su zauzimale vrlo važnu ulogu u ninja porodicama ili klanovima starog Japana.
Suprotno popularnom vjerovanju, njihov trening i obuka bili su drugačiji. Više je posvećivana pažnja na maskiranje, otrove i upotrebu prednosti svoga spola. Premda su obučavane i u bliskoj borbi, to su znanje smjele jedino primjenjivati kada bi bile uhvaćene. Obično bi se prerušavale u gejše, zabavljačice, gatare, konkubine..., kako bi se približile neprijatelju, te ga otrovale ili bi bile prerušene u kućne sluškinje što bi im nudilo mnogo prilika za prisluškivanje. Svoja oružja bi skrivale, na primjer otrovne i tanke igle u kosi , noževe u rukavima . Imale su svijest o tome da se bilo sta iz okruženja moze upotrijebiti kao oružje. Na primjer, naučile bi staviti skrivenu oštricu u svoju lepezu ili bi iskoristile kišobran kao privremeni štit. Borbene taktika kunoichi je bila foksirana na mala oružja za blisku borbu i upotrebu. Usavršavane su u Yagen (farmaciji i pravljenju otrova, ljekovitog bilja, droga), Kayaku jutsu ( upotreba vatre i exploziva), Bo Ryaku (strategiji), Inton jutsu ( bijeg ,sakrivanje, kamuflaža), Shinobi iri (metode prikrivanja ), Tanto jutsu (tehnikama upotrebe bodeža), Shuriken jutsu (vještini bacanja oštrica i projektila). U njihovoj obuci se nije mnogo posvećivala pažnju u radu s velikim oružjima poput mača i slično.
Specifično oružje za Kunoichi bile su igle, koje su se stavljale u kosu kako bi držale frizuru, te igle su većinom bile premazane otrovom koji je često puta bio momentalno smrtonosan nakon uboda. Zatim i Neko te, kandže koje su se stavljale na prste na ruci, a prethodno su umakane u otrove i kojima su se grebale žrtve,zatim i Yawara koja kad se stavi i prikrije izgleda kao prsten.
Pored fizičkog i psihičkog treninga žene ninje su prolazile i obuku iz psihologije,intuicije, sexualne manipulacije,umjetnosti zavođenja i sa ciljem lakše kontrole nad neprijateljima.Isto tako su podučavane plesu,pjevanju i sviranju ,čajnoj ceremoniji radi lakšeg prikrivanja pravog identiteta .
Ženama ninjama su često povjeravani zadaci kakve muški ninja nije mogao obaviti.Jer žena ima ogromnu psihološku prednost i uvijek ce se rjeđe posumnjati u nju nego u muškarca kad je u pitanju špijunaza ili naručeno ubistvo.
U starom Japanu se pričalo da ne postoji tako dobro čuvana tvrđava u koju ne bi mogla ući Kunoichi.
Danas jako mali broj žena i djevojaka se bavi borilačkim vještinama jer postoji i uvriježeno mišljenje ako se bave njima da će izgubiti na ženstvenosti. To je pogrešno mišljenje bar kada je u pitanju ninjutsu vještina gdje žene i djevojke uče da savladaju protivnika uz minimimum snage i energije i s maximumom efikasnosti u neutralizaciji napadača. Dok muškarci imaju više snage žene su razgibanije, fluidnije.
