Nesuglasje - osnovica na kojoj svijet počiva

[Jurivaka]

"Sv'jet je ovaj tiran tiraninu,
a kamoli duši blagorodnoj!
On je sostav paklene nesloge:
U nj ratuje duša sa tijelom,
u nj ratuje more s bregovima,
u nj ratuje zima i toplina,
u nj ratuju vjetri s vjetrovima,
u nj ratuju živina s živinom,
u nj ratuje narod sa narodom,
u nj ratuje čovjek sa čovjekom,
u nj ratuju dnevi sa noćima,
u nj ratuju dusi s nebesima."

Ovi Njegoševi stihovi, veoma snažno odslikavaju svu dubinu nesuglasja na kome ovaj svijet počiva. I zaista, čini se da sve u prirodi funkcioniše na nekoj suprotnosti, na nekom binarnom kodu, na plusu i minusu. Činjenica je da sve što postoji ima svoju negaciju, - nekada grubu, nekada manje grubu, nekada otvorenu, nekada prikrivenu. Negacija opet usko korenspondira sa nasiljem. Zvijer ubija drugu zvijer da bi preživjela. Isto to rade i insekti i skoro sva druga živa bića, uključujući i ljude. Možda će neko reći, ljudi to ne čine da bi preživjeli. Da, čine i činili su od kada postoje.
Slični odnosi se dešavaju i u svijetu koji je van naših čulnih domašaja. u svemiru. I tamo zvijezde, planete, galaksije…, uništavaju i proždiru jedna drugu.
Dakle, može se izvesti porazan zaključak da svijet počiva i funkcioniše na nepomirljivim suprotnostima čija je krajnja konsekvenca – uništenje!

Prokomentarišite …!

 

[besherat]

E, šta se dešava u Svemiru, to stvarno ne znam, ali svaka Njegoševa je sveta, tako i ovo što si izdvojio je fenomenalan prikaz Njegoševog dualističkog gledanja na prirodu i njene zakone. Životne mudrosti koje je Njegoš izrekao kroz Igumana Stefana su alfa i omega filosofije života. Preko toga nema ništa, prazna priča. Ja ove sukobe ne bih nazvala nesuglasje, nego naprotiv sam život,opstanak.

 

[Jurivaka]

Opstanak, ili borba za opstanak je eufemizam za uništenje. Da bi se našlo neko opravdanje za nakaradno uređeni svijet i odnose u njemu, neko je međusobno ubijanje vrsta i ubijanje između vrsta, nazvao borbom za opstanak. Rekosmo da sve ima svoju negaciju, svoj plus i svoj minus, svoja dva lica. Tako znamo i za harmoniju i disharmoniju. Ovaj svijet je uređen prema ovom zadnjem pojmu. Koga bi čovjek mogao pitati, zašto nije uređen po prvom pojmu, tj. harmonično?

 

[besherat]

Pa đe bi svi stali, časti ti? Ovo ti je brajko moj " Survivor ", ali u reali.

 

[Jurivaka]

Kada bi se život odvijao ovako kako se sada odvija, onda bi se i moglo postaviti takvo pitanje - gdje bi svi stali? Ali, ko kaže da bi u slučaju harmoničnog ustrojstva svijeta, stopa nataliteta bila slična ovoj današnjoj? Šta ako bi se život samo prosto reprodukovao? Šta više, u ideji harmoničnog ustrojstva svijeta, to bi se podrazumjevalo.

 

[besherat]

Ne znam koliko je harmoničan broj reprodukovanih jedinki? Ja ih reprodukovah četiri. Jesam li u harmoniji? Je li ti to neka fora od Marksa ili?Mislim , to o harmoničnosti.

 

[Jurivaka]

Ti se nikako ne možeš uklopiti u harmoniju o kojoj ovdje govorimo. I nije nikakva fora od Marksa. Btw, Marks nije pisao fore! Ako želiš da znaš, ideja je moja, a ja nisam Marks! Ja samo razmišljam, a šta ćeš, imam razum pa se igram sa njim, zašto je svijet zasnovan na disharmoniji, na nesuglasju, na prturječnostima..., a ne na harmoniji i suglasju?

 

[besherat]

Aha, tvoja ideja, ja vidim nešto mi nepoznato, a pošto mi je Marx obilovao utopijama, asocijacija mi pade na njega. Dobro, idemo dalje ( mada odoh sad da spavam, dosta je filosofije za noćas ). Ako nesuglasje podrazumjeva borbu između svjetla i tame, dobra i zla, kako bi odvojili usaglašene kategorije jedne od neusaglašenih, jer moramo priznati da u svijetu postoje tama i zlo? Znači, u harmoničnom svijetu , đe bi bili zlo i tama? I zašto ja ne bih mogla među te harmonične?

 

[Jurivaka]

Gdje ti izučava filozofiju? Marks nije pisao utopije, to je radio Platon! Ako je ičija filozofija životna i stvarna, to je upravo Marksova filozofija.
Suglasje ne mora nužno podrazumjevati borbu između svjetla i tame, ako govorimo u bukvalnom smislu tih pojmova. Ako je to kod tebe bila metafora, onda je druga stvar. Kažeš da moramo priznati da postoji tama i zlo. Naravno da moramo priznati da postoje, jer to je odlika disharmoničnog svijeta. On se na tome zaniva. A, sad ja postavljam pitanje: da li bi u harmoničnom svijetu tama imala metaforičko značenje koje sada ima? Naravno da ne bi. Za pojam zla se ne bi ni znalo, niti bi zlo postojalo... E ovo je utopija, ali fino zvuči.

 

[besherat]

Eto, ipak dođe na moju konstataciju da takvo što ne može biti. Znači, naizgled nesuglasje je jedino moguće suglasje.