Ko truje građane Srbije? (GMO)

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
GMO: Ko truje građane Srbije?




Piše Uglješa Mrdić
Izvor: Pečat | jun 16, 2011.

Legitimno je, prirodno, a i Ustavom zagarantovano pravo svakog građanina na opstanak, ali Codex alimentarius, odnosno njegovi tvorci i zagovornici idu toliko daleko da protivnike ishrane GMO ozračenom hranom, odnosno one koji teže zdravom načinu života, jednostavno proglase bolesnim ljudima koji pate od ortoreksije – bolesti zdrave ishrane




Građani Srbije se nalaze u velikoj zamci i pitanje je kako će da prežive. S jedne strane okruženi su preskupom hranom, a s druge zaraženom hranom, tj. genetski modifikovanom.

U Srbiji je cena hrane možda i najskuplja u čitavom regionu jugoistočnog dela Evrope. Ne samo da je skupa nego je i zatrovana zbog upotrebe genetski modifikovanih organizama (GMO), o čemu „Pečat“ piše već mesecima.

gmo_1.jpg


Najnoviji pokazatelji do kojih smo došli, a tiču se nastavka istraživanja o uništavanju poljoprivrednog sektora u Srbiji je da će se ukoliko aktuelna Vlada Srbije nastavi sa ovakvim radom cene osnovnih životnih namirnica udvostručiti.


GLOBALNI SISTEM

Međunarodni stručnjaci apelovali su prošle nedelje na svetske lidere najmoćnijih država da se stvori globalni sistem rezervi hrane i dogovore se o propisima koji bi sprečili špekulacije prehrambenim proizvodima. Poskupljenje cena osnovnih namirnica posebno će pogoditi siromašne zemlje Azije i Afrike, pa i Evrope.

Prema nekim procenama, cene osnovnih namirnica udvostručiće se narednih godina, pa će novi milioni ljudi gladovati. Iako hrane danas ima dovoljno, zbog cena svaki sedmi čovek na planeti gladuje. Rešenje je u reformi prehrambenog sistema, poručuju stručnjaci svetskim liderima. Ako vlast u Srbiji nastavi da radi ovako i u našoj državi će kao i u Africi svaki sedmi čovek gladovati.

gmo-kukuruz.jpg


Širom sveta već gladuje milijardu ljudi. Najveći deo prihoda, ako ih imaju, troše na hranu. Tako ogroman rast cena žitarica znači još gladnih.

Posle nedavnih protesta poljoprivrednika i blokade puteva u Vojvodini, dogovoreno je da će se ovogodišnje subvencije za poljoprivredu od 14.000 dinara po hektaru isplaćivati za parcele do 100 hektara. Zahteve za podsticaje poljoprivrednici će podnositi od 1. jula. Osnovni problem je kažu poljoprivrednici što su mala domaćinstva odavno osiromašena i nemaju za nova ulaganja i obnovu proizvodnje.

Samo da podsetimo čitaoce „Pečata“ da je 2000. godine kada je na vlasti bio predsednik Slobodan Milošević litar mleka koštao 18 dinara, a nafta 23 dinara, a sada je cena mleka oko 32 dinara, a nafte oko 123 dinara.

gmo_poison-creeps-into-our-body.jpe


Ako se ovako nastavi postaće nemoguće da se građani zdravo hrane u skoroj budućnosti. Codex alimentarius, odnosno njegovi tvorci i svetski GMO kartel idu toliko daleko da one koji nameravaju da izbegavaju GMO hranu podvrgnutu zračenjima i one koji teže zdravom načinu života jednostavno prozovu bolesnim ljudima koji boluju od ortoreksije. Ortoreksija ili „bolest zdrave ishrane“ nova je bolest iz industrije psihijatrije. Ukoliko ste usredsređeni da se hranite isključivo zdravo, po najnovijim istraživanjima psihijatrije vi ste psihički bolesna osoba.

BOLEST ZDRAVE ISHRANE

Kako piše „Gardijan“: „Usredsređenost na zdravu hranu može biti znak ozbiljne psihičke bolesti koja se zove orthorexia nervosa, što u prevodu sa latinskog jezika znači ‘uzrujanost zbog pravilne ishrane’“.
Dalje piše: „Ortoreksične osobe imaju stroga pravila ishrane. Neće koristiti šećer, so, kofein, alkohol, gluten – i to je tek početak njihove dijete. Takođe izbegavaju hranu koja sadrži pesticide, herbicide i bilo koje dodatke.“ To znači, ako građani izbegavaju šećer, GMO proizvode i aditive pretvaraju se u mentalno bolesnu osobu?! Prema ovim stručnjacima – da. Ako zaista pazite da ne konzumirate pesticide, herbicide i genetski modifikovanu hranu, sa vama nešto nije u redu!

gmo-foods-avoiding-genetically-modified-organisms.jpg


Predsednik Društva agrarnih ekonomista Srbije i profesor na beogradskom Poljoprivrednom fakultetu Miladin Ševarlić izjavio je da je neophodno izvršiti temeljnu rekonstrukciju koncepta domaće agrarne politike i u taj proces uključiti najveći mogući broj poljoprivrednih subjekata.

„Kompletan sektor agroprivrede treba da bude baziran na ekonomiji znanja jer su to najmanje investicije koje se najbrže efektuiraju i daju najveći profit. Merama agrarne politike trebalo bi obuhvatiti poljoprivredna preduzeća i zemljoradničke zadruge, kao i gazdinstva koja nisu u sistemu zemljoradničkog penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) i ne dobijaju ‘ni dinara subvencija po hektaru, a obuhvataju 83,3 odsto od 451.000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava’.

Postojeću strukturu subvencija treba izmeniti u korist poljoprivrednika koji su dominantnije orijentisani ka stočarskoj proizvodnji, jer je učešće stočarstva u strukturi bruto-društvenog proizvoda (BDP) poljoprivrede ‘nedopustivo malo’. To učešće trenutno iznosi svega 28 odsto, što je neprimereno za bilo koju evropsku zemlju i stvara disbalans koji je i uz značajnija ulaganja u stočarstvo nemoguće otkloniti u periodu kraćem od pet ili šest godina“, rekao je za „Pečat“ profesor Ševarlić.

Ševarlić je upozorio i da je „dosadašnji koncept agrarne politike, posebno u 2009, 2010. i 2011. godini, uključujući i poslednji dogovor zemljoradnika koji su nedavno protestvovali u Vojvodini i Ministarstva poljoprivrede, doveo do ogromnog regionalnog disbalansa“.

Kako Ševarlić tvrdi, u 2010. godini je 76 odsto subvencija po hektaru dodeljeno registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima na području Vojvodine, a svega 24 odsto u centralnoj Srbiji, što je za „posledicu imalo da su poljoprivredu napuštala sitna gazdinstva i izrazito su povećane neobrađene oranične površine“.

„Prema statistici neobrađene oranice kreću se do 250.000 hektara, a od toga je svega 15.000 hektara u Vojvodini“, rekao je Ševarlić i dodao da stručnjaci na terenu procenjuju da bi se „moglo desiti da je u stvarnosti ta površina čak i duplo veća“. Pri tom, u sistem subvencija po hektaru nisu uključene ne samo površine pod voćnjacima i vinogradima, već ni livade i pašnjaci, a to je destimulativno za pašnjački način uzgoja stoke u brdsko-planinskim područjima, pre svega govedarstva i ovčarstva.

Ševarlić je ukazao i da je prosečna površina farme u Evropskoj uniji (EU) ispod 20 hektara oranica, što je petostruko manje od površine koja se kod nas subvencionira po registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu. „Pri tom“, nastavio je Ševarlić, „u Srbiji je sistem subvencioniranja zasnovan na odnosu čak 1:200, jer obuhvata gazdinstva od 0,5 do 100 hektara oranica.“

U takvom sistemu 57.300 gazdinstava sa posedom do 10 hektara (72 odsto ukupnih korisnika subvencija) dobija svega 2,57 milijardi dinara ili 21 odsto ukupnih subvencija. Na drugoj strani, samo 10.200 gazdinstva sa posedom većim od 30 hektara (12,8 odsto ukupnih korisnika subvencija ili svega 1,3 odsto ukupnog broja zemljoradničkih gazdinstava u Srbiji) dobija čak 6,55 milijardi ili 54,3 odsto od ukupno 12 milijardi dinara isplaćenih na ime subvencija po hektaru.


KONTROLA GMO PROIZVODA

Ovog proleća vlast je preko ministra poljoprivrede Dušana Petrovića najavila borbu protiv genetski modifikovanih organizama (GMO), a svi dobro znamo da je ta bitka slaba, tj. nedovoljna.

GMO-tomato-web-Generation-Green.jpg


U akcijama uništavanja genetski modifikovane soje prošle godine je inspekcija ovog Ministarstva uradila 1.100 kontrola parcela, na površini od 3.000 hektara. Na 98 parcela, odnosno na 122 hektara, utvrđeno je prisustvo GM soje, zbog čega je podneto 98 krivičnih i prekršajnih prijava protiv odgovornih, a GM soja je uništena. U Srbiji se, inače, obrađuje gotovo 4,9 miliona hektara, tako da se prisustvo GMO soje, jedinog do sada otkrivenog useva tog tipa, meri u promilima. Ova biljka je u Srbiju ušla ilegalnim kanalima. Značajnije prisustvo GMO-a je primećeno u mačvanskom, zapadnobačkom, južnobačkom i sremskom okrugu i okrugu Beograda, pa će upravo u tim okruzima ove godine biti pojačane akcijske kontrole.

Zakonodavstvo EU takođe izuzetno ozbiljno tretira gajenje GMO organizama, tako da svaka upotreba GMO u Srbiji može da ugrozi izvozne poslove naše poljoprivrede.


EKSPERIMENTI NAD GRAĐANIMA

Ekološki pokret Srbije zatražio je od predsednika Srbije Borisa Tadića da trenutno „izda komandu o zaustavljanju daljeg trovanja građana Srbije, koje se vrši izbacivanjem otrovnih hemijskih jedinjenja iz neobeleženih aviona sa neba iznad Srbije i time prekine monstruozno izvođenje, Rezolucijom Ujedinjenih nacija, zabranjenih eksperimenata uživo nad stanovništvom Srbije. Isti pokret zahteva od Vlade Srbije da se trenutno prekinu sve aktivnosti državnih organa koje za cilj imaju implementaciju monstruoznog Codexa alimentariusa u pravi sistem Republike Srbije zbog suprotnosti njegovih odredbi ustavnim i zakonskim odredbama Republike Srbije i da povuče sve genetski modifikovane proizvode iz komercijalnog prometa u Srbiji čijim se prometom krše prirodna, ustavna i zakonska prava građana.

gmo-apple.jpg


Ekološki pokret Srbije traži i da se najkasnije za tri meseca donese zakon o zabrani Codexa alimentariusa i GMO-a u našoj državi, slično Zakonu o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana koji je važeći u Srbiji.

girls-night-out-gmo1.gif

„Zahtevamo da Republičko javno tužilaštvo po službenoj dužnosti prati rad državnih organa vezan za Codex alimentarius i GMO i da odmah protiv svih lica koja preduzimaju aktivnosti na implementaciji Codexa alimentariusa u pravni sistem Srbije, bez obzira na položaj na kojem se ta lica nalaze, pokrene odgovarajući zakonom utvrđeni postupak. Zahtevamo da se trenutno ukine nezakonita zabrana obaveštavanja javnosti o štetnosti Codexa alimentariusa i GMO-a koja se sprovodi u sredstvima javnog informisanja, a posebno da se ta zabrana ukine na državnim TV i radio stanicama, što je ustavna obaveza u članu 51. Ustava Srbije u kojem stoji da: ‘svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude obaveštavan o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da odmah to pravo poštuju’. Zahtevamo trenutnu i doslednu primenu Ustava od strane svih državnih organa i funkcionera, a posebno odredbe člana 24. Ustava RS kojom je utvrđeno da je ‘ljudski život neprikosnoven’, odredbe člana 68. Ustava kojom je utvrđeno da ‘svako ima pravo na zaštitu svog fizičkog i psihičkog zdravlja’, odredbe člana 74 Ustava kojom je utvrđeno da ‘svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obaveštavanje o njenom stanju’“, poručio je direktor Ekološkog pokreta Srbije Ostoja Dražić.

Građani Srbije imaju legitimno pravo da svim raspoloživim sredstvima brane svoje prirodno i ustavno pravo na opstanak, ali i odgovornost za svoju budućnost.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Savremeni svet

Genetski modifikovani organizmi i naučna sofisterija (I)



Autor:petar Anđelković
Izvor: NSPM ponedeljak, 14. mart 2011.


Povod za pisanje ovog teksta su dva članka, objavljena u „Politici“ od strane Vladimira Glišina, univerzitetskog profesora molekularne biologije u prilog upotrebi GM organizama i njihovog korišćenja kao izvora hrane. Radi se o članku: „Geni, pasulj i šef policije“[1] objavljenom 26.02.2011, kao i o članku: „Oluja u kutiji žitarica“[2]

Ta pseudoargumentacija gospodina Glišina se može videti iz strukture njegovih članaka, kao i načina na koji stvari koje su delimično istinitite on predstavlja kao potpuno istinite, iz njih izvodi zaključke koji ne stoje, i spadaju u domen sofisterije. Kombinovanjem istinitih i poluistinitih podataka on izvodi zaključke koji jednostavno ne slede iz njih, i pokazuje zabrinjavajući stepen neodgovornosti, zaslepljenosti i naivnog entuzijazma u svom stavu. Pogrešnost argumenata, kao i naivno ignorisanje mogućih negativnih posledica su time problematičniji što ih izriče stručnjak a ne laik. Sve ovo budi razloge za duboku zabrinutost oko prirode sadašnjih naučnih stručnjaka i pravca u kojem se stvari razvijaju. Nerazumnost stavova koje izriče gospodin Glišin mogu se lepo demonstrirati u nekoliko koraka. Ti stavovi će ovde biti dovedeni u pitanje.

GM organizmi kao sredstvo eliminisanja korišćenja pesticida

U svom članku „Oluja u kutiji žitarica“, gospodin Glišin se skoro u potpunosti bavi problemom korišćenja pesticida u poljoprivredi i štetnim posledicama koje oni imaju po zdravlje ljudi. On otvoreno kaže: „I da dodam: prema analizi Svetske zdravstvene organizacije svake godine tri miliona radnika u poljoprivredi u zemljama u razvoju (da li je tu Srbija?) izloženo je pogubnom trovanju pesticidima, od čega, bogami, 18.000 umre!“[3]. To su, moramo priznati, zabrinjavajući podaci. On takođe navodi da je korišćenje pesticida bilo problematično još pre pojave GM organizama. Ono što dalje govori Glišin protivreči svakoj logici, i upravo govori o onome što ćemo videti kasnije: „Nezavisno od toga, i mnogo ranije od genetski modifikovane poljoprivrede, organski farmeri su imali svoje trikove kako da zaobiđu upotrebu pesticida! Jedna od tih genijalnih metoda bila je zasnovana na toksinu neke bakterije, ili češće samoj bakteriji, a u pitanju je bila Bacillus thurengiensis (Bt), koja se, u stvari, posipa po usevima i kada dospe u crevca insekta ošteti ih do te mere da on ugine od gladi i oštećenja tkiva.“ objavljenom 27.02.2011. U ta dva članka gospodin Glišin je izneo stavove koji ne samo da su kontroverzni (poput same teme oko GM hrane), nego predstavljaju zanimljiv primer sofističkih argumenata i predstavljanja poluistina kao istina. Oni takođe pokazuju mentalitet koji je posledica ekstremne stručne specijalizacije i sleđenja logike koristi trenutnog ekonomskog interesa nasuprot mogućim dugoročnim štetnim posledicama. Nesumnjivo da je gospodin Glišin stručnjak u svojoj oblasti, i da nastupa upravo sa pozicija autoriteta kada iznosi svoja gledišta. Sa tog položaja on je svakako veći autoritet od autora ovog teksta. Uprkos tome, čak i eksperti mogu koristiti loše argumente i zanemarujući intelekt svojih čitalaca iznositi razloge koje su problematični, čak sa nivoa elementarne školske biologije, zarad (skoro eksplicitnog) lobiranja.
Kombinovanjem istinitih i poluistinitih podataka on izvodi zaključke koji jednostavno ne slede iz njih, i pokazuje zabrinjavajući stepen neodgovornosti, zaslepljenosti i naivnog entuzijazma u svom stavu.
Iz ovoga napisanog se može videti da su farmeri „zaobilazili upotrebu pesticida“ tako što su koristili toksine iz bakterija koji su po svojoj prirodi pesticidi! Možda gospodin Glišin misli da su pesticidi samo ona sredstva napravljena veštačkim hemijskim putem, ali to jednostavno nije istina[4] i to kao stručnjak on sigurno mora da zna.

Dakle, da bi neko izbegao upotrebu pesticida, on mora da koristi pesticide. Kakve veze sve ovo ima sa GM organizmima? Po gospodinu Glišinu, ali i drugim pristalicama upotrebe GM proizvoda oni su stvoreni upravo da bi se izbegla upotreba pesticida i time izbegla mogućnost ugrožavanja zdravlja pesticidima. Čemu onda genetska modifikacija i šta ona radi?

On kaže: „Opet, blizu pameti bilo je da se umesto posipanjem bakterijama B. thurengiensis, u samu biljku putem genetičkog inženjerstva ubaci gen Bt i da svaka ćelija nosi otrov protiv insekata. Tako je urađeno, među prvima bio je „Monsanto”. Danas imamo poveći broj genetski modifikovanih poljoprivrednih biljaka na principu Bt gena: Bt kukuruz, Bt krompir, Bt soja, Bt pamuk, da navedem samo neke.“

Znači, putem genetske modifikacije svaka ćelija biljke sadrži toksin, tj. pesticid! Drugim rečima, izbegavamo upotrebu pesticida time što ćemo celu biljku pretvoriti u pesticid. Da li ovo ima bilo kakvog logičkog smisla?
Kako je to bolje rešenje od postojeće upotrebe pesticida? Tako što ćemo celu biljku učiniti toksičnom na ćelijskom nivou? Ne treba zaboraviti da takvi GM kukuruz i soja zauzimaju oko 80% useva u SAD i Kanadi.
Doduše, Glišin dodaje: „Princip pesticidnog dejstva sastoji se u tome što ova bakterija sintetiše jedan protein, tzv. Bt protein, sada već i toksin, koji u kiseloj sredini intestinalnog trakta većine životinja, pa i čoveka, nije toksičan, ali svoju otrovnost iskazuje u alkalnoj sredini u insektima!“.

Toksin u GM biljci je, dakle, bezopasan za ljude i većinu životinja ukoliko se unese u intestinalni trakt (iako je toksin). Šta ukoliko se unese u organizam nekim drugim putem? Sa obzirom da je svaka ćelija GM biljke toksična, to znači da je i njen polen toksičan. Sa obzirom da u SAD, Kanadi i Argentini ti usevi zauzimaju ogromne oblasti, možemo samo zamisliti koliko toksičnog polena leti i širi se unaokolo. Kako na udisanje takvog polena reaguje naš organizam? Kako li tek ljudi alergični na polen? Sa jedne strane imamo biljke prskane pesticidima koje možemo oprati, a sa druge strane imamo biljke koje su pesticidi.

Zaboravimo na ljude za trenutak, i obratimo pažnju na činjenicu da je namera stvaranja tih organizama prvenstveno protiv insekata. Nisu svi insekti štetočine, a neki poput pčela su izuzetno korisni, pa i neophodni za poljoprivredu. Kakve posledice takve GM biljke imaju na korisne insekte i druge oblike života? Ne zaboravimo da je svaka ćelija takvih biljaka toksična. Kako pčele reaguju na GM polen? Kakve posledice na ekosistem imaju toksične GM biljke, čiji je genom trajno i neprirodno izmenjen? Dok sa jedne strane, upotreba hemikalija u poljoprivredi je geografski ograničena na područje njihove upotrebe, kako sprečiti širenje toksičnog ćelijskog materijala od GM biljaka koje se masovno uzgajaju? Da li ima smisla da se protiv jedne opasnosti borimo uz pomoć još veće opasnosti? Sa jedne strane nekima mogu da smetaju sintetički hemijski pesticidi u poljoprivredi; sa druge strane kao rešenje za to se nude sintetički organizmi-pesticidi.

Argumenti korišćeni ovde nalikuju predlogu da plamen gasimo benzinom. Gospodin Glišin u ovom članku ne samo da ne iznosi ubedljive razloge u prilog GM organizama, već dovodi u pitanje rasuđivanje i osećaj odgovornosti naučnika koji brane njihovu proizvodnju i korišćenje. Nažalost, na ovom se ne završavaju nelogičnosti i pogrešna argumentacija.

Čovek se od davnina bavio genetskim inžinjeringom

U svom članku: „Geni, pasulj i šef policije“, gospodin Glišin iznosi argumente koji se često mogu čuti i kod laika, proponenata GM hrane, da je genetska modifikacija prastara praksa, i da su sadašnje vrste poljoprivrednih biljaka proizvod genetskog inžinjeringa. Ispada da su stari poljoprivrednici, uzgajivači ukrasnog bilja i uzgajivači pasa ni manje ni više nego genetski inžinjeri. Ako su stvari tako proste čemu onda Monsanto i postojanje genetskih inžinjera, kada svaki seljak može da postigne iste rezultate bez potrebe GM tehnologije i miliona dolara? Stvari, naravno uopšte ne stoje tako, i gospodin Glišin iznosi poluistinu. Poluistina se sastoji u činjenici da selektivni uzgoj (koga Glišin izjednačava sa GM inžinjeringom) i genetski inžinjering imaju isti cilj - dobijanje organizma određenog fenotipa, koji odgovara nekoj našoj svrsi. Način postizanja tog cilja, kao i posledice koje proizilaze iz obeju praksi se drastično razlikuju i u tome se odlikuje neistina.

Glišin kaže: „I domaće životinje koje, kao izvor mesa jedemo, i žetvene biljke koje nam obezbeđuju žitarice, i voće i povrće, sve je to milenijumima daleko od onoga što su bile njihove divlje prethodnice. Modifikujemo ih genetski još od davnina, ne shvatajući da je i onda i danas to bilo samo genetičko inženjerstvo.“[5] Ovo što je rečeno je problematično za svakoga koji je barem malo slušao na času biologije u osnovnoj školi. Selekcija varijacija određenih fenotipa iste vrste koje nisu trajne, i trajna izmena genotipa jedne vrste kroz koju se u genotip ubacuje informacija iz druge vrste, menjajući drastično tu vrstu su dve različite stvari. Prilikom veštačke selekcije mi izdvajamo određene već date fenotipe, i selektivnim ukrštanjem naglašavamo njihove osobenosti (što zna svaki uzgajivač). Takav je primer uzgajanja određenih rasa pasa ili biljaka. Kada se na primer rasni pas pusti na slobodu, mešanjem sa drugim psima te specifične osobine se gube. Većina podivljalih pasa (ne mislim samo na lutalice) koji vode poreklo od domaćih se vraćaju na svoj prvobitni vukolik oblik. Ukoliko bi ukrštali međusobno samo albino ljude kroz nekoliko generacija, većina njihovih potomaka bi bili albino. Ukoliko bi ponovo ti albino potomci počeli da se ukrštaju sa ostalim ljudima, te osobine bi se postepeno gubile u njihovom potomstvu. Sve je to lepo objasnio Gregor Mendel[6].

Dakle mi ovde ne menjamo nikakav genetski materijal (što radi genetski inžinjering), već baratamo sa postojećim datim genetskim materijalom, njegovim datim varijetetima i fonotipnim varijacijama unutar iste vrste. Sa druge strane GM tehnologija vrši trajne i veštačke izmene genotipa jedne vrste uz ubacivanje materijala druge vrste koja nema apsolutno nikakve veze sa njom. Takva jedinstvena veštačka genetska kombinacija je nemoguća u prirodnom ekosistemu. Da ne zaboravimo već rečeno, da selektivno uzgajanje barata sa već postojećim varijacijama datim u prirodi. Dobijanje takvog organizma je takođe apsolutno nemoguće dobiti metodama koje gospodin Glišin izjednačava sa genetskim inžinjeringom. Drvo i plastika jesu ugljovodonični spojevi, ali iz toga ne sledi da je drvo isto što i plastika.
Iz ovoga napisanog se može videti da su farmeri „zaobilazili upotrebu pesticida“ tako što su koristili toksine iz bakterija koji su po svojoj prirodi pesticidi! Možda gospodin Glišin misli da su pesticidi samo ona sredstva napravljena veštačkim hemijskim putem, ali to jednostavno nije istina i to kao stručnjak on sigurno mora da zna.
Kao što se vidi ovde se iznosi poluistina uz korišćenje sofističkog izjednačavanja dve različite prakse zbog par površnih sličnosti i radi opravdavanja jedne. Genetika je nauka koja se bavi nasleđivanjem, a selektivni uzgoj i genetski inžinjering zaista utiču na nasleđe, ali tu svaka sličnost prestaje. To je poput izjednačavanja ljubavnika i silovatelja, radi opravdanja silovatelja, jer jedan i drugi praktikuju seks. Tako se to, nažalost, koristi ovde (namerno ili nenamerno) u svrhu opravdavanja silovanja prirode.

Otpor prema GM hrani je iracionalan

U već citiranom članku: „Geni, pasulj i šef policije“, Glišin izjednačava otpor prema GM hrani sa tabuima koji su postojali prema određenim vrstama hrane u prošlosti. On svakako želi da izjednači zabrinutost zbog GM hrane sa predrasudama koje su postojale prema nekim vrstama hrane u prošlosti. Da li on pravi pravu analogiju? Kao što smo videli na početku, imamo sve racionalne razloge da budemo zabrinuti zbog GM organizama. Problem je što Glišinove analogije mogu da se koriste za opravdavanje bilo čega. Tako zbog toga što je alkohol nekad bio zabranjivan u prohibicijama a sada ne, neko može da pravda korišćenje heroina jer se i on sada proganja kao i alkohol nekada.

On još kaže: „Dobar primer je paradajz u Americi. Sve do 1820. smatran je nezdravim, čak i otrovnim. I za krompir je do te mere govoreno da poguban da je, recimo, u gradu Bezansonu u Francuskoj doneta sledeća zabrana: „Zbog činjenice da je krompir smrtonosna supstanca koja može da izazove leprozu, ovim dekretom se zabranjuje njegovo kultivisanje pod pretnjom kazne.” Problem je što te tvrdnje nisu uopšte bile toliko iracionalne. Paradajz je većinom otrovna biljka, i jedini njegov deo koji nije otrovan je sam plod, što je tek kasnije otkriveno. Krompir je takođe prilično otrovan, sem krtole, koja je sama škodljiva ukoliko se termički ne obradi. Te činjenice su poznate i laicima, o stručnjacima da ne govorimo.
Nevezano za te primere, kakve veze imaju tabui prema određenim proizvodima u prošlosti sa opravdanom zabrinutošću zbog upotrebe GM organizama? Iz toga što su ljudi imali (neopravdan) strah prema nekim biljkama, ne znači da je i zabrinutost prema GM biljkama takođe neopravdan. Pravljenje analogije između te dve stvari govori samo o Glišinovom stavu, nego što on pravi suvisli argument.
Cilj te analogije nije da pruži argument, nego da ismeje protivnike GM hrane.

I na kraju da li je sam Glišin racionalan? On tvrdi: „Hraniva bazirana na genetski modifikovanim organizmima biće široko prihvaćena, a nesumnjivo hoće, tek kada se javnost sama uveri u njihovu vrednost, kao što se to desilo s kafom, paradajzom i krompirom.“ On na osnovu činjenice da su krompir, paradajz i kafa prihvaćeni i što su konačno otkrili da nisu opasni po zdravlje to takođe tvrdi i za stvari oko kojih se vodi velika kontroverza i za koje to ne znamo. Da li je to racionalan stav? Zamenite reč „genetski modifikovan organizam“ sa reči „kokain“ pa ćete videti koliko takva argumentacija nema smisla.

Sa jedne strane, imamo vekovno proverenu hranu od koje znamo šta očekujemo, a sa druge kontraverzne proizvode iza kojih stoje interesi velikih kompanija, i za koje ne znamo kakve sve zdravstvene i ekološke posledice izazivaju. Da li je racionalna rezervisanost prema istima ili naivni entuzijazam?

Ono što je trenutno korisno je dobro

Da se videti, da gospodin Glišin posmatra vrednost GM hrane u njenoj korisnosti u ispunjavanju određenih zadataka. Tako navodi primer (u gore navedenom tekstu) GM „bezgasnog pasulja“ koji ne izaziva nadutost kod konzumenta. Veoma plemenit cilj, možemo reći, ali on na najbolji način pokazuje tzv. „specijalističko slepilo“ koje je obeležje mnogih naučnih radnika. Oni u svom traganju za kratkoročnim rešenjima i ciljevima, zaslepljeni svojom strukom i entuzijazmom nisu više u stanju uzmu u obzir moguće posledice i celinu situacije. Možemo reći da „od drveća ne vide šumu“. Možda toksični GM soja i kukuruz jesu korisni protiv insekata, možda „bezgasni pasulj“ ne izaziva nadutost, ali kakve su dugoročne posledice njihovog uzgoja na ekosistem, druge organizme i na zdravlje ljudi?

Cilj pravljenja atomske bombe je bio skraćivanje Drugog svetskog rata, i smanjivanja mogućih žrtava pri iskrcavanju na Japan. Radi se o cilju koji je prilično jasnog,“humanog“ i ograničenog opsega. Ali kakva je posledica tog čina? Otvaranja mogućnosti uništenja celokupnog života na zemlji? A ovo nije jedini slučaj da su posledice nekog čina mnogo užasnije od dobre namere koja se krila iza njega.

Tako je Talodimid uveden kao sedativ pedesetih godina prošlog veka, što je bila njegova dobra strana. Problem je što on takođe izaziva urođene defekte kod fetusa, i mnoštvo dece rođeno je unakaženo. Posledice su opet bile gore od navodne koristi.

Postoji izreka: „put u pakao je popločan dobrim namerama“, a mnogo puta se ona pokazala istinitom. U velikom broju slučajeva naučnici i naučni eksperti su se pokazali neodgovornim u mnogim stvarima koje su činili.
Naše zdravlje, ishrana, planeta i životna sredina su mnogo bitnije od kratkoročnih uskih interesa i ne mogu biti opitni poligon za nečije eksperimente i neodgovorna poigravanja. Eksperimenti uvek uključuju mogućnost neuspeha i havarije, a uvlačenje čitave planete i prirode u takve eksperimente, zbog kratkoročnih ekonomskih ciljeva ima nesagledive posledice.
Naše zdravlje, ishrana, planeta i životna sredina su mnogo bitniji od kratkoročnih uskih interesa i ne mogu biti opitni poligon za nečije eksperimente i neodgovorna poigravanja. Eksperimenti uvek uključuju mogućnost neuspeha i havarije, a uvlačenje čitave planete i prirode u takve eksperimente, zbog kratkoročnih ekonomskih ciljeva ima nesagledive posledice.

Zaključak

Čitanje tekstova gospodina Glišina u prilog GM tehnologiji budi više razloga za zabrinutost, nego neki laički tekstovi protiv. Činjenica da jedan takav stručnjak iznosi veoma zabrinjavajuće podatke kao nešto pozitivno, da koristi nelogične argumente i pri tom olako prelazi preko mogućih opasnosti pa da ih i potpuno ignoriše. Ovo po svemu sudeći govori i o savremenoj nauci, gde postoji velik stepen neodgovornosti, površnosti, odbijanja uzimanja u obzir posledica pa i iracionalnosti. Kao posledica uske specijalizacije velik broj njih je postao odvojen od realnosti kao celine, i mogućnosti uviđanja posledica svojih dela.Takođe je veoma jak i uticaj institucija moći, poput velikih korporacija na naučni rad, kao i kobnih posledica koje iz takve delatnosti mogu da proisteknu. Mnogi su te posledice, pogreške i zablude osetili na sopstvenoj koži. Očigledno je nauka previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena samo naučnicima, jer mnogi naučnici ne pokazuju potrebnu ozbiljnost.

Mnogo je razumnije na vreme sprečiti upotrebu nečega čije posledice mogu biti kobne za samu prirodu i čovečanstvo, nego ga naivno podržavati. Ukoliko se pokaže da nismo bili u pravu, u prvom slučaju gubimo jako malo, a u drugom slučaju gubimo sve.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Genetski modifikovani organizmi i naučna sofisterija (II)





Autor:petar Anđelković
Izvor: NSPM
petak, 24. jun 2011.



Uvod

genetski%20modifikovana%20hrana1.jpg


Pre izvesnog vremena sam napisao članak[1] povodom korišćenja sofističke pseudoargumentacije i lažnih analogija u prilog GM tehnologiji. Povod su pružila dva teksta gosp. Jovana Glišina, univerzitetskog profesora molekularne biologije u „Politici“. Tu je moju pažnju privuklo potpuno neargumentovano (pa čak i samoprotivrečno) zastupanje određenih stavova, na koje sam ukazao u tom prethodnom tekstu. Posebno je zabrinjavajuće što je takvu vrstu pogrešnih i smešno zasnovanih argumenata iznela osoba visokog obrazovanja i stručnosti, a ne neki amater. Mislio sam da iako zabrinjavajući, taj slučaj se odnosio samo na jednu osobu, koja mi je poslužila za kritiku. Nažalost, javio se novi povod za pisanje novog teksta, i taj povod se ponovo našao u članku objavljenom u „Politici“, koji predstavlja možda još radikalniji slučaj sofisterije od prethodnog, iako se na njega lepo nadovezuje.

Dakle, povod za pisanje ovog teksta je članak[2] objavljen u „Politici“ od strane Jovanke Miljuš-Đukić, višeg naučnog saradnika Laboratorije za molekularnu biologiju biljaka, naravno u prilog korišćenju GM hrane. Članak o kojem se radi nosi prilično „bezalternativan“ i bombastičan naslov: „GM biljke će biti prihvaćene kad-tad“, objavljen je 18. 06. 2011. Kao i u slučaju Jovana Glišina, ovde imamo stručnjaka, koji nastupa sa pozicija naučnog autoriteta, ali koji iznosi sofističke i pogrešne argumente, u prilog GM organizama. Šta je pogrešno u tim argumentima biće prikazano u ovom tekstu, uz pozivanje na stručne informacije koje je već izneo gospodin Glišin u svojim člancima. Za razliku od Jovana Glišina, osoba o kojoj će biti reč radi u ministarstvu poljoprivrede, pri „Stručnom savetu za biološku sigurnost“ što čini njen položaj, način razmišljanja (i stavove) znatno bitnijim za sve nas. Ukoliko jedna takva osoba koristi sofistiku i protivreči sama sebi oko stvari za koje je stručna, onda ne samo da imamo razlog za zabrinutost, već moramo da se zapitamo kakvi ljudi brinu o našoj bezbednosti?

Herbicidi, pesticidi i GM organizmi

U svom članku, kao zaključak, gospođa Miljuš-Đukić navodi prednosti GM biljaka, koji veoma nalikuju argumentaciji Glišina. Ona kaže: „Većina mojih kolega smatra da je hrana poreklom od GM biljaka neopravdano optužena i da takva hrana nije nezdrava. Mnogo je nezdravija hrana koja se tretira velikom količinom herbicida, pesticida i ostalih hemikalija za koje se zna da imaju mnoge štetne posledice po ljudski organizam.“ Ovde navodi upotrebu hemikalija, herbicida i pesticida kao štetne po zdravlje ljudi, što bi navodno GM tehnologija trebalo da eliminiše.

Problem je što na početku svog članka ona tvrdi: „Genetička modifikacija se najviše primenjuje u poljoprivredi. Na primer, kompanija ,,Monsanto”, proizvodi soju tolerantnu naherbicid ,,raundap” tzv. raundap redisoju.Ta soja može da se tretira ovim herbicidom, dok se korov eliminiše. Postižu se jeftinija proizvodnja i veći prinosi.

Dakle, korišćenje herbicida u poljoprivredi je loše, ali zato ćemo da stvorimo GM soju koja je tolerantna na herbicid koji se na njoj koristi. Oslobađamo se herbicida, tako što ćemo da ga koristimo. Kako smo time izbegli upotrebu herbicida? Ovde se radi o klasičnoj protivrečnosti i gluposti na nivou osnovne škole. Herbicid koji se u ovom slučaju spominje (Roundap) je veoma toksičan[3][4][5], što uključuje ljude kao i sredinu. Takođe je zabranjen u nekoliko zemalja[6] upravo zbog posledica po zdravlje i sredinu.

Dok na početku članka gosp. Miljuš-Đukić navodi prednosti GM soje prskane herbicidom „roundap“, u koje spadaju „jeftinija proizvodnja i veći prinosi“, na kraju se poziva na ljudsko zdravlje i štetu koju mu nanose herbicidi kod normalnih biljnih kultura. Početak i kraj negiraju jedni druge, u želji da se profit izjednači sa brigom o zdravlju. Opet, poput Glišina, predlog da vatru gasimo benzinom. Pošto herbicidi štete ljudskom zdravlju, hajde na napravimo biljku koja je otporna na još otrovniji herbicid kojim je prskamo, pa da je onda dajemo ljudima i životinjama u lanac ishrane. Logično, nema šta.

Doduše, gosp. Miljuš-Đukić dodaje: „Proizvedene su i GM biljke otporne na razne štetočine (insekte, viruse), čime se smanjuje potreba za pesticidima.“ Neupućenima se može učiniti da su GM tehnologijom stvorene biljke kod kojih nema potrebe za korišćenjem toksina i hemikalija. Problem je što je gosp.Glišin u svom članku [7] već objasnio zbog čega takvim GM biljkama nisu potrebne hemikalije i toksini. Njima nisu potrebni pesticidi, jer su putem genetske modifikacije učinili da svaka ćelija te biljke sadrži pesticid, tj. toksin! Dakle, nismo izbacili upotrebu pesticida, nego smo celu biljku učinili pesticidom. Sa druge strane, to nam omogućuje da eliminišemo potrebu zaprašivanja biljke pesticidom, jer ga ona sama sadrži, što stvara manje troškove i veći profit, ali ne eliminisše upotrebu pesticida, nego je radikalizuje. Ovo mora da zna i ekspert poput gosp. Miljuš-Đukić.

Iz svega ovoga sledi da je GM hrana veoma opasna po zdravlje, upravo pozivajući se na argumente gosp. Miljuš-Đukić pri kraju njenog članka. Ukoliko su klasični usevi štetni po zdravlje, jer se prskaju hemikalijama i toksinima, onda su još štetniji usevi koji su toksični na ćelijskom nivou, ili usevi po kojima se prska herbicid koji je još otrovniji od „normalnih“ herbicida i koji uništava sve biljke, osim one koja je modifikovana da preživi njegov otrov kojim je prskana. Što je najveća ironija, osobe koje navode veoma zabrinjavajuće podatke, koji upravo govore protiv GMO, te iste podatke navode kao nešto odlično i tvrde na nema mesta strahovima. Da ne zaboravimo, osoba koja tvrdi takve stvari radi u „savetu za biološku sigurnost“ pri ministarstvu za poljoprivredu.

GM organizmi nisu opasni po okolinu, ni po ljudsko zdravlje

Gosp. Miljuš-Đukić dalje tvrdi u svom članku: „Pored toga,postoji bojazan da će doći do ugrožavanja životne sredine, ako dođe do neželjenog protoka gena sa GM biljaka na,,divlje” biljke. O tome se vodi računa: prave se prostorne barijere između GM biljaka i onih koje nisu GMO.“ Autorka se uopšte ne pita, šta ako nekako te barijere popuste ili bivaju zaobiđene? Šta ćemo sa nekontrolisanim uzgojom od strane pojedinaca, firmi i privatnika? Sa spontanim širenjem biološkog materijala? Stepen neodgovornosti i naivnog optimizma je neverovatan, i to od osobe zadužene za bezbednost! Treba se setiti eksperimentisanja sa afričkim pčelama u Brazilu[8], i kuda je to odvelo.

Sa druge strane herbicid „Roundap“, koji je ona već spominjala je veoma opasan za životnu sredinu [9], sa izuzetkom GM biljke koja može da ga preživi. Cilj takvog herbicida je upravo uništavanje svih drugih biljaka, osim one koja je modifikacijom otporna na njega, a to je složićemo se velika opasnost i šteta po okolinu. Onda imamo biljke, modifikovane da same nose pesticide na ćelijskom nivou, što uključuje i polen. Kako takav biološki materijal nije opasan po sredinu? Kako modifikovane biljke prskane „roundapom“ nisu opasne po zdravlje ljudi, ako su već nemodifikovane biljke prskane klasičnim herbicidima opasne po zdravlje po priznanju autorke ?

Autorka tvrdi još par stvari koje su veoma problematične, i koje ukazuju na problem pri rasuđivanju. Ona tvrdi: „GM biljke su na tržištu više od 20 godina i da postoje štetni efektito bi moralo do sada da se pokaže.“ Valjda se štetnost i posledice nekog proizvoda utvrđuje i pokazuje pre nego što izađe na tržište, a ne na tržištu. Da ponovo napomenem, ovako rezonuje osoba zadužena za našu sigurnost.

Ona još kaže: „Postojimogućnost pojave alergija ali ne kao posledicagenetičke transformacije kao procesa. Međutim, pojava alergija nijedovoljno poznata, a pojavu alergija uzrokuje i sve veće hemijskozagađenje u životnoj sredini.“ Znači ona tvrdi da pojava alergija nije dovoljno poznata, ali je ubeđena da to nema veze sa genetskom modifikacijom. Kako to onda može znati? Sama kaže da postoji mogućnost alergija, ali onda sve to negira, potpuno proizvoljnim i neodgovornim stavom. Ako pojavu alergija izaziva sve veće hemijsko zagađenje, da li u to spada i „roundap“ i biljke čija svaka ćelija sadrži pesticid?

Autorka tvrdi: „Proizvodnja GM biljaka je pre stvar političke odluke, nego zasnovane analize bezbednosti (koristi).“ Iz ovog citata vidimo da autorka bezbednost praktično izjednačava sa korisnošću, što je krajnje opasno. Za nju je analiza bezbednosti isto što i analiza koristi. Ovo takođe ukazuje na ono što sam pisao o Glišinu, o mentalitetu strogo specijalizovanih ljudi koji razmišaljaju tehnički, i potpuno su operisani od bilo kakvog osećaja za društveno-prirodnu celinu ili odgovornost. Problem je što takvi ljudi odlučuju šta je bezbedno za nas.

GM proizvodi su bitni da nahrane rastuću populaciju ljudi

Autorka tvrdi: „Proizvodnja GMO će biti prihvaćena kad-tad kod svih, pre svega zbog potrebe da se nahrani rastući broj ljudi u svetu.“ Postavlja se jednostavno pitanje – zašto? U periodu znatno pre postojanja GMO, najrazvijenije zemlje sveta, poput SAD su proizvodile dovoljno viška hrane da ishranjuju celu zapadnu Evropu, razorenu 2. svetskim ratom kao i sebe, i da imaju još viška. Očigledno da za obilje (jeftine) hrane nije potrebna GM tehnologija. Razvijene zemlje su imale viška hrane nezavisno od GM tehnologije, dok su siromašne zemlje gladovale nezavisno od GM tehnologije, kao što gladuju sada kad postoji GM tehnologija.

U zemljama u kojim vlada glad ili pothranjenost, problem nisu usevi, nego organizacija proizvodnje i društveni uslovi. U uslovima građanskih ratova i haosa, poljoprivrednici nisu u mogućnosti da proizvode bilo kakvu hranu, bila ona GM ili ne. Protiv poplava, požara ili nedostatka poljoprivrednika GM biljke su nemoćne kao i obične. Sa druge strane, upravo su najrazvijenije zemlje proizvođači, najveći korisnici i nosioci patenta za GMO. Te zemlje su imale obilje i višak hrane pre GMO, a uveli su ih čisto iz razloga profita, ne iz potrebe za prehranom. Da je profit suština, to potvrđuje i autorka na početku. Ukoliko bi siromašne zemlje uvozile GM useve, one bi sebe učinile još zavisnijim od razvijenih zemalja, a razvijene bi ostvarivale još veći profit na štetu siromašnih. Dakle, GM tehnologija uopšte nije nužna ili bitna za prehranu ljudi i njihovu bidućnost, već organizacija društva i raspodela.

GMO će biti prihvaćeni kad-tad kod svih

U skladu sa naslovom članka, stoji prilično autoritativan stav autorke, koji očigledno ukazuje na nužnost i nemogućnost alternative. Stav koji ukazuje na veoma zadrte i jednostrane poglede, i koji je skoro istovetan sa prethodnim stavom gospodina Glišina[10] povodom iste teme. Postavlja se pitanje, ako je stvar tako jednostavna, jasna i bez alternative, čemu onda ceo tekst u kome se pravda GM tehnologija? Ako ćemo svi mi prihvatiti GMO, zašto nas onda neko u to ubeđuje? Zašto bi neko morao da opravdava nešto što ćemo sigurno prihvatiti? Stvar je u tome što je stvar veoma daleko od prihvaćene, i što je veoma neizvesno da li će ikada biti prihvaćena. Stavovi „bez alternative“ ukazuju na želju onih koje ih izriču da uzdrmaju samopouzdanje suprotnom stavu, i da mu sruše nadu, što je oblik psihološkog pritiska. Naročito je taj pritisak moćan ako ih izriče ekspert u nekoj oblasti.

Postavlja se pitanje, ako neki ekspert nije u stanju na napravi suvisao i logičan argument u prilog tezi koja spada u njegov domen stručnosti, zašto taj ekpert uopšte nastupa sa takvim samopuzdanim tvrdnjama? Zašto takav ekspert uopšte brani nešto pogrešnim argumentima?

Zaključak

U jednom delu svog teksta gospođa Miljuš-Đukić tvrdi: „Nema naučnih argumenata protiv korišćenja GM biljaka.“ Nažalost, uvažena gospođa ih zauzvrat ne nudi ni njima u prilog. Možda najbolje argumente protiv GMO pruža upravo njen članak, kao i oni prethodni od Glišina. Niko dosad nije napisao bolje argumente protiv GMO, nego upravo njihovi stručni zastupnici u listu „Politika“. A kad smo već kod toga, primećuje se zanimljiva sličnost u (pogrešnoj) argumentaciji kod oba autora. Slučajnost ili nešto više?

Sama autorka za sebe tvrdi: „Pri Ministarstvu poljoprivrede formiran je Stručni savet za biološku sigurnost sastavljen od stručnjaka različitih profila, čiji sam i ja član.“ Dakle mi imamo osobu zaduženu za biološku sigurnost, koja bi trebala da kontroliše između ostalog i GMO. Ali kako neko može da nadzire GMO kod nas, kada ta osoba o istom misli sve najbolje, smatra ga budućnošću i ima gotovo naivno navijački stav prema njemu? Olako prelaženje preko mogućih opasnosti, naivni optimizam i površnost je već bila opasna u slučaju stručnjaka poput Glišina, ali u slučaju državnog službenika zaduženog za bezbednost to postaje znak za uzbunu. Posebno je opasna nemogućnost razdvajanja bezbednosti i korisnosti u shvatanjima autorke. Te dve stvari ne slede jedna iz druge.
Kako je moguće da dvoje obrazovanih i stručnih ljudi pišu tako smešno nelogične i samoprotivrečne tekstove bez trunke argumenata? Zar je moguće da oni imaju tako nisko mišljenje o umu svojih čitalaca? Možda je ipak reč o tome, da ono što oni zastupaju i nije baš tako jednostavno i nesporno kako ga oni predstavljaju.

Zanimljivo je da u istom listu, u nekoliko navrata više autora pišu slične tekstove, na istu temu, sa istom nelogičnom argumentacijom i sa istim zaključkom. Stiče se utisak da je ovde ipak reč o organizovanoj kampanji i agitpropu za GMO u „Politici“, pri čemu bi stručnost autora trebala da da težinu „stvari“. Nažalost, stručnost autora nije dovoljna da bi se napisao logički smišljen tekst, već intelektualno poštenje. Bez toga, imamo samo propagandu.


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
ČEKAJUĆI FRANKENŠTAJNA


Priredila: Ivona Živković

Šta se dogada prilikom genetskog inženjeringa i kako su naučnici već izgubili kontrolu nad nekim transgenima. Gde oni idu i kako ce se pojaviti? Ako za desetak godina na glavi počne da vam raste trava, a iz ušiju pamuk - nemojte se čuditi!

Nova "misteriozna" bolest koja se pojavila 2002. godine u SAD nazvana je "morgeloni". Karakterišu je neobicne senzacije obolelih koji imaju utisak da im pod kožom nešto gmiže, osecaju svrab i peckanje, a od vidljivih manifestacija su tu lezije na koži iz kojih štrči neobicna nit, koja nije nalik ni prirodnoj ni veštačkoj dlaci niti vlaknu.


morgeloni-niz.jpg


Neki lekari su predočili da bi u pitanju mogao da bude neki parazit, ali nijedan antiparazitski tretman nije pomogao. Tako je zvanična medicina zauzela stav da je bolest i dalje "misterija", dok su psiholozi pronašli da je u pitanju verovatno nova verzija poznatog sindroma "deluzivna parazitoza". Vlakna u koja se izlucuje iz kožnih lezija su se ipak pokazala kao prava i identifikovana su kao celuloza (koja se po prirodi ne može stvarati u ljudskom telu).

morgel2-niz.jpg


O ovoj bolesti najtiražniji mediji izbegavaju da pišu, dok naučnih istraživanja koja bi nešto bliže objasnila nema. Posebno je zanimljivo što nijedan naušni autoritet ne dovodi u vezu ovu bolest sa konzumiranjem genetski modifikovane hrane posebno BT pamuka. Ili istraživanja postoje, ali nisu dostupna javnosti.

Da li je teško naučnicima da odrede u kom smeru će tragati ukolko žele da ispitaju ovu "misterioznu" bolest shvatićete ako malu udete u suštinu onoga što se naziva genetski inženjering i kakve su već vidljive posledice sejanja i korišćenja ovakvog semena.

Da pomenemo ukratko kako se današnja satanistička nauka poigrava sa proteinima, za koje je poznato da mogu nastati samo u prirodi.
Proces genetskog inženjeringa ima nekoliko faza.

1. Najpre se izoluje jedan gen tako što se produžetak DNK (koji se želi negde preneti) upetlja sa adekvatnim promoterom. Dobijeni gen se naziva transgen i ovo vezivanje se može izvesti veoma precizno.

2. Promoter je sekvenca DNK koja reguliše aktivnost gena tako što određuje gde, kada i u kom stepenu će transgen biti izražen u novom genetski obrađenom organizmu ili biljci. Od transgena se očekuje da obavi glavni zadatak, a to je da "provali" šifru za proizvodnju proteina. Ovu šifru zna samo Bog (Kreator). To ima za posledicu pokretanje biohemijske reakcije u biljci ili organizmu.

3. Dalje, novo parče gena se ubacuje u hromozome genetski nemodifikovane biljke, obično u kultivisanim ćelijama (matičnim ćelijama) ili u semenski zametak. Ubacivanje ovog transgena ne može biti tako precizno i rečnikom bioinženjera deluje kao "operacija na srcu ašovom i lopatom". Dva najčešce primenjena metoda za ovu operaciju se nazivaju "agrobakterijum" i "genski plotun".

Agrobakterijum predstavlja skup bakterija koji je u bioinženjeringu nazvan "prirodni inženjer gena". To je infektivna kolonija bakterija koja prirodno prenosi svoj DNK na biljku svog domaćina. U GM varijanti bakterijum je modifikovan tako sada nosi u sebi preoblikovan gen koji se tako ubacuje u ćelije domaćina i sjedinjuje sa njegovim DNK. Ova tehnika je u naučnim krugovima često kritikovana zbog postojanja slučajeva da ovako modifikovane bakterije završe u okruženju zbog čega dalje nastaje nekontrolisano zagađivanje okoline. I to se upravo dogodilo na velikim zemljanim površinama u Indiji, kako ćemo kasnije videti.

"Genski plotun" je proces kojim se mikročestice zlata ili volframa oblože transgenima i ispale se u metu - ćeliju ili tkivo koje se želi modifokovati. Jedna ili više kopija transgena se tako sjedini sa hromozomom iz ciljanih celija.

Nijedna od ove dve tehnike ne može da usmeri transgen precizno na određenu lokaciju na hromozomu, pa je inkorporacija transgena u DNK domaćina nasumična.

Samo mali procenat tretiranih ćelija su transgeni uspešno inkorporirani u DNK. Naučnici u nameri da identifikuju ćelije koje su transgeni opet na isti način izolovanjem produžetka DNK kače marker gene. Geni otporni na antiobiotike ili herbicide su markeri koji odgovaraju nameni. Nakon njihovog ubacivanja genetski inženjeri dodaju antibiotike i herbicide kojima pobiju sve ćelije izuzev onih sa otpornim markerom, koji je vezan za transgene. Ovako tarnsformisane celije rastu dalje po citavoj GM biljci.
Ubačeni geni u semenu biljaka ili životinjama kojima se hranimo su često od bakterija, virusa i drugih vrsta koji po prirodi ne treba da budu tu.
Oni u GM organizmu postaju nova MATRICA za proizvodnju proteina koji pre toga nikada nisu postojali niti bili konzumirani u takvim količinama.

S obzirom da je čovek po prirodi veoma precizno programiran na ćelijskom novou šta može da unosi kao hranu, a šta ne, u slučaju modifikovanja nekih proteina u hrani nastaje zbrka koja može imati fatalne posledice.

Jer sve što se unese u organizam izaziva veoma složene biohemijske reakcije, pa nešto što bi organizam po prirodi odbacio kao nepotrebno ili nepoznato, može da se greškom (maskiranjem) ugradi u biohemijski proces. Teorijski to znači da može da vam umesto kose izraste trava.
Ali, ova fantastična teorija je zapravo već stvarnost. Američka kompanija "Nexia Biotechnologies" je već genetski ukrstila ovcu (i kasnije kravu) sa paukom. Tako iz mleka ovce (odnosno krave ) dobijaju paukovu mrežu.


paukove-niti.jpg

Niti paukove mreže su daleko čvršce od čelika, a neuporedivo lakše. Ovako dobijeno tkanje nazvano je biočelik (biosteel) i danas se vec nudi na tržištu i kao veoma lak pancir za policajce.


biocelik-niz.jpg

Žica i zavrtnji od biočelika.

Druga opasnost je zagaživanje zemljišta bakterijama koje tu nikako po prirodi ne bi smele da se nažu. Ne treba zaboraviti da su životinje stvorene da idu i dubre zemljište. Baš kao i ptice, koje mnoge biljke i oprašuju. Ćime takve životinje đubre kada u sebe unesu modifikovane gene i u crevima im se stvore bakterije koje svojim toksinima zemljište uništavaju?

A glavni cilj genetskog inženjeringa upravo i jeste namera da u biljke ugrade prirodne bakterijske toksine koji će se tako obračunavati sa štetočinama. Većina takvih toksina proizvedenih u genetski obraženim biljkama su bacillicus thuringiensis (BT) toksini. Oni se vezuju za mesta u digestivnom sistemu ciljanog insekta nanoseći mu štetu koja je za njega fatalna.

Ali ovako oblikovane biljke mogu da proizvode i pahulje lectina, koji su pokazali toksičnost i za sisare i insekte koji nisu bili meta za ubijanje. Toksini GE biljaka su tako počeli da deluju van kontrole. U jednom izveštaju američke Federalne Agencije za hranu i lekove (FDA) se kaže: "Kukuruz i krompir napravljeni da proizvedu toksine i ubijaju insekte su sada klasifikovani od strane EPA (Agencije za zaštitu okoline) kao pesticidi, pre nego povrće", (TOXIN-PRODUCERS, dokument 57).
Kako će sve to delovati u dugom periodu na ljude naučnici su javno upozorili da nije moguće predvideti.

Britanska Medicinska asocijacija je upozorila i da GE biljke mogu ubrzati evoluciju mikroba otpornih na antibiotike. Prema ovom upozorenju oni mogu razviti otpornost tako jaku da antibiotik u ljudskim crevima mogu degradirati za 30 minuta.


"Genetski inženjering može preneti nove i neidentifikovane proteine jedne hrane u drugu podstičući tako alergijske reakcije. Milioni Amerikanaca koji su osetljivi na alergene neće imati naćin da ih identifikuju i zaštite se od takve hrane" (iz jednog od izveštaja FDA).

Podsetimo da anafilakticki šok može biti smrtonosan. O stvaranju kancera nije potrebno ni govoriti. Dokazano je da se DNK ne razlaže brzo u crevima. Transgeni i antibiotici markeri otpora mogu se zato raširiti ka bakterijama u crevima. Utvrđeno je kada se viralni DNK hranom unese u miša, veliki fragmenti mogu proći u krvotok i u bela krvna zrnca, u ćelije slezine i jetre i povezati se sa miševim DNK. Viralni DNK je infektivniji nego čitav virus. Na primer, čitav humani polioma virus ubrizgan u zečeve nema efekta, dok ubrizgavanje ogoljenog viralnog DNK rezultira potpunom infekcijom.

"Servis za nadzor prirodnog zemjišta" (Web soil survey) upozorava da oslobodeni transgeni imaju potencijal da se umnožavaju i rekombinuju mimo kontrole. Jednom oslobođeni u prirodi, ovi zagađujući geni ne mogu biti opozvani. Nedavni izveštaj žurnala "Nature" navodi da transgeni imaju mogućnost da se odmetnu u okolinu 30 puta veću nego sopstveni geni biljke. Isti mehanizam koji omogućava vektoru koji nosi strani gen da se ubaci u genom domaćina može ga pokrenuti da iskoči van i ponovo uskoči na drugo mesto ili da inficira druge ćelije.

Već je dokumentovano širenje transgena i marker gena na divlje srodnike preko unakrsnog oprašivanja, čime se stvara tzv. superseme. Nažalost, neki od najproblematičnijih semena, kao divlje žitarice su bliski srodnici žitaricama koje se koriste u ishrani.

featherless.jpg




KATASTROFA U INDIJI

BT pamuk je najpopularniji GM varijetet. BT gen je izolovan i prebačen iz bakterijuma bacilusa thurigiensis u američki pamuk, a ovaj je potom ukršten sa indijskim pamukom kako bi se gen uveo u prirodne varijetete (čitaj - kako bi zagadio prorodne varijetete). On je odmah zasejan na blizu 728.000 hektara još 1997. Probna polja sa BT zasadom su pokazala da BT varijetet daje 25-75 posto više pamuka od prirodnog. Takode BT pamuk zahteva samo dva prskanja hemijskim pesticidima za razliku od osam koliko je potrebno prirodnom. Samo Indija koristi polovinu svojih pesticida za prskanje pamuka kako bi se borila protiv okruglastih crva. Zato su sa oduševljenjem posejali "đavolji" BT pamuk na ogromnom broju parcela.
Efekti su već katastrofalni. U tri godine BT pamuk je smanjio populaciju bakterija Actinomycetes za 17 posto. Aktinomicete su vitalne za razlaganje celuloze i stvaranje humusa. Druge korisne bakterije su smanjene za 14 procenata. Ukupna mikrobska biomasa je smanjena 8,9 procenata. Vitalni zemljišni enzimi koji omogućavaju biljkama da koriste nutrijente iz zemlje su takođe drastično smanjeni.

Acid Phosphatase (kiselina fosfataza) koja omogućava unošenje fosfata je smanjena za 26,6 posto. Enzimi nitrogenaze koji pomažu vezivanje nitrogena smanjeni su za 22,6 posto. Pri ovom odnosu, u deset godina sađenja BT pamuka, ili bilo kog drugog GM useva sa BT genima u sebi, može voditi totalnom uništavanju organizama u zemljištu, ostavljajući mrtvo zemljište nesposobno da proizvede hranu.
U jednom od najnovijih izveštaja ISAAA (Međunarodne agencije za poljoprivredne nabavke) navodi se da postoji 7,6 miliona hektara BT pamuka u Indiji. To znači 7,6 miliona hektara zemljišta koje odumire. Četiri hiljade seljaka godišnje izvrši samoubistvo zbog uništene zemlje.

monsanto-skull-and-bones.jpg


Najveći proizvođač BT pamuka i GM hrane je kompanija Monsanto u vlasništvu stare jevrejske porodice koja je bila jedan od glavnih dilera robova u SAD, u 18. veku. Najveće investicije u poljoprivredi su za Zapada otišle u Indiju upravo zbog mogućnosti da se jeftino seju GM varijeteti, a onda plasiraju na evropsko tržište.

Pamuk se od pre nekoliko godina sve više koristi i u ishrani. Monsanto nudi tako pamukovo ulje koje se prilikom prženja ne apsorbuje kao druga biljna ulja. Pamučni linter(kratko otpadno vlakno) se koristi kao zubna pasta, sladoled (ušeđerena pena) i dresing za salatu.

Po nekim procenama u SAD već 70 odsto sve prerađene hrane sadrži genetske modifikacije koje nikada do tada nisu korišćene u ishrani.
FDA je zauzeo stav da je GM hrana "suštinski" jednaka običnoj i da nije potrebno posebno obeležavanje.

BOLEST JE I DALJE "MISTERIJA"


newmorg_dees.jpg


Genetski modifikovani organizmi koje ljudi jedu i neorganska vlakna koja se tako unose zvanično još niko nije povezao sa nekim novim "misterioznim" bolestima.

Da li je nakon svega što ste pročitali teško posumnjati u takvu vezu? Prema doktoru Majku Stejgmanu:"Genetski inženjering kao tehnologija fantazije već je uzročnik mnogih epidemijski bolesti - dokumentovano je, ali ne publikovano" (Stagman, M. (GMO Disease Epidemics: Bt-cotton Fiber Disease).

Whitley Strieber u svom članku "Kožne bolesti se mogu povezati sa GM hranom", objavljenom 2007. kaže se da je kod onih koji pate od "morgelona" pronađena supstanca koja se koristi komercijalno u proizvodnji genetski modifikovanih biljaka".

U magazinu "New Scientist" opisan je i slučaj čoveka koji je godinama pronalazio sićušna plavičasta, crvena i crna vlakna koji su mu nicala iz lezija na koži. "Ona su dostizala dužinu i nekoliko milimetara. Pod kožom neke su se uvijale u cik-cak putanji".

Farmakolog Rendi Vajmur istražio je sva vlakna iz takvih lezija koja su mu poslali i otkrio je da "vlakna od različitih ljudi izgledaju potpuno nalik jedno na drugo, ali ne nalikuju ni na jedno vlakno poznato u prirodi".

Vlakna iz lezija je istraživao i jedan forenzicki tim iz policije i utvrdio da ona definitivno ne potiču iz vlakana u odeći, prostirkama (tepisima) ili posteljini. Uopšte nisu imali ideju šta bi to moglo da bude.
Raman spektroskopija uzoraka vlakana obolelih od "morgelona" pokazala je da su "heksagonalne strukture nađene u takvim lezijama organofosfornog jedinjenja i (ili) acetati. Organofosforna jedinjenja se koriste u pesticidima, herbicidima i fungicidima kao i mnoge druge stvari i one se veoma često i široko nalaze u ostacima hrane koju jedemo.
Acetat je hemijsko ime za so ili ester acetatne (sircetne) kiseline koja se koristi u organizmu za proizvodnju holesterola u jetri. Neke GM biljke su genetski modifikovane da bi proizvodile organofosfatna jedinjenja kao deo tkiva biljke.

Raman spektroskopija je identifikovala i protein keratin u ovim lezijama zajedno sa drugim normalnim proteinima. Keratin su proteini koji mogu biti u obliku vlakna ili tečnosti u ljudskom telu i "keratinizovane" ćelije stvaraju površinu na koži i glavni su deo sloja na koži gde raste kosa i nokti. Neke GM biljke su napravljene da proizvode keratin, dok su druge biljke napravljene da proizvode sulfur (koji je glavni sastojak u proizvodnji keratina u telu životinja).

Neke biljke su modifikovane da proizvode kolagene (koji je sličan keratinu), a inače je preovlađujuci protein u ljudskom organizmu. Tako se može desiti da je u pitanju i keratin iz neke GM biljke, koji je neprirodan za ljudski organizam.

Istraživač Ahmed Kilani je, navodno, uspeo da razloži dva vlaknasta uzorka obolelih od "morgelona" i izvuče njihov DNK. Našao je da on pripada gljivicama.

Biohemicar Vitalij Citovski je otkrio da se u ovim vlaknima nalazi supstanca nazvana "agrobakterijum", koja se kao što smo videli, koristi u procesu genetskog inženjeringa kao "vozilo" za prenošenje stranog gena u ciljanu biljku li organizam.

UMUKNI I JEDI!

Najzad, treba imati u vidu i nespornu činjenicu da se ova "misteriozna" bolest pojavljuje najviše tamo gde je se konzumira hrana sa najvećim procentom GM varijeteta i koji iznosi i do 75 posto, a to je najviše u SAD i Kanadi. Nepostojanje preciznih standarda za bezbednost u korišćenju GM hrane omogućava ovim genetski obrađenim varijetetima da se nađu u ishrani, a da nije apsolutno utvrđeno da su bezbedni po zdravlje posebno prilikom dugoročne konzumacije.

monsan-dees-niz.jpg


Na žalost, po standardima koje primenjuje FDA - GM hrana je u "suštinski" jednaka prirodnoj, pa se pod tim merilima smatra bezbednom za ishranu. O tome kako americki FDA štiti interese krupnog kapitala i korporativnog biznisa , a ne običnih građana koji predstavljaju samo zamorčiđe, već smo u više navrata pisali.

Stoga u SAD trenutno važi kapitalisticko pravilo: UMUKNI I JEDI!
Profit je na prvom mestu! Podsetimo samo da su se nekada, pre nego što je otkriveno štetno dejstvo X-zraka, rentgen aparati masovno koristili u SAD za depilaciju u kozmetickim salonima. Danas vam to deluje sumanuto, jer danas znate šta je X-zračenje. Sutra kada shvatite šta je GM hrana, možda ćete već biti Frankenštajn.

gm-zaba.jpg


U Srbiji se o ovome još ne govori u toj meri da bi se ozbiljno alarmirala javnost. Ljudi veruju kada kupuju hranu koja je u legalnoj prodaji, da su zašticeni time što se na hrani nalazi određena deklaracija proizvođača i odobrenje za upotrebu nadležnih institucija.

Na žalost, mnogi sastojci u hrani koja se danas nalazi u brojnim hipermarketima su genetski modifikovani i genetski obradeni i predstavljaju ozbiljnu opasnost po zdravlje. Što je najgore, niko ne može da kaže dugoročno kako će se sve to manifestovati.

Danas vlada Srbije dozvoljava, ne samo uvoz GM semena i njegovo zasejavanje (što seljaci zbog zarade rade krišom), već je dozvolila i da se unište i poslednje količine nekih vrsta autohtonog semena (a što je morala najstrožim zakonima da sačuva). Pitanje je samo vremena kada će se i u Srbiji pojaviti "misteriozne" bolesti.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
O vezi GMO kartela, američke administracije i srpskih vlasti


Napisao: Uglješa Mrdić
Izvor: srpskaplatforma.com utorak, 22 mart 2011.


gmo-riba.jpg


Još pre dve godine nadležne institucije, odnosno MUP Srbije upozoravao je Vladu Srbije na postojanje ekoloških kriminalnih grupa u Srbiji, ali ni do dana današnjeg nije zaživela „Mreža za suzbijanje ekološkog kriminala“, koju bi činili zaposleni iz nekoliko nadležnih ministarstava

Problem Srbije zbog sve veće upotrebe genetski modifikovanih organizama (GMO) u našoj poljoprivredi i ishrani se nastavlja, jedino što je Vlada Srbije preuzela tim povodom je što je promenjen ministar. Kao što je poznato umesto Saše Dragina, na čelu Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, kojem je pripojen resor trgovine, je potpredsednik Demokratske stranke Dušan Petrović.

Pošto je u javnosti saopšteno da je „izbor Petrovića upozorenje mešetarima i monopolistima“, u resoru u kojem je on zadužen postavlja se opravdano pitanje da li pod te monopoliste spadaju i strane kompanije, koje pored širenja monopola u Srbiji nanose i štetu prodajući GMO hranu. Tu pre svega mislimo na američku kompaniju „Monsanto“ i ostale strane kompanije, čija su imena objavljena u prethodnim brojevima „Pečata“, a čine svetski GMO kartel.


Uloga u borbi protiv GMO prethodnih ministara poljoprivrede Saše Dragina, Slobodana Milosavljevića, Gorana Živkova, Ivane Dulić-Marković i Dragana Veselinova je najblaže rečeno smešna, a realno govoreći oni su dali značajan doprinos uništenju srpske poljoprivrede. Pri tom sama Ivana Dulić-Marković, kako je ranije pisao „Pečat“, je bila stipendista „Monsanta“.

NELEGALNA TRGOVINA

Jedan od problema sa kojim se nisu pozabavili nadležni državni organi, pa i Ministarstvo poljoprivrede, pored borbe protiv GMO kartela u Srbiji je i nelegalno postupanje sa otpadom i nelegalna trgovina zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama, a 50 odsto ilegalnog materijala iz razvijenih zemalja deponuje se u nerazvijena područja, kao što su afrički kontinent ili Kina. U okviru Interpola, postoji i Odeljenje za ekološki kriminal, a ta međunarodna organizacija ima mehanizam obaveštavanja država po pitanju ilegalnog postupanja u oblasti zaštite životne sredine.

Formiranjem mreže biće uspostavljena sudska praksa u oblasti zaštite životne sredine, kao i koordinacija između inspektora za zaštitu životne sredine, policajaca i tužilaca. Na taj način bi se omogućila primena evropskih standarda u toj oblasti, a bio bi dostignut i veći nivo doslednosti u sprovođenju zakona u Srbiji.

Još pre dve godine nadležne institucije, to jest MUP Srbije upozoravao je Vladu Srbije na postojanje ekološkog kriminala, ekoloških kriminalnih grupa u Srbiji, ali još uvek nije zaživela „Mreža za suzbijanje ekološkog kriminala“, koju bi činili zaposleni iz MUP-a, Ministarstva pravde, Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja, Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, Ministarstva poljoprivrede, javni tužioci, sudije i Pravosudni centar. Tada je najavljeno da bi u rad ove organizacije bili uključeni i predstavnici adekvatnih nevladinih organizacija i mediji.

Mrežom bi rukovodio Upravni odbor koji bi činili predstavnici Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja, Ministarstva pravde, MUP-a i Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Oni bi se sastajali svaka tri meseca i određivali program rada. Izvori finansiranja bili bi po ugledu na „irski model“. Taj model podrazumeva da se novac izdvaja iz budžeta, iz Fonda za zaštitu životne sredine, ali i iz donacija i sponzorstva.


GMO RIBA

S druge strane, dok Vlada Srbije, kao i u gomili drugih resora, nije još uvek donela potrebnu strategiju, na području Srbije pojavila se i genetski modifikovana riba. Sve je počelo uvođenjem GMO u divlju populaciju ribe u srpskim rekama. Takva pojava teoretski može predstavljati veći rizik od izumiranja iste nego što se pre verovalo, pokazuje sledeći primer: naučnici su izračunali da jedna genetski izmenjena riba puštena u divljinu može uništiti vlastitu vrstu.

Vilijem Mur i Ričard Hauvard sa „Purdue univerziteta Indiana“, među prvima su proučavali moguće opasnosti koje prete od GMO i postavili su hipotezu „Trojanskog gena“. Sličnost s poznatom legendom o trojanskom konju je očigledna. I ovde „Trojanski gen“ ulazi u populaciju naoko kao nešto dobro, a završava s uništenjem iste.

Naučnici su pomoću kompjuterskog modela i statističkih analiza proučavali hipotetički rizik prenosa gena ljudskog hormona rasta u vrstu lososa. Dodati gen ubrzava rast, odrasla jedinka je veća, pre polno sazri, a ženka proizvodi veći broj jaja. Pored toga, poznato je da su kod lososa veći mužjaci atraktivniji u parenju. Kao posledica svega navedenog genetski izmenjeni lososi se brže razmnožavaju, pa bi ubrzo prevladali populacijom. Međutim, naučnici su uočili da samo dve trećine genetički izmenjenih riba doživi polnu zrelost, te bi širenje gena ljudskog hormona rasta u populaciji moglo dovesti do nestajanja vrste.

Kompjuterskom simulacijom izračunali su da će, u slučaju da se prirodnoj populaciji od 60 hiljada riba doda samo 60 transgenih (genetski modifikovanih) riba, ova populacija izumreti u razdoblju od samo 40 generacija. Dakle, veća plodnost i odabir partnera pri parenju rezultiraće širenjem gena humanog hormona rasta u populaciji, dok će smanjena životna sposobnost genetički izmenjenih jedinki dovesti do izumiranja populacije. Ovaj prvi primer, gde GMO može uništiti vlastitu vrstu, nazvan je „Hipoteza Trojanskog gena“.


BIO GUSARSTVO

Podsetimo da je još novembra 2000. godine, izbila velika afera jer je „Greenpeace“ otkrio da je evropski patentni biro (EPO) 20. januara 1999. godine odobrio patent (EP 380646), kojim se australijskoj firmi „Amrad“ odobrava patentiranje mešavine čoveka-životinje himere.

Kako kažu ova neljudska himerična životinja nastaje mešanjem ljudskih i životinjskih embrio ćelija. Kao rezultat nastaje životinja sa ljudskim organima, delovima tela, nervnim ćelijama i čak genetskim kodom. Nastanak himere objašnjavaju ovako, počinje se sa izolacijom supstance (LIF), radi stimulisanja rasta embrio ćelija. Izoluju se ćelije ljudi i životinja, pa se uzgajaju da bi se razmnožavali, i pravi himera. Kaže se da se koriste embrio ćelije čoveka, miša, ptice, ovce, svinje, krave, koze ili ribe. Ne navodi se da li su eksperimenti obavljeni i gde. Kada je oktobra 2000. godine „Greenpeace“ tražio da se patentira himera, Patentni zavod je naveo da bi to bilo nemoralno i protiv javnog reda, ali je do tog trenutka dozvolio patentiranje istog. A februara 2000. godine ovaj Patentni zavod je već prethodno napadan, jer je dozvolio patentiranje ljudskog embriona.

Kontroverzna EU Direktiva o patentiranju biotehnoloških pronalazaka (98/44/EC), na koju se Patentni zavod poziva, ne zabranjuje takve patente. U njoj se samo spominje zabrana „98/44/EC – Recital 38“ stvaranja himera metodom totipotentnih ćelija. Logikom Patentnog zavoda ako se koristi druga metoda to nije zabranjeno. Slučaj koji smo naveli koristi pluripotentne ćelije.

Kako je sve počelo? U SAD je postojala zabrana patentiranja živih bića. „General electrics“ i profesor Čakrabarti su pokušali da patentiraju bakteriju koja jede naftu. Tvrdili su da su je genetski modifikovali i da je to njihov izum. Državni Patentni zavod ih je odbio rečima – „Živa bića ne mogu da se patentiraju“. Oni su se žalili sudu i sudije su glasanjem tri prema dva odlučile da bakterija može da bude patentirana, jer njima to više liči na deterdžent nego na živo biće!? Danas prema tome pojedinci ili korporacije mogu patentirati sve sem celog ljudskog bića.

Kanada je za razliku od SAD, Australije, Japana i nekoliko EU zemalja zabranila patentiranje viših oblika života, ali dozvoljava patentiranje jednoćelijskih oblika života, GM useva i izmenjenih gena ljudi.

GATT sporazum i njegov zakon o patentima (TRIPS) je biogusarstvo, tretirano danas kao prirodno pravo zapadnih korporacija i nužda za „razvoj“ Trećeg sveta. Transnacionalne korporacije prisiljavaju biološki bogate zemlje, poput Indije, da prihvate patentiranje biljaka i životinja, s njima pripadajućim genima, proizvoda koje ti organizmi stvaraju i biotehnološke metode koje se koriste za njihovu manipulaciju. Prema Fondu za istraživanja u nauci, tehnologiji i ekologiji (Research Foundation for Science, Technology, and Ecology), Indija je usred patentne oluje.

Uzastopna žrtva biogusarstva s više od 100 autohtonih biljnih vrsta pokrivenih patentima, od kojih Indija nema nikakve koristi. Samo na ‘neem’ stablo (autohtona vrsta) transnacionalne korporacije prijavile su pedesetak patenata. Slikovito rečeno, dodavanje novog gena u ćeliju neke biljke metodom genetičkog inženjeringa jednako je kao dodavanje 0,5 metara asfalta na 5.000 kilometara dug autoput. Patentno pravo dozvoljava kompaniji koja je vlasnik tog 0,5 metara asfalta da postavi naplatnu rampu i kontroliše čitav autoput, tj pravo na celu biljnu vrstu.

Poslednji i najokrutniji napad na indijske genetske izvore je pokušaj američke semenske kompanije „Rice-Tec“ da patentira po kvalitetu poznati indijski „basmati“ pirinač (US patent No.5.663.484). Da je ovaj pokušaj uspeo kompanija „Rice-Tec“ ubirala bi licencu na svaki kilogram tog pirinača prodatog širom sveta, pa i u Indiji. Ismail Serageldin, predsednik Saveiodavne grupe o međunarodnim poljoprivrednim istraživanjima (Coftsultative Group on International Agricultural Research – CGIAR) kaže „naučni aparthejd“ je na vidiku, a Indija će biti njegova prva žrtva.

Povodom ovih navoda Centar za razvoj ekološke svesti „IZVOR“ ima jasan stav:

Fundamentalno se protivimo patentiranju života, kao što je patentiranje gena, biljaka, životinja, ljudi ili delova bića.
Patentiranje života izjednačava živa bića sa industrijskim proizvodima, što degradira dostojanstvo života.
Patent na život daje vlasniku apsolutno pravo na živo biće – „pronalazak“. To menja doživljaj i razumevanje živog sveta i naše veze sa njim. Patentiranje života bi dozvolilo odnos prema tim bićima kao prema stvarima, kršeći sve etičke norme. Zakoni moraju biti promenjeni.


„MONSANTOVI“ LJUDI U RUKOVODSTVU SAD

PREMA „Njujork tajmsu“, „Monsanto“ održava „bliske veze s tvorcima politike – naročito s osobama zaduženim za pregovaranje o trgovini“.
Na primer, Mickev Kantor, bivši sekretar američkog Ministarstva trgovine, bio je lični prijatelj generalnog direktora „Monsanta“ Šapiroa. Kad je Kantor postao trgovački predstavnik SAD, dok je američki predsednik bio Bil Klinton, američke trgovačke odnose s ostatkom sveta prožela je snažna, ponekad i nasilnička strategija zagovaranja biotehnologije.

„Sukobi u trgovačkim pregovorima postali su svakodnevna stvar“, izvestio je „Njujork tajms“. „Viši državni zvaničnici javno su odbacivali strahove evropskih potrošača nazivajući ih posledicom konzervativnih umova koji nemaju pojma o nauci.“

Ovakav stav i dalje postoji. U 2003. godini pi-ar Bele kuće Hastert napao je „protekcionističku, diskriminatorsku trgovačku politiku“ Evropske unije prema GMO-u, koju je nazvao „netarifnim barijerama zasnovanim na strahu i predrasudama, a ne na nauci“. Posle napuštanja državne službe Mickev Kantor postao je član „Monsantovog“ veća direktora. Još je jedan državni službenik postao član odbora – Vilijam Rakelhaus, bivši direktor EPA-e. „Globe and Mail“ opisuje „Monsanto“ kao „starački dom za članove Klintonove administracije“. Još jedna bivša radnica EPA-e Linda Fišer, postala je potpredsednica za državne i javne poslove u „Monsantu“ pre nego što se vratila u EPA i postala zamenica direktora. Lidija Vatrud, bivši istraživač biotehnologije iz „Monsanta“, pridružila se EPA Laboratoriji za proučavanje učinaka na okolinu.

U FDA-i, dva bivša „Monsantova“ radnika, uz Majkla Tejlora, odobrila su „Monsantov“ genetski modificirani goveđi hormon rasta – koji nijedna druga industrijalizovana nacija do sada nije procenila kao siguran za krave ili populaciju koja pije mleko. Uzgred rečeno, Tejlor je rođak supruge Al Gorea, Tiper Gore. „Uprava za hranu i lekove (FDA)“, kaže Beti Martini iz potrošačkog udruženja „Mission Possible“, „tako je usko povezana s biotehnološkom industrijom da bi se mogla nazvati njihovom vašingtonskom podružnicom“.

Kako bi se probio kroz složenu birokratiju Vašingtona, „Monsanto“ se oslanjao na svoju direktorku za međunarodna vladina pitanja Marsiju Hale. Ona je bila pomoćnica predsednika SAD i direktorka za međuvladina pitanja. Isto tako, „Monsantov“ direktor za globalnu komunikaciju Džoš King bio je organizacioni direktor svečanosti u Beloj kući. Evo još nekih primera strateških zamena poslova između biotehnologije i vlade: Dejvid V. Beier iz „Genenteča“ postao je glavni politički savetnik za domaća pitanja potpredsednika Ala Gorea. Klavton K. Juter, bivši ministar poljoprivrede i bivši američki trgovački predstavnik, postao je član Mvcogenovog veća direktora.

Val Gidings, potpredsednik „BLO-a“, bio je član tela za donošenje zakona o biotehnologiji i pregovarač o biosigurnosti pri Ministarstvu poljoprivrede (USDA). Tera Medlev, „DuPontova“ direktorka za zakonska i spoljna pitanja, zauzimala je visoke položaje u USDA i FDA.

I vodeće osobe u nekadašnjoj vladi američkog predsednika Džordža Buša imale su čvrste veze s biotehnološkim sektorom. Ministarka poljoprivrede En Veneman bila je advokat u kancelariji koja je zastupala biotehnološke korporacije, kao i članica odbora „Calgene Inc.“, koji je sada deo „Monsanta“. Ministar obrane Donald Rumsfeld bio je predsednik još jedne članice „Monsanta“, „Searlea“ – tvorca genetski modifikovanog zaslađivača aspartama. Mič Danijels, direktor Kabineta za menadžment i budžet, bio je potpredsednik u farmaceutskoj kompaniji „Eli Lilly“, „Monsantovom“ partneru u izradi genetski modifikovanog goveđeg hormona rasta.

Tomi Tompson, ministar zdravlja, dobio je 50.000 dolara od biotehnoloških firmi tokom svoje kampanje za guvernera Viskonsina. Tompson je upotrebio državna sredstva za biotehnološku zonu vrednu 317 miliona dolara. Džoš Eškroft, državni tužilac, tokom izbora 2000. godine primio je najveću donaciju „Monsanta“ za kampanju, dok je sudija Vrhovnog suda Klarens Tomas nekad radio kao „Monsantov“ advokat.
Sada je jasnija povezanost svetskog GMO kartela i nekoliko američkih administracija.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
GMO Zatrovana Vojvodina


Piše: Uglješa Mrdić
Izvor: Novi Standard jul 4, 2011 at 23:29

Najveća prisutnost GMO kartela je na teritoriji severnog dela Srbije, u Vojvodini. Ovaj deo teritorije Srbije najviše je zatrovan genetski modifikovanim semenom kukuruza



„Neka ti hrana bude prvi lek“, napisao je Hipokrat oko 460 godina pre Isusa Hrista.

U Srbiji se imajući u vidu delovanje GMO kartela to teško može primeniti.
Naročito, ako uzmemo u obzir podatak, kako navode upućeni, da je američka kompanija „Monsanto“, koja se bavi uvozom genetski modifikovanog semena, počela regrutovanje ljudi za Srbiju zbog prodaje genetski modifikovanog semena našim poljoprivrednicima i seljacima.
Nijedna zemlja na svetu nikako ne bi smela da se odrekne obradive zemlje na kojoj se proizvodi hrana i zemljište uopšte.

Podsetimo da je francuski profesor Žil Erik Seralini posle protivljenja ulasku kompanije „Monsanto“ na evropsko tržište, žestoko napadan i diskreditovan od strane ove kompanije. Američki senatori su javno napali francusku vladu, jer se suprotstavila agresivnom nastupu i želji za ulaskom kompanije „Monsanto“ u Francusku i Evropu.

Kompanija „Monsanto“ je preko Pol Bremera, američkog izaslanika u Iraku, uspela da izdejstvuje dekret po kojem irački farmeri moraju da kupuju samo genetski modifikovano seme od kompanije „Monsanto“ i uvedena je ratarska inspekcija koja ih kažnjava ukoliko ista ne koriste.


BLAGA REAKCIJA

Utisak je da je ne samo nedovoljno reakcija vlasti u Srbiji protiv GMO kartela, nego i da deo vlasti sarađuje sa proizvođačima i distributerima genetski modifikovane hrane.

Od prošlog meseca nadležne inspekcijske službe počele su intenzivne kontrole useva, proizvoda, robe i objekata radi kontrole primene Zakona o genetski modifikovanim organizmima. U saopštenju Ministarstva poljoprivrede podseća se da je zakonom propisano da se nijedan genetski modifikovani živi organizam, kao ni proizvod od genetski modifikovanog organizma ne može da se stavi u promet, odnosno ne može da se gaji u komercijalne svrhe na teritoriji Srbije.

Iako je Američka agencija za bezbednost hrane i lekova prošle godine objavila da je genetski modifikovan losos „neopasan“ za jelo i okolinu, Savezna administracija za hranu i lekove (FDA) nije dala dozvolu za korišćenje ove ribe u ishrani ljudi. Genetski modifikovani losos raste mnogo brže nego „običan“. Tako već posle tri godine doseže težinu od 18 kilograma – prirodna riba te starosti jedva će doseći polovinu te težine.

Američkoj agenciji za bezbednost hrane i lekova posebno je bila privlačna „konstrukcija“ ovog lososa kao neplodne životinje. To znači da, čak i ako bi neka životinja pobegla iz bazena u kojem se uzgaja, nema načina da se njen gen proširi na obične ribe. Utoliko je „Frankenštajn-losos“ mnogo bezbedniji od GM soje, kukuruza ili pamuka, gde praktično nema načina za kontrolu baš svakog zrnca polena koje će verovatno zagaditi i običnu biljku, možda i kilometrima udaljenu od uzgoja. To istovremeno znači da će ribnjaci uvek iznova morati da kupuju riblju mlađ od koncerna koji je proveo genetsku modifikaciju – protiv čega koncerni, naravno, nemaju ništa protiv.


SAD I DALJE NAJVEĆI PROIZVOĐAČ

Genetski modifikovana hrana nezaustavljivo se širi. Prema proceni organizacije ISAAA (International Service for the Acquisition of Agri-Biotech Applications) koja prati ovaj razvoj, od 2009. godine je samo u GM soji, kukuruzu i pamuku ostvaren promet od 150 milijardi dolara.
Naučnici u mnogim koncernima zato pokušavaju da uzgoje i genetski modifikovane životinje koje će odgovarati određenim izazovima: pre svega je poželjna osobina bržeg rasta, ali i bolja prilagođenost vrućini ili hladnoći.

Zato je zabrana Savezne administracije za hranu i lekove (FDA) o upotrebi genetski modifikovanog lososa težak udarac takvim poslovnim planovima, iako koncerni tvrde kako je to jedini izlaz iz nestašice hrane koja preti našoj planeti.

Treba istaći da su 2009. godine površine na kojima se gaje genetski modifikovani organizmi (GMO) povećane za devet miliona hektara na 133 miliona hektara. Ubedljivo najveći proizvođač GMO kultura su i dalje SAD. Tamo je uzgoj proširen za samo 1,5 miliona hektara ili 2,4 odsto na 64 miliona hektara, stoji u godišnjem izveštaju Međunarodne kancelarije za prihvatanje agrarno bioloških aplikacija (ISAAA). Prema tom izveštaju, najveći skok u uzgoju genetski modifikovanih kultura je zabeležio Brazil, koji je 2009. godine povećao površine za 5,6 miliona ili 35 odsto na 21,4 hektara.

U Argentini, koja svoju proizvodnju soje u potpunosti zasniva na GMO sortama, povećane su površine sa 0,3 miliona na 21,3 miliona hektara. U Indiji je uzgoj Bt pamuka porastao na 8,4 miliona hektara, Kanada ima 8,2 miliona hektara pod GMO kulturama. U Kini, sa druge strane, uzgojne površine za GMO su blago smanjene na 3,7 miliona hektara.

U zemljama Evropske unije zbog restriktivne politike dozvola i velike sumnje potrošača uzgoj GMO nema skoro nikakav značaj: 2009. godine su GMO površine u EU usled zabrane uzgoja Bt pirinča u Nemačkoj smanjene sa 107.700 na 95.000 hektara.


ZATROVANA VOJVODINA

Najveća prisutnost GMO kartela je na teritoriji severnog dela Srbije, u Vojvodini. Ovaj deo teritorije Srbije najviše je zatrovan genetski modifikovanim semenom kukuruza. Genetski modifikovano seme se javno uvozi, distribuira i uzgaja u Vojvodini, o čemu je celokupna javnost upoznata kroz režirano uništavanje samo dela zasejanih parcela s genetski modifikovanom sojom u opštini Odžaci prošle godine.

To je potvrdila i Ajrin Beret, koja se u Srbiji već nekoliko godina bori protiv izmene zakona o GMO kojim bi se dozvolilo gajenje i prodaja genetski izmenjene hrane. Zagađene su i hiljade hektara okolnih, zdravih useva, jer se vetrom polen iz modifikovanog bilja razmenjuje s genetski prirodnim usevima.

Na proizvodima u EU ako hrana ima više od 0,09 odsto genetski modifikovanog materijala mora stajati oznaka genetically modified, a ako je proizvod bez ambalaže mora stajati natpis na polici.

Sajt EU sa spiskom GM biljaka koje su dozvolili ili zabranili u Evropskoj uniji je
Na listi su neke sorte pamuka, kukuruza, bakterije, uljane repice, soje i šećerne repe.

Svaka zemlja može zabraniti na svojoj teritoriji GM pozivajući se na bezbednosnu klauzulu (safeguard clause) (Art. 23 Dir. 2001/18/EC).
Evropska komisija mora da sačini listu razloga koje članice države mogu da koriste kao opravdanje zašto zabranjuju genetski modifikovane GM useve na svojoj teritoriji.

Naročito je nejasno zašto se na poslednjim tribinama u organizaciji Ministarstva poljoprivrede na čelu sa Dušanom Petrovićem, inače potpredsednikom Demokratske stranke, nije raspravljalo o štetnosti korišćenja GMO u Srbiji. I taj pokazatelj govori o postupcima vladajuće koalicije i njenoj brizi za zdravlje građana Srbije.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Klonovi u ishrani


Piše Mara Knežević Kern
Izvor: Pečat jun 30, 2011 at 23:22

Propast pregovora EU o eventualnoj zabrani uvoza kloniranog mesa iz Amerike, znači da je njegov uvoz praktično dozvoljen – uz dodatni uslov: ovakvo meso ne sme biti posebno etiketirano. Mnogi se pitaju da li to znači da Evropljani već uveliko konzumiraju ovo meso, ne znajući za to



Kriza stočarstva u Francuskoj koincidira sa pritiskom na ovu zemlju da otvori tržište za GMO


Među zemljama EU, Nemačka je prva podlegla uceni SAD, što je onemogućilo Francusku da istraje u daljim pregovorima. Amerika je Evropljanima jasno stavila na znanje da će svaka zemlja koja odbije da prihvati klonirano meso biti podvrgnuta ekonomskim sankcijama – što bi za zemlje EU značilo gubitak od 250 miliona evra, koliko iznosi godišnji izvoz u Ameriku.

I dok EU podleže ucenama koje će od stanovnika Unije načiniti pokusne kuniće, budućnost malih poljoprivrednika – koji se u Francuskoj bave tradicionalnim uzgojem stoke – sve je neizvesnija. Prema pisanju časopisa „20 minuta“, Francuska je svoje male poljoprivredne proizvođače već „pustila niz vodu“, što je dovelo do samoubistva 400 vlasnika farmi koji su tradicionalno vezani za svoje životinje i teško podnose njihov gubitak.
Očigledno je da proizvedena kriza stočarstva koincidira sa pritiskom na Francusku da otvori tržište za meso kloniranih životinja, kao i za GMO – da bi Evropljane „spasli od gladi“.


STRATEGIJA „MONSANTO“

Uprkos otporu evropske javnosti prema GMO, sa kulminacijom 1998. godine – posle „skandala-Pustaj“, „Monsanto“ je uspeo da nametne pravila igre – blokira medije i uđe u Parlament, kako bi preko lobista sproveo strategiju za izvlačenje kompanije iz krize. Organizovan je čitav „ratni štab“, on je pripremio tri probiotehnološka izveštaja sa ciljem da se obezvrede rezultati do kojih je došao naučnik dr Arpad Pustaj tokom rada na genetskoj modifikaciji krompira.

S obzirom na to da nije imala nikakve argumente u odbranu svoje tehnologije, kompanija je odabrala marketinški pristup izbegavanja učestvovanja u bilo kakvoj javnoj raspravi s naučnicima koji znaju o čemu se zapravo radi. I ne samo to, svako ko se usudio da izgovori istinu o GMO bio je sistematski potisnut iz naučnih krugova, gubio je posao, a neretko je atakovano i na život oponenata „Monsantove“ tehnologije.

Režiser Bertran Verhang već 10 godina snima filmove sa temom – genetski inženjering, a njegov film „Život koji se oteo kontroli“ koristi se u Bavarskoj kao nastavno sredstvo.

Verhang se zainteresovao za pozadinu skandala koji je izazvao dr Arpad Pustaj izjavom da genetski modifikovano povrće nije bezbedno, posle čega je krenuo tragom kriminalnih aktivnosti kompanije „Monsanto“ koja je eliminisala sve koji nisu pristali da „lažiraju“ rezultate naučnih saznanja u vezi sa GMO. Rezultat njegovih istraživanja pretočen je u film pod nazivom: „Napadnuti naučnici – Genetski inženjering u magnetnom polju novca“ („Scientists under attack – Genetic engineering in the magnetic field of money“).


SKANDAL PUSTAJ

Dr Arpad Pustaj je naučnu karijeru započeo na „Rovet Risrč Institutu“ (Aberdin, Škotska), radeći na projektu genetske modifikacije krompira, za koji je njegov tim dobio stipendiju od škotske vlade u visini od 1,2 miliona dolara.

Tokom dvogodišnjih eksperimenata sa krompirom – u koji su ubacivali gen visibabe radi poboljšanja otpornosti biljke – otkrili su da se na probavnom sistemu životinja hranjenih ovim krompirom pojavljuju znaci ozbiljnih oštećenja. To je nagnalo dr Pustaja da tokom intervjua prikazanog na Bi-Bi-Siju (1998) upozori javnost na opasnost. „Skandal – Pustaj“ iniciran je njegovom izjavom: „Nije fer izložiti ljude ovoj hrani bez dodatnih naučnih provera, a ako mene pitate –taj krompir ne bih jeo.“

Vlada je – pod pritiskom industrije – momentalno obustavila rad njegove laboratorije, a dr Pustaj je suspendovan sa mesta direktora „Rovet Risrč Instituta“ i nikad više nije bio angažovan na novim naučnim projektima. Njegovi saradnici su doživeli istu sudbinu.

Kad se zna da je ovaj institut na ime istraživačkih projekata dobio tri miliona dolara od kompanija koje su računale na profit iz proizvodnje GM krompira, postaje jasno zbog čega je usledila tako surova odmazda. Mnogi tvrde da se dr Pustaj može smatrati srećnim što je uopšte ostao živ. Odmazdi su se priključili i zvaničnici iz Kraljevskog društva i Akademije medicinskih nauka, svojim svrstavanjem na stranu kriminogenih elemenata dokazali su da se ovaj sektor nalazi van bilo kakve javne kontrole.

U Verhangovom filmu se pojavljuje i meksički naučnik dr Ignacio Čapela, čije aktivnosti nisu promakle službama zaduženim za prikrivanje informacija koje bi mogle usporiti globalno uspostavljanje kontrole nad hranom.

Dr Čapela je ozbiljno prišao fenomenu genetskog inženjeringa, ne pristajući da – kao većina naučnika – svoje znanje iznajmi onome „ko da više“. Upozorio je na činjenicu da 95 odsto istraživanja u ovoj oblasti plaća industrija, što znači da se samo pet odsto naučnika može smatrati nezavisnim. Ovo ukazuje na trend postepenog nestanak prave nauke i njeno pretvaranje u uslužni servis industrije.

Do koje mere je dr Čapela bio u pravu potvrđuje ponašanje jednog od najuticajnijih medicinskih časopisa „Nature“, koji je u proleće 2001. godine uradio nešto što se ne pamti za 137 godina njegovog postojanja. Urednici su povukli već objavljeni članak dr Ignacija Čapele, u kojem je izložio rezultate svojih istraživanja u vezi sa ukrštanjem starih meksičkih sorti kukuruza sa GM varijetetima, upozorivši na opasnost koja preti oblasti Oaxaca – velikom genetskom rezervoaru različitih sorti kukuruza koje su odatle krenule u svet pre 5.000 godina. Takođe je skrenuo pažnju na činjenicu da se manipulacija semenom odvija uprkos zvaničnoj politici vlade koja deklarativno brine o njegovoj zaštiti.

„Monsanto“ je uz pomoć marketinške kompanije „Bivings grup“ pokrenuo neviđenu kampanju blaćenja dr Čapele, u kojoj je – nizom prljavih trikova i ucena – došlo do javne diskreditacije ovog naučnika i njegovog gubitka posla na Berkliju.

Neposlušni dr Čapela je, u međuvremenu, krenuo putem radikalnog aktivizma. On je u Meksiku osnovao udruženje „Mikologikal faciliti“, u saradnji sa Kostarikom i Ekvadorom bavi se zaštitom prava lokalnih sorti – kako iz oblasti Oaxaca, tako i na čitavom latinoameričkom kontinentu.


ŠTA ŽELI „MONSANTO“

Kad je reč o kompleksnim organizacijama, kao što su VHO, FAO, UN… mora se napomenuti da njihovi naučnici i specijalisti često pošteno rade svoj posao, ali rezultati u konačnom ishodu mogu biti veoma problematični. Tako je bilo moguće da se – uprkos promovisanju organske hrane od strane VTO, zagovarala je da se za 10 godina udvostruči njena proizvodnja - istovremeno vrše pritisci na međunarodnu zajednicu u pravcu nametanja GMO. Tu je i svemoćna, sveprisutna FDA, koja je – uprkos zahtevima Britanskog lekarskog udruženja da se objavi moratorijum na komercijalno sejanje GM kultura – ostala pri svom izveštaju iz 1992. godine, u kojem tvrdi da „nije potrebno naučno ispitivanje hrane dobijene od biljaka podvrgnutih bioinženjeringu“.

Što se američkog javnog mnjenja tiče, kampanja zataškavanja, prikrivanja i negiranja štetnosti GMO sprovedena je besprekorno. Za Amerikance je to bila (i ostala) tabu tema – ljudi nisu bili svesni šta jedu, iako je već 60 odsto hrane bilo GM. Tek kad su leptiri počeli da umiru od polena GM kukuruza, koji proizvodi sopstveni pesticid, štampa je počela da reaguje.

Hajka na protivnike GMO u Evropi uzima maha, nedavno je u Nemačkoj jedan naučnik dobio otkaz, kada je javno izrazio sumnju u bezbednost GMO. On je upozorio na činjenicu da skoro sva hrana koju Nemci konzumiraju sadrži neku vrstu GM sastojaka, kako u soji, tako i u kukuruzu.

Što se tiče kanadskih farmera oni su na istom brodu s Indijcima, samo – bankrotirali su. U Ontariju je u poslednjih 30 godina nestalo 40 odsto farmi.

Indijski naučnik i aktivista dr Čopra podseća na neslavne rezultate prve zelene revolucije koja je započela u Meksiku i Indiji. Posle „tehnološkog napretka“ 200.000 zemljoradnika je izvršilo samoubistvo, popivši pesticid kojim su im zatrovali njive i potomstvo. Umesto da subvencioniše zdravu poljoprivredu vlada je stimulisala poljoprivrednike da iskoriste subvencije koje su davane za nabavku GM žitarica i pratećih pesticida.

Na samitima posvećenim očuvanju ekosistema jednoglasno je zaključeno da se budućnost planete nalazi u rukama nerazvijenih zemalja koje još nisu zabrazdile u visoku tehnologiju i u malim samoodrživim poljoprivrednim imanjima.

Oni koji nas uvlače u kolo evropskih kodeksa prećutkuju da kvalitet proizvoda kojima hranimo našu decu neće biti garantovan setom standarda pod nazivom HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point), definisanim kao „sistem koji obuhvata niz postupaka za kontrolu procesa i osetljivih tačaka u lancu proizvodnje hrane“ – usvojen od strane VHO kao „najefikasnije sredstvo za kontrolu bolesti izazvanih hranom“.

Problem je što ovi propisi ne isključuju prisustvo GMO, niti zabranjuju korišćenje kloniranog mesa. Naprotiv, ovaj sistem je osmišljen tako da lokalnim proizvođačima zdrave hrane oteža pristup tržištu, namećući im niz birokratskih prepreka, s kojima iz finansijskih razloga neće moći da se izbore. Ova kontrola se ne odnosi na kontrolu laboratorija u kojima se proizvode klonovi, niti prati stanje pokusnih životinja hranjenih GM hranom. HACCP kontrola stupa na scenu tek kad ovo smeće neometano uđe u Srbiju, kako bi se „bezbednom procedurom“ prosledilo do trpeze konzumenata.

Ako moćna EU nema petlju da odbije danajske darove iz američkih laboratorija, koliko će dugo odolevati „evropska Srbija“ – ukoliko neki tajni pakt već nije potpisan?
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
GMO i zatrovano meso




Piše: Uglješa Mrdić
Izvor: Pečat | jul 7, 2011.

GMO kartel se bori da u upotrebi hrane u Srbiji zavlada tržišna utakmica, u kojoj bi seljaci upotrebljavali jeftinije seme, genetski modifikovano, a građani kupovali povoljniju, ali zatrovanu hranu



Zahvaljujući delovanju GMO kartela i njegovih poslušnika i saradnika u vlasti, u Srbiji genetski modifikovana hrana je sve više zastupljena u mesu i mesnim prerađevinama. Tako da građani Srbije moraju posebno da obrate pažnju na sadržaj mesa i mesnih prerađevina koje koriste u svojoj ishrani. U jednom delu tih mesnih prerađevina nalaze se genetski modifikovani organizmi (GMO).

Inače, upotreba GMO u Srbiji podrazumeva kompletan sistem proizvodnje hrane, od obrade zemljišta, poljoprivrednih delatnosti, sađenja semena, do ishrane stoke i živine.


ZATROVANO VOĆE I POVRĆE

Takođe, sve je više GMO i u voću i povrću, koje je ovih nedelja izloženo na srpskim pijacama i u maloprodajnim objektima. Ono što je strašno za Srbiju je što je kao zemlja sa velikim poljoprivrednim potencijalom dozvolila da koristi GMO u proizvodnji hrane.

Prema rečima stručnjaka ukoliko se GMO seme koristi na poljoprivrednim zemljištima, ta zemlja više ne može da primi nijedno drugo seme. To je opasnost koja se kao crni oblak nadvija nad Srbijom zato što seljaci nemaju više novca kao ranije da kupuju potrebno zdravo seme, pa se odlučuju da kupuju jeftinije koje im omogućava država. Nažalost, to je sve više GMO seme.

S druge strane, sudeći prema zvaničnim saopštenjima državnih organa angažovanih na kontroli kvaliteta hrane i semena, ispada da GMO nije u upotrebi u Srbiji. Ali postoji ozbiljan lobiji – GMO kartel koji na sve moguće načine deluje i pokušava da progura priču da GMO hrana postane sastavni deo ishrane naših građana.

Prema rečima dr Aleksandre Tomić, predsednika Saveta SNS za prirodne resurse, zaštitu životne sredine i održivi razvoj, GMO kartel se bori da u upotrebi hrane u Srbiji zavlada tržišna utakmica.

„U tom slučaju GMO hrana će uvek biti jeftinija od zdrave hrane. Takav vid nepravilne utakmice ne treba ni da postoji, jer se ne može porediti zdrava i nezdrava hrana. Plašim se da će to da opredeli našeg seljaka da koristi jeftinije seme, genetski modifikovano. Mi smo mala zemlja u regionu, koja ima velike potencijale i ne smemo sebi da dozvolimo da nam jedan od najvažnijih resursa naše zemlje, poljoprivreda, bude zaražena. Ako sebi kao narod dozvolimo korišćenje GMO hrane, onda će biti još veći broj bolesti i suvišna nam je sva priča o zaštiti životne sredine. Zato u javnosti i na sve moguće načine treba edukovati našeg seljaka o GMO, jer on najbolje zna koja je razlika između zdrave i nezdrave hrane i da sprečimo upotrebu GMO na tržištu. Ne može se kada je u pitanju korišćenje hrane gledati na profit. Mora javnost da zna kakve loše posledice izaziva upotreba GMO“, navela je dr Aleksandra Tomić.


APEL ZA ZABRANU GMO-a

Nadležne državne institucije, a posebno Ministarstvo poljoprivede, trebalo bi da više radi na edukaciji građana kada je u pitanju upotreba GMO u proizvodnji i ishrani, kao i o potrebi stvaranja zdrave hrane.
U Evropi postoji nekoliko pokreta protiv GMO, bave se sprovođenjem strategija zaštite životne sredine, kao što je – „Grin lajn“ – „Zelena linija“.
U poslednje vreme je pojačano dejstvo GMO kartela da se Zakon o zabrani korišćenja genetski modifikovane hrane stavi van snage.

Stranka Zelenih Srbije sprovodi akciju o zabrani uvoza, korišćenja i stavljanja u promet genetski modifikovanih organizama.
„Tražimo Zakon o zabrani genetski modifikovanih organizama, to jest da se zabrani uvoz, korišćenje i promet GMO u hrani, smatrajući, pre svega, da Srbija nema potrebe za tim, da ima dovoljno resursa i potencijala za proizvodnju ekološki bezbedne i organski prihvatljive hrane. To nam je jedini interes, pre svega zdravlje građana Srbije“, rekao je Ivan Karić, predsednik Zelenih Srbije.

Oni ističu da genetski modifikovani proizvodi opasno i štetno utiču na zdravlje građana i nepovoljno utiču na životnu sredinu umanjujući biološku raznovrsnost Srbije.

Prema saopštenju Ekološkog pokreta Novog Sada građani treba dobro da zagledaju proizvode pri kupovini, jer beskrupulozni proizvođači su već dobili zeleno svetlo od odgovornih političara i znak u obliku piramide, uz koji stoji naziv Codex alimentarius, stavili na svoje proizvode.

Građani ne treba da kupuju namirnice obeležene zbog štetnih sastojaka u sebi, koje kod korisnika i potomaka mogu da izazovu maligna oboljenja, sterilitet, šećernu bolest, atrofiju mozga, impotenciju i još 60 najtežih oboljenja.

Taj znak, prema rečima predsednika Ekološkog pokreta Nikole Aleksića, predstavlja nadgrobni spomenik za zdravlje građana Srbije.
To se može videti na pakovanju viršli, mesnih narezaka, pašteta i drugih mesnih prerađevina.

NEBRIGA ZA POLJOPRIVREDU

Jedan od tri ključna stava na kojima Pokrajinski resorni odbor za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Demokratske stranke Srbije za Vojvodinu zasniva „novi dogovor“ sa ljudima u agraru je i snažniji upliv države.

„Smatramo da je prihvatanje i sprovođenje politike neoliberalnog kapitalizma jedan od generatora teškog stanja u poljoprivredi. Država svojim nemešanjem u ‘tržišne tokove’ u stvari ohrabruje monopolističko ponašanje u agraru na štetu malih i srednjih proizvođača i delatnika.
Smatramo da je politika vlasti da igra ulogu posmatrača i posrednika u agraru dovela do dodatnog narastanja nepoverenja u snagu, stručnost i dobru nameru države. Praksa zemalja razvijenog dela Evrope i sveta koje imaju razvijenu poljoprivredu, dokazala je da se uložena sredstva (podsticaji i zaštite) višestruko vraćaju kroz razvijenost privrede. Primera radi, dok Evropska unija svoj agrar subvencioniše sa polovinom budžeta (u 2002. godini, 50 milijardi evra, a 2008. godine oko 100 milijardi evra) kod nas je to bilo samo 8,3 milijarde dinara ili 3,5 odsto budžeta (2002). Najveća sredstva u Agrarnom budžetu bila su 1996. godine, prve godine kada je uveden i iznosila su milijardu tadašnjih novih dinara ili 6,7 odsto ostvarenog društvenog proizvoda za tu godinu“, naveo je DSS.

Ukoliko hoćemo da hvatamo korak sa razvijenima treba da koristimo to što imamo, pa bi poljoprivreda trebalo da dobije prioritet u ukupnom razvoju privrede Srbije. Bitno je da se država u dugoročnoj agrarnoj politici opredeli za proizvodnju i proizvode od nacionalnog i državnog interesa, kojima se osigurava prehrambena sigurnost stanovništva i namenski obezbeđuju proizvodi za izvoz.

Poljoprivreda nikada nije bila, niti će da bude lokomotiva razvoja. Sa sporim obrtom kapitala ona i ne može da bude lokomotiva. Međutim, razvijena poljoprivreda je pruga za lokomotivu. Poljoprivreda je temelj zdrave i razvijene privrede. Predstavlja temelj državne političke nezavisnosti, jer ko može sam da napuni svoj tanjir i ne mora da moli drugog za hranu, taj lakše brani sopstvenu slobodu i nezavisnost. Zato se smatra da je zahvatanje iz poljoprivrede veliko, a da se iz budžeta vraća premalo za normalan razvoj agrara.

„Ako razmatramo budžet za 2011, predviđeni prihodi su 724.4 milijarde dinara, a rashodi od 844.9 milijardi dinara. Ukupni prihodi konsolidovanog budžeta, koji pored Republičkog budžeta uključuje budžete socijalnih fondova i lokalnih samouprava, iznosiće 1.320 milijardi dinara, a rashodi 1.460 milijardi, tako da konsolidovani deficit iznosi 140 milijardi dinara, odnosno 4,1 odsto BDP. Agrarni budžet za 2011. godinu iznosi svega 2,4 odsto ukupnih rashoda države. Država je odvojila 20 milijardi dinara za pomoć poljoprivredi. To je upola manje od sume predviđene za ‘rashode za korišćenje usluga i robe’ države. Za te namene ove godine biće, naime, potrošeno 47,22 milijarde dinara. Ako se zađe dublje u strukturu rashoda budžeta Srbije, jasno se vidi da najviše novca odlazi na državni aparat. Zaposleni u državnoj Upravi ‘koštaju’ čak 196,63 milijarde dinara, od čega 156,72 milijarde odlazi na njihove plate“, saopštio je PRO PŠV DSS za Vojvodinu.

Uvođenje „evropskih“ standarda, kao posledica „jednostranog pridruživanja“, odnosno po srpski „prišljamčivanja“, u uslovima ovakvog budžetskog izdvajanja na nivou najsiromašnijih zemalja, dodatno i ubrzano razara tkivo agrara i u segmentu nauke, i u segmentu obrazovanja i u segmentu same proizvodnje! Vlast se „jednostrano pridružuje“ u zahtevima i „standardima“, ali ne i u segmentu finansiranja.
Kao posledica svega toga, stanje naše poljoprivrede je sve gore, zemlja i hrana zatrovani, a građani jedu GMO.
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
GMO Zaraženo voće i povrće



Izvor: Pečat| jul 14, 2011 at 22:19
Piše Uglješa Mrdić


Da je GMO kartel sve jači u Evropi govori i podatak da je u Evropskoj uniji odobren uzgoj jedne vrste genetski modifikovanog kukuruza i jedne vrste modifikovanog krompira, ali se u većini zemalja EU ni jedna, ni druga ne uzgaja u komercijalne svrhe



Sve je veće prisustvo genetski modifikovanih organizama (GMO) u voću i povrću koje se sada prodaje u Srbiji. U prošlom broju „Pečata“ samo smo saopštili deo informacije vezane za tu pošast. Naime, u poslednje vreme evidentirano je da su neprirodni veliki komadi voća i povrća na srpskim pijacama genetski modifikovani i samim tim nezdravi za ishranu. Najviše GMO ima u krompiru, luku, kukuruzu, breskvama, kajsijama i lubenici.


GMO HARA SRBIJOM

Nadležne državne institucije gotovo ništa ne čine ili nedovoljno čine kako bi inspekcijskim kontrolama istrebili GMO hranu, prvo sa srpskih pijaca i iz prodavnica, a potom i iz srpskih sela. Naročito sa teritorije Bačke, Banata, Srema i Mačve. U poslednje vreme evidentirano je prisustvo GMO hrane i korišćenje GMO semena i na području Zapadne Srbije, Šumadije i Braničevskog okruga.

Pored Srbije činjenica je da u borbi protiv GMO kartela koji je u svetu sve jači, nedovoljno čini i Evropska unija, koja je zvanično protiv korišćenja i upotrebe genetski modifikovanih organizama.

Prošle nedelje Evropski parlament podržao je predlog da se državama članicama EU dozvoli da same odlučuju da li će zabraniti proizvodnju genetski modifikovanih useva na svojoj teritoriji. Evropski parlament je predlog Evropske komisije dopunio listom kriterijuma na osnovu kojih će članice EU moći da ukinu ili zabrane uzgoj genetski modifikovanih useva.
U prvobitnom predlogu Komisije naznačeno je da države mogu zabraniti uzgoj po svim osnovama, osim na osnovu procene uticaja na zdravlje i na životnu sredinu, jer o tim aspektima odlučuje jedino Evropska služba za bezbednost hrane. Taj predlog je kritikovan u poslovnim krugovima, u kojima vlada zabrinutost da bi na taj način moglo doći do fragmentacije unutrašnjeg tržišta i da bi se stvorila pravna neizvesnost za uzgajivače. Ocenjeno je i da predlog Evropske komisije nije u skladu sa pravilima Svetske trgovinske organizacije (WTO).

Parlament je usvojio izmene predloga kako bi članicama EU omogućio „čvrstu pravnu osnovu“ za zabranu uzgoja genetski modifikovanih useva i bolju pravnu zaštitu u slučaju da trgovinski partneri ospore zabranu. U predlogu se navode osnove za zabranu uzgoja genetski modifikovanih useva na koje mogu da se pozovu članice pri odlučivanju, a to su zaštita životne sredine, socioekonomski razlozi, kao i razlozi koji su povezani sa korišćenjem zemljišta i poljoprivrednim praksama. O dopunjenom predlogu će odlučivati savet EU.


DOZVOLE ZA GMO

Evropski parlament je podržao EU okvir za izdavanje dozvola za genetski modifikovane organizme, ali je zatražio da provere na nivou EU koje sprovodi EFSA budu unapređene tako što će se uzeti u obzir dugoročni uticaji na životnu sredinu i uticaj na druge organizme koji nisu bili predmet genetske modifikacije, pre nego što nova genetski modifikovana vrsta dobije odobrenje.

Parlament je takođe insistirao da države članice preduzmu mere da bi sprečile kontaminaciju konvencionalnih organskih biljaka genetski modifikovanim i da osobe koje su odgovorne za kontaminaciju snose finansijske posledice za takve propuste.

U EU odobren je uzgoj samo jedne vrsta genetski modifikovanog kukuruza i jedne vrste modifikovanog krompira, ali se u većini zemalja EU ni jedna, ni druga ne uzgaja u komercijalne svrhe. Da se vratimo na delovanje GMO u Srbiji.

Naime, posle prošlogodišnjeg uništavanja genetski modifikovane (GMO) soje u selu Ratkovo, u ataru opštine Odžaci, verovalo se da je to kraj GMO, sudeći prema navodima državnih zvaničnika. Međutim, kako „Pečat“ piše mesecima, GMO je na našim prostorima i dalje prisutan. Pored genetski nemodifikovane soje posejane sa deklarisanim semenom, otkupljivači, među kojima je vodeća „Viktorija grupa“, suočavaju se i sa kontaminiranom sojom.

Posle tih navoda reagovali su predstavnici „Viktorija grupe“, pa su saopštili da kontaminirana soja nije prava GMO soja, već ona koja je kombajniranjem zaražena (pomešana), pošto je najpre kombajnirana GMO soja, a potom istim tim kombajnom žnjevena normalno posejana soja.

GMO soja u Mačvanskom regionu zauzima oko 30 odsto od ukupnih površina pod sojom, dok se na području Srema, posebno u ataru opštine Inđija, te površine kreću oko deset odsto. U regionu Uba GMO soja zauzima više od 40 odsto površina. GMO soja se poslednjih godina seje i u Bačkoj, posebno u opštinama Odžaci. Tamo od ukupno zasejane soje modifikovana zauzima gotovo polovinu zasada.

Genetski modifikovanu soju otkupljuju mali proizvođači stočne hrane koji je koriste u pripremanju stočnih koncentrata, a isto tako mnogi stočari u Mačvi tu soju prže, melju i daju stoci za ishranu.

„Viktorija grupa“ je prethodnih godina radila na edukaciji proizvođača o prednostima naše zemlje da se seje genetski nemodifikovana soja.
Proizvođači ovakvu soju seju uglavnom zbog boljih prinosa i zbog toga što ne moraju da troše novac na hemijski tretman. Ne može se precizno utvrditi koliko ima hektara pod GM sojom, jer svaki GM hektar zarazi 100 hektara zdravih oranica, čiji će vlasnici, po svemu sudeći, najgore proći.

Navedimo i da je pre nekoliko godina formiran „NON-GMO Project“, koji predstavlja neprofitnu saradnju proizvođača, trgovaca na malo, distributera, farmera, semenskih kompanija i potrošača. Projekat je nastao udruženim snagama predstavnika svih sektora proizvodnje organskih i prirodnih proizvoda u SAD i Kanadi, a svrha je ponuditi potrošaču konzistentan izbor organskih i prirodnih proizvoda koji su proizvedeni bez genetskog inženjeringa ili tehnologija DNK rekombinovanja.

Genetički modifikovani organizmi su nastali uz pomoć biotehnoloških tehnika genskog spajanja, odnosno genetskog inženjeringa. Ova relativno nova nauka dozvoljava da se DNK iz jedne vrste injektira u drugu, u laboratorijskim uslovima, na taj način stvarajući genetske kombinacije biljaka, životinja, bakterija i virusa koji se ne sreću u prirodi ili kroz tradicionalne metode ukrštanja.

Rizici kontaminacije semena, prinosa, sastojaka i proizvoda, neprekidno se uvećavaju, bez postojanja standardizovanih dobrih praksi za prepoznavanje i sprečavanje te kontaminacije.


AMERIČKI UTICAJ

U 30 drugih zemalja sveta, uključujući Australiju, Japan, i sve zemlje EU, postoje značajne restrikcije proizvodnje genetski modifikovanog – jer se nije pokazalo bezbednim. U SAD, sa druge strane, FDA je odobrila njihovu komercijalnu proizvodnju, zasnovanu na studijama kompanija koje su ga proizvele i profitirale njihovom prodajom.

Mnogi kupci koji brinu o svom zdravlju smatraju da je manjak rigoroznih, nezavisnih, naučnih istraživanja o uticaju konzumiranja GMO hrane – razlog za zabrinutost. Prema USDA, u 2007. godini 91 odsto soje, 87 odsto pamuka i 73 odsto kukuruza gajenog u SAD bilo je upravo GMO.

Procenjuje se da je preko 75 odsto repice GMO, a tu su i komercijalno proizvedene varijante šećerne repe, tikve i havajske papaje. Za posledicu, procenjuje se da su GMO sada prisutne u 80 odsto pakovanih proizvoda u jednoj prosečnoj prodavnici u SAD ili Kanadi.

Uz pomoć tehničkih konsultanata „FoodChain Global Advisors“, a pokretano strašću lidera u industriji, projekat je uspešno započeo kolaborativni „NON-GMO“ verifikacijski program, 2008. godine. Radeći na svakom nivou lanca snabdevanja, unazad sve do semena, uloga projekta je da podstakne i obezbedi održivu „NON-GMO“ alternativu za budućnost.
Ankete konzistentno pokazuju da bi značajna većina Amerikanaca želela da može da se izjasni u vezi sa pitanjem eventualnog prisustva GMO u namirnicama koje kupuje. „CBS News Poll“ nalazi da je 87 odsto potrošača želelo da GMO proizvodi budu označeni.

Jednom rečju, najlakše ih je ne kupovati.
Na građanima je izbor. Međutim, na voću i povrću koje se prodaje po pijacama nema oznake da proizvod sadrži GMO. Na taj način GMO opasnost preti svim građanima Srbije…
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
GMO Trovanje po američkim standardima



Izvor: Pečat jul 21, 2011 at 23:45
Piše Uglješa Mrdić


Srbija počinje sve više da liči na Sjedinjene Američke Države, zahvaljujući genetski modifikovanim organizmima



Genetski modifikovanih organizama (GMO) je nažalost u Srbiji sve više. Naročito ovog leta. Pogotovo u voću i povrću, o čemu je „Pečat“ pisao u prethodnim nastavcima o GMO. Niko od nadležnih institucija se nije u potpunosti angažovao da reši taj problem.

Podatak koji je izneo profesor dr Jan Boćanski, direktor Zavoda za zaštitu bilja, da je od kontrolisanih parcela 92 odsto posejano genetski modifikovanom sojom nedvosmisleno ukazuje, prema mišljenju ekoloških organizacija, da je započet biološki rat protiv stanovništva Srbije.


ISCENIRAN SUKOB

Takođe ovaj podatak ukazuje da se može zaključiti da je Vlada Republike Srbije na čelu sa Mirkom Cvetkovićem nezakonito i na mala vrata (bez izmene zakona) legalizovala uzgoj genetski modifikovanih organizama i dala zeleno svetlo ekskluzivnim uvoznicima da uvoze genetski modifikovano seme soje.

„Na jesen će ta ista odnarođena Vlada iscenirati sukob poljoprivrednih proizvođača i inspekcijskih organa i u cilju izlaska u susret zahtevima prevarenih seljaka legalizovati uzgoj genetski modifikovanih kultura. Još je tragičnija činjenica da ta ista inspekcija nije kontrolisala parcele pod kukuruzom, suncokretom i uljanom repicom i zato što je ekskluzivni uvoznik ‘Monsantovih’ semena ‘MK Grupa’, čiji je vlasnik bivši direktor Demokratske stranke. Naučni podatak da laboratorijskih pacovi postaju sterilni u trećoj generaciji, pored pojave drugih 65 najtežih bolesti, očekuje i ljudsku vrstu“, saopštio je Nikola Aleksić, direktor Ekološkog pokreta.

Inače, skoro već čitavu deceniju proizvodi se genetski modifikovana hrana. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) GMO hrana preuzima primat sa 75 odsto prerađene hrane, uključujući hranu kao što su ulja za kuvanje, konzervirana hrana, mlečni proizvodi i svi proizvodi koji u svom sastavu imaju soju ili kukuruz. U Americi 80 odsto soje i kukuruza koji se gaje su genetski modifikovani varijeteti.

Eksperti u SAD i dalje tvrde da se proizvodnja i prodaja genetski modifikovane hrane razvila zbog prednosti koje ima i za proizvođače i za kupce.

„Proizvodi su jeftiniji, trajniji i veće nutricionalne vrednosti. Što se proizvođača tiče GM usevi su otporni prema biljnim bolestima koje izazivaju insekti ili virusi i imaju veću toleranciju prema biljnim pesticidima. Cilj je bio da se eliminiše korišćenje pesticida i postigne produktivnija i jeftinija proizvodnja. Otpornost ovih biljaka na insekte je postignuta tako što im je usađen gen za proizvodnju toksina iz bakterije Bacillus thuringiensis. Ovaj toksin se inače koristi kao insekticid u poljoprivredi i nije štetan za ljude. Otpornost na viruse je postignuta korišćenjem nekih gena iz virusa koji inače izazivaju biljne bolesti i otpornost na herbicide je postignuta korišćenjem gena iz bakterija otpornih na herbicide“, navodi se u jednoj od analiza, onih koji žele da istaknu navodne prednosti upotrebe GMO.

Međutim, kakvi su mogući negativni efekti genetski modifikovane hrane na ljudsko zdravlje? Dok eksperti smatraju da bi genetski modifikovana hrana mogla jednog dana da služi u prevenciji nekih bolesti, kao što je kancer ili osteoporoza, kritičari tvrde da GM hrana može da prouzrokuje ozbiljne probleme sa zdravljem.

Do sada je utvrđeno da GM hrana može da ima direktno negativan efekat na ljudsko zdravlje, može da izazove toksičnu reakciju ili alergijsku reakciju. GMO hrana sadrži komponente sa toksičnim svojstvima, ima negativne efekte vezane za nestabilnost gena unetog u biljku i lošiju hranjivu vrednost vezanu za genetsku modifikaciju.


JAPANSKI PRIMER

Podsećanja radi, najveća japanska hemijska kompanija „Šova denko“ je 1994. godine platila dva biliona dolara odštete američkim građanima, od kojih je na desetine umrlo, a nekoliko stotina obolelo zbog genetski promenjene verzije L-tryptophana.

Kompanija „Pioner Hi-Bred“ je 1996. godine gen iz brazilskog oraha inplantirala u soju. Inače brazilski orah kod nekih osoba izaziva jaku alergijsku reakciju, pa mogu da upadnu u anafilaktički šok koji može da se završi smrću. Na svu sreću testovi izvršeni na životinjama su dokazali da soja može da izazove alergijsku reakciju i povučena je sa tržišta pre nego što se desio i jedan smrtni slučaj.

FDA je odobrila kompaniji „Monsanto’s“ rBGH, 1994. godine, da genetski proizvodi hormon rasta koji je ubrizgavan kravama, iako su naučnici upozoravali da će on 400-500 odsto povećati rizik, kod ljudi koji su konzumirali mleko i mlečne proizvode od ovih krava, od raka dojke, prostate i debelog creva. Tvrdnja je kasnije dokazana eksperimentima na pacovima.

Nekoliko drugih GM proizvoda koriste herbicide poznate kao karcinogeni, poput bromoxynila korišćenog kod genetski izmenjenog pamuka ili glufonsinata kod genetski modifikovane soje i kukuruza.

Prema istraživanju naučnika Šarin Martina, zahvaljujući fragmentima strane DNA koje se potpuno ne razgrade u procesu varenja apsorbuju se u krvotok i potencijalno mešaju sa normalnom DNK, što može izazvati brojne autoimune bolesti.

Zbog niza sudskih tužbi oko genetski modifikovanih organizama, američko Ministarstvo poljoprivrede razmatralo je mogućnost koegzistencije genetski modifikovanih vrsta, konvencionalne poljoprivrede i farmi na kojima se proizvodi organska hrana.

SAD gaje više kukuruza od ijedne druge zemlje u svetu i gotovo sve sorte su genetski modifikovane. Do sada nema nikakvih dokaza o zdravstvenim problemima ili o šteti po okolinu od genetski modifikovanog kukuruza.


NEDOSTATAK ISTRAŽIVANJA

Protivljenje genetski modifikovanim proizvodima jedan je od glavnih faktora koji je organske proizvode učinio u SAD-u tržištem vrednim 25 milijardi dolara godišnje.

Ako Srbija ne može sama da nađe rešenje u borbi sa GMO kartelom, onda neka iskoristi primer susedne Bosne i Hercegovine. Naime, još prošle godine osnovano je u Mostaru Veće za genetičke modificirane organizme (GMO) BiH, a deluje pri Agenciji za sigurnost hrane BiH. Za predsedavajućeg Veća imenovan je Vojislav Trkulja. Takođe, imenovano je i sedam članova Veća, koji se bave procenom rizika, predlaganjem mera i davanjem mišljenja i preporuka Agenciji za sigurnost hrane u BiH iz oblasti GMO-a. Četiri laboratorije u BiH koji se nalaze u Mostaru, Banja Luci i Sarajevu su ovlašćene da vrše kontrolu GMO u proizvodima na tržištu BiH.

U BiH je zabranjeno stavljanje na tržište proizvoda koji sadrže GMO. Takođe, nije dozvoljen ni uvoz GMO proizvoda, a Zakon o GMO u BiH dozvoljava takvu mogućnost samo posle strogih ispitivanja i izrade procene rizika. Ipak, nemoguće je znati ima li u BiH GMO proizvoda bez sprovedenih istraživanja.

Uređivanje ove oblasti predstavlja izazov i razvijenijim zemljama od Srbije. Naša država bi trebalo da bude servis svih građana, a ne samo pristalica vladajućeg režima.

Srbija počinje sve više da liči na Sjedinjene Američke Države. Najzaslužniji za to su genetski modifikovani organizmi (GMO) jer se srpski narod truje po američkim standardima.

Građani Srbije imaju pravo da znaju šta jedu i da li je ta hrana koju konzumiraju genetski modifikovana ili ne. Vlada Srbije će ili legalizovati GMO kartel, ili će se oformiti telo za borbu protiv te pošasti.
 
Natrag
Top