- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Nametanje mračnoga srednjeg vijeka (Mit o mračnom dobu)
Pad za mnoge zapadne intelektualace ne označava sudbinu Adama i Eve, nego sudbinu civilizacije nakon pada Rima. „Kršćanstvo je pokorilo Rimsko Carstvo i glavninu Europe. Nakon toga može se uočiti fenomen zaborava znanja širom Europe, koji je pogodio kontinent od 300. do 1300." To se dogodilo jer su "vođe pravovjernoga kršćanskog svijeta postavili golemu zaprjeku napretku znanja."
Ovo su rečenice iz poglavlja „Zatvor kršćanske dogme“ u bestseleru naslovljenom The Discoverers (Otkrivači, 1983). Autor knjige nije bio netko anoniman, nego Daniel J. Boorstin (1914–2004), nekadašnji profesor na Sveučilištu u Chicagu, ravnatelj Kongresne knjižnice te istaknuti povjesničar Instituta Smithsonian. Tijekom slavne karijere Boorstin je osvojio i Bancroftovu i Pulitzerovu nagradu.
Da sažmemo, povijest Zapada sastoji od četiri glavna razdoblja: (1) klasična antika, (2) nakon toga mračno doba kada je Crkva dominirala, poslije čega je slijedilo (3) razdoblje renesanse i prosvjetiteljstva koje je koje je utrlo put (4) modernim vremenima.
Ovo je stoljećima bila temeljna shema organiziranja svakog udžbenika posvećena povijesti Zapada, unatoč tome što su ozbiljni povjesničari već desetljećima znali da je potpuna prijevara - „neuništiva okamina samodopadnog renesansnoga humanizma.“ ..... Čak i uvažene enciklopedije mračno doba definiraju kao mit. Columbia Encyclopedia odbacuje taj termin s napomenom da se za "srednjovjekovnu civilizaciju više ne misli da je bila tako mračna“. Britannica odbija termin mračno doba kao "pogrdan", a Wikipedija definira mračno doba kao "navodno razdoblje intelektualne tame nakon pada Rima“. "Što se tiče ponovnoga vraćanja antičkih znanja, crkveni su ih učenjaci vratili, u onoj mjeri do koje su bila izgubljena, davno prije renesanse. A ako želimo neko razdoblje prozvati dobom razuma, njegov početak mora se promijeniti i smijestiti na same početke kršćanskoga doba jer je zapadnjačka vjera u razum potekla iz kršćanske teologije.
Moralni napredak
Sva antička društva bila su robovlasnička. U biti, sva poznata društva osim onih na jako primitivnoj razini bila su robovlasnička društva - čak su i mnoga sjevernoamerička indijanska plemena imala robove puno prije Kolumbova putovanja. Među tim općeprihvaćenim robovlasništvom samo je jedna civilizacija u povijesti odbila ljudsko ropstvo: kršćanstvi svijet. I to su učinili čak dvaput!
Prvo ukidanje robovlasništva u svijetu nije se dogodilo za vrijeme renesanse ili prosvjetiteljstva, nego za vrijeme mračnoga doba. To su postigli mudri crkveni vođe koji su prvi dijelili sakramente robovima, uskraćujući im samo zaređenje za svećenike. ... Kako su robovi bili kršćani, svećenici su počeli podsticati njihove vlasnike da ih oslobode, jer bi to bio "beskrajno pohvalan čin” koji bi vlasnicima robova pomogao osigurati spasenje. U sačuvanim oporukama zabilježena su mnoga oslobođenja. Uskoro se pojavio i drugi činitelj: sklapanje brakova između slobodnih ljudi i robova. Usprkos tome što je to u većini Europe bilo protuzakonito, postoji dosta dokaza o miješanim brakovima do 7. stoljeća, koji su obično uključivali slobodne muškarce i ropkinje. Najpoznatiji od tih brakova sklopljen je 649. kada je franački kralj Klodvig II. oženio svoju britansku ropkinju Batildu. Kada je Klodvig 657. umro, Batilda je nastavila vladati kao regent do punoljetnosti svoga najstarijega sina. Ona je iskoristila svoj položaj kako bi pokrenula kampanju za zaustavljanje trgovine robovima te otkupila one koji su bili u ropstvu. Nakon smrti Crkva ju je proglasila svetom.
Krajem 8. stoljeća Karlo Veliki protivio se ropstvu dok su papa i mnogi drugi moćni i učinkoviti pripadnici klera ponavljali riječi svete Batilde. U osvit 9. stoljeća biskup Agobard iz Lyona grmio je: "Svi su ljudi braća, svi zazivaju istoga Boga Oca: rob i gospodar, siromah i bogataš, neznani i učeni, slabi i jaki .... Nitko nije uzdignut iznad nikoga drugog…. Ne postoji ... rob ili slobodnjak, nego u svim stvarima i uvijek postoji samo Krist.“ Uskoro nitko „nije sumnjao u to da je ropstvo po sebi protivno božanskom zakonu“. Zaista, za vrijeme 11. stoljeća i Sveti Wulfstan i sveti Anselmo pokrenuli su uspješne kampanje kojima su uklonili posljednje tragove ropstva iz kršćanskoga svijeta. Dokidanje ropstva najdramatičniji je primjer moralnoga napretka tijekom mračnog doba.
Zaključak
Kada se napravi pregled ustaljenog pogleda povijesti Zapada, nailazi se na neke uistinu nevjerojatne izmišljotine. Njih nije izmislila Crkva nego sekularni intelektualci koji su stvorili termine kao što su mračno doba, renesansa, prosvjetiteljstvo i doba razuma. To su bila velika povijesna razdoblja, koja se zapravo nikada u stvarnosti nisu dogodila.
-----------------------------------------------------------------------
Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest.
Rodney Stark, Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti
Pad za mnoge zapadne intelektualace ne označava sudbinu Adama i Eve, nego sudbinu civilizacije nakon pada Rima. „Kršćanstvo je pokorilo Rimsko Carstvo i glavninu Europe. Nakon toga može se uočiti fenomen zaborava znanja širom Europe, koji je pogodio kontinent od 300. do 1300." To se dogodilo jer su "vođe pravovjernoga kršćanskog svijeta postavili golemu zaprjeku napretku znanja."
Ovo su rečenice iz poglavlja „Zatvor kršćanske dogme“ u bestseleru naslovljenom The Discoverers (Otkrivači, 1983). Autor knjige nije bio netko anoniman, nego Daniel J. Boorstin (1914–2004), nekadašnji profesor na Sveučilištu u Chicagu, ravnatelj Kongresne knjižnice te istaknuti povjesničar Instituta Smithsonian. Tijekom slavne karijere Boorstin je osvojio i Bancroftovu i Pulitzerovu nagradu.
Da sažmemo, povijest Zapada sastoji od četiri glavna razdoblja: (1) klasična antika, (2) nakon toga mračno doba kada je Crkva dominirala, poslije čega je slijedilo (3) razdoblje renesanse i prosvjetiteljstva koje je koje je utrlo put (4) modernim vremenima.
Ovo je stoljećima bila temeljna shema organiziranja svakog udžbenika posvećena povijesti Zapada, unatoč tome što su ozbiljni povjesničari već desetljećima znali da je potpuna prijevara - „neuništiva okamina samodopadnog renesansnoga humanizma.“ ..... Čak i uvažene enciklopedije mračno doba definiraju kao mit. Columbia Encyclopedia odbacuje taj termin s napomenom da se za "srednjovjekovnu civilizaciju više ne misli da je bila tako mračna“. Britannica odbija termin mračno doba kao "pogrdan", a Wikipedija definira mračno doba kao "navodno razdoblje intelektualne tame nakon pada Rima“. "Što se tiče ponovnoga vraćanja antičkih znanja, crkveni su ih učenjaci vratili, u onoj mjeri do koje su bila izgubljena, davno prije renesanse. A ako želimo neko razdoblje prozvati dobom razuma, njegov početak mora se promijeniti i smijestiti na same početke kršćanskoga doba jer je zapadnjačka vjera u razum potekla iz kršćanske teologije.
Moralni napredak
Sva antička društva bila su robovlasnička. U biti, sva poznata društva osim onih na jako primitivnoj razini bila su robovlasnička društva - čak su i mnoga sjevernoamerička indijanska plemena imala robove puno prije Kolumbova putovanja. Među tim općeprihvaćenim robovlasništvom samo je jedna civilizacija u povijesti odbila ljudsko ropstvo: kršćanstvi svijet. I to su učinili čak dvaput!
Prvo ukidanje robovlasništva u svijetu nije se dogodilo za vrijeme renesanse ili prosvjetiteljstva, nego za vrijeme mračnoga doba. To su postigli mudri crkveni vođe koji su prvi dijelili sakramente robovima, uskraćujući im samo zaređenje za svećenike. ... Kako su robovi bili kršćani, svećenici su počeli podsticati njihove vlasnike da ih oslobode, jer bi to bio "beskrajno pohvalan čin” koji bi vlasnicima robova pomogao osigurati spasenje. U sačuvanim oporukama zabilježena su mnoga oslobođenja. Uskoro se pojavio i drugi činitelj: sklapanje brakova između slobodnih ljudi i robova. Usprkos tome što je to u većini Europe bilo protuzakonito, postoji dosta dokaza o miješanim brakovima do 7. stoljeća, koji su obično uključivali slobodne muškarce i ropkinje. Najpoznatiji od tih brakova sklopljen je 649. kada je franački kralj Klodvig II. oženio svoju britansku ropkinju Batildu. Kada je Klodvig 657. umro, Batilda je nastavila vladati kao regent do punoljetnosti svoga najstarijega sina. Ona je iskoristila svoj položaj kako bi pokrenula kampanju za zaustavljanje trgovine robovima te otkupila one koji su bili u ropstvu. Nakon smrti Crkva ju je proglasila svetom.
Krajem 8. stoljeća Karlo Veliki protivio se ropstvu dok su papa i mnogi drugi moćni i učinkoviti pripadnici klera ponavljali riječi svete Batilde. U osvit 9. stoljeća biskup Agobard iz Lyona grmio je: "Svi su ljudi braća, svi zazivaju istoga Boga Oca: rob i gospodar, siromah i bogataš, neznani i učeni, slabi i jaki .... Nitko nije uzdignut iznad nikoga drugog…. Ne postoji ... rob ili slobodnjak, nego u svim stvarima i uvijek postoji samo Krist.“ Uskoro nitko „nije sumnjao u to da je ropstvo po sebi protivno božanskom zakonu“. Zaista, za vrijeme 11. stoljeća i Sveti Wulfstan i sveti Anselmo pokrenuli su uspješne kampanje kojima su uklonili posljednje tragove ropstva iz kršćanskoga svijeta. Dokidanje ropstva najdramatičniji je primjer moralnoga napretka tijekom mračnog doba.
Zaključak
Kada se napravi pregled ustaljenog pogleda povijesti Zapada, nailazi se na neke uistinu nevjerojatne izmišljotine. Njih nije izmislila Crkva nego sekularni intelektualci koji su stvorili termine kao što su mračno doba, renesansa, prosvjetiteljstvo i doba razuma. To su bila velika povijesna razdoblja, koja se zapravo nikada u stvarnosti nisu dogodila.
-----------------------------------------------------------------------
Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest.
Rodney Stark, Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti