Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Prema Homerovoj Odiseji, heroj Odisej doživio je brodolom na otoku i upoznao božanstveno lijepu Nausikaju.
Tajna njene ljepote bilja je u vječnom ulju, od cvijeta koji nikada ne vene, čak ni kad se ubere.
Prema mitovima, i grčki bog Apolon na ulazu u Delfe nosio je tijaru od posebnog bilja da podsjeti svijet na svoju besmrtnost.
Iako su to samo legende, poznato je da postoji cvijeće koje ne vene, čak ni kada se ubere.
Riječ je o smilju, lat. Helichrysum italicum, našoj domaćoj biljci koja raste u mediteranskim krajevima, na sunčanim kamenjarima.
Raste do visine od 60 cm, ima uske listiće i žute cvjetove.
Tradicionalno se upotrebljava za tretiranje astme, migrene, jetrenih tegoba i kožnih oboljenja.
No ono po čemu je najpoznatije i zbog čega je danas i ugroženo je njegovo djelovanje protiv starenja kože.
Brojne dobrobiti smilja
Kozmetička industrija najveći je potraživač skupocjenog ulja smilja kojemu se pripisuju gotovo čudesna svojstva zacjeljivanja kože.
Zato se svake godine smilje bere u ogromnim količinama jer je za jednu litru ulja potrebna čak tona svježeg cvijeta.
Smilje u svom sastavu sadrži ljekovite italodione, regenerirajuće neterpenske di-ketone, monoterpenske alkohole, monoterpene, estere, eterična ulja, gorke tvari, bioflavonoid i arzanol.
Ima rijedak kemijski profil koji uključuje snažne protuupalne spojeve alfa, beta i gama kurkumen te neril acetat koji opušta mišiće i djeluje protiv grčeva.
Iako je smilje pogodno za korištenje kod mnogih bolesti, najpopularnije je u upotrebi protiv bora, mrlja i drugih znakova starenja.
Dokazala je to i jedna francuska kozmetička kuća koja je patentirala svoje proizvode sa smiljem.
U njihovim istraživanjima ova biljka je smanjila dubinu bora za 19 %, ukupan broj bora za 14 % i naboranost kože za 38%.
Također je ustanovljeno da ulje smilja ima nevjerojatan antioksidativni potencijal, te snažna zaštitna svojstva koja najviše duguje neril acetatu.
Zaštitna uloga smilja na kožu:
snažno djeluje protiv slobodnih radikala
značajno utječe na proizvodnju kolagena
potiče promjene u tkivu
poboljšava mikrocirkulaciju, a time i detoksikaciju kože
antiseptički i pročišćavajuće djeluje na kožu
Da smilje zaista umanjuje bore i uklanja mrlje i druge nepravilnosti na koži, potvrđuju mnoge recenzije korisnika na internetu, čak i kod žena u zrelijoj dobi.
Poseban naglasak je i na blistavosti koju pruža koži.
Ulje smilja - rješenje za mnoge tegobe
Ulje smilja varijeteta serotinum pokazuje učinkovitost u tretmanu ožiljaka i strija.
Ulje smilja brzo penetrira duboko u tkivo i potiče ga na regeneraciju.
Istovremeno njeguje kožu i poboljšava elastičnost tkiva. Tim učinkom čini strije manje vidljivima.
Zbog protuupalnog i analgetskog djelovanja efektivno je u prevenciji infekcija, zacjeljivanju i smanjivanju ožiljaka od carskog reza. Promovira i štiti nove zdrave stanice.
Eterično ulje smilja može se koristiti u kupkama i difuzeru za olakšanje začepljenih dišnih puteva, astme i bronhitisa.
Pomaže u uklanjanju sluzi iz dišnog sustava, te u eliminaciji dugotrajnog kašlja.
Poznato je po pozitivnom učinku na emocionalno zdravlje, eliminira stres i napetost.
Smatra se i da pomaže u izbacivanju teških metala iz tijela te pomaže u liječenju ovisnosti.
Ulje smilja jedno je od najboljih sredstava protiv podljeva i modrica, čak i onih koje sporo prolaze.
Ostale bolesti kod kojih ulje smilja pomaže su:
flebitis, edem, problemi s cirkulacijom, Raynaudova bolest
eritroza, cijanoza, kapilare
Dupuytrenova bolest, karpalni tunel
artritis, reumatizam
hepatitis, ciroza, visoki kolesterol
rane, ekcem, psorijaza, rosacea
Recepti
Čaj od smilja – univerzalni prirodni lijek
Čaj od smilja zaboravljeni je lijek za poticanje izlučivanja žuči i čišćenje jetre.
U tom pogledu jednako je učinkovit poput puno poznatijih biljaka artičoke, čička, korijena maslačka ili sikavice.
Pojačava i stvaranje probavnih sokova u želucu (stomahik) te lučenje probavnih enzima iz gušterače.
Stoga je idealno prirodno rješenje za sve koji pate od problematične probave.
Pučka medicina tradicionalno preporučuje čaj od smilja za liječenje dišnih organa i kašlja, osjetljivosti nosnih sluznica, alergija i glavobolja, reumatskih tegoba, bolesti kože (oblozi i ispiranje).
Priprema:
3 velike žlice suhog smilja prelijte s 1/2 litre kipuće vode.
Ostavite preko noći i ujutro procijedite.
Pijte 3 puta na dan, prije obroka.
Macerat smilja – rješenje za kožne probleme
Macerat smilja možete koristiti kod strija, ožiljaka, bora, varikoznih vena, kapilara, ekcema, i psorijaze.
Kao prirodno rješenje pomaže kod suhe, oštećene i iritirane kože, opeklina i modrica.
Pripremite macerat na sljedeći način: svježe ubrano smilje ubacite u staklenku i prelijte ga s maslinovim uljem, tako da bude ulje dva prsta iznad bilja.
Staklenku dobro zatvorite i ostavite na toplom i polusjenovitom mjestu 40 dana.
Umjesto maslinovog ulja možete koristiti i makadamijino, suncokretovo, kokosovo, repičino, sezamovo ili bilo koje drugo stabilno hladno prešano ulje.
Mješavina protiv proširenih vena i kapilara
Narodna medicina ovu mješavinu koristi za tretman proširenih vena i popucalih kapilara.
Sastojci:
2 velike žlice ulja kalofila
1 velika žlica brzo upijajućeg ulja (lješnjak, argan, kukui, jojoba...)
25 kapi eteričnog ulja smilja
25 kapi eteričnog ulja čempresa
Primjena:
2 puta dnevno lagano, potezima prema gore, umasirajte ovu mješavinu na kritična područja.
Kod jačih oblika proširenih vena, koristite ulje smilja pomiješano s uljem kalofila u omjeru 1:1, no samo na venama, 2 puta dnevno.
Smiljem protiv hematoma
Premažite modricu biljnim uljem i zatim umasirajte 1-2 kapi eteričnog ulja smilja.
Mješavina protiv bora
Pomiješajte 10 ml ulja ploda divlje ruže s 5 kapi eteričnog ulja smilja. Koristite redovito ujutro i navečer.
Smilje - ugrožena biljka
Zbog velike potražnje kozmetičke industrije smilje se svake godine masovno bere.
Drugi problem su nesavjesni berači, a zbog kojih je na pojedinim područjima njegova berba postala zabranjena.
Zakon o zaštiti prirode smilje tretira kao zaštićenu biljnu vrstu koju je potrebno sačuvati i zato je potrebno za njegovo branje ishoditi dozvolu i poštovati uvjete pod kojima se smije brati.
Zato, ako planirate brati smilje, uvijek berite 2/3 pojedinog grma, uz pomoć noža ili škara. Korijen uvijek ostavite sačuvan, ne čupajte ga s ostatkom biljke.
Imajte na umu da ćete ga vjerojatno brati i ubuduće, stoga ne pretjerujte s količinama tijekom branja.
Ako živite u toplijim krajevima, smilje lako možete i uzgojiti kod kuće uz pomoć presadnica i tako doprinijeti očuvanju ovog vrijednog i korisnog narodnog lijeka.
Napomena
Trudnice bi trebale izbjegavati eterično ulje i čaj smilja.
Izvori korišteni u članku uključuju: Organicfacts.net/ Helichrysum-italicum.com/ Veriditasbotanicals.com/ Izvor: Alternativa za Vas
Ukrasna "penjačica" pomaže organizmu
Ladolež efikasno čisti žučnu kesu, pomaže kod problema sa matericom, jetrom, slezinom, bešikom, želucem, zuboboljom...
Ukrasna penjačica ladolež (Convolvulus sepium), duga i do pet metara, nije samo dekor bašte, ograde i zidova. Njena lekovita svojstva prvo su otkrili Arapi, a u te svrhe se koriste svi delovi biljke, posebno podzemni. Efikasno čisti žučnu kesu, pomaže kod bolesti materice, jetre, bešike, slezine, želuca, arterioskleroze, zubobolje, reume... Smanjuje nadimanje, pokazala se i delotvorna kod rana koje teško zaceljuju, posebno tvrdokornih čireva. Narodni lekari je preporučuju za cirkulaciju, a samim tim i lakše zarastanje rana.
Ladolež je efikasan i za žuljeve nastale od dugog hodanja. Dovoljno je cvetove izgnječiti, a sokom koji se dobije mazati žulj kad pukne i brzo žuljevi će nestati, a koža će se obnoviti. Listovi biljke mogu da se koriste kao dodatak ishrani, u mešanim salatama. Osim toga, ladolež hrani i zemlju na kojoj je posađen.
Veoma je prilagodljiv i raste na svim meridijanima. Kod nas cveta od juna do septembra u raznim bojama, potrebno mu je puno sunca, samo u jutarnjim satima. Na prirodnim staništima bira vlažna mesta, može se naći u blizini potoka, bara, reka. Beli, divlji ladolež ima posebnu vrednost u tradicionalnoj medicini. U narodu ga zovu i hladolež, slatkovina, šatorče, košuljarka. Za lekovite svrhe bere se biljka sa korenom, sve dok cveta. Stabljike se seku na delove duge 20 cm, vezuju u snopiće i suše zajedno sa listovima i cvetovima u hladu.
Za kućnu apoteku može da se ubere i osuši svaki deo biljke posebno. Od septembra do marta vadi se samo koren.
Ladolež sadrži specifične lekovite sastojke poput gurne, glikozida jalapina, smole, šećera, tanina...
ČAJNE MEŠAVINE
Kod nadimanja u stomaku priprema se čajna mešavina od 50 g ladoleža i po 10 g nane, kima, komorača, matičnjaka i cveta božura. Kašika čajne mešavine se prelije sa 2,5 dl ključale vode, poklopi i ostavi da odstoji pet minuta. Zatim se procedi i pije. Čaj je najdelotvorniji kada se uzima uveče sveže pripremljen
Za hroničnu upalujetre sekašičica sitno iseckanog lista ili korena ladoleža pomeša sa kašičicom sitno iseckanog lista pelina i lista i cveta kičice. Sve se ubaci u 7,5 dl ključale vode i ostavi poklopljeno dva časa. Pije se tokom pet dana, na sat vremena po 0,5 dl, osim noću. `
Rane se leče tako što se 2 kašičice cvetova ladoleža preliju litrom ključale vode. Posle tri minuta se čaj procedi, stavi u termos i pije u toku dana.
Devojačka trava spas za žene
Pomaže u slučaju bolnih menstruacija i jakog krvarenja. Zbog zavidne količine kalijuma povoljno utiče na srčani mišić, a preporučuje se i kod angine pektoris
Kosmopolitska korovska biljka hoću-neću (Capsella bursa posteris) koja raste svuda po Evropi, osim na krajnjem severu, u lekovitom smislu izuzetno je dragocena. Najčešće se nalazi pored puteva, u dvorištima i na zapuštenim livadama. Naziv je dobila po dečjoj igri "hoću-neću" i "voli me-ne voli me", koja se najčešće izvodi sa njenim listićima u obliku srca. Zbog oblika u narodu je zovu i "pastirska torbica", ali i rusomača, devojačka trava i mačkino srce.
Cveta od aprila do oktobra, a bere se sve dok cveta. Suši se u hladovini u tankim slojevima. Lekovita je u celosti. Cvetovi su mali beli, raspoređeni u bočne cvasti. Plod je srcasto trouglasti, tvrd na dodir. Sadrži flavonoide, polipeptide, holin i acetilholin, histamin, vitamine A, B i C i obilje drugih delotvornih sastojaka. Kao daleka rođaka familije krstašica oslobađa karakteristični miris sumpornih jedinjenja.
Omiljeni je narodni lek protiv menstrualnog odliva i bolnih menstruacija, zbog čega je i zovu devojačka trava. Koristi se i kod pojave krvi u mokraći, upale bešike, krvarećih hemoroida, kao i za jačanje materice i snižavanje krvnog pritiska. Zbog zavidnog prisustva kalijuma povoljno utiče na srčani mišić, a preporučuje se i kod angine pektoris. Najdelotvornija je pomešana sa drugim lekovitim biljkama.
U čajnim mešavinama protiv hipertenzije kombinuje se sa rastavićem i glogom.
Pomešana sa virkom i hajdučkom travom najbolji je lek za žene koje imaju problem sa prolapsom, odnosno ispadanjem materice. Ova pojava je karakteristična za starije i žene u srednjim godinama, a može da se javi i nakon teškog porođaja ili slabljenja tonusa mišića. U takvim okolnostima rusomača jača mišićno tkivo materice, zbog čega se ovaj čaj preporučuje i posle porođaja.
Koncentrovan čaj od "pastirske torbice" uspešno zaustavlja krvarenje iz nosa. Da bi se željeni efekat postigao, u nosu treba držati u čaju natopljen tampon od vate ili gaze dok krvarenje prestane.
Tinktura od biljke hoću-neću delotvorna je za mišiće čiji je tonus oslabljen. Masaža ovom tinkturom posebno se preporučuje osobama čije su ruke ili noge bile dugo u gipsu, pa su im mišići oslabili.
Rusomača se ne preporučuje jedino tokom trudnoće. Postoji i negativna interakcija sa određenim lekovima. Prekomerna upotreba preparate od ove biljke može da utiče na terapiju antihipertenzivima, terapiju kod poremećaja rada štitaste žlezde, a može da pojača i dejstvo sedativa.
Tinktura
Cela sveža biljka se fino isitni i ubaci u flašu bez pritiskanja. Zatim se doda 40% alkohol da biljku prekrije i ostavi na suncu da stoji 10 dana. Nakon toga sadržaj se procedi, sipa u tamniju flašu i čuva na hladnom mestu. Osim što tinkura služi za masažu oslabelih mišića, preporučuje se i za zaustavljanje krvarenja u organizmu. Tri puta dnevno se sipa u šolju čaja po 10 kapi i pije.
Delotvorni čajevi
Čaj se priprema tako što se supena kašika rusomače, ili mešavine sa drugim biljkama, zavisno od toga za šta se koristi, prelije sa 200 ml ključale vode. Ostavi se poklopljeno da odstoji pola sata, zatim procedi i zasladi po želji. U toku dana treba popiti tri šolje, uvek pre jela.
U menopauzi se posebno savetuje konzumiranje ovog čaja. Da bi se tegobe olakšale pa čak i eliminisale, dnevno treba piti po dve šolje čaja u trajanju od mesec dana, zatim napraviti tronedeljnu pauzu, pa ceo postupak ponoviti još jednom.
Komorač: Čuva snagu i imunitet
Etarsko ulje daje specifičan miris i aromu, pa je ukusan začin jelu. Preporučuje se u dijetama, deluje kao diuretik i sprečava taloženje sala na stomaku
Izgledom podseća na mirođiju, ali stabljika komorača (Foeniculum vulgare) ili morača je viša i razgranatija, a cvasti združene u velike štitove, na vrhu su žuti cvetovi. Iako je dominantno mediteranska biljka, kod nas se najviše gaji u Vojvodini, a širom Evrope u Francuskoj, Rusiji, Rumuniji, Makedoniji...
Komorač je jedna od najstarijih lekovitih biljaka, koju su koristili Egipćani, Rimljani i Grci. Stari Rimljani su uživali u njegovom listu, korenu i semenkama, stavljali ga u hleb i salate. Sa posebnim zadovoljstvom su ga konzumirale rimske dame, zbog diuretičkih svojstava. Uz njegovu pomoć "skidale" su masne naslage oko stomaka, a vojnici su ga stavljali u jelo da bi bili zdraviji i snažniji.
Bere se u kontinuitetu, sve do kraja oktobra, jer plodovi ne sazrevaju istovremeno, a period cvetanja dugo traje. Zreli plodovi se poznaju po sivim prugama i što se na dodir lako raspadaju. Cela biljka se vadi u drugoj polovini oktobra i pažljivo suši u hladu. Plodovi se potom istresaju iz potpuno suve biljke, a zatim čuvaju u hermetički zatvorenim, tamnim i staklenim posudama. Ostali delovi biljke se čuvaju u dobro zatvorenim kartonskim kutijama.
Komorač je izuzetno lekovit, aromatičan, ukusan začin, medonosan, hranljiv. Sadrži brojne korisne sastojke, a posebno etarsko ulje koje mu daje specifičan miris i aromu. Zato ga obožavaju i pčele. Jelo sa njim dobija specifičnu aromu, lakše se vari i sprečava nadimanje, pa se preporučuje u kombinaciji sa pasuljem, kupusom i sličnim namirnicama. U hranu se stavlja i koren, isto se koristi kao celer, ali i lišće. Svež komorač se posebno preporučuje u kombinovanim salatama kao što su avokado i pomorandže, artičoke i parmezan, mandarine i nar, pršuta i kruške.
U lekovitom smislu, pozitivno utiče na organe za varenje i disanje. Sprečava infekciju disajnih puteva, upalu grla i promuklost. Podstiče izlučivanje sluzi i iskašljavanje, ublažava napad kašlja i astme. Pomaže i kod infekcije mokraćnih puteva, deluje kod reumatskih tegoba. Mešavina sa biljem sličnog dejstva uspešno otklanja grčeve kod dece, dok porodiljama pospešuje lučenje mleka. Jača imunitet, zaustavlja bakterije. Kao dobar izvor vlakana, snižava holesterol i čisti debelo crevo. Čuva krvne sudove, smanjuje rizik od infarkta i šloga, a kao bogat izvor kalijuma snižava krvni pritisak. Sprečava nastanak dijabetesa tipa 2, daje osećaj sitosti, pa se preporučuje u dijetama. Pomaže i kod menstrualnih problema, a tradicionalno se koristi kao sredstvo za opuštanje i eliminisanje tegoba u menopauzi. Stari narodi su verovali da produžava život i daje snagu. Međutim, osobe sklone dijareji ne bi trebalo da ga uzimaju češće od dva puta nedeljno.
SMIRUJE CREVA
Semenke i koren su sastavni deo čajeva za čišćenje organizma, zbog eteričnog ulja koje sprečava nadimanje i smiruje grčeve u želucu i crevima, a poboljšava i varenje. Najdelotvornija je kombinacija semena komorača, kima i korijandera.
Eterično ulje se dobija destilacijom iz semenki, a zagovornici tradicionalne medicine preporučuju ga sa šećerom ili razmućenog u vodi, kod bolova u grlu, promuklosti i bronhitisa. Kao antireumatsko sredstvo koristi se tako što se utrljava na bolno mesto.
Kako uzgojiti začinsko bilje i imati ga tijekom cijele godine
Možda niste znali, ali jesen je idealno vrijeme za sadnju kućnog vrta sa začinskim i ljekovitim biljem. Tako ćete moći uživati u njegovim blagodatima i tijekom zime. Vaše bilje bit će posađeno u teglama i vjerojatno neće doseći rast koje bi doseglo da je zasađeno na otvorenom, ali i dalje će posjedovati sva svoja dobra svojstva. Bilje koje je svježe ubrano osim snažne arome ujedno sadrži i najveću vrijednost minerala i vitamina. Također, na raspolaganju vam je zaista veliki izbor bilja koje uspijeva u zatvorenom prostoru. Sve što vam treba je pokoji savjet, prozračna i svijetla prostorija te nekoliko dobro odabranih vrsta bilja. Kako biste osigurali uvjete za najbolji razvoj biljaka u ovo godišnje doba, savjetujemo vam da započnete sa zdravim sadnicama iz ekološkog uzgoja.
Kako zasaditi i uzgojiti začinsko bilje
Pripremili smo detaljne savjete kako najuspješnije možete uzgojiti začinsko i ljekovito bilje kod kuće. Zemlju za ove biljke morate pažljivo odabrati s obzirom na to da više vole tlo siromašnije organskom tvari. Običnu zemlju za cvijeće možete pomiješati s pijeskom u omjeru 3:1, a još je bolje nabaviti zemlju za uzgoj kaktusa koja već sadrži i pijesak. Svaka posuda promjera barem 15 centimetara ili veća poslužit će ako ima na dnu drenažni otvor. Ipak, biljka će u većoj tegli imati više prostora za brži razvoj korijena i imat ćete bogatiju berbu. Većina ovih biljaka dobro podnosi vodu, ali potrebno ih je zalijevati tek kad se površina zemlje u tegli osuši. To ćete najlakše utvrditi tako da zabodete prst oko 2-3 centimetra u zemlju i ako osjetite da je suho, to će biti znak da je potrebno zalijevanje. Što su temperature više i biljke će tražiti više vode. Većina bilja voli dnevne temperature između 16-21 Celzijevih stupnjeva, iako mogu podnijeti porast temperature za još pet stupnjeva. Iznimno je važno da noćne temperature budu niže za barem 12 stupnjeva kako bi se što bolje simulirali vanjski uvjeti. Za vrijeme toplih jesenskih dana preselite ih na vanjsku stranu prozorske daske ili balkon, i redovno im čistite listove od prašine. Previše vode ili gnojiva i premalo svijetla može se negativno odraziti na rast biljke ili slabiju kvalitetu eteričnog ulja, što će rezultirati i slabijom aromom i prehrambenom vrijednošću. Gnojidba začinskog bilja nije neophodna, no može se prihranjivati organskim tekućim gnojivom na bazi morskih algi ili prikladnim kompostom maksimalno jednom mjesečno. 1. Metvica
Metvica je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnjača. Klasasta i paprena vrsta metvice dobar su izbor. Međutim, imajte na umu da klasasta metvica ima puno blaži okus od paprene i morat ćete njome puno više začiniti jelo kako bi osjetili njezin prepoznatljiv okus. Metvica se širi poput korova i mora imati posebnu teglu jer bi lako mogla zauzeti prostor drugih biljaka. Po mogućnosti je stavite na prozorsku dasku, na svijetlo mjesto na kojem neće biti izravno izložena suncu - na prozor ili balkon okrenut na zapadnu ili južnu stranu u jeseni i zimi, a tijekom proljeća i ljeta na istočnu stranu. Metvica ublažava alergije i astmu te pomaže protiv infekcija. 2. Peršin
Peršin je dvogodišnja biljna vrsta iz porodice štitarki. Ova biljka voli mjesta koja su izravno izložena sunčevoj svjetlosti, ali polako će rasti i pokraj prozora okrenutog prema istoku ili zapadu. Peršin je bogat izvor antioksidanata te folne kiseline koja štiti zdravlje srca. 3. Origano ili mravinac
Origano je višegodišnja biljka iz porodice usnjača, samonikla i veoma otporna na sve uvjete. Najcjenjeniji je divlji ili grčki origano. Stavite teglu na prozorsku dasku na južnoj strani kako bi biljka dobila što više sunčevog svjetla. Origano sadrži karvakol zahvaljujući kojem ima jaka antibakterijska i antigljivična svojstva. 4. Ružmarin
Zimzelena višegodišnja biljka igličastih listova otporna na sušu. Najbolje će rasti ako dobije najveći mogući broj sunčanih sati. Ružmarin podiže energiju i poboljšava pamćenje, pomaže kod gihta i reumatizma. 5. Kadulja ili žalfija
Kadulja je višegodišnja zimzelena biljka grmolikog oblika, samonikla i veoma otporna na sve uvjete. Dobro podnosi suhi zrak u zatvorenom prostoru, ali voli izrazito sunčani položaj. Kadulja ima antibakterijsko i antigljivično djelovanje. Smiruje, osvježava i okrepljuje, pomaže protiv bolova i visoke temperature. 6. Bosiljak
Jednogodišnja zeljasta biljka. Grčki i afrički plavi bosiljak su najbolje vrste za uzgoj u zatvorenom prostoru. Afrički plavi bosiljak ima sličnosti s azijskom ili tajlandskim vrstom jer ima manje i uže listove prošarane plavkasto-ljubičastom bojom uzduž lisnih žila i stabljiku iste boje. Stavite posađenu biljku na južnu stranu kako bi dobila što više sunca i topline. Bosiljak je snažni antioksidans i prirodni antibiotik. Jača imunološki sustav i štiti srce i krvne žile. 7. Lovor
Višegodišnji zimzeleni grm koji cijele godine uspijeva u zatvorenom prostoru. Smjestite ga na prozor ili balkon na istočnoj ili zapadnoj strani i pobrinite se da u tegli bude dovoljno prostora između pojedinih biljaka, zato što je lovoru potrebna dobra cirkulacija zraka. Lovor potiče cirkulaciju i smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Iđirot pun joda i vitamina C
Lekovita priroda: Barska biljka kod nas se zove i mirišljava šaš, vodeni božur, mirisni koren, mirisava trska, sabljar. Obloge od praha biljke i lozovače za zarastanje čireva, kod gihta i kostobolje
Aromatičan i lekovit iđirot (Acorus salamis) stari Kinezi su nazvali "onaj koji produžava život", obilato je korišćen i u starom Rimu i Grčkoj, od njega su pravili balzame za negu lica i tela i lečili organe za varenje. Po otkriću Amerike, prenet je na novi kontinent gde su ga Indijanci masovno uzgajali.
Kod nas je poznat i pod imenima "mirišljava šaš", "vodeni božur", "mirisni koren", "mirisava trska", "sabljar"... Ova barska biljka nalazi se najčešće uz močvare, jezera, bara, na obalama stajaćih voda. Lekoviti koren pušta u mulju, a iz njega rastu brojni sabljasti listovi. Koren može biti dugačak i do metar, a svež ima gorak ukus. Za lekovite svrhe se vadi u kasnu jesen ili rano proleće, nakon toga se dobro ispere, iseče na komade dužine 10 cm, naniže na konac i suši na tamnom promajnom mestu ili u rerni na 35 stepeni. Osušen, ima blaži ukus.
Mnogi narodni lekari veruju da koren može da izleči svaku bolest creva, ma koliko da je uporna, najefikasniji je kod nadimanja i grčeva, pokreće lenja creva. Preporučuje se i kod opšte slabosti organizma, oboljenja žlezda i kostobolje. Delotvoran je kod usporenog metabolizma, anemije, bubrežnih oboljenja. Mršavim osobama se preporučuje čaj od iđirota jer podstiče apetit, a i dobro je sredstvo za čišćenje organizma.
Ima obilje vitamina C pa je dobar protiv prehlade, gripa i snižava temperaturu. Sadrži i jod koji poboljšava koncentraciju i pamćenje, reguliše rad štitne žlede. Zbog umirujućeg dejstva koristi se kod napetosti, od iđirota se prav i tečnosti za ispiranje jer osvežava dah i sprečava upalu desni.
Od svežeg korena se pravi sok, očisti se i vlažan iscedi u sokovniku. Obloge od praha i jake rakije lozovače se preporučuju kod čireva, gihta i kostobolje. Ima miris cimeta, pa se etarsko ulje koristi u kozmetici i dodaje parfemima.
Ipak, sa iđirotom bi trebalo biti oprezan zbog ulja azarona, a čaj se ne preporučuje trudnicama ni osobama sa gastritisom.
Čaj za želudac icreva - u čašu hladne vode sipajte ravnu kašičicu korena, ostavite preko noći, a ujutru malo zagrejte, procedite i pijte po gutljaj pre i posle svakog obroka. Dnevno ne sme da se popije više od šest gutljaja.
Lekovita kupka se pravi kada se 200 g korena ostavi preko noći u 5 l hladne vode, sutradan se zagreje do ključanja i kad se ohladi doda u vodu za kupanje.
PROTIV PUŠENjA
Suv koren se polako žvaće, a sastojci u njemu kod pušača suzbijaju želju za cigaretama. Najbolji efekat se postiže ako se žvaće 10 do 15 komadića sivog korena iđirota.
Biljke mogu poslužiti za pripremu raznih ljekovitih pripravaka.
Među najdjelotvornije pripravke spadaju tinkture.
Riječ je o koncentriranom ekstraktu biljke koji je jednostavno napraviti i uzimati.
Tinktura izvlači i koncentrira sastojke biljke što je čini učinkovitim i dugotrajnijim lijekom.
Praktične su za liječenje jer se uzimaju u malim dozama.
Alkoholne i bezalkoholne tinkture
Tinkture mogu biti alkoholne ili bezalkoholne.
Alkoholne tinkture imaju dugi rok trajanja i lako ih je koristiti, a mogu se primjenjivati i unutarnje i vanjski.
Bezalkoholne tinkture su dobar izbor za one koji ne žele ili ne smiju konzumirati alkohol.
Baza za tinkturu može biti:
alkohol s minimalno 50 % udjela (vodka, rakija i sl.)
glicerin
ocat
Glavni sastojak tinkture su naravno biljke koje pripremate tako da ih sitno nasjeckate ili sameljete.
Možete napraviti tinkturu i od nekoliko biljaka zajedno.
1. Alkoholna tinktura
Tinkture se najčešće rade s alkoholom jer najbolje izvlači njihova ljekovita svojstva i najduže ih čuva. Zbog toga je dobro koristiti što jači alkohol.
Prvo što trebate napraviti je ispuniti staklenku do trećine ili do pola odabranim suhim ili svježim biljem. Ako je ispunite do pola, dobiti ćete jaču tinkturu.
Ispunite ostatak staklenke s alkoholom i pomiješajte s čistom žlicom te dobro zatvorite staklenku.
Stavite staklenku na toplo i suho mjesto te je svakog dana protresite.
Biljke mogu tako stajati od 3 tjedna do 6 mjeseci.
Procijedite tinkturu kroz gazu i čuvajte je u bočicama s kapaljkom ili u čistim staklenkama.
Savjet
Ako ne želite konzumirati alkohol, ulijte tinkturu u vruću tekućinu poput čaja tako da alkohol ispari.
2. Bezalkoholna tinktura
Umjesto alkohola, tinkturu možete pripremiti i s biljnim glicerinom.
Glicerin je djelotvorniji od vode, ali manje djelotvoran od alkohola.
Slatkog i ugodnog je okusa, te ima blago umirujuće i zacjeljujuće djelovanje.
Tinkture na bazi glicerina, zvane gliceriti, obično se pripravljaju jednako kao tinkture na bazi alkohola, ali se uzima 1 dio vode na 2 dijela glicerina.
Gliceriti imaju kraće vrijeme trajanja od tinktura na bazi alkohola.
3. Octena tinktura
Tinkture s octom pripremaju se jednako kao i alkoholne tinkture, ali umjesto alkohola koristi se ocat bilo jabučni, vinski ili rižin, sve osim alkoholnog.
Doziranje tinkture s octom iznosi 1 jušnu žlicu 5 puta dnevno.
Napravite sami neke od poznatih tinktura
Tinktura od gaveza
Tinktura od gaveza odlična je pomoć kod dubinskih bolova u mišićima, živcima i kostima, natučenja, istegnuća.
Koristite je samo vanjski.
Priprema se tako da svježi nasjeckani korijena gaveza u staklenci prelijete s jakim alkoholom 2 cm iznad razine korijena.
Ostavite staklenku da stoji na suncu 3 mjeseca i nakon tog razdoblja je procijedite i koristite.
Tinktura od medvjeđeg luka
Tinktura od medvjeđeg luka idealna je za starije osobe jer pospješuje rad crijeva, liječi akutne i kronične proljeve, lijenost crijeva i zatvor.
Sa sitno nasjeckanim listovima ili lukovicama napunite bocu do grla, prelijte s 40-postotnom domaćom rakijom i ostavite na suncu najmanje tri tjedna.
Četiri puta dnevno popijte deset do petnaest kapi ove tinkture s malo vode.
Tinktura od listova divljeg luka pravi se u proljeće, kada je njegova sezona.
Tinktura od lukovica pravi se na jesen, jer tada lukovice sadrže najviše ljekovitih sastojaka.
Tradicionalna ruska tinktura protiv svih vrsta tumora
Usitnite 150 grama korijena valerijane, 50 grama muškatnog oraščića i 50 grama pupoljaka breze, prelijte s pola litre votke ili rakije te dodajte 150 grama cijelih ljuski zelenih oraha.
Pustite da odstoji deset dana na tamnom mjestu.
Uzimajte 15 kapi tinkture u 1 dcl vode, tri puta dnevno, pola sata prije obroka.
Glicerit od ružmarina
Tinktura od ružmarina odlična je za osobe koje pate od niskog tlaka.
1/3 staklenke ispunite s ružmarinom, a ostatak staklenke s glicerinom pomiješanim s vodom u omjeru 2 dijela glicerina i 1 dio vode.
Nakon 3 tjedna procijedite.
Pijte u dozi od 0,5 do 1 ml u čaši mlake vode tri puta na dan, pola sata prije obroka.
Kuru provodite 3 tjedna do mjesec dana.
Ocat četvorice lopova
Ovaj legendarni ocat navodno je bio i lijek protiv kuge.
Danas znamo da je dobar repelent, antiseptik i pomoć kod bolesti.
Uzmite po dvije žlice suhog bilja:
timijan
kadulja
ružmarin
lovor
lavanda
metvica
Dodajte 8 češnjeva češnjaka i prelijte sve u staklenci s litrom pravog jabučnog octa.
Ostavite zatvoreno na tamnom mjestu 8 tjedana, a zatim procijedite.
Tijekom bolesti uzimajte 5 žlica na dan, razrijeđeno u čaši vode.
Čubar, začin, medikament i hrana za pčele: "Pasulj trava" pomaže stomaku
Pojačava lučenje želudačnog soka, ublažava grčeve, dijareju. Deluje protiv virusa, naročito kod herpesa, pa čak i HIV-a
AROMATIČNI i lekoviti čubar (Satureja hortensis) je vekovima bio najomiljenija začinska biljka. Zbog karakteristične arome, ukusom podseća na biber, a mirisom na majčinu dušicu, origano i majoran, korišćen je svakodnevno u antičkoj kuhinji. Vergilije ga je uzgajao kao hranu za pčele. U starom Rimu i Grčkoj travarice su od čubra pravile ljubavne napitke, pripisujući mu afrodizijačka svojstva. Danas se najviše gaji u Francuskoj, Španiji, Nemačkoj, Kanadi, SAD i Hrvatskoj.
Nemci ga zovu "pasulj trava", kada se ubaci u jela sa paljuljem, ublažava nadimajuće dejstvo. Omiljen je začin i u mesnoj industriji, stavlja se u kobasičarske proizvode, jela od divljači i salate. Ipak, s upotrebom ne bi trebalo preterivati, jer jaka aroma može jela da učini gorkim. Često se nalazi u začinskoj mešavini "provansalske trave" ili "primorski vrisak".
Čubar je lekovit u celosti. Sadrži specifično eterično ulje, u kojem dominira timol i karvakrol. U zavidnim količinama prisutna je i celuloza, mineralne materije, belančevine i vitamin A.
Osim što sprečava nadimanje, ova biljka pojačava lučenje želudačnih sokova, a ublažava i druge tegobe organa za varenje. Narodni travari je preporučuju u lečenju upornih dijareja, kao i kod želudačnih i crevnih grčeva. Pročišćava organizam, posebno organe za disanje, budući da pospešuje iskašljavanje sluzi i pomaže kod astme.
Čaj bez šećera se preporučuje dijabetičarima jer značajno smanjuje osećaj žeđi, karakterističan za ovo obolenje. Pomaže i kod bolesti jetre i žuči, upala i ranica u ustima, kao i za smirivanje razdražljivosti i nervoze.
Zbog fenolnih materija u eteričnom ulju, ima jako antiseptičko svojstvo, a istraživanja su pokazala da ima izraženo antivirusno dejstvo, naročito kod herpesa, pa čak i HIV-a.
ČAJNE MEŠAVINE
* Za čišćenje organizma
Pomešati 20 g čubra i 10 g nane, pa 3 kašike preliti sa 5 dl ključale vode i ostaviti da odstoji tri časa. Procediti čaj i piti umesto vode.
* Impotencija i frigidnost
Pomešati jednake delove čubra, hajdučke trave i ruzmarina, tako da se dobije 4 do 5 kašičica biljne mešavine. Preliti sa 1l vrele vode, ostaviti da odstoji 10 minuta, procediti i piti. Čaj se pije 40 dana, ujutru i uveče. Nakon toga se nastavlja samo sa čajem od čubra, tako što se 4 kašičice ove biljke prelije sa litar vrele vode. Ovako spremljen pije se tri dana.
Za ove probleme narodni lekari imaju još jedan recept. Pomeša se po 20 g preslice, žalfije, koprive, po 10 g čubra i ruzmarina i 30 g crvene deteline. Od te mešavine izdvoji se puna kašičica, prelije sa 2,5 dl vrele vode i ostavi da odstoji 2 minuta. Procedi se i pije šolja čaja 3 puta dnevno, do poboljšanja stanja.
Čičak (lat. Arctium lappa) je pripadnik roda Arctium, porodice Asteraceae.
U narodu je poznat i kao lopuh, lepuh, lepušina, čakalj, lopuk, repuh, lipalj.
Porijeklom je iz Europe i Sibira, a danas je rasprostranjen diljem svijeta.
U srednjem vijeku ova biljka je redovito korištena u kulinarstvu kao povrće izuzetnih hranjivih vrijednosti.
Danas se kao kulinarska namirnica koristi još samo u Japanu.
U ostatku svijeta čičak se vrlo rijetko koristi kao hrana, ali je izuzetno cijenjen na području fitoterapije te u kozmetičkoj industriji.
Riznica vrijednih nutrijenata
Nutritivno bogati i ljekoviti dijelovi čička su - listovi, stabljika, sjeme i korijen.
Sadrže brojne nutrijente koji su višestruko korisni za ljudski organizam:
vitamine C i E
folnu kiselinu
riboflavin
piridoksin
niacin
kalij
željezo
magnezij
cink
kalcij
selen
fosfor
inulin
Vitamini značajno zastupljeni u čičku su C i E, koji kao snažni prirodni antioksidansi pomažu u prevenciji i liječenju mnogih oboljenja.
Od minerala, poseban naglasak je na kaliju koji čuva zdravlje kardiovaskularnog sustava, živaca i mišića, otklanja umor te pomaže u očuvanju optimalne razine energije i koncentracije.
Čičak je dobar izvor prebiotika inulina koji se ističe svojim laksativnim svojstvima te pozitivnim djelovanjem na crijevnu mikrofloru.
Inulin pomaže i u snižavanju razine šećera i kolesterola u krvi te smanjenju prekomjerne tjelesne težine.
Mnogobrojne studije su pokazale da ovaj polisaharid utječe i na povećanje koncentracije kalcija i magnezija u organizmu, što je od velikog značaja za zdravlje kostiju i zubi.
Posebnu pažnju privlače gorke tvari sadržane u ovoj biljci.
One ublažavaju bolove u trbuhu, nadutost, žgaravicu i mučninu te pospješuju stvaranje probavnih sokova, što je od velikog značaja za zdravu probavu.
Pospješuju resorpciju vitamina i minerala u tragovima te pomažu u očuvanju zdravlja jetre i žučnog mjehura.
Najnovija istraživanja potvrdila su i pozitivne učinke gorkih tvari na ljudski imunitet kao i na ublažavanje kroničnog umora.
Ljekovita svojstva čička
Moderna istraživanja potvrđuju da svi dijelovi ove biljke blagotvorno djeluju kod mnogih zdravstvenih tegoba.
Čičak je odličan saveznik imunološkog sustava – jača imunitet, prevenira i liječi gripu, razne infekcije i alergije.
Pospješuje znojenje, a time i detoksikaciju organizma putem kože.
Oblog od čička koristi se za liječenje kožnih problema poput nečiste kože, modrica, osipa, gnojnih rana, ogrebotina, akni, ekcema i lišaja.
Pomaže u pročišćavanju krvi, prevenira i liječi anemiju, a prema najnovijim istraživanjima djelotvoran je i u liječenju leukemije.
Zahvaljujući inulinu u svom sastavu ova biljka je od velike pomoći u regulaciji razine šećera u krvi pa se dijabetičarima preporučuje svakodnevna konzumacija tinkture od čička.
Sirup od korijena i sjemenki čička čuva zdravlje usne šupljine i dišnog sustava.
Čičak potiče apetit, ublažava nadutost i zatvor, pospješuje probavu i smiruje nervozu crijeva.
Sprječava bolesti jetre, pomaže u njenoj regeneraciji te stimulira rad jetre i izlučivanje žuči.
Pospješuje eliminaciju bubrežnog i mokraćnog pijeska te kamenaca.
Blagotvorno djeluje kod bolnih zglobova, gihta, artritisa i reume. U tom slučaju primjenjuju se oblozi ili čaj od sjemenki čička.
Ulje od čička poznato je po svojim umirujućim svojstvima i djelotvornosti kod nesanice, nemira, napetosti, razdražljivosti i nervoze.
Ljekovito djelovanje čička:
jača imunitet
detoksicira organizam
regenerira tkiva
liječi akne, ekceme i lišajeve
regulira šećer u krvi
liječi anemiju
čuva zdravlje usne šupljine
poboljšava zdravlje dišnog sustava
pomaže kod bolnih zglobova
poboljšava probavu
štiti od bolesti jetre
pomaže u eliminaciji bubrežnog kamenca
ima umirujuća svojstva
poboljšava stanje kose i vlasišta
pomaže kod leukemije i dijabetesa
Primjena čička u fitoterapiji i kozmetici
Osim za liječenje raznih zdravstvenih tegoba čičak se već stoljećima koristi i u kozmetičke svrhe.
Najpoznatija primjena ove biljke u održavanju zdravlja i ljepote cjelokupnog organizma je u obliku čaja, soka, ulja i masti.
Čaj od čička
Čaj od čička izvrstan je za pročišćavanje krvi, ublažavanje reumatskih tegoba te liječenje veneričnih bolesti.
Čaj od sjemena izvrstan je diuretik te odličan saveznik u prevenciji bubrežnih kamenaca i regulaciji menstruacije.
Čaj od mladog lišća ublažava nadutost te pomaže kod katara želuca.
Ispiranje ogrebotina, rana i čireva ovim čajem pridonosi njihovom bržem zacjeljivanju.
Sok od čička
Sok od čička liječi bolesnu jetru te potiče izlučivanje žuči.
Sok od korijena posebno je djelotvoran u čišćenju kože, liječenju čireva, akni i lišajeva te zacjeljivanju rana, ogrebotina i opeklina.
Ulje čička
Ulje od čička dobiva se iz sjemena i na glasu je kao rješenje za mnoge zdravstvene probleme.
Poznato je po svojim antioksidativnim i antiupalnim svojstvima.
Nezaobilazan je dio kozmetičke industrije, a osobito je čest sastojak krema za njegu kože te losiona za kosu.
Mast od čička
Mast se koristi za liječenje mnogobrojnih kožnih problema - upaljene kože, čireva, rana, opeklina, bradavica, lišajeva, ekcema, psorijaze.
Kako prepoznati i brati čičak
Čičak je dvogodišnja zeljasta biljka čija visina može dosegnuti i do 150 cm.
U našim krajevima raste kao divlja samonikla biljka na livadama, zapuštenim zemljištima, u šikarama, uz živice, na sunčanim rubovima šuma. Listovi ove biljke su srcolikog oblika i nazubljenih rubova. Pri dnu stabljike su veliki i široki, a prema vrhu stabljike veličina im se smanjuje.
Beru se kada su sasvim mladi, obavezno prije cvjetanja biljke. Stabljika je debela, dlakava, tvrda, uspravna i razgranata. Bere se kao i listovi prije cvatnje biljke. Korijen je mesnat, razgranat, vretenastog oblika, a može izrasti i do 60 cm u dužinu. Od cijele biljke, u korijenu je sadržan najveći postotak hranjivih tvari.
Vadi se kod dvogodišnjih biljaka u proljeće i jesen. Cvjetne glavice su okruglog oblika, a smještene su u skupinama na vrhovima grana.
Cvjetovi su purpurno-crvene do purpurno-ljubičaste boje. Čičak cvijeta od srpnja do rujna. Sjeme dozrijeva od rujna do listopada, a sakuplja se kada sasvim dozri.
Zovu je biljka besmrtnosti: Leči preko 50 bolesti!
Egipćani su je nazivali "biljka besmrtnosti", a Indijanci "rajski štapić". To i nije čudno, budući da aloje vera ima brojne zdravstvene pogodnosti, od kojih za neke možda već znate.
Oblozi od aloje vere su odlični za lečenje opekotina i posekotina, ali da li ste znali da ova biljka nije ograničena samo na spoljnu primenu?
Naime, aloje vera sadrži preko 200 biološki aktivnih komponenti među kojima su polisaharidi, enzimi, vitamini, aminokiseline i minerali koji unapređuju apsorpciju nutrijenata.
Takođe, ona poseduje i antimikrobna i antifungalna svojstva, a pomaže i u jačanju imunog sistema i čisti organizam od toksina.
Među mineralima koji se nalaze u aloji su kalcijum, magnezijum, cink, hrom, selen, natrijum, gvožđe, kalijum, bakar i mangan. Ovi minerali u kombinaciji poboljšavaju metaboličke puteve, pa je odlična i zamršavljenje.
Biljka besmrtnosti sadrži i važne enzime poput amilaze i lipaze, koji pomažu prilikom razgradnje šećera i masti. Naročito je značajna bradikinaza, koja ublažava zapaljenja.
Aloje vera je i jedna od retkih biljaka koje sadrže vitamin B12, koji je neophodan za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. To je dobra vest za vegetarijance jer mnogi od njih nemaju dovoljno ovog vitamina. Aloja takođe sadrži vitamine A, C, E, folnu kiselinu, B1, B2, B3 i B6.
Sadrži i 20 od 22 esencijalne aminokiseline, ali i salicilnu kiselinu koja se bori protov bakterija i zapaljenja. Pored toga što odlično čisti organizam od toksina, ova biljka može da pomogne i kod lošeg varenja, čireva i gorušice.
Jedna studija je pokazala i da je aloje vera veoma efikasna protiv naslaga na zubima i da može da pomogne kod afti u ustima. Najbolje se unosi putem soka ili u vidu gela, a najbolje je da je pomešate sa nekim pićem jer ima pomalo gorak ukus. Sok od aloje možete kupiti u prodavnicama zdrave hrane.
Zbog svih materija koje sadrži, aloja neprimetno pomaže u lečenju preko 50 bolesti, otkrili su naučnici.
