Nindjucu

Član
Učlanjen(a)
09.01.2010
Poruka
12
Za sve ljubitelje ove najstarije japanske borilacke vestine. Sve sto vas interesuje slobodno pitajte a ja cu skorije postaviti par textova vezanih za ovu, mozda i najzanimljiviju, BV
 
Član
Učlanjen(a)
04.05.2009
Poruka
382
jedva cekam da postavis tekstove,postavi ako imas i neku knjigu,bilo bi super :)
 
Član
Učlanjen(a)
09.01.2010
Poruka
12
Istorija Ninjutsua

* Postoji mnogo teorija o počecima veštine koju danas nazivamo ninđucu (nin-istrajati, izdržati, preživeti, kao i hrabrost, lukavstvo, tajnost; jutsu-veština, umetnost).Svaki japanski istoričar ima skup svojih činjenica i pretpostavki, pa je teško ukazati na osobu, vreme i mesto nastanka ove veštine. Većina podataka ukazuje da su prvi pisani dokazi o početku nastajanja ove veštine vezani za 6-ti vek kada su izbeglice iz Kine (ratnici i generali sa svojim porodicama, taoistički mudraci, monasi i dr. učeni ljudi) potražile utočište na ostrvima Japana. Taoistički mudraci, kao Gamon, Kain i dr., i kineski generali, Cho Gyokko, Ikai i Cho Busho, doneli su vekovima akumulirano znanje iz svoje zemlje. Oni su svoju vojnu strategiju, religioznu filozofiju, medicinu i uopšte mudrost Indije, Tibeta, Kine podelili sa meštanima a sve u znak zahvalnosti što su ih ovi primili. Ko su u stvari bili ti meštani ? Tadašnje društvo u Japanu je bilo rangirano na sledeći način. Na dnu su bile sluge, zatim trgovci, pa seljaci, sveštenstvo i na kraju bushi (samuraji) koje je obavezivao bushido (kodeks časti). Ali na samom dnu su se nalazili takozvani ljudi bez časti (niže poreklo), a to su bili upravo gore spomenuti meštani, kasnije nazvani ninđe.Tadašnji Japan je bio podeljen na veliki broj provincija sa poglavarem (daimjon) na čelu. Između njih su vođene konstantne borbe i generali koji bi izgubili bitku po bushidu su imali obavezu da izvrše hara kiri, tj. da izvrše samoubistvo (iseku sebi stomak).

* Međutim bilo je generala koji su odbijali da izvrše takav čin. Oni su sebe smatrali praktičarima političkih, religioznih i vojnih strategija koje su se sudarale sa mišljenjima konzervativne vlade tih vremena. Pošto se takvo ponašanje suprotstavljalo kulturi vodeće samurajske elite ti generali su morali skupa sa svojim porodicama i slugama potražiti utočište u najzabačenijim delovima Japana, a proglašeni su za ljude bez časti. Malobrojnije i konstantno proganjane od drugih samuraja buduće ninđe (ovo đ se izgovara kao nešto između đ i dž) su morale da razvijaju svoju veštinu do savršenstva i da koriste razna oružja netipična za taj period, jednom rečju morali su biti bolji borci ne bi li preživeli i odbranili svoju porodicu i sela. Drugim rečima ako su samuraji bili redovna vojska ninđe su bile specijalci tog vremena.

* Iz ovih razloga koreni ove veštine su vekovima pokriveni velom tajanstvenosti i skrivanja što je izazvalo konfuziju u istoriji. Svoj procvat ninđucu je doživeo u 14-tom veku za vreme sangoku chidai (100-godišnji ratovi) kada je ceo Japan goreo u plamenu. Pojedini poglavari su uvideli da ninđe, koje nije obavezivao bushido, mogu biti i te kako korisni. Po bushidu kada bi ste zaratili sa suprotnom stranom bili ste obavezni da najavite taj rat i vreme i mesto borbe. Ninđe nisu imale taj problem. Zahvaljujući svojoj veštini upali bi u selo noću, ubili poglavara i na taj način ubrzali pobedu svog gazde. Počela je velika potražnja za ninđama koji skrivani vekovima vide šansu za povratak.

* Upravo u ovom periodu se prvi put javlja naziv ninđucu i ninđe. Do tada su bili poznati pod nazivom shinobi (skriveni ljudi). Može se reći da su kolevka ninđucua regioni Iga i Koga, gde je postojalo 73 porodice, tj. 73 različita stila (ryu) borenja od kojih je 16 bilo u oblasti Iga a ostale u oblasti Koga. Po pravilu ako bi jedan poglavar unajmio ninđe iz jedne oblasti, onda bi suprotna strana unajmila ninđu iz druge oblasti. U filmovima često viđamo kako se oni bore međusobno kao krvni neprijatelji (npr. film Shinobi). Međutim ne postoje pisani dokazi da su se bilo kad direktno sukobili pripadnici ova dva regiona, sem ako im se misije nisu podudarale.

* U 16-tom veku vojskovođa Tokugava dolazi na vlast i ujedinjuje Japan tako da u Edu (tada se glavni grad tako zvao) preostali ninđa klanovi postaju tajna policija, a jedan deo odlazi u vatrogasnu službu.Jednom rečju ninđucu se povlači u ilegalu. Posle 200 godina vladavine Tokugava klana dolazi do reformi u Japanu (Meiđi restauracija) gde se Japan otvara prema svetu. Jedna od želja japanske vlade je bila da se zapadu pokažu lepote borilačkih veština koje je posedovao Japan, ali da bi izgledale što civilizovanije (tada sportske veštine nisu postojale) te veštine su morale biti razvodnjene (karate, ju jutsu, aikido). Neki ratnici a naročito ninđe nisu pristajale na to i povlače se u totalnu ilegalu.

* U 19-tom veku Takamacu-poslednji ninđa uči ninđucu kod tri različita učitelja i postaje soke (naslednik) 9 preostalih stilova. Jedini njegov učenik Masaaki Hatsumi slučajno ili ne nailazi na njega i postaje sledeći soke.

* Takamacu uvidevši da postoji realna opasnost da ninđucu totalno izumre savetuje Hatsumija da veštinu po prvi put izveze van granica Japana 80-tih godina 20-og veka. To objašnjava zašto se o ninđucu-u tako malo zna a što su druge veštine iako mnogo, mnogo mlađe, a neke proizašle iz ove veštine, stigle na zapad znatno pre i već zauzele mesto u srcima ljudi koji su voleli veštine ove vrste. Hatsumi počinje da putuje po svetu i prezentuje ninđucu. Za ameriku Hejz, a za evropu šveđanin Bo Munte postaju prvi majstori i ninđucu počinje da se širi neverovatnom brzinom.

* Međutim sledeći udarac ovoj veštini zadaje Holivud sa svojim neverovatno glupim filmovima o ninđama u kojima bi ninđu uglavnom glumeo neki karatista (Sho Kosugi npr) ili neko ko je manje znao o ninđucu-u od mog učenika koji ima 10-i kyu a i malo dete bi uvidelo vrlo brzo da su scene nemoguće što je bacalo ljagu na ovu veštinu.
* Međutim polako dolazi sve na svoje mesto. Ninđucu je preplavio celi svet a i Srbija nije izostavljena. Skoro da ne postoji grad u našoj zemlji u kojem nema barem jedan klub ninđucua a veština se i dalje širi. Kragujevački klub takođe daje veliki doprinos tome stvarajući sekcije i druge klubove u Kniću, Čačku, Kraljevu a uskoro nadam se u celoj Šumadiji. Na kraju ovog možda malo opširnog izlaganja, a nije lako 1500 godina sabiti na par strana (a i koga zanima taj ce i da čita) još par reči.

Ja kao sad već iskusan trener posavetovao bih sledeće:
- Budite oprezni kod koga trenirate naročito kada je ninđucu u pitanju
- Uvek pogledajte treninge u više različitih klubova,
- trenirajte kod učitelja koji imaju licencu direktno Iz Japana I koji stalno posećuju međunarodne seminare jer ninđucu je živa veština koja stalno evoluira.
Danas I pre 15 godina nije bila ista, a I posle 15 neće biti ista.
Tražite najbolje uslove za novac koji dajete (kvalitetnu opremu, salu, replike oružja). U našoj školi 90% ovih stvari je besplatno, vaše je samo da budete redovni na treninzima.Ninđucu trening gledano sa strane izgleda surov i pun opasnosti sa dosta kontakta i konstantnim dogovorenim sparingom. Međutim, po nama, to je jedini način za dostizanje maksimalnog potencijala kod praktičara i postizanja tzv. 6-og čula koje u stvari znači osećaj za stapanje sa okolinom a ne ne znam ti kakvo čudo. Iza svega što valja u životu stoji mukotrpan rad. Ako neko kaže da mu je sala daleko neka pomisli da sam ja jedanput nedeljno putovao po 250 km na privatne treninge, ako neko pomisli da je skupo neka zna da je jedan privatni trening(45 min)u drugim klubovima skuplji nego dve mesečne članarine u Kragujevcu, ako ga mrzi da jedanput nedeljno odradi trening na otvorenom po snegu, kiši, suncu ili blatu neka zna da konstantan rad u dojo-u sa strunjačama stvara lažni osećaj sigurnosti. Ko želi da trenira sa nama neka zaboravi hodanje po vodi, nestajanje, preskakanje drveća iz mesta, ubijanje pogledom, čitanje misli i ostale nerealne scene iz niskobudzetnih filmova a neka se pripremi za jedan ozbiljan rad i učenje. Program po kome mi radimo je autentični japanski program izuzetno redak i samo par klubova ga praktikuje. Zato mislimo da smo imali tu sreću da treniramo po njemu jer se pokazalo da je izuzetan. Dokaz tome su i stalne pohvale na međunarodnim seminarima. Svaki potencijalni član ima besplatan probni trening. Članarina nije skupa, polaganja takođe a uslovi za rad su vrhunski. Možda smo i jedini klub u Srbiji koji ima privatnu salu ove vrste namenjenu isključivo za ninđucu tako da je sve do vas koliko ozbiljno želite da trenirate. Ko gleda na sve životne aspekte kao na borbu, ova veština mu omogućava da razume prvo sebe , pa ljude oko sebe, prostor u kome živi i da samim tim život učini boljim. Naravno tu je i druženje, putovanja po seminarima i kampovima letnjim i zimskim itd. Svi koji dođu mogu da očekuju veliku gostoprimljivost i pomoć od starijih članova (starijih po znanju) jer smo svi kao jedna velika porodica. Što se tiče starosne dobi nema ograničenja.Jedino osobe sa krimogenom prošlošću, fizički ili psihički bolesne osobe ne mogu postati članovi ovog kluba. Ako ništa drugo na ninđucu možete da gledate kao na polisu osiguranja za starost jer većina drugih, pogotovo sportskih a i borilačkih veština završava se posle 40-te godine pa i ranije što sa ninđucuom nije slučaj. Najbolji dokaz je Hatsumi. Ako neko želi da trenira i otvori klub u svom gradu, ukoliko već nemamo sekciju u istom, dobiće bezrezervnu podršku. Veliki pozdrav za sve i vidimo se na treningu.
Domo arigato
 
Član
Učlanjen(a)
09.01.2010
Poruka
12
Sto se tice oruzja u nindjucu-u ima ih mnogo...i previse
icon_e_biggrin.gif
Ko zeli poblize da ih upozna morace da ode na http://www.ninjutsu-kragujevac.org/foru ... ,23.0.html jer ja stvarno nemam vremena sve to da napisem ovde a tamo je ta tema vec zapoceta i jos je daleko od kraja. Nadam se da adminima ne smeta nas forum jer je on iskljucivo za nindjucu i ni za jednu drugu vestinu jer pisemo samo o onome sto poznajemo i shvatamo a ne kao neki na Krstarici ili drugim forumima sto nemaju blage veze sa ovom vestinom niti su je nekada trenirali a ubise se od glupavih textova.

U pocetku se radi palica, noz, kanap ili lanac-kusarifundo(a ne nunchake), jute (a ne sai), dugi stapovi jo i bo, razne vrste bokena, kusari gama i kyoketsu ( srp sa lancem i tegom na kraju ili prstenom), shurikeni, pistolj itd...Nunchake (kung fu) i sai (okinawa) sam naveo jer ljudi mnogo brkaju misleci da su ovo nindja oruzja valjda zbog nindja kornjaca, filmova itd
icon_rolleyes.gif


Poenta rada sa raznolikim oruzjem u nindjucu-u jeste da sve oko sebe mozete upotrebiti kao oruzje odnosno pomoc sa savladjivanje protivnika. Kada kazem savladjivanje mislim na borbu na zivot i smrt, uostalom zato i nema takmicenja u nindjucu-u.

Na primer kada se spomene nindja ljudima odmah padaju na pamet Shurikeni. Prvo postoji ih mali milion i veci deo nisu uopste krstasti (tzv. senban shurikeni) a drugo oni ne sluze samo za bacanje vec i za borbu (cesce) na bliskoj distanci gde se sa njim blokira, pomaze pravljenje poluga, sece i ubada. E sada, sta sve moze da posluzi kao taj suriken...zilet, komad stakla, skalper, plastika a posto su veci deo bo shurikeni (igle-ali ne male kao sivace
icon_e_smile.gif
) ekser, srafciger, hemijska, burgija, turpija i sve ostalo sto moze da ubode ili poseche a nije shuriken...takvih primera je mnogo i vaze za svako od gore navedenih oruzja.

Cesta pitanja kao "zasto radite sa macevima kada vas niko nece napasti istim" takodje potichu iz neznanja onih koji to pitaju. Stavise u nekim gradovima (London npr) se desilo da ludak izleti sa macem i pocne da sece sve redom na ulici. Mislim da bi se oni koji su postavljali takva pitanja osecali jako glupo da se njima to desilo. Tek toliko da ne moze da se desi. Pa i kod nas je poludeli kinez u Bg-u mlatarao nozinom i napadao ljude. Ali dobro to je retkost.
Najveci deo rada sa macem je vezan za kretanje ali ne bih trosio papir i olovku na to. Mislim da ce me ljudi koji treniraju aikido razumeti, ostali tesko...
icon_e_confused.gif


Medjutim ono sto bih ja hteo da izdvojim jeste kako mi u nindjucu-u gledamo na rec oruzje i ujedno malo priblizim ovu vestinu onima koji su zainteresovani za nju a nisu je videli
Taijutsu (goloruka borba) je sveobuhvatna vestina snalazenja u situacijama koje zahtevaju reagovanje. Kao takva, ne predstavlja specijalizovani sistem ili vestinu ogranicenu samo na udarce, bacanja ili hvatove. Celokupno telo se koristi kao odbrambeno oruzje.
U nindjucu-u koristimo rec ken da opisemo sva prirodna telesna oruzja dok u vecini borilackih vestina ova rec predstavlja stegnutu pesnicu. Ova siroka interpretacija se bolje uklapa u flexibilan stav koji taijutsu zahteva.

Kao sto se stav (polozaj tela) konstantno menja i prilagodjava novim prostornim i psiholoskim uslovima, tako su i telesna oruzja konstantno u stanju promena i adaptacija. Ruke koje sluze za hvatanje i rvanje postaju pesnice pomocu kojih se zadaju udarci, a zatim postaju kandze koje sve razdiru; udarci nogama se menjaju u udarce kolenima ili cistece udarce; ramena koja se koriste za poluge na ruci se menjaju u slamajuce oruzje a kukovi se transformisu iz nosaca tela u razarajuce oruzje, udarci glavom (pa i pljuvanje ako moze da pomogne), prstima (kidanje, stipanje) itd itd...

Druga karakteristika nindjucu borbenih metoda je upotreba prirodne dinamike tela radi generisanja sto vece snage udarca. Bolje nego samo grcenje misica uz silovita pomeranja kostiju unutar skeleta, taijutsu metod ujedinjuje telesnu energiju, ravnotezu i disanje da bi stvorio veoma mocan udarac. Celo telo izvodi udarac, a ne samo odredjeni delovi tela kao sto su ruke ili donji deo nogu. Ova prirodna snaga i brzina zadavanja udarca su dovoljni uz poznavanje slabih telesnih tacaka.

Taijutsu se moze podeliti u tri velike kategorije. Taihenjutsu ukljucuje sve metode kretanja: padove, kolutove, skokove i jedinstvene tehnike kretanja svojstvene samo nindjucu-u. Dakentaijutsu ukljucuje razne udarce kao i tehnike blokiranja. Jutaijutsu su metode bacanja, poluga, davljenja kao i oslobadjanja od raznih hvatova. Inace nindjucu pokriva sve distance. (parter, cucanj, stand up)

Znachi nindja bi u stvari trebao da bude jedno oruzje a sve ostalo (i mac i palica...) samo dodatak tj nadogradnja tom oruzju...
Pozz
 
Član
Učlanjen(a)
11.03.2010
Poruka
2
Pre par godina sam se zaljubila u ovu vestinu dok mi je moj sadasnji trener pricao o ninjutsu-u. Nedavno su u mom mestu i krenuli sa treninzima, te sam, na nagovor doticnog trenera, i krenula na treninge.. Kako je sve to lako izgledalo kad mi je on godinama pricao o padovima, borbama, rukovanjem oruzjem itd. Tek sad osetim da to nije nimalo naivna vestina i da se razlikuje od drugih (btw, aktivno sam se bavila karateom nekih 5god kao tinejdzerka i vec 12god se aktivno bavim jogom zbog koje na svu srecu nemam upalu misica posle napornih treninga za razliku od prijatelja koji treniraju samnom, gipkija sam od njih i s lakocom izvodim vezbe balansa).
Zanima me samo (propustila sam par treninga zbog gripe :( ) sta tacno znaci "Sikin Haramicu Daikomjo"..
Otprilike znam da je Sikin srce, Haramicu 10 savrsenstava (cini mi se da poticu iz Budizma) a Daikomjo svetlost Univerzuma..
Takodje me zanima simbolika pljeskanja dlanovima. Ne znam da li sam dobro shvatila svog trenera, ali koliko kontam, mislim da ono oznacava prociscavanje dodja od negativnih sila..
Hvala unapred :)
 
Član
Učlanjen(a)
11.03.2010
Poruka
2
Molba ili molitva za zastitu na treningu. A jeste li vi ninje? :diablo:


Nema veze, dobih vec objasnjenje od ucitelja... Znacenje je otprilike ovo:

"Neka svetlo naših srca donese svetlost harmonije, udruženo sa našim duhovnim probuđenjem i donese u nas iskrenost, lojalnost i verodostojnost''. Bar ga je tako preveo Hatsumi Sensei..

Ja nisam ninja.. Jos uvek sam samo ucenik ove vestine.
 
Član
Učlanjen(a)
09.01.2010
Poruka
12
Šikin Haramicu Daikomjo

Nakon krace molitve (Mokuso), okrecemo se ka pocasnom mestu (Kamidana) i spajamo dlanove (Gašo). Spajanjem dlanova simbolizujemo Jin i Jang, odnosno In i Jo, na Japanskom jeziku. Spajanjem ove dve suprotnosti nastojimo da ujedinimo principe neba i zemlje, tela i duha, života i smrti. Time sebe podsecamo da su ova dva aspekta prisutna unutar nas samih, ispred prolaznosti rodenja i smrti kao neodvojivi deo naše suštine postojanja.

Zatim izgovaramo: ,,ŠIKIN HARAMICU DAIKOMJO“.

ŠIKIN- Srce ili kako se drukcije zove ,,Kokoro“, ima znacenje u 4 aspekta i to su:

Kjoko Kokoro - Srce koje poseduje blistavost i cistotu.

Makoto Kokoro - Srce koje poseduje iskrenost.

Naoki Kokoro - Kao decje srce, neoptereceno žudnjom i obmanom.

Tadašiki Kokoro - Srce sa osecajem pravednosti

HARAMICU - Japansko fonetsko znacenje Sanskritske reci ,,Paramita“ u smislu 10 savršenstava. S obzirom da poticu iz Budizma, imaju sledeca znacenja:

1.Velikodušnost i predanost

Ovu vrlinu ne trebamo pogrešno tumaciti u smislu materijalnog davanja ili iskazivanja dobrote prema onima koji su na nižem stupnju od nas. Moramo biti otvoreni i sposobni da ostvarimo komunikaciju na razlicitim nivoima, nesputani licnim prosudivanjem o drugima. Kada nešto dajemo, dajmo bez straha u bilo kom trenutku i bez žudnje da ce nam biti uzvraceno istom merom.

2. Moral i etika

Prekinuti svako delovanje koje nije u skladu sa našim osecajem ispravnosti. Nastojmo da mentalnim, fizickim, i verbalni radom, radeci u korist drugih, razvijemo vrlinu predanosti. Ne razmišljajmo kroz unapred postavljene obrasce o tome šta je pravedno a šta ne, vec je potrebno razviti svest koja ce se prilagoditi novonastaloj situaciji.

3. Istrajnost

Sposobnost da se deluje u novonastalim okolnostima i pouzdanost cine istinsku istrajnost. To ne znaci da sebe trebamo staviti u situaciju iscrpljivanja do smrti, vec polagati sve na nadu i ocekivanje.

4. Revnost

Pronalaženje uživanja u bilo kom momentu delovanja bez potrebe da se vracamo na protekle trenutke. Sposobnost da se bez dosade uživa u svim trenucima i pronade interes u svakoj situaciji.

5. Meditativna koncentracija

U stanju spokojstva i ostvarujuci kontrolu nad sopstvenom svešcu trebamo se truditi da mentalnim putem ostvarujemo naše pozitivne zamisli. Meditacija ne služi da bi se živelo u vecnom zanosu transa, vec koristi da bi se ostvarila potpuna budnost u svakom momentu delovanja.

6. Pronicljivost

Shvatanje odnosa unutar pocetka i kraja egzistencije. Rasudivanje bez opterecenosti emocijama, brigama ili vezivanja za nekog ili nešto. Kada rasudujemo o necemu trebamo to ciniti sa neutralnog aspekta i sagledati suštinu u njenom cistom obliku.

7. Korišcenje pogodnosti sagledavanja krajnje celishodnosti

Sposobnost kako da unesrecenima pokažemo kako da se uzdignu iznad svoje nesrece i prevazidu patnju. Trebamo sagledati i najmanje povoljnosti i pokazati drugima kako da ih okrenu u svoju korist.

8. Posvecenost i odlucnost

Sposobnost da se sagleda ogranicenost svesti i izbegavanje da se ide pogrešnim putem.

9. Posedovanje snage

Upotreba veštine da bi se pomoglo drugima da se vrate na pravi put.

10. Prevazilaženje ogranicene svesti

Podrazumeva mudrost da se prevazidu prepreke koje cini svest ogranicenom i da se u svakoj situaciji ostane priseban.

DAIKOMJO - Snažna, isijavajuca svetlost. kao u nuklearnoj reakciji, božanska svetlost koja se proteže kroz citav Univerzum.

Kao zakljucak, može sa reci da ako srce ima sva 4 predhodno navedena principa, procišceno kroz 10 vrlina i jednom postignutim razumevanjem, pocinje da isijava božansku svetlost. To je samo ustvari drugi nacin da se opiše konacni cilj a to je da ste doživeli prosvetljenje.

Smisao pljeska dlanovima

Simbolicno u Šinto ucenju ovaj postupak se zove ,,Haku Šu“ (procišcenje pljeskom) i ima za cilj da proizvevši oštar zvuk ocisti okolinu od stagnirajucih vibracija. Na taj nacin cistimo dodo od negativnih sila ucinivši ga podesnim za posetu ,,Kami“ ili božanske energije. Izvodeci pljesak dva puta i poklonivši se , mi molimo ,,Kami“ da nas inspiriše u našem ucenju i da nas zaštiti od zlih sila. Pljesnuvši još jednom i ponovo se pokloniivši, cistimo svest i srce pripremajuci se za naredne trenutke u kojima ce nam trebati puna koncentracija.

U ovim trenucima dok se ucitelj i ucenici obostrano klanjaju, dodo može izgledati kao crkva. To je njegovo osnovno znacenje i smisao. To je mesto gde se proucava ,,Mici“ (Put). U tome je osnovna razlika zbog cega se dodo ne može smatrati obicnom gimnastickom salom za treninge. Otuda obicaj da se pre ulaska i izlaska iz sale poklonimo ukazavši poštovanje kako sebi tako i drugima na zajednickom putu ka prosvetljenju.


Naravno ovo je pun opis ali za ljude koji ne treniraju ninjutsu a razmisljaju o tome Shikin haramitsu dai komyo se izvodi uglavnom u znak postovanja prema svim onim ratnicima koji su izginuli da bi tehnike koje mi ucimo bile zapisane i jednog nam dana predate. Mi nismo Japanci i nikada necemo ni biti.
 
Član
Učlanjen(a)
12.03.2010
Poruka
192
ima li ovo da se trenira na Novom Beogradu?....izgleda mi interesantno
 
Natrag
Top