SJEĆANjE NA POSLjEDNjI POZDRAV MIODRAGA DADA ĐURIĆA SRPSKOJ PRESTONICI
Djelo ostalo za vječnost
Izvor: Dan 29-11-2010
~ Bogat je svako ko ga je poznavao i ko posjeduje bilo šta što je on stvorio, kazala Borka Božović, vlasnica beogradske galerije "Haos" u kojoj je upriličena Đurićeva izložba Svojevrstan oproštaj Dada Đurića od Beograda zabilježio je 11. maja naš list kada je u renomiranoj galeriji "Haos" otvorena izložba slika i crteža poznatog slikara. Ovu postavku, kojom je ujedno obilježeno i 15 godina rada ove galerije, otvorila je umjetnikova kćerka Janica Đurić, koja je učestvovala u postavljanju izložbe sa Borkom Božović, vlasnicom galerije.
Slikareva kćerka Janica Đurić je, zabilježili smo tada, rekla da je njen otac, Dado kompletan umjetnik, bilo kao crtač, slikar ili vajar. Na izložbi u Galeriji "Haos" predstavljen je bio i izbor umjetnikovih gravira, jer, kako je istakla Đurićeva, ti radovi predstavljaju jedno od najznačajnijih poglavlja njegovog stvaralačkog puta. Specijalno za galeriju „Haos" Dado je tada ustupio svoje skice blokove i seriju „Trideset krunisanih glava" njegovih najrecentnijih crtačkih intervencija bojom na štampanim portrertima slavnih naučnika, vladalaca, mislilaca, što je poseban kuriozitet. To je bio Dadov izbor trideset ličnosti koje su na ovaj ili onaj način bile „krunisane glave svoje epohe".
Tom prilikom „Dan" je napravio i razgovor sa Janicom Đurić, koja je u Beograd doputovala sa sinom Ivom, Dadovim unukom s kojim se velikan ponosio. Dado se svakodnevno čuo sa njima i bio presrećan, kako nam je Janica rekla, kada mu je unuk Ivo objašnjavao da mu se Beograd najviše sviđa. Janica je iskazala veliko zadovoljstvo što je retrospektiva izložba njenog oca održava u Beogradu i što je zajedno sa vlasnicom „Haosa" uspjela da napravi postavku koja će publici odslikati suštinu stvaralaštva velikog slikara. Janica koja je umjetniči kritičar i izvrstan poznavalac djela svoga oca je ukazala nam je na izložen crtež figuru Boga sunca sa kosom koji najbolje odslikava njegov rad, govori o Dadovoj poetici, oslikavanje fugura sa deformitetima, metamorfozom tijela u svim mogućim varijantama. Nižu se mali monstrumi, kepeci Dadovi gnomi koji su čitav jedan svet za sebe.
- Ni kao dijete nikada se nisam bojala njegove umjetnosti, naprotiv, objasnila je Janica tada za „Dan" dodajući da je selekcija izloženih radova bila najbolja koja je mogla da se napravi u ovim okolnostima i prikaže umjetnikova evolucija. Ona je zaključila da ova mala retrospektiva njegovih djela „nije Dadov portret". On je očito mnogo bogatiji..., kazala je tada Janica Đurić.
Vijest o smrti jednog od najznačajnijih i najvećih jugoslovenskih i crnogorskih slikara, po mnogima najvećeg umjetnika svih vremena Miodraga Dada Đurić, koji će po sopstvenoj želji, biti sahranjen u rodnom Cetinju, potresla je mnoge iskrene poštovaoce njegovog djela, ljude koji su ga poznavali i imali čast da ga upoznaju. Jedna od njih je Borka Božović, vlasnica beogradske galerije "Haos", u kojoj je maja ove godine upriličena izložba slika i crteža poznatog slikara.
- Otišao je jedan od neumornih stvaralaca, čovjek koji je cio svoj život posvetio umjetnosti. On je pasionirano stvarao i pretvarao sve čega se dotakne u svojevrsnu likovnu kreaciju ne mareći nikad o svom zdravlju. Pet godina je proveo na skelama u godinama kada je takav rad poseban napor. Posljednje atome snage je nesebično davao na ono što mu je bio jedini smisao – stvaranje sopstvenog sveta, tako kreativnog, originalnog i tako moćnog. Ili su to neke nepoznate sile upravljale njime? Zato je njegovo djelo, može biti, i tako snažno i toliko jedinstveno. U razgovoru koji sam vodila, ovoga proljeća, pred pripremu izložbe u "Haosu", koji je trajao svaki put po nekoliko sati, i u kome je on sjetno evocirao svoje dane provedene u Umjetničkoj školi u Herceg Novom i dane provedene u Beogradu na studijama, prisjećam se sada jedne rečenice koja mi odzvanja: "Nisam ti ništa dobro, moja Borka". Tada mi se činilo da je samo umoran, a sva kasnija događanja i njegove reakcije su upućivale da je slutio, zapravo, znao da se primakao kraju. Vjerovala sam da će pobijediti užasnu bolest. Njegov voljeni unuk Ivo, koga je svakodnevno odvozio u školu, bio je dosta jak motiv da se bori. Brinuo je o porodici i znao da je ostavlja u nezavidnoj situaciji. Tri operacije su bile previše za izmučeni organizam. Onoga trenutka kada više nije mogao da radi, što mu je, razumije se, najteže padalo, bilo je jasno da se suočava, najprije prkosno, zatim tvrdoglavo i najzad pomireno sa neumitnim krajem. Izašao je iz bolnice u petak i htio avionom da odleti za Crnu Goru, iako su svi znali da ne bi izdržao taj let. I nije izdržao. Vraća joj se, ipak, na vječni počinak. To je logično zatvaranje kruga, kaže Božović.
Božovićeva kaže, a i sam umjetnik je tako govorio, da je Crnu Goru uvijek pominjao sa posebnom emocijom.
- Nosio je u srcu, u sebi, to osjećamo u njegovom djelu, za koje sam sigurna da ostaje trajna, velika vrijednost, koje ovo podneblje i nije bilo potpuno svjesno. Nikada, dodajmo i to, nije napravljena velika retrospektiva, da bi i publika sa ovih prostora vidjela kakav je, zapravo, i koliko veliki umjetnik bio Miodrag Dado Đurić. Dado je, rekla bih i to, platio visoku cijenu svome karakteru, posebnosti koja je bila svojevrstan integritet. Da nije bio tako svoj i tako divlji, postigao bi mnogo više u svjetskim razmjerama. Svijet prosto ne trpi svojeglave. No, značaj njegovog djela niko ne može da ospori ili dovede u pitanje. Dado je jedan od najoriginalnijih stvaralaca, slikar enormne energije i raskošnog talenta. Njegova smrt je veliki gubitak, ne samo za Crnu Goru, već za cio umjetnički svijet. Dado je bio jedan od najvećih likovnih stvaralaca svoje epohe i prosto je velika šteta što nije još poživio da svoj veliki talenat stavi u funkciju jedinstvene umjetničke produkcije. Rekla bih, za kraj, još i to da je bogat svako ko ga je poznavao i ko posjeduje bilo šta što je on stvorio. Dok sam živa pamtiću susret sa ovim izuzetnim umjetnikom i čovjekom, zaključila je Božovićeva.
Bard srpskog lumišta, glumac JDP i nosilac "Dobričinog prstena" Voja Brajović, sa ponosom ističe da je imao privilegiju da kao klinac bude pored još jednog velikog slikara - Ljube Popovića.
- Popović je živio u Valjevu kao i ja, i već tada sam od njega saznavao koja je veličina umjetnika Dada Đurića. Oni su vršnjaci i tada sam se već upoznavao sa živom legendom Dadom Đurićem, koji je bio i veliki slikar i filozof života. Dadova smrt je takav nenadoknadiv gubitak, ali je i sreća da je od takvog čoveka ostalo djelo za vječnost. Koliko smo žalosni, toliko smo i ponosni na genija, izjavio je za "Dan" povodom smrti velikog slikara Voja Brajović.
Vijest o odlasku Miodraga Dada Đurića potresla je i maestralnog Miloša Šobajića, velikog majstora kista, slikara pariskog kruga i dekana Fakulteta umjetnosti Univerziteta "Megatrend" u Beogradu.
- Ono što je naslikao u periodu od 1966. do 197. godine je nenadmašno. Slikao je naš svijet utonuo u bolesni san, u svitanje ili sumrak, dok ležimo prikovani u podovima i zidovima naših kuća. To je apsolutno slikarstvo, potresno, naslikano majstorski i neponovljivo. Pozdravljam ga od sveg srca, rekao je za „Dan" Šobajić.
M. NjEGUŠ
Dug Beogradu
Borka Božović je istakla da je Dadu Đuriću bilo jako stalo do izložbe u Beogradu, te da joj je otkrio kako mu je svojevremeno bilo veoma teško kada ga je napustio i da osjeća potrebu, dug da mu se vrati.
- Uradio je to na svoj način. Svi znaju da je Dado bio težak u komunikaciji. Mogu da kažem da imam potpuno suprotno iskustvo. Razgovarao je tako prijateljski kao da se znamo godinama. Govorio je o svojim počecima iskreno, čak toplo, sa nekim dubokim razumijevanjem za sve što je preživio: i smrt majke, i glad na studijama, i podozrivost sredine, i ostrvljenost art dilera. Govorio je s poštovanjem o Šejki, Marku Čelebonoviću, Zoranu Mušiću, Danijelu Kordijeu, Antoniju Segiju, Erou. Raspitivao se za Uroša Toškovića, Naoda Zorića, Marinu Abramović, svoje stare prijatelje Peđu Ristića i slikara Jovanovića. Umio je da se izvini, što nije baš bio njegov manir, za jednu glupost koju je uradio njegov obožavani unuk Ivo. Umio je da bude divlji i tako nježan istovremeno. Veoma mi je drago da sam realizovala izložbu u Galeriji "Haos" u Beogradu koju je posjetilo skoro 30.000 ljudi. Znam da je i njemu to bilo veoma drago i, kao što je rekao, to je bio jedini mogući povratak Beogradu. Šteta što ta izložba nije prenijeta u Crnu Goru. Prosto ljudi iz institucija nisu odreagovali, kaže Božovićeva.
Djela u najvećim muzejima svijeta
- Đurićevo djelo ima ogroman značaj za svijet umjetnosti. Njegovi radovi nalaze se u najvećim muzejima svijeta, istakla je direktorka Francuskog kulturnog centra u Beogradu Paskal Delpeš.Veliki majstor kičice, slikar pariskog kruga i dekan umjetnosti Univerziteta "Megatrend" u Beogradu maestralni Miloš Šobajić, kazao je da je Dado Đurić sigurno bio među najboljim slikarima svih vremena.
