Na šta sve može da ukaže uvećanje limfnih žlezda

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Na šta sve može da ukaže uvećanje limfnih žlezda

Posebno je značajno da se prepozna uvećanje limfnih žlezda koje je izazvano Epštajn-Barovim virusom

4-viroza_620x0.jpg
Preporuka je da se u slučaju uvećanja žlezda urade elementarna krvna slika, sedimentacija i fibrinogen

Piše: profesor dr Biljana Mihaljević, direktor Klinike za hematologiju KCS
Uvećanje limfnih žlezda može da ukaže na virusnu ili bakterijsku infekciju, kvarne zube a postoje i neke parazitoze kao što je toksoplazmoza, posebno kod osoba koje gaje životinje, pa uvećane limfne žlezde u svim regijama (vratu, ispod pazuha i preponama) mogu da budu jedan od znakova te bolesti.
Posebno je značajno da se prepozna uvećanje limfnih žlezda koje je izazvano Epštajn-Barovim virusom.

Ova bolest je infektivna mononukleoza i biva praćenja uvećanjem limfnih žlezda, pre svega na vratu, koje su bolne na pipanje i udružene sa uvećanim krajnicima. Ovo stanje nekada može da maskira malignu bolest kao što je akutna leukemija i limfom, pa treba uraditi dodatne analize da bi se napravila diferencijalna dijagnoza.

Uvećanje limfnih žlezda može da se javi i kod tzv. sistemskih bolesti, kao što su sistemski lupus i reumatoidni artritis, kod kojih su te žlezde uvećane do jednog centimetra.
Mogu da se jave nakon stavljanja silikona u regionalnim žlezdama, na primer ako je intervencija rađena na dojkama javlja se uvećanje limfnih žlezda u potpazušnim jamama, ili u preponama ako je stavljena proteza veštačkog kuka.

Pojedini lekovi, posebno antikonvulzivi protiv epilepsije, mogu da dovedu do uvećanja ovih žlezda, čak i neki tuberkulostatici, ali i sama tuberkuloza može da bude praćena uvećanjem limfnih žlezda.

Postoje indikacije kada je uvećana limfna žlezda maligna. To se utvrđuje na osnovu konzistencije, posebno ukoliko je žlezda „tvrda kao daska“. To su najčešće kancerske žlezde, metastatske, vrlo često se javljaju levo iznad klavikule. To je Virhovljeva žlezda, koja može da bude znak udaljene linfogene metastaze karcinoma želuca ili karcinoma ovarijuma i da čak bude prvi znak da se nešto u organizmu dešava.
Kada se uoči uvećana limfna žlezda, prvo treba utvrditi da li je ona bolna ili nije bolna. Veći je alarm za maligne bolesti ukoliko je bezbolna. Ako je praćena simptomima kao što su: gubitak u težini, obilnije noćno znojenje koje zahteva da nekada promenimo noćnu košulju, temperatura koja se zove povratna pireksija (traje tri dana, stane pa se nakon nekoliko dana ponovo nastavi), znak je da se radi o ozbiljnijem razlogu uvećanja limfne žlezde. Nekada i svrab po koži, povećana malaksalost mogu da budu udruženi sa uvećanjem žlezda i da alarmiraju da pacijent mora da se javi lekaru.

ANALIZE

Preporuka je da se u slučaju uvećanja žlezda urade elementarna krvna slika i još dve analize - sedimentacija i fibrinogen. Na taj način za par minuta možemo da dobijemo rezultete. Snižen hemoglobin (anemija), poremećaj u leukocitarnoj formuli, ubrzana sedimentacija i povišen fibrinogen ukazuju na to da treba uzeti uzorak takve žlezde za patohistološku analizu.

Izvor: Večernje novosti




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Kako pobediti Hočkinov limfom?

U odnosu na druge karcinome, javlja se ređe, ali uglavnom kod mlađe populacije. Bolest se javlja od 20. do 29. godine i posle 60, češće kod muškaraca

33ysxte.jpg


MEĐU brojnim zloćudnim tumorima izdvaja se Hočkinov limfom, koji zahvata limfne žlezde. Svrstan je u grupu retkih bolesti jer se u odnosu na druge karcinome relativno retko javlja, karcinoma pluća 20 puta ređe, a u odnosu na ne-hočkinski opasniji oblik sedam puta. Pažnju javnosti i stručnih krugova privlači jer se uglavnom javlja kod mlađe populacije.

- Limfomi su zloćudni tumori limfnog tkiva i obuhvataju 3 do 6 procenata ukupnih maligniteta. Dele se na ne-Hočkinov i Hočkinov limfom, zato što se bitno razlikuju po toku bolesti, načinu lečenja i ishodu. Hočkinov limfom je prvi detaljno opisao britanski lekar Tomas Hočkin, a danas se zna da je on u većini slučajeva izlečivo maligno obolenje, koje ne menja bitno kvalitet života obolelog - objašnjava hematolog profesor dr Dragana Stamatović, načelnik Klinike za hematologiju vojnomedicinske akademije.

* Ko od Hočkinovog limfoma najčešće oboleva?

- U Evropi godišnje na 100.000 stanovnika približno obole tri osobe. Bolest ima takozvanu bimodalnu incidencu, sa dva pika javljanja u odnosu na životnu dob, prvo je između 20. i 29. godine, a drugo posle 60. Muškarci obolevaju u 60 odsto slučajeva, češće u odnosu na žene. Uzrok nastanka nije do kraja razjašnjen. Nije dokazan uticaj nasleđa, mada se u pojedinim porodicama bolest češće javlja. Međutim, nedvosmisleno je dokazano da se u osnovi ovog limfoma krije poremećaj odbrambenih snaga organizma. Potvrđeno je i da je prethodna infekcija Epštajn-Barovim virusom koji izaziva infektivnu mononukleozu, odgovorna za nastanak Hočkinovog limfoma.

* Zašto je infektivna mononukleoza "okidač" bolesti?

- Infektivna mononukleoza, poznatija kao bolest poljupca, najčešće se javlja kod adolescenata. Ispoljava se gušoboljom, uvećanim limfnim žlezdama u perifernim regijama, ali i uvećanjem i oštećenjem funkcije jetre i slezine. Takođe, i bolesnici sa HIV infekcijom zbog stečenog gubitka otpornosti organizma, češće obolevaju od ovog tipa limfoma.

* Kako se ispoljava Hočkinov limfom?

- Kod više od 80 odsto obolelih dolazi do uvećanja limfnih čvorova na vratu, u sredogruđu, pazuhu, trbuhu ili preponama. Putem limfe ili krvi bolest može da se širi u druge organe ili tkiva. Uvećani limfni čvorovi su najčešće bezbolni, pojedinačni ili grupisani u konglomeratima, tvrdi i pokretni u odnosu na podlogu. U zavisnosti od lokalizacije i pritiska na vitalne organe, može da se javi i suv nadražajni kašalj, otok vrata ili naglašen venski crtež ako su uvećane limfne žlezde u sredogruđu. Može da se javi i bol u slabinskoj regiji, pojava žutice zbog uvećanih limfnih žlezda u trbuhu i onemogućavanja oticanja žuči, otoci nogu zbog otežane cirkulacije usled uvećanih limfnih žlezda u preponama.

* Ima li i drugih značajnih simptoma?

- Hočkinov limfom može biti praćen i takozvanom opštom simptomatologijom intoksikacije organizma. Zapravo, tumorske ćelije mogu da luče i različite materije, trovače organizma. Posledica njihovog delovanja je povišena temperatura posebno u popodnevnim časovima, obilno preznojavanje, neobjašljivi gubitak telesne težine u polugodišnjem kratkom roku i izražen svrab kože. Ove manifestacije bolesti ukazuju na sistemsku uznapredovalost tumora i predstavljaju parametar loše prognoze.

* Kako se bolest dijagnostikuje?

- Sve počinje dobro uzetom anamnezom sa posebnim osvrtom na glavne tegobe bolesnika, sadašnju bolest i lične i porodične bolesti u prošlosti... Kliničkim pregledom utvrđuje se uvećanje limfnih žlezda, veličina jetre i slezine uz obraćanje pažnje na druge vitalne znake. Specifična laboratorijska analiza za ovu bolest još uvek ne postoji. Uprkos tome, često se konstatuje da oboleli imaju povišen broj belih krvnih zrnaca i smanjen broj limfocita, promenljiv stepen malokrvnosti, povišenu sedimentaciju, fibrinogen, C reaktivni protein.

* Šta je ključno u dijagnostikovanju?

- Suverena dijagnostika je patohistološka analiza obolelog tkiva ili organa, a najčešće uvećane limfne žlezde. Za definisanje stepena proširenosti bolesti neophodna je radiografija pluća, ultrazvuk trbuha i male karlice, skener ili magnetna rezonanca. Ovim metodama omogućava se uvid u stanje limfnih žlezda sredogruđa, trbuha, ali i moguće širenje bolesti u različite organe kao što su pluća, jetra, slezina, koštane strukture.

* Zašto je važna definitivna dijagnoza?

- Na osnovu dijagnostike utvrđuje se stepen rasprostranjenosti Hočkinovog limfoma, odnosno klinički stadijum koji određuje način lečenja i prognozu bolesti. Definitivna dijagnoza predstavlja "ličnu kartu" svakog Hočkinovog limfoma, kreće se od prvog do četvrtog stadijuma i pokazuje u kojoj meri je bolest uznapredovala. Od toga zavisi i način lečenja, uz sagledavanje drugih parametara karakterističnih za svakog pacijenta, kao što je životna dob, pridružene bolesti i rizici od neželjenih efekata terapije.

* Da li lečenje prate određeni neželjeni efekti?

- Savremeni terapijski pristup je koncipiran tako da se postigne maksimum uz značajnu redukciju potencijalnih neželjenih efekata lečenja. Za citostatsku terapiju uz zračenje se zna da nosi izvesne rizike za kasniji razvoj sekundarnih maligniteta. Da bi se to izbeglo, iz terapijskog pristupa se izbacuju određeni agensi, okidači mogućeg sekundarnog maligniteta, dok se doze zračenja svode na minimum uz zadovoljavajući terapijski efekat. Standardno lečenje Hočkinove bolesti može imati uticaja na plodnost obolelog, pa se preporučuju mere krioprezervacije, odnosno zamrzavanja i čuvanja polnih ćelija. U hematologiji nije dozvoljena nikakva improvizacija. Lečenje Hočkinovog limfoma sprovodi se po preporukama evropskih i svetskih udruženja, jednako u svim zemljama. U našoj zemlji, jedino u Vojnomedicinskoj akademiji, sprovode se svi oblici transplantacije, koji se primenjuju u lečenju obolelih sa Hočkinovim limfomom.

VIŠE OD 80 PROCENATA PREŽIVI

HOČKINOV limfom je tumor sa najboljom prognozom u ovoj grupi malignih obolenja. Više od 80 odsto obolelih ima šansu da preživi, odnosno izleči se. Nakon uvodnog lečenja, bolest može da se vrati kod jedne trećine pacijenata, dok samo 10 procenata ima oblik inicijalno rezistentne bolesti, otporne na primenjene metode lečenja.
- Danas imamo različite protokole citostatske terapije standardne jačine, a primenjuje se i "visoko dozna" terapija sa transplantacijom matičnih ćelija. Odskora je dostupna i takozvana ciljana terapija sa lekom koji traži određeno mesto na tumorskoj ćeliji. Čak i za pacijente sa rezistentnom bolešću postoji šansa da se leče. Kod njih se radi transplantacija matičnih ćelija od porodičnog donora, najčešće roditelja. Cilj ove metode je da se u organizmu obolelog stvore uslovi za trajnu borbu protiv "minimalno zaostale bolesti"- kaže dr Stamatović.

(Novosti)
 
Natrag
Top