A ti negiraš zločine u Jasenovcu? ili negiras brojku? ili tvrdis da je bilo zločina, ali i izmišljanja?
Negiram sve što je laž oko Jasenovca, a i laž općenito. A laži je oko ovoga '
da čovjeku pamet stane', što po njihovoj brojnosti što po njihovoj sotonskoj dimenziji. Jednim primjerom ću to i ovdje pokazati.
U ovoj priči ponovo je već spominjani Srboljub Živanović, samozvani istoričar, kojega je ovdje citirao subotar Laodikeja, a iz čega su se vidjele tvrdnje Srboljuba Živanovića kako su '
Hrvati klali srpsku decu, i onda njihovo meso prodavali u mesnicama'. U ovoj novoj priči od Srboljuba Živanovića čut ćemo 'Srboljubovu istinu' o kardinalu Alojziju Stepincu, koju su Srbi naveliko eksploatirali i širili među srpskim narodom. Dakle, u jeku govora o proglašenju svetim Alojzija Stepinca, ponovo se javlja 'sveznalica' Srboljub Živanović i obavještava Srbe:
Primio sam pismo iz Australije u kome se navodi da je g. Vasa Kondić iz Sidneja, inače preživelo dete iz hrvatskog logora za istrebljenje Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu, saopštio istinu o onome što je lično video kao dete od sedam godina dok je bio zatočen u Jasenovcu.
Gospodin Vasa Kondić je rođen 1934. godine u Sladinji kod Kozarske Dubice. Hrvati su spalili njegovo selo odmah po uspostavljanju svoje Nezavisne države Hrvatske, a on se kao zatočenik našao u logoru smrti u Jasenovcu. Lično se uverio – svojim očima je gledao kako su najgrozniji koljači srpske dece bili rimokatolički sveštenici, tako da su čak i neki Hrvati u logoru pokušavali da spasu po neko dete. Ovi katolički popovi su pored krsta nosili oko vrata i nož za klanje dece i odraslih. Otimali su malu decu od majki koje su vrištale i zapomagale, dok su ih katolički popovi psovali. Jednom rukom su držali dete, a drugom ih klali, pa onda bacali leš u grotlo peći za spaljivanje. Ceo logor je zaudarao na spaljeno ljudsko meso.
G. Kondić govori i kako je u logoru bilo pravo slavlje kada bi dolazio u Jasenovac hrvatski zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Nosio je nekakvu posebnu uniformu, a njegov krst je bio mnogo veći od krstova ostalih popova. Stepinac bi smireno i hladno hvatao i klao jedno po jedno srpsko dete i bacao leš u usijanu peć. Sve to je g. Kondić posmatrao u toku tri meseca, a onda su njegovu grupu zatočenika preuzeli Nemci, pa je tako ostao u životu. Po svršetku Drugog svetskog rata je g. Kondić otišao u Italiju, da bi potom emigrirao u Australiju, gde i sada živi.
Sve navedene podatke je preneo advokat iz Adelaide u Australiji g. Vasko Vukoje.
Profesor Dr.
Srboljub Živanović,
Predsednik Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu,
London, Velika Britanija
-----------------------------
Eto, priča Srboljub Živanović, a njemu ispričao Vasa Kondić iz Sidneja (Australija), dolazio nadbiskup Stepinac u Jasenovac, svi ga izvrsno poznavali jer je imao veći križ od ostalih 'svećenika koljača', i onda bi Stepinac,
smireno i hladno, hvatao i klao jedno po jedno srpsko dete i bacao leš u usijanu peć.
Nevjerojatno je i strašno da netko uopće može vjerovati u ovakve bljuvotine, bljuvotine u svakom pogledu. Zaista, samo idioti mogu progutati ovakve bljuvotine. Ali, hvala Bogu, i među Srbima se nađe nekoliko ljudi koji su držali do
intelektualnog i ljudskog poštenja. Jedan među njima, školovani povjesničar,
Veljko Đurić Mišina osvrće se i na ovo, ovako:
I na kraju još malo o Živanoviću. On u intervjuu tvrdi da izvesni Srbin iz Australiji, koji je kao dete bio zatočen u Jasenovcu i prisustvovao zločinu nad nepoznatim detetom koji je učinio nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac. Zna se pouzdano da Stepinac tokom svih ratnih godina nije otišao dalje od Jastrebarskog, a to je 40 kilometara od Zagreba! Tačno je, međutim, nešto sasvim drugo: u Jasenovcu su pobijeni pet-šest rimokatoličkih sveštenika prognanih iz Slovenije jer su se zamerili hrvatskim vlastima. Ubijeno je i nekoliko srpskih pravoslavnih sveštenika. Logor u Jasenovcu je u leto 1942, prema izvesnim dokumentima, posetio arhijerej Ruske zagranične crkve Grigorij Maksimovič Germogen, koga je početkom aprila 1942. godine Ante Pavelić postavio za poglavara „Hrvatske pravoslavne crkve“.
Na kraju savet Živanoviću u njemu sličnim: Ostavite se tema koje ne znate, jer ćete naneti još više štete. Prepustite to onima kojima je to struka i obaveza!