Mihail Jurjevič Ljermontov

Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
He,he, sa citatima ispade kao i sa stvarima po kući. Kad mi nešto treba, ne mogu da nađem, a kad ne obraćam pažnju, eto ti ga. Odmah sam one noći tumarala po forumima, ali bez uspjeha. Sreća da sam jako uporna i da ne odustajem tako lako, pa ću noćas to da nađem. Žali Bože, koliko mi je citata nepovratno izgubljeno. Pouzdala sam se u tehniku, a papir i olovka su ipak zakon.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
He,he, sa citatima ispade kao i sa stvarima po kući. Kad mi nešto treba, ne mogu da nađem, a kad ne obraćam pažnju, eto ti ga. Odmah sam one noći tumarala po forumima, ali bez uspjeha. Sreća da sam jako uporna i da ne odustajem tako lako, pa ću noćas to da nađem. Žali Bože, koliko mi je citata nepovratno izgubljeno. Pouzdala sam se u tehniku, a papir i olovka su ipak zakon.

Ma nema problema, čekaću ja...;)
Takođe, mislim da su papir i olovka neprevaziđeni.
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
“ JUNAK NASEG DOBA “ M.LJERMONTOV (odlomci ) …”


JA IMAM URODJENU STRAST DA PROTIVURIJECIM; CIO MOJ ZIVOT BIO JE SAMO
JEDAN LANAC TUZNIH I NEUSPJELIH PROTIVLJENJA SRCU ILI RAZUMU.U PRISUSTVU
ENTUZIJASTE MENE OBUZIMA BOGOJAVLJENSKA HLADNOCA, A CESCE VEZE S
STATICNIM FLEGMATIKOM,MISLIM,NAPRAVILE BI OD MENE STRASNOG SANJARA…”
( 75 str.)
…” NESTO MI JE,IPAK,UVIJEK BILO CUDNO: NIKAD NISAM BIO ROB VOLJENE ZENE;
NAPROTIV, JA SAM, NE TRUDECI SE UOPSTE, UVIJEK ZADOBIJAO PUNU VLAST NAD
NJIHOVOM VOLJOM I SRCEM. ZBOG CEGA TO? DA LI ZBOG TOGA STO MI NIKADA NI
DO CEGA NIJE BILO MNOGO STALO I STO SU SE ONE SVAKOG CASA BOJALE DA ME
NE IZGUBE? ILI JE TO MAGNETSKA PRIVLACNOST SNAZNOG ORGANIZMA? ILI JA
PROSTO NISAM USPIO DA NAIDJEM NA ZENU CVRSTOG KARAKTERA?...” ( 87str. )
…” DAKLE, NIJE TO ONA NEMIRNA POTREBA ZA LJUBAVLJU KOJA NAS MUCI U PRVIM
GODINAMA MLADOSTI I BACA OD JEDNE ZENE DO DRUGE DOK NE NAIDJEMO NA
ONU KOJA NAS NE PODNOSI: TU POCINJE NASA POSTOJANOST- PRAVA BESKRAJNA
STRAST KOJA SE MATEMATICKI MOZE IZRAZITI LINIJOM STO PADA IZ TACKE U
PROSTOR; TAJNA TE BESKONACNOSTI JE SAMO U NEMOGUCNOSTI DA SE DOSTIGNE
CILJ, ODNOSNO KRAJ…” ( 100 str. )
…” A ZBILJA, NEMA VECE NASLADE NEGO OSVOJITI MLADU, TEK RASCVJETALU
DUSU.ONA JE KAO CVIJET CIJI SE NAJBOLJI MIRIS KAO PARA ODVAJA U SUSRET PRVOJ
ZRACI SUNCA; U TOM TRENUTKU GA TREBA UBRATI, I KAD GA SE SIT NAMIRISES,
BACITI GA NA PUT: VALJDA CE SE NACI NEKO DA GA PODIGNE. JA U SEBI OSJECAM TU
NEZASITU POHLEPU KOJA GUTA SVE STO JOJ SE NADJE NA PUTU; NA RADOST I
PATNJE DRUGIH GLEDAM SAMO KAO ODNOS PREMA SEBI, KAO NA HRANU KOJA
POMAZE DA SE ODRZE MOJE DUSEVNE SNAGE…; POBUDJIVATI PREMA SEBI
OSJECANJE LJUBAVI, PREDANOSTI I STRAHA- NIJE LI TO PRVI ZNAK I NAJVECI TRIJUMF
VLASTI? BITI UZROK NECIJIH PATNJI I RADOSTI, NEMAJUCI NA TO NIKAKVOG
POZITIVNOG PRAVA, NIJE LI TO NAJSLADJA HRANA ZA NASU GORDOST? A STA JE
SRECA? ZADOVOLJENA GORDOST. KAD BIH JA SMATRAO SEBE ZA NAJBOLJEG I
NAJMOCNIJEG COVJEKA NA SVIJETU, JA BIH BIO SRECAN; KAD BI ME SVI VOLJELI, JA
BIH NASAO U SEBI NEPRESUSIV IZVOR LJUBAVI.
…STRASTI NISU NISTA DRUGO NEGO IDEJE U SVOM POCETNOM RAZVITKU: ONE SU
OSOBINA MLADOSTI SRCA I GLUP JE ONAJ KOJI MISLI DA CE GA ONE UZBUDJIVATI
CIJELOGA ZIVOTA: CESTO MIRNE RIJEKE POCINJU BUCNIM VODOPADIMA, ALI NIJEDNA
OD NJIH NE JURI I NE PJENI SE SVE DO MORA. ALI TAJ MIR JE CESTO ZNAK VELIKE,
MADA SKRIVENE SNAGE; PUNOCA I DUBINA OSJECANJA I MISLI NE DOPUSTAJU
BIJESNIH ZANOSA; KAD PATI I KAD SE NASLADJUJE, DUSA STROGO POLAZE SEBI
RACUNA O SVEMU I UVJERAVA SE DA TAKO MORA BITI; ONA ZNA DA BI JE STALNA
SUNCANA ZEGA ISUSILA KAD NE BI BILO OLUJA; ONA SE PROZIMA SVOJIM VLASTITIM
ZIVOTOM, ONA BRIZNO NJEGUJE I KAZNJAVA SEBE KAO SVOJE VOLJENO DIJETE.SAMO
U TOM VISEM STANJU SAMOSPOZNAJE COVJEK MOZE OCIJENITI BOZIJE
PRAVOSUDJE…” ( 101/102 str.)
…” MOJA LJUBAV NIKOME NIJE DONIJELA SRECE ZATO STO JA NISTA NISAM
ZRTVOVAO ZA ONE KOJE SAM VOLIO;VOLIO SAM RADI SEBE, RADI SVOG LICNOG
ZADOVOLJSTVA; ZADOVOLJAVAO SAM SAMO CUDNU POTREBU SRCA POHLEPNO
GUTAJUCI TUDJA OSJECANJA, TUDJU NJEZNOST, TUDJE RADOSTI I PATNJE- I NIKAD SE
NISAM MOGAO NASITITI. TAKO ONAJ KOJEGA MORI GLAD IZNEMOGAO ZASPI I VIDI
PRED SOBOM OBILNA JELA I PJENUSAVA VINA; ON SA ZANOSOM GUTA VAZDUSNE
DAROVE SVOJE UOBRAZILJE I CINI MU SE DA MU JE LAKSE; ALI CIM SE PROBUDI, SNA
NESTAJE… OSTAJE DVOSTRUKA GLAD I OCAJANJE…” ( 128 str. )


Izvinjavam se zbog upotrebe velikih slova, ali je ovo dokument koji sam davno postavila.

Drago mi je da sam našla odlomke, jer su mi izuzetno dragi.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Jedro

Beli se jedno jedro samo
kroz plave morske magle dalj. -
Šta traži ovom tuđom stranom?
Što ostavi svoj rodni žal?

Talase mreška vetar sveži
i škripi jarbol, drhti kilj;
ah, ono nit od sreće beži
niti je sreća nemu cilj! -

Pod njim duboke modre struje,
nad njima zlatan sunčev pir: -
a ono žudi huk oluje,
ko da oluja nosi mir!
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
KAD TALAS KRENE

Kad talas krene preko žute njive
I svježa šuma zvukom vjetra pirne,
A u vrtu se tamno-plave šljive
U blagoj sjeni lišća kriju mirne;
Kada, mirisnom rosom umivena,
U rujno veče il u jutru plavom,
Ispod grma mi đurđica srebrena
Predusretljivo nakloni se glavom;
Kad hladan izvor zapleše kroz dragu,
U mislima mi mutne snove niže
I šumori mi tajanstvenu sagu
O mirnu kraju iz kojega stiže.
Tada se smiri moja muka mnoga,
Na čelu bore postaju sve manje,
I obuzme me neko sretno stanje,
A sred nebesa ja ugledam Boga.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
STANCE

Zavičajne čame dosta mi je,
dalje, dalje, u krvavi boj.
Tu će, možda, prestati da bije
srce, koje lik ispuni tvoj.

Ne, ja tvoje ljubavi ne tražim,
neću da te strašću uzburkam;
smrt i krv bih da gledam, da blažim
i prelivam svojih grudi plam.

Neka padnem u ljutom ograšju.
Neće mene oplakati svet,
nikog više neće svojom strašću
potresati ovaj život klet.

Leta mladih sveta obećanja
sudbina će prekratiti tu
gde ću se bez misli, bez roptanja
smiriti u žuđenome snu.

Ali ako u snu tom pečalni
san ljubavni dalje snivam ja,
ako li mi ko pratilac stalni,
sudbom poslat, lik tvoj svuda sja;

ako onde sred dalekih strana
gde se duša nada naći lek,
ne iščezne trag dubokih rana
koje usud nanese joj prek;

o, pogledom tad ozari lepim
onog koga vuče gorda strast,
ko od ljudi i muka ne strepi
i za domovine pašće čast;

ko je nekad, s tajnim ushićenjem,
kroz suza te posmatrao roj,
i budeći ljudsko sažaljenje
tako osmeh voleo je tvoj.
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306
Pesnikova smrt - M. Ljermontov


Pogibe pesnik!- rob poštenja-
Pade od laži što svet toči.
S metkom u srcu, pun ogorčenja,
Zanavek gordo sklopi oči...
Ne izdrža mu čista duša
Uvrede koje spletka krije,
Ne htede gadni svet da sluša...
Sam je ko i pre... i ubijen!
Ubijen je!... Sad čemu jadovanja,
Pohvala horskih glupa skala,
Mucanje jadno, opravdanja?
Presuda sudbe već je pala!
Niste l' se vi baš zlobno dali
U hajku za njim dok je sam,
Zabave radi, rasplamsali
Jedva tek prigušeni plam?
I šta sad? Radujte se... Duša čista,
Da trpi više nije hteo-
Zgasnu ko baklja genij blistav,
Slavni je venac slave sveo.


Njegov ga krvnik mirno uze
Na nišan kleti... I žestoko,
U srcu miran, i bez suze
Ubi ga, ne trepnuvši okom.
Šta je tu čudno?... Izdaleka,
Toga je s mnogim koji kreću
U lov na činove i sreću,
Dovukla k nama sudbe reka.
Prezirao je, s drskim smeškom
Tu zemlju tuđu kojom krenu.
Kako da štedi slavu njenu,
Kako da shvati u tom trenu
Kakvo zlodelo vrši teško!...
Pesnika grob uze - sam je pao,
Ko drugi pesnik kog je znao,
Koji se isto sa zlom tuko,
Koga je i sam opevao -
Pokošen ko on, hladnom rukom.
Što od života mirnog,
pravih prijatelja
Ode u svet zavidljiv i pogibeljan
Za srce slobodno, za strasti svete?
Što pruži klevetniku svoju ruku,
Što dade da ga lažnom

pohvalom privuku,
Ovaj što prozre ljude još
ko dete?...


Umesto njegovog, trnov venac golem
Dali mu s lovorom, kao

breme trajno:
I tajne igle su ga bole,
Krvavile mu čelo sjajno.
Zatrovaše mu kraj, jer čuo se svuda
Ogavni šapat okrutnih glupaka,
I umre - ostavši osvete žudan,
Kivan što mu sve nade pokopa raka.
Da, gotovo je s divnom pesmom,
Umukli su sad zvuci tvoji -
Dole je pesniku tužno, tesno,
Na ustima mu pečat stoji.

*

A vi, potomci naduveni,
Očeva slavnih

što u podlosti su prvi
Što ropskom čizmom
pogaziše seni
Rodova uvređenih koje sreća smrvi!
Vi, što u rulji pohlepnoj ste,

pored cara,
O, vi, Slobode, Slave
Genija dželati!
Vi, kojima sad zakon krilom
zaklon stvara,
Pred kojim sud i pravda -
sve će nemo stati!...
Postoji Božji sud,
razbludnosti čeda!
I on je strašan: on vas čeka.
Taj sud se zveku zlata ne da,
Unapred prozire svakog nečoveka.
Pred njega ćete zalud

s klevetama doći:
Jer tamo istinama samo mere,
I vašom crnom krvlju

neće se nikad moći
Nevina pesnikova krv da spere!


1837.

prevod- M. Sibinović

- "Antologija ruske lirike", X - XXI vek, knjiga I
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
MLja06a7.jpg
 
Natrag
Top