Konstantin Veliki vrline i mane

Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.409
Zeleo bi da se osvrnemo na ime i delo rimskog cara Konstantina Velikog,hvaljenog i osporavanog.
U tom cilju prikupio sam materijal iz knjige narodnog muzeja o Konstantinu Velikom ,kao i iz Vikipedije.
Na pocetku postavljam njegovu biografiju od deteta do cara.

Konstantin Veliki
Konstantin Veliki (lat. Flavius Valerius Aurelius Constantinus Augustus; Naissus, 27. februar 272. ili 273. - Nikomedija, 22. maj 337.) rimski car 306. - 337.

Poreklo:

Njegovi roditelji:

Konstantinov otac Flavije Valerije Konstancije sluzio je kao vojni staresina kod cara cara Aurelijana (270-275).U toj sluzbi se sprijateljio sa Dioklom-Kasnije nazvan Dioklecijan sa kojim je izrodio prijateljstvo.Kasnije ga Dioklecijan,postavsi Cezar, imenuje 285 za namesnika u Dalmaciji.

Majka Julija Helena najverovatnije krčmarica u roditeljskoj gostionici.Helena je postala Konstancijeva ljubavnica i on se njome nikad nije oženio. Takvi odnosi su bili uobičajeni među rimskim vojnim staresinama. Uostalom, tadašnji je zakon branio muškarcima višeg društvenog položaja da stupaju u brak sa ženama nedostojnog zanimanja i lošeg ugleda.

Zivot Konstantina
Rodjen je u Nisu najverovatnije 272.
Zajedno sa majkom dolazi kod oca u Dalmaciju 285.gde verovatno pocinje vojnu obuku.
Sad pocinje da se desava uspon Konstantinovog oca Konstancija.
Dioklecijanov suvladar Maksimijan car na zapadu u Milanu,poziva Konstancija da mu bude prvi zamenik u svemu i zeni ga svojom pokcerkom Teodorom sa kojom dobija jos 6 dece.Konstancije napusta sina Konstantina i ljubavnicu Helenu koji se vracaju u Nis.
Maksimijan u dogovoru sa Dioklecijanom posinjuje i uzdize Konstancija na polozaj Cezara 293.
Tada pocinje i uspon Konstantina.Njega sada Dioklecijan poziva sebi iz Nisa u Dalmaciju,gde mu daje obrazovanje.Konstantin izvanredno napreduje sve do tribuna I reda 305godine.
Konstantin je isao svuda sa Dioklecijanom,a sa njime je bio i 303 godine kada je pokrenuta jedna od najvecih akcija progona hriscana.
Ubrzo potom,Dioklecijan se tesko razboleo i u dogovoru sa suvladarom na zapadu Maksimijanom,prepustaju svoj presto mladjima.Dioklecijan prepusta presto Galeriju,a Maksimijan Konstanciju,Konstantinovom ocu.
Novi su carevi postali dotadasnji cezari,Konstancije i Galerije.

Ali te 305.gne.trebalo je i da odrede naslednike Konstancija i Galerija i tu sad pocinju sukobi.Umesto da po nekom redu to budu Konstancijev sin Konstantin,i Galerijev zet Maksimicijan koji je ujedno bio i Maksimijanov sin,na Galerijov nagovor ta prednost se oduzima i Konstantinu i Maksenciju.a daje Galerijevim ljudima Maksimin Daju i Severu.
Konstancije trazi od Galerija sina Konstantina za pomoc u vojnom pohodu i ovaj mu ga daje i ako je zeleo da mu Konstantin bude talac.
Konstantin se pridruzuje svome ocu Konstanciju u vojnim pohodima i sada sledi njegov pravi uspon.Konstancije umire od bolesti 306.
Ubrzo nakon toga Konstancijevi vojnici proglasavaju Konstantina za novog cara i naslednika svoga oca.
Galerije je morao prihvatiti svrsen cin,ali ipak radi lukavo_On odobrava Konstantinu polozaj Cezara,dok za cara zapada postavlja svog druga Severa.
Konstantin pocinje prvom pobedom protiv franackih kraljeva 307.
Dotle se u Rimu pocinju komplikovati stvari.Sever je krenuo da uzme presto,ali Maksimijanov sin Maksencije koji je trebao da bude car cini pobunu,tako da Severa ubijaju njegovi vojnici.Galerije se razljutio i poceo licno da se sprema za pohod na Rim.Maksencije zove oca Maximijana u pomoc,a ovaj Konstantina kojega i sluzbeno proglasava za cara,tako da u na zapadu sad postojjala cak 3 cara,Maksencije,Maksimijan i Konstantin.
Tako je poceo komplikovan gradjasnski rat Rima.
Galerije napada Rim,ali se povlaci,pa trazi pomoc Dioklecijana.
Sa druge strane su se posvadjali sin i otac Maximijan i Maksencije ,pa otac trazi pomoc Konstantina,potom i Galerija koji odredjuje da umesto ubijenog Severa,car zapada bude Licenije a da se ostali odreknu carskog prestola.Maximijan ga se odrekao,ali ne i Konstantin i Makscenije.i na Istoku pocinju prepirke.Ljuti se Maximin Daja sto je Licenije dobio vecu prednost od njega.Galerije daje i Maximan Duji i Konstantinu prelazno resenje od cezara do cara "sinovima Avgusta",ali i jedan i drugi se smatraju carevima i to se prihvata kao status qvo.
Tako se broj careva u rimskom carstvu popeo cak na 5.Galerije,Konstantin,Licenije,Maximan Daja,njih 4 kao priznatih careva i Maxicejan kao 5 ali nepriznati car.

310 godina biva prelomna za Konstantina.Dok se borio na Rajni,njegov tast Maximijan ga proglasava mrtvim zeleci da se proglasi za cara,ali ga vojska ne podrzava.Na tu vest Konstantin ostavlja bojiste i krece na Maximijana.Nagovorio ga je na samoubistvo sto je ovaj i ucinio.
311 umire i Galerije.
Konstantin se udruzuje sa Licenijem,a Maximicijan sa Maxim dajom.
Konstantin krece sa severa Italije ka Rimu .
312,U bici kod Milvijevog mosta gine Maxencije.Ta je bitka znacajna jer su od te bitke Konstantinovi vojnici nosili prva dva slova Hrista,nesto kao krst.
313 u Milanu,Konstantin sklapa savez sa Licinijem tako sto ga zeni svojom polusestrom Konstancijom,i iste godine dolazi i sporni "milanski edikt" o verskoj slobodi za sve religije,pa i za hriscane.
Ubrzo je Licenije isao u Trakiju gde je nastao novi sukob jer su pristalice Maximan Daja napravile pobunu.Licenije je pobedio,a Maximan Daja izvrsio samoubistvo.
Tako Licinije postaje car Istoka,a Konstantin car Zapada.
Opet se javio sukob prilikom izbora za Cezare,koji se prvo zavrsio ratom i porazom LICENIJA pa pregovorima.
Do 32o je vladao varljivi mir koji je buknuo novim ratom u kojem je Konstantin pobedio Licenija kojeg je na kraju i ubio.
Tako car Konstantin 325 konacno postaje jedini car Rimskog carstva.
325 predsedava crkvenim saborom u Nikji.
326 pod optuzbom da su mu sin i zena ljubavnici prvo ubija sina Krispa,odlicnog vojskovodju,a potom na nagovor majke Jelene i izvrsava se I naredba da mu zadave zenu u njenoj kadi,svoju zenu Faustu.
337 umire ,a sahranjen je u Carigradu.
Nakon oceve smrti carstvo naslejuju KonstantinII,KonstancijeII i Konstans I,uklonivsi sve svoje rodjake koji su im bili potencijalna opasnost za polozaj.
Njegova je najveca zasluga sto je izgradjen Konstantinopolj,kasnije nazvan Carigrad,a danas Istambul.


Kratka objasnjenja:
Razlika izmedju rimskog cara i cezara
cezar je bio mladji rimski car a stariji rimski car se nazivao avgust(uzviseni).
Titula "Avgust"
je pocasna titula koju je Gaj Julije Julije Cezar Oktavijan Avgust dobio u cast stupanja na vlast 27.g.p.n.e.Avgust na latinskom znaci "uzviseni"u religioznom pogledu.Kasnije je to postala titula svih rimskih careva koji su vladali nakon njega.
Titula "imperator" dozivotno vrhovno vojno zapovednistvo(imperijum majus) 27.pne
tribunska vlast (tribuncia potestas) 23.pne radi dokaza porekla demokratske vlasti
zastitnik rimskih gradjana "pontifex maximus" 8.pne osmog meseca koji je zato i prozvan avgust.
otac domovine "pater patriae" 2.pne dodeljen mu je taj naziv.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.409
A sad nesto vise o onome zbog cega je danas bila proslava u Nisu....Milanski edikt....

Milanski edikt
У римском праву које је обиловало формализмом постојала су у доба царства два облика доношења царских закона. Први и свечани облик јесте едикт. Други, слободне форме, јесте рескрипт. Оба ова облика садржавала су наредбу императора која се морала извршавати. Едикт је садржавао сву пуноћу законске уредбе. Рескрипт је садржавао сведену, штуро и не свеобухватно изнету законску наредбу. Едикт је био закон веће правне снаге.Оно што је данас познато као Милански едикт 313. године, а што се приписује цару Константину, немамо у форми едикта.Данас се као текст Миланског едикта подразумева заправо рескрипт цара Ликинија кога је овај обнародовао 13. јуна 313. године у Никомидији.
Da li je bilo ikakvog Milanskog edikta ili ne,diskutabilno je.Dokument o kojem govorimo nije edikt ,vec Licenijevo pismo koje 313.daje upravnicima istocnih provincija,koje je tek bio osvojio pobedom nad Maximom Dajom iste godine. Ovaj document je Licenije dao upravnicima istocnih provincija,ali nigde ne stoji da je takav document dao i Konstantin upravnicima na zapadu rimskog carstva.

Tekst Milanskog edikta preveden na srpski jezik
ТЕКСТ ЛИКИНИЈЕВОГ РЕСКРИПТА ГЛАСИ:

„Разматрајући већ одавно да не треба одбацивати слободу вере, већ да треба свакоме препустити да се, по моћи свога разума и воље, посвети божанским стварима према склоности свакога. Обратили смо се и хришћанима да и они чувају своју веру и побожност. Али, пошто су очигледно многа и различита мишљења била додата том рескрипту, којим се тим истим хришћанима давала горе наведена могућност, догодило се да су неки од њих (хришћана) били убрзо после тога лишени права на заштиту.
Када смо ја, Константин Август, и ја Ликиније Август, срећно стигли у Милано, и када смо узели у разматрање све што је благополучно за напредак и тицало се друштва, међу осталим стварима које су нам изгледале да могу бити корисне за све у сваком погледу, ми смо одлучили, изнад свега и на првом месту, да издамо правила која осигуравају поштовање и уважавање Божанства. Одлучили смо, другим речима, да дозволимо и хришћанима и свима другима слободу избора и да следују вери коју би они желели, као и било којој божанској или небеској ствари, да би могли и ми и сви они који су под нашом влашћу добар и миран живот водити. Тако дакле, здравим и правилним расуђивањем, одлучили смо да не треба апсолутно никоме одбијати право (слободу) да следује и изабере побожност и веру хришћана, и да сваком буде дата могућност (слобода) да промишљено приступа оној вери, коју он сам сматра да му је корисна, тако да би Божанство могло да нам испуни у свему своју заштиту и доброчинство. Ово нам беше по вољи (одговарало нам је) да издамо овај рескрипт, да тако напишемо да би после потпуног укидања постојећих прописа у нашим претходним писмима посланим Твојој Оданости поводом хришћана, били укинути и они који би изгледали сасвим неправични и страни нашој благости, и да сада слободно и једноставно, свако од оних који су се слободно определили да држе хришћанску побожност, да је држе без икаквог узнемиравања. Ево шта смо одлучили да објавимо у потпуности твојој брижности, да би ти знао да смо ми дали слободну могућност и без препрека мало пре поменутим хришћанима да практикују њихову веру. Пошто твоја оданост види да ми нудимо (хришћанима) ову слободу без икаквих ограничења, такође види да и другима, који исто желе, слободна је могућност да следе њихова убеђења и њихову веру, што очигледно одговара миру нашег времена: према томе, свако има могућност да изабере и практикује веру коју хоће. То је од нас потекло, јер немамо намеру да икоме ограничимо (умањимо) нити култ нити побожност. И, између осталог, ево шта ми одлучујемо што се односи на хришћане: њихова места на којима су они имали обичај да се раније окупљају, а поводом којих је у једном раније посланом писму Твојој Оданости било установљено једно друго правило које је одговарало претходном времену да, или да су их (поменута места) купили, било од нас, било од неког другог, нека ова места буду уступљена поменутим хришћанима бесплатно и без захтевања било какве надокнаде. А сваки нехат или двосмислица нека остану по страни. И ако су неки добили та места сада, нека их врате, што је брже могуће поменутим хришћанима. Тако ако су поседници таква њихова места купили или их поклоном добили у садашњости и жале се нашој доброти због нечега, нека се обрате суду месног магистрата, како би им нашом племенитошћу била дата надокнада. Сва добра морају бити враћена хришћанској заједници (телу хришћана) твојим старањем без икаквог закашњења и у потпуности.
И пошто ови хришћани немају само она места у којима су имали обичај да се окупљају, већ имају и друга места, што је познато, а која не припадају њима појединачно, него достојанству њихове заједнице, што ће рећи хришћанском друштву, ти ћеш наредити да сва њихова добра по закону који смо претходно навели, буду апсолутно враћена, без икаквог оспоравања поменутим хришћанима, то јест њиховом телу и (свакој) заједници (сабору). Горе наведене одредбе морају бити јавно поштоване, тако да они који их спроведу не добију накнаду, као што смо мало пре рекли, а они могу да се надају накнади за себе према врлини наше доброте. У свему томе, ти мораш посветити горе поменутом телу хришћана највећу могућу ревност, да би наше наређење било што је брже могуће испуњено, да би у том послу нашом благонаклоношћу био постигнут општи и јавни мир.
Овом одредбом, како је напред речено, сигурно ће Божанско старање за нас, које смо ми већ у многим стварима искусили, остати чврсто за сва времена. И да би речи нашег изложеног закона и наше доброте могле бити стављене на знање свима, упутно је да оно што смо ми написали буде објављено твојим наређењем и да дате до знања свима, тако да се о овај закон наше доброте нико не може огрешити.“



Ponovno progonstvo hriscana od strane Konstantina
Konstantin je krajem 316 i pored “zvanicno proglasene verske tolerancije"naredio represivne mere protiv hriscana koji ga nisu slusali,nazvani su kao "donatisti".Te mere je opozvao tek 321.pod izgovorom da ce im Bog bolje suditi.
Ne zaboravimo da je Konstantin zvanicno(deifikovan), proglasen Bogom,kao i ostali rimski carevi.
Ja iz ovog "pisma" ne vidim nista narocito za hriscane,pogotovo da im se Konstantin licno obratio pismom...
Ovo pismo "vazi " za pripadnike svih religija<a ne samo za hriscane
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Ja iz ovog "pisma" ne vidim nista narocito za hriscane,pogotovo da im se Konstantin licno obratio pismom...

Moje mišljenje je da je car Konstatnin bio samo oruđe u rukama Božjim. Učinio je mnogo za kršćane, kako da ne? Prestali su ih ubijati i progoniti. Koja je bila njegova prava namjera kad je kršćanima dao slobodu ispovjedanja vjere, teško je reći. Možda samo iz praktičnih razloga, a možda je bio i Duhom vođen?! U sklopu ondašnjeg mentaliteta kad su se rimski carevi smatrali božanstvima, ako je kršten i priznao Boga za Boga - to je već jako mnogo.
Nitko ne spominje njegovu majku, Jelenu Križaricu. U svakom slučaju, on je donio prekretnicu u životu prve Crkve. Kako sam rekla, Bog se njime poslužio kao što je August Cezar izdao naredbu o popisu stanovništva da se ispune Pisma i Isus rodi u Betlehemu ili pak ko Poncije Pilat koji je "upao" u Vjerovanje.
S druge strane, Konstantin je prvi vladar koji prihvaća krščanstvo, a nakon njega i svi drugi vladari, pa tako krščanstvo postaje službena vjera. To je nova etapa u povijesti Crkve, a ima svoje dobre i loše strane.
 
Član
Učlanjen(a)
25.12.2012
Poruka
1.901
konstantin je bio samo jedan lukavi idolopoklonik
koji je želio izjednačiti pravu kršćansku religiju sa lažnom
dobre strane u njemu nevidim
 
Član
Učlanjen(a)
31.12.2011
Poruka
1.534
konstantin je bio samo jedan lukavi idolopoklonik
koji je želio izjednačiti pravu kršćansku religiju sa lažnom
dobre strane u njemu nevidim
Ma sta pricas!daj mi jednog cara,precednika koji priznaje Isusa danas?vi dvolicne nemani,koje kao priznajete Isusa a propovedate jehovu?ko je jehova daj pokazi mi gde u bibliji pise jehova?ni u starom ni u novom neces naci takvo ime do (JHVH-JAHVE-Jehousa-Isus,Emanuil,Alfa i Omega-pocetak i svrsetak)Mogu ti reci da si ti dundjer koji do dan danas nezna u sta da veruje.
Mi smo Hriscani a ko si ti?preispitaj se!jehovist,adventist ili Hriscanin?Zasto mrzite konstantina?zato sto je on jedini car koji je priznao hriscanstvo!a vama danas to ne odgovara,jer ste jeres,antifriscani konstantin 100% nije bio antihrist za razliku od vas protestanata.

Pozdrav od Gere.
 
Član
Učlanjen(a)
01.02.2011
Poruka
702
Interesantno je da bas svim jeresima,protestantima smeta bas Konstantin?iako su u raznim dominacijama?gvozdje ima mnogo oblika ali je ipak gvozdje.
 
Učlanjen(a)
04.07.2013
Poruka
60
Milanski edikt nije sacuvan u originalu u Rimskim arhivama sto je jako cudno, sacuvana su skoro sva dokumenta do tog perioda i posle. Mizvanicno znamo o Milanskom ediktu na osnovu pisanja jednog Hriscanskog apologete istoricara Laktancija koji jedno 100 godina posle Milanskog edikta toboze daje prepis dokumenta koji nije sacuvan, tako da imamo Laktancijev prepis originala koji nije sacuvan.
Ono sto je tu sporno, tim Hriscanima se u tom Rimskom Carstvu dozvoljava sloboda ispoljavanja vere ali daleko od toga da je to prvi takav dokument. Pred samu smrt 311 god Rimski imperator Galerije je doneo edikt KOJI JE SACUVAN U ORIGINALU, koji Hriscanima daje slobodu ispoljavanja vere u Gamzigradu (Feliks Romulijaniu) u istocnoj Srbiji je taj originalni dokument, mozete otici u Zajecar u muzej i videti ga, sacuvan je i na Latinskom i na originalu.
Problem Hriscanske Crkve je bio taj sto za Galerija nema toliko mitova nije vide toboze krst na nebu da je cuo glas Andjela u ovom znaku ces pobediti itd dakle Hriscanskoj Crkvi je bila potrebna legenda kako bi spojila ono sto je svaka Crkva pa i Hriscanska od uvek zelela a to je da ima podrsku vlasti, da ona bude podrska vlasti kraljevskoj imperatorskoj i da drzavna vlast bude podrska njoj. To spajanje Crkve i Drzave se i dan danas pokazalo kao odlican spoj, jedno bez drugog ne mogu
Navodno je Konstantin kako pise Euzebije ucesnik Nikejskog sabora Episkop Aleksandriski koji je pisao biografiju Konstantinovu pred njegovu smrt naveo da su pokusali da krste Konstantina na samrtnoj postelji, ja ne znam da li je to dovoljno da se Konstantin smatra Hriscaninom i onda se postavlja ozbiljno potanje, zasto je donosio Milanski edikt (pod uslovom da ga je doneo jer original ne postoji) ili je kasnije Galerijev edikt preradjen za sada nove sibioze novo Vizantiske drzave i nove Crkve
Mislim da je Konstantin koji je sebe predstavljao kao 13. Apostola na saboru u Nikeji a jos nije bio Hriscanin, to izveo kao jedan jasan politicki projekat. Rimsko Carstvo je vec bilo na silaznoj putanji, jedna nova pobuna robova da se desila bila bi verovatno kraj Rimske imperije i negde je procenjeno da je drzavi potrebna ta novo nastajuca vera kako je ukomponovati u sistem drzave je bila ideja
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
2.919
Човек заустави сурови прогон и да верку слободу, а неко и у томе види зло. Какао вас само лако ове секте обрлате да пљујете, а појма немате ни о чему. Имате по неки текст преузет са секташких сајтова и то је све. Туга за хришћанство.

Паганин Зосим из 5. века приказује Константина у врло негативном светлу. Он другачије објашњава Константиново преобраћење у хришћанство. На ту одлуку није га навео сан који је уснио уочи битке на Милвијском мосту, него жеља за изналажењем опроштаја за своје злочине и грехе, док је подизањем Константинопоља заправо хтео да се склони од мржње Римљана. Овакво Зосимово приказивање Константина изазвало је јаке реакције код хришћанских писаца, традиционално нерасположених према паганима. Међу њима, нарочито се нашао увређен Евагрије, правни саветник епископа Григорија из Антиохије. У погледу временског периода који обрађује његова црквена историја (од сабора у Ефесу 431. до владавине цара Маврикија крајем 6. века) уопште се не подудара са Зосимовом историјом. Међутим, када говори о Анастасијевом укидању пореза на имовину (498), Евагрије истиче да је Константин тај који га је увео, што је можда сазнао из Зосимове историје. После тога, Евагрије прелази на дискредитовање свог могућег извора. Наиме, Зосим тврди да су Константинове новине, укључујући његово прихватање хришћанства и запостављање паганских култова, довели Рим до слабљења. Евагрије се не слаже са тим, тврдећи да је хришћанска вера заправо допринела побољшању положаја истог.[SUP]
[/SUP]
[SUP]Dam, Van (2011). Remembering Constantine at the Milvian Bridge. New York–Cambridge: Cambridge University Press.
[/SUP]​


Дакле, на основу пагана и мрзитеља хришћанства ви тврдите неке ствари које се противе разуму. Ваши извори су код директних противника хришћанства и то вама уопште није важно? Наравно, јер реч секте има већу тежину од истине (по том начину). Још нам и апостол лепо каже да све проверимо добро и да не прихватамо разне подметачине и лажи без детаљног испитивања, а ви на основу антихришћана сатанизујете хришћане. Нема ту разума.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
04.07.2013
Poruka
60
Adrijane sta to lupas da se tako blago izrazim? Daj mi original dokument Milanskog Edikta? a original Galerijev edikt mozes naci u muzeju u Zajecaru, znaci ovde nema lazi nema prevare pricamo o jasnim i adekvatnim dokazima a ne o masti odredjenih ljudi
Taj isti Konstantin je za zahvalnost na pobedu podigao veliki spomenik Bogu Mitri (Bogu Sunca) da je bio Hriscanin verovatno bi podigao spomenik Isusa Hrista a ne Boga Suna Mitre.
Sad se postavlja drugo pitanje, zasto je Vatikan platio dao pare nasoj Crkvi za proslavu i verski obred katolicke Crkve Konstantina i Milanskog Edikta i zasto vatikan forsira to?
Nezgodacija proslave Milanskog Edikta je ta sto se on poklapa sa ozbiljnim problemima i ozbiljnim trenucima preispitivanja kako dalje u Srpskoj drzavi
 
Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
prekoviše je pričati o čoveku (najmanje kao hrišćaninu) koji je svoju rođenu porodicu pobio ,a po pitanju njegove vere u Boga naj bolje je svesti na stvar budućnosti i suda Božjega.milanski edikt je protiv svake volje Božje po pitanju događaja koji su krunisali taj edikt a to je lažna sloboda ili bolje reći u najmanju ruku loše iskorištena i uzeta za šansu da se progone hrišćani do besvesti.
 
Natrag
Top