Laži i zablude ateizma, te kako naći Pravu religiju…

[piramida4]

Vjera, tj. vjerske istine napisane na papiru, istina, ne znače mnogo.

Bibliju je Bog Jedini Otac Jahve dao ljudima kao Zakon -
kao Temelj Vjere.
Zapisano!
I - naznačeno na desetak mjesta - NE MIJENJAJ!
Kazna je GADNA!

Otkrivenje 22,18Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi.
Otkrivenje 22,19I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.

Ali - ljudi niti vjeruju u Boga Jahvu,
niti vjeruju Njegovim riječima.
Ali - to je na njihovu propast.

Što se tiče moralnosti, čestitosti, pravičnosti...slažem se da ateisti mogu biti jednako kvalitetni kao i vjernici, možda ih ponekad i preteknu...

TI nazovi "vjernici" - tada niti nisu vjernici.
TO su tradicionalisti - koji jedan dan u tjednu idu u Crkvu,
kao što i svaki dan peru zube - isto im je to - tradicija.

To ne znači da je onda svejedno biti vjernik ili ateista, neee. Ateisti ne vjeruju u spasenje Božje po Isusu Kristu, a ta upravo ta vjera nas spašava.

Tako je - Za spasenje potrebno je vjerovati u Dvojicu.
U Prvoga - Boga Oca Jahvu
i u Drugoga - Božjeg Sina Isusa neboga.

Ivan 17,3
A ovo je život vječni:
da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga,
i
koga si poslao - Isusa Krista.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Ne kažem da ateisti neće biti spašeni, Papa je rekao da hoće, ako su činili dobro i živjeli po svojoj savjesti, i ja ne sumnjam u to.

Ti vjeruješ više Papi - čovjeku -

Matej 23,9

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.
............................................
NE nazivaj čovjeka Vatikanskoga - OTAC!
Samo je Jedan Otac - Bog Jahve Otac.
A Vatikanac - sam sebe proglašava - OCEM = Bogom!
Jedan se je pokušao izjednačiti sa Bogom - znaš Ga?
---------------------------------------------------------------------------
Ti vjeruješ više Papi - čovjeku -
ili
Božjoj Jahvinoj riječi Bibliji?

Istina je da o Tome piše u Bibliji.

Rimljanima 2,27
I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.

---------------------------------------------------------

Ali, ipak , na njima ostaje odgovornost, jer pitanje je da li stvarno nisu htjeli ili nisu mogli povjerovati. A to samo Bog zna.

Puno je zvanih - malo odabranih.
A neki su predviđeni dok su još u majci bili.
A mnogi vjernici - Otpast će od vjere.
Zato Biblija kaže - Jako malo ljudi će se spasiti.

Zaharija 13,8
i u svoj će zemlji - riječ je Jahvina -
dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena.
Zaharija 13,9
Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro,
iskušat` ih kao što se srebro iskušava.
I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću:
`Moj je to narod!` a on će reći:
`Jahve je Bog moj!`
-----------------------------------------------

Oni koji neće reč - Jahve je Bog moj!
NEĆE biti spašeni!

Onaj koji kaže neko drugo Ime za Božje - Neće biti spašen.
TO ti i Gospodin Isus jasno kaže:

Matej 6,9

Vi, dakle, ovako molite:
`Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!

 

[peko71]

Svi mi tragamo za istinom i smislom života. To je u ljudskoj prirodi. Najčešće, kada povjerujemo da smo nešto spoznali i shvatili, pokoleba nas neko novo saznanje, neka nova istina. Prema tome, tvoja nesigurnost nije samo tvoja specifičnost. Ona je sastavni dio života kod svih onih koji razmišljaju svojom glavom i upotrebljavaju vlastiti razum.
Zaista, kada čovjek malo razmisli, još uvijek je preteška dilema natovarena na ovaj krhki ljudski razum. Koliko god se naprezao, on nije u stanju da shvati smisao ovako projektovanog života, pa ma ko bio njegov arhitekta. Ako je to Bog, onda tim gore! Ako je slučajnost, onda se priroda surovo poigrala sa samom sobom. Kako god, i uprkos svemu, čovjek ipak može sam naći smisao svoje pojave i svoga bitisanja, ako na racionalan način iskoristi potencijale koji su mu životom dati. Drugim riječima, sami odlučujemo hoćemo li život obogatiti ljubavlju i svim onim što nazivamo plemenitim osjećajima, ili ćemo ga osiromašiti i zagaditi mržnjom i zlim mislima, odnosno, hoćemo li u drugim ljudima gledati samo porirodne prijatelje, ili potencijalne konkurente i neprijatelje. Mislim da se smisao života može naći jedino u onoj ljepšoj strani koju je on u stanju da nam ponudi.
Ali, ovo je tema o lažima i zabludama ateizma, te kako naći pravu religiju. Čovjek mora imati posve izgubljen smisao za realnost da bi napisao ovakvu rečenicu, odnosno, postavio ovakav naslov teme. Ateizam nema svoju "svetu knjigu", niti neki svoj ustav; nema čak ni neku rezoluciju, da bi se bilo šta od toga moglo nazvati lažima. Ateisti jednostavno ne vjeruju u ono u što vjeruju teisti... i šta je tu lažno? O zabludama bi se tek dalo pričati. Po svemu onome što je čovjek do sada spoznao i što je nauka do sada dokazala, nema potvrde ni dokaza o postojanju Boga. Dakle, po današnjem stepenu dostignutog znanja i dokazanih činjenica, Bog je još uvijek fikcija. Kažem još uvijek, jer nema čvrstog dokaza ni o njegovom nepostojanju. Prema tome, ako postoji mogućnost nečije zablude, onda je ona predodređena u prvom redu za teiste.

Taman rešim da se malo odmorim od svega i pustim mozak na otavu onda me nešta izazove i opet i opet. Imam dojam da Isabeleta nije dobro definisala smisao srca. Kad kažemo "srce" misli se na emocije i to samo one pozitivne ali to se samo misli jer iz srca izlazi i zlo. 1. Mojsijeva 6.5. Priče Solomunove 12.23. Jeremija 4.14. Uopšte oslanjati se na emocije bez savesti koja je u mozgu a ne u srcu je vrlo riskantno iz razloga što emocije mogu da nam budu bolesne. Na žalost imam gorko iskustvo u životu kada je meni bliska osoba obolela od emocija. Um joj je ostao neoštećen ali emocije su joj teško obolele i nije mogla da izdrži. Zato pustiti srce da nas vodi bez mozga je totalni promašaj jer emocije su nam svima bolesne. Savest takođe može da otupi bez srca zato treba koordinisati spoj mozga ( savesti ) i srca ( emocija ) i taj spoj održavati.
Ateisti kako kaže Jurivaka nemaju svetu knjigu, niti ustav, ni rezoluciju ali imaju svoje sveto pravilo koje glasi : NEMA BOGA i od tog pravila kreću dalje u dokazivanje istog. Ako ovo što sam istakao velikim slovima za nekoga nije pravilo od kog polazi onda nije ateista mada mogu tako da se predstavljaju a Jurivaka koliko sam razumeo nije pravi ateista.
Ljudi koji tragaju za suštinom života treba da se pomire sa tim da nikada neće dosegnuti konačnost Boga ili neki cilj od kog nema dalje. Jednostavno moramo shvatiti da je sve to veliki proces a naš život je u poređenju sa tim procesom jako kratak i ograničeni smo i baš zbog toga nam treba vera. Ako neko razmatra sve to i vrlo dugo i uporno razmatra intuicija može da odigra veliku ulogu. Recimo godinama razmatramo jedno pitanje koje nikako ne možemo da razumemo i odjednom nam se nametne neka misao koja nam sve to razjasni i onda se začudimo kako je sve to prosto i čudimo se kako to ranije nismo razumeli. Ili razmatramo godinama neko pitanje koje ne razumemo i onda sa police slučajno padne knjiga i otvori se na nekoj strani mi je uzmemo i slučajno nam padne u oči neki pasus koji nam sve razjasni.

 

[Isabeleta]

Eee, moj Jurivaka. Ja, nakon svega u svom životu, više nisam siguran da li stvarno verujem ili to samo želim. Zato i jesam ovde na tvom forumu. Za razliku od mnogih ovde, mene nije sramota ovo javno priznati. Na ovom forumu tražim utehu. Ponekad ju ovde i nađem, od tebe, a i nekih drugih članova. Jedino šta vam mogu reć`: Hvala!

Tamane, tvoja iskrenost zadivljuje. Svi se ovdje prave (pravimo) pametni i mudri, a malo tko pokazuje zahvalnost i radost koju bismo trebali imati jer smo kršćani.
Da li vjeruješ? Vjeruješ, brate dragi.Vjeruješ jer to želiš i hoćeš. To je tvoja odluka, a ne hir. Oduvijek si vjerovao, ali na svoj način, zar ne?
Ako ukucaš na Google: Mala Terezija...pojavit će ti se na tisuće stranica, sadržaji o jednoj katoličkoj svetici, redovnici koja je umrla s 24 godine. Cijeli život je ljubila Boga, ali su joj pred kraj života pojavile sumnje da je sva njena ljubav prema Bogu samo tlapnja i mašta. Ali, i u tim kušnjama ponavljala je: Vjerujem...i umrla s riječima: Bože, ja te ljubim..!
Postoje trenuci tamne noći u duši kad je čovjek sasvim nemoćan, ne osjeća Božju blizinu niti razumom može bilo što shvatiti. To je trenutak da se preda Bogu, da kaže: vidi me, tvoj sam, od glave do pete...moj život je u tvojim rukama. Neka me ništa ne razdvoji od tvoje ljubavi, "jer tvoja ljubav, Bože, bolja je od života..."(to je stih iz jednog psalma)

Hoću samo reći da je Bog vjeran i da nas nije za šalu ljubio, niti za šalu umro za nas na križu. Svi ljudi imamo nešto zajedničko, to je grijeh i sve bedastoće koje smo počinili. Ali, Bog se ne umara praštajući i Njegovo milosrđe se ne može iscrpsti. A osim toga, Isus nema problema s grešnicima, oni su kod njega privilegirani, uvijek kad to iskreno priznaju. Da nije tako, ne bi valjda Isus bez veze rekao da je došao spasiti grešnike i da bolesni trebaju Njega- liječnika.

Nema se što drugo reći nego prisvojiti riječi Evanđelja: Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!