Ponašanje SAD i drugih zemalja članica NATO za mene nije iznenađenje. Mene čudi ponašanje Rusije i Kine. Na koju su kartu oni odigrali kada su glasali za rezoluciju u SB nije mi jasno. Sada komentari Putina da SAD i NATO nemaju mandat da ubiju Gadafija i da se mešaju u sukobe Libiji nemaju uporište u izglasanoj rezoluciji, meni nisu do kraja jasni. Dali su po ko zna koji put prevareni jer se jedno izglasa a drugo se sprovodi, ili je pak na delu igra čiji se kraj ne nazire. Ipak ne mogu se oteti utisku da su se možda Rusi ovde preigrali jer su u startu izgubili četiri milijarde dolara za naoružanje koje je Libija naručila. Dođe li na vlast u Libiji neko koga SAD postave, od prodaje naoružanja nema ništa.
Pa nije ni meni potpuno jasno ali jedno od mogućih objašnjenja bi moglo biti sljedeće:
Glasali su za rezoluciju koja daje mandat za kontrolu vazdušnog prostora u cilju zaštite civila a sada mogu da dijele moralne packe jer je više nego očito svima da je sila koja se upotrebljava daleko prevazišla ono što je rezolicijom predvođeno. Znali su i Rusija i Kina da če se stvari odvijati na ovaj način. Zapadna Imperija je u ogromnoj krizi a veličina te krize je tolika da je gotovo nismo ni svjesni. Izlaz iz takve dubioze je moguć na dva načina:
1. Zatvoriti se u sebe, napustiti ulogu svjetskog policajca (zatvoriti sve vojne baze, prekinuti sve ratove i operacije) i posvetiti se svojim problemima kao što je to učinjeno poslije Velike krize 1929. godine Nju Dilom. Pošto ovakvu odluku ne mogu donijeti ni Predsednik, ni Senat, ni Kongres jer oni i nemaju suštinsku vlast na SAD, to liči na utopiju.
2.Nastaviti sa izazivanjem nemira i nesigurnosti svuda po svijetu, ratovati na bezbroj frontova i otimati tuđa dobra kao rezultat toga, ne bi li se na taj način prevazišla kriza i svijet modelirao po svojoj volji. "Neprijatelja" ima koliko hoćeš, Iran, Venecuela, Sirija, Sjeverna Koreja a izmisliće ih oni još pet puta toliko. Samo treba nastaviti štampati dolare bez pokrića kao što su radili i do sada i silom ih održavati kao svjetsku valutu.
Sve to znaju i Rusija i Kina odavno. Četiri milijarde dolara koje spominješ su mala cijena za mogući dobitak. Cijena nafte i gasa je od početka libijske krize skočila za preko 20% a Rusija je značajan izvoznik tako da će brzo nadoknaditi tih "tričavih" četiri milijarde. Sem toga krizom je uglavnom pogiđeno snabdjevanje Evrope energentima, Evrope koja je i onako u velikoj mjeri ovisna o Ruskim isporukama gasa. Ako se kriza prelije i na Alžir koji je veliki snabdjevač Evrope gasom ta zavisnost će postati ogromna. Dok se Amerika uzdrmana iz temelja krizom svim silama bori da održi svoj primat u svijetu mlatarajući svud oko sebe poput uzdrmanog boksera, još više ulazeći u financijsku dubiozu ne bi li jednim udarcem završila meč, i Rusija i Kina, svaka na svoj način vide šansu da učvrste i prošire svoj uticaj.
Znaju u Rusiji vrlo dobro da je libijsko bogatstvo nafte, gasa i pitke vode premalo da bi pokrilo svu vrijednost bez pokrića naštancanih dolara i da se Amerika neće zaustaviti na Libiji. Jedino što može da pokrije tu ogromnu, preogromnu sumu lažnog novca je bogatstvo Sibira. Krajnji cilj je Rusija, Rusija koja se već neko vrijeme konsoliduje poslije Gorbačova i Jeljcina, koja vraća izgubljeni uticaj u bivšim Sovjetskim republikama, koja se povezuje sa Kinom, Indijom, Brazilom i Južnom Afrikom. Rusija koju htjeli-ne htjeli sve više respektuju u Evropi, prvenstveno Njemačka i Italija, u Evropi pod američkom dominacijom koja polako ali sigurno slabi.
Čitaj malo članke iz teme Geopolitika, ima interesantnih analiza koji nisu uvijek one zapadnih analitičara na koje smo navikli u svjetskoj informativnoj blokadi.
Uslov da bi Zapad opstao, ovakak kakav jeste, je da uništi Rusiju i dokopa se njenog bogatstva. A sa kime će na duže staze paktirati Kina koja takođe odavno baca oko na Sibir ostaje nepoznanica.
Sve u svemu od 2008 je počelo jedno vrlo turbulentno razdoblje ratova i u sljedećih desetak godina a možda i prije toga slika svijeta kakvog poznajemo posljednjih stotinjak godina će se bitno promjeniti.
