Ko truje građane Srbije? (GMO)

Učlanjen(a)
14.09.2012
Poruka
121
Istina o fluoru


[h=4]Toliko internetskih stranica, foruma, portala, blogova raspravlja o fluoru. Toliko knjiga i dokumentarnih filmova ukazuju na njegovu štetnost.[/h] Na policama trgovina zdravom ishranom, lekovitim biljem se često mogu pronaći paste za zube bez fluora i mnogi alternativni lekari ukazuju na problem fluorizacije. Zar je moguće da nam je otrov tako suptilno nametnut kako bi nas polagano trovao, što uvek iznova čini veći profit medicinskim kartelima. Samo, ovaj put niko neće pretpostaviti da se radi o fluoru, supstanci koju konzumiramo doslovce od samog rođenja.
Zanimljivo je na, primer, da su fluor koristili upravo nacisti da bi sterilisali zatvorenike u logorima i da bi ih pretvorili u poslušno roblje to jest da bi ubili njihovu slobodnu volju. Flor je KLJUČNI sastojak Prozac-a („leka“ koji se masovno koristi za lečenje depresije) i Sarina koji je nervni gas – mnogi ga smatraju otrovom kojeg su odlučili da koriste psihopate na vlasti protiv ‘viška ljudi na ovoj planeti’.
Primena fluora veoma je rasprostranjena u mnogim procesima proizvodnje aluminijuma i u nuklearnoj industriji se stvaraju određeni toksični nus-proizvodi. Kao što je natrijum-fluorid koji se prema Merck-ovom indeksu primarno koristio kao otrov za miševe i bubašvabe, ali ono što jako uznemirava je činjenica da je taj isti natrijum-fluorid, aktivni sastojak pasta za pranje zuba i aditiv vodi za piće. No na žalost mi imamo još mnoge stvari koje možemo da dodamo ovoj tužnoj priči.
Činjenica koju bi trebali razumeti jeste da je natrijum-fluorid ništa manje (ili više) već toksičan nus-proizvod nuklearne i aluminijumske industrije. Bez obzira što je primaran sastojak otrova za miševe i bubašvabe, on je takođe glavni sastojak anestetika, hipnotika i psihijatrijskih lekova te takođe vojnih nervnih otrova! Zašto je onda tako nešto dozvoljeno da bude u našim pastama za zube i pitkoj vodi?

[h=5]Zavera fluora[/h] Ova supstanca je bila vrlo skupa 60-tih godina prošlog veka kada je kompanija Alcoa i cela aluminijumska industrija sa ogromnim rezervama toksičnog otpada uspela da proda FDA (Food and Drug Administration-Američko Ministarstvo za Hranu i Lekove) i Američkoj vladi ludačku ali krajnje unosnu ideju da kupe ovaj otrov od 20.000% zasićenja i da ga ubace u naše snabdevanja pitkom vodom kao i u paste za zube i vodice za ispiranje usta. Da, dobro ste čuli, 20.000% zasićenosti.
Šta znači kada se natrijum-fluorid ubaci u našu pijaću vodu, onda ga otprilike u vodi ima negde oko 1ppm (jedan deo otrova na milion delova vode ili part per million) ali pošto mi pijemo samo pola odsto od te iste vode, ta opasna mešavina jednostavno ide u zemlju kroz kanalizacione odvode, što znači, ne samo da je hemijska industrija, bukvalno, dobila besplatno odlagalište opasnih otpada, već im za to i plaćaju ogromne sume novca.
Nezavisni naučnici su zabeležili u poslednjih 50 godina da natrijum-fluorid smanjuje dužinu životnog veka ljudi, da stvara različite vrste rakova i mentalne bolesti, i najvažnije od svega da stvara ljude poslušnima, podređenima sve zajedno u jednom malom „zgodnom“ pakovanju. Nalazi se sve više i više dokaza da je aluminijum u mozgu glavni uzrok Alchajmerove bolesti i dokazi pokazuju prema natrijevom-fluoridu koji ima jaku odliku da se veže sa opasnim aluminijumom, zapamtite on je nus-proizvod aluminijumske industrije, te isto tako ima odliku da “ zezne“ moždanu krvnu barijeru jer imitira jone hidrogena i tako jednostavno ulazi u mozak.
Pošteni naučnici koju su pokušali da upale alarm zbog natrijum-fluorida sukobili su se sa multi-milionskom dolarskom mašinerijom i propagandom te su konstantno dospevali na crne liste i takođe im je ocrnjivan njihov rad i potkopavana verodostojnost tako da je javnost uskoro izgubila interes dok u medijima ovaj problem nikada nije dobio s pravom zaslužen prostor.
[h=5]˝Briga za zdravlje˝[/h] Sve što treba uraditi je da pratite novac da bi dospeli do „kontrole“ i eminentnih američkih porodica koje su bile učesnici skandala iz 1952. kada je uspešnom propagandnom kampanjom uvedena fluorizacija kroz Ministarstvo zdravlja i različite dentalne organizacije (kao da mi dan danas nemamo zubare i različite dentalne organizacije koje reklamiraju paste za zube sa fluorom). Ta jako pametna kampanja je bila vrlo emotivna i uverljiva te je umesto naučnih podataka pucala na emocije i brigu o zdravlju stanovništva, tako da je natrijum-fluorid postao opšte prihvaćen i korišćen sastojak u mnogim proizvodima i preparatima.
Dan danas ljudi reaguju isto na fluor, možda ste i vi jedan od njih koji će emocionalnom podrškom isključiti naučne činjenice i prihvatiti fluor kao nešto što pripada TRADICIJI i to na potpuno lažnim i pogrešnim izjavama umesto kroz prava naučna istraživanja i činjenice. Jedna od u potpunosti EMOCIONALNO prihvaćenih tvrdnji je da natrijum-fluorid štiti i čini zube zdravima za bilo koju starosnu grupaciju ljudi. Ali iskreno, jeste li vi ikada uopšte čuli o ozbiljno napravljenom naučnom radu koji to tvrdi. Umesto naučnih radova mi možemo čuti kako 9 od 10 zubara preporučuje fluoridisane zubne paste i tako dalje…
U nekim opštinama u SAD i do 80% mladih danas ima fluorosis. To su beličaste tačke na zubima. Fluorid izaziva i teška oštećenja zuba, kostiju, kao i centralnog nervnog sistema. U Kini su otkrili da je količina fluorisane vode u korelaciji sa smanjenim IQ kod dece. U publikaciji iz 1984. „Klinička toksikologija komercijalnih proizvoda“ navodi se da je „fluorid kao otrov opasniji od olova i samo manje otrovan od arsenika.
Koristi se kao pesticid za miševe, pacove i ostale sitne glodare. Dete od 10 kilograma težine može biti ubijeno stotim delom unce flora (Jedna unca je oko 28,3 grama), a odrasla osoba od 100 kilograma može biti ubijena dozom od jedne desetine unce. Tako 7 unci zubne paste sadrži 199 mg flourida, a to je više nego dovoljno da ubije dete od 25 kilograma. Zašto ga onda stavljaju u vodu i pastu za zube? Šta će vam zubi bez karijesa, ako ste mrtvi?
Jako dobro je dokumentovana dentalna florizacija koja oštećuje zube svakodnevnim florisanjem tela. Pa ipak, AMA – American Dental Association ili Američko zubarske udruženje, uporno ponavlja kako je fluor dobar za zdravlje!
Priča o korisnosti floura za zdrave zube je jedna od najvećih naučnih prevara i svojevrsna dogma koje se grčevito drži 90% zubara koje posećuju ljudi i koji su i sami žrtve vlastitog obrazovanja koje ih je potpuno uverilo u takve besmislice. No, danas malo ko može verovati lekarima uopšteno, kad se zna da institucije koje su ih obrazovale imaju svoje vlastite interese. Masovno trovanje stanovništva radi zarade je strategija, a ne nesrećan slučaj.
Imate li dijabetes ili bolest bubrega? Za sada znamo da postoji oko 11 miliona Amerikanaca koji boluju od dijabetesa. Ako je istina da dijabetičari piju više vode od drugih ljudi, onda su ovi ljudi i mnogo većoj opasnosti od fluorizacije kroz vodu nego li ostatak populacije, jer u telo ubacuju smrtonosnu dozu. Oboljenje bubrega po definiciji, označava smanjenu funkciju bubrega, što prvenstveno znači da fluorid ili bilo koji drugi toksični element ne može biti eliminisan iz tela. Ima li vama smisla da ovi ljudi uopšte piju fluoridisanu vodu? Imamo zabeležene slučajeve (Anapolis, Merilend, 1979.)
Kada su bolesni pacijenti na dijalizi umrli na aparatima za dijalizu jer su konzumirali malu količinu natrijuma-fluorida pijući vodu iz gradskog vodovoda. (Hrvatska je imala užasan slučaj pre nekoliko godina kada su ljudi na dijalizi umrli, zvanično se govorilo o neispravnim potpuno novim filterima i kasnije je sve ućutkano novcem, no pitanje je šta se tačno zbilo jer se radilo o multidolarskoj medicinskoj kompaniji koja je iste filtere proizvodila). Hoće li se ikada stvoriti adekvatno upozorenje koje će se davati ljudima koji imaju problema sa bubrezima, ili će se pravi uzroci smrti sakriti u ime očuvanja unutrašnjeg mira države?

Fluor jako teško izbaciti iz tela kada u njega uđe. On se obično akumulira u kostima i zubima. Nedavno je otkriveno kako se još više akumulira i u epifizi, duhovnoj žlezdi koja se nalazi u mozgu.
Engleska naučnica Jennifer Luke otkrila je kako je malena žlezda epifiza, ili pinealna žlezda, smeštena u centralnom delu našeg mozga, meta fluora kada jednom uđe u naše telo. Epifiza jednostavno apsorbuje puno više fluora nego li bilo koji drugi fizički deo našeg tela, čak mnogo više nego li ga apsorbuju naše kosti. Ona je otkrila dokaze o negativnim lančanim reakcijama koje se događaju u endokrinom sistemu kada se dogodi kalcifikacija epifize fluorom .
Trovanje fluorom za zaverenike i psihopate zasigurno ima puno više smisla nego što i mi sami možemo pretpostaviti, posebno kada uzmemo u obzir činjenicu da su isti upravo u prednosti zbog znanja kojeg poseduju. Što će reći, vladari su uvek ispred svojih robova. Ono što je kod nas tabu i na što će mnogi šarlatanski odmahnuti rukom, poput ozbiljnih indikacija da je epifiza portal i link između nas i našeg višeg ja, nešto je sa čim su iluminati vrlo dobro upoznati i znaju da je njihov presudni uticaj delovanja na epifizu vrlo bitan.
[h=5]Nacisti i flor[/h] Kao što smo rekli, prvi su fluor u vodu počeli da stavljaju nacisti u jevrejskim zloglasnim koncentracionim logorima. Gestapo je, u stvari, imao jako malo volje da se brine o dečjim zubima, već im je briga bila masovna medikacija ljudi da bi ih sterilisali i da bi ljude u koncentracionim logorima prisilili da budu poslušni, mirni i da se ponašaju ko „stoka“ pred klanje.
Dok su krajem 30-tih godina Hitlerovi nacisti imali viziju da će svet biti kontrolisan kroz nacističku filozofiju, nemački hemičari su radili na genijalnom dalekosežnom planu masovne kontrole koji je odobren od strane glavnog štaba nemačke vojske. Plan se sastojao u tome da se u bilo kojoj regiji populacija kontroliše kroz masovnu medikaciju kroz vodovodno snabdevanje. Ovom metodom oni su mogli kontrolisati populaciju celih područja, mogli su redukovati brojnost populacije određenog područja stvaranjem sterilnosti kod žena, i tako dalje. U ovoj šemi masovne kontrole natrijum-fluorid je zauzimao glavno mesto.
Ponavljajuće doze beskrajno malih količina fluorida će s vremenom smanjiti individualnu snagu i otpor prema dominaciji, tako što će polako trovati i narkotizovati određene regije mozga koje će čoveka stvoriti pokornim ka volji onih koji njime žele vladati. Pravi razlog iza ove fluoridacije vode nije bila briga za dečje zube. Da je to istina onda bi se to moglo uraditi na mnogo jeftiniji i bolji način. Pravi razlog iza ove fluoridacije vode je da bi se redukovao otpor ljudi na masovnu dominaciju i kontrolu, te na izostanak reakcije od gubitka slobode.
Kada su Hitlerovi nacisti zauzeli Poljsku, nemački glavni štab je odlučio da tamo pravi eksperimente na stanovništvu, te da proveri svoje vojne, naučne i druge šeme masovne kontrole kroz medikaciju vode koja je preuzeta od komunista koji su tako želeli da preobrate svet u komunizam.
Bitno jeste naglasiti da kad je u podnaslovu napisano ‘nacisti i flor’ nije se samo mislilo isključivo na nemačke naciste, već na činjenicu da nacistička ideologija danas nije niti približno izumrla, kao i na globalnu koloniju zvanu SAD koja je vođena striktnom nacističkom ideologijom pod kontrolom šačice psihopata iz centra u Londonu. Upravo su operacije poput ‘operacije paperclip’ urodile plodom i u pogledu toga da američka vojska i vlada naseljava i iskorišćava najveće nacističke umove posle rata, pri tome ih neutrališući i pretvarajući ih u svoje naučnike. Tako je i ideja fluorizacije postala previše zanimljiva američkim nacistima.

Prevaru fluora su među prvima razotkrila dva nezavisna američka novinara Joel Griffith i Chris Brison, proučavajući dokumente o izradi prve američke atomske bombe, tj o ‘Projektu Menhetn’ sa kojeg je nakon 50 godina skinuta oznaka državne tajne, nakon čega je došli do ovog senzacionalnog otkrića, a što je u američkim medicinskim krugovima izazvalo pravi šok.
‘Projekat Menhetn’ je bio najstrože čuvana vojna tajna u SAD tokom Drugog svetskog rata, kao i kasnije za vreme Hladnog rata. Cilj Projekta je bio stvaranje atomske bombe koja je punjena uranijumom i plutonijumom. Punjenje atomske bombe tražilo je enormne količine fluora, merene milionima tona. Za državu je projekat bio strateško pitanje, a kompaniji koja je to sve osigurala donosio je ogromnu zaradu.
Ali, dogodio se incident koji je skinuo veo tajnosti. Fluor je bio nošen vetrom i dostigao je do farmi u okolnim opštinama. Na ovim farmama se uzgajalo izuzetno kvalitetno voće i povrće. U ljeto 1944. farmeri su primetili da su im usevi postali sprženi, kao da je u vazduhu nešto stalno sagorevalo. Životinje su sutradan, nakon olujne noći pomrle, a radnici koji bi pojeli nešto od voća koje su brali, čitave noći i sutradan bi povraćali.

Iz službenih beleški koje su nakon 50 godina otkrivene (kada je sa čitave dokumentacije o Projektu Menhetn skinuta oznaka državne tajne), vidi se da je američka vlada bila upoznata sa posledicama trovanja fluorom kao i da su imali tačan izveštaj o nalazima velikih količina fluora na usevima kao i u krvi i tkivu farmera i stoke. Ali, izrada atomske bombe je ipak nacionalni prioritet (jer je važnije bilo ˝ubiti neprijatelja˝, nego sačuvati živote sopstvenih ljudi). Tako je i ministarstvo za poljoprivredu jednostavno prešlo preko dobijenih analiza i stavilo se na stranu prioritetni zadatak koji je diktirao vojni vrh. Zatrovani ljudi i hrana nisu bili prioritet SAD te 1944. Godine.
Danas mnoga područja SAD-a imaju minimum 1ppm (jedan deo na milion delova vode) natrijum-fluorida u pijaćoj vodi. Taj natrijum-fluorid se sistematski dodaje pijaćoj vodi već decenijama. Uzmite u obzir i činjenicu da kompanije koje prave sokove i soda pića takođe koriste fluoridisanu vodu za svoje proizvode.
U ranim pedesetim godinama 20. veka ozloglašeni majstor manipulisanja i otac modernog marketinga Edvard Bernajs je nastavio s kampanjom za dodavanje flora vodovodima i vodi za piće, nastavljajući eksperimentisanje s pritiskom na narod kako bi dobio njihov pristanak. Tada je AMA došla na ideju o dentalnim problemima kako bi prinudila ljude na floridaciju natrijum-fluorida, uz dodatnu fluoridaciju u vodovodu i vodi za piće. Malobrojne naučne studije koje su progovarale o opasnostima flora su bezdušno zgnječene i nisu došle do javnosti. Ti izdvojeni nezavisni glasovi naučnika su nazvani šarlatanskim bez obzira na verodostojnost autora i njihovih rezultata istraživanja.
Poplava primene natrijum-florida u vodi i hrani takođe stvara ozbiljne zdravstvene probleme koji nisu javno obznanjeni i takve informacije se prikrivaju. Nezavisne laboratorije i eminentni naučnici su povezali sledeće bolesti sa svakodnevnim dugoročnim korišćenjem natrijum-florida:

>> Kancerogena oboljenja
>> Genetička šteta na DNK
>> Remećenje rada štitne žlezde – flor pravi poremećaj na celom endokrinom sistemu i stvara prekomernu težinu.
>> Neurološki problemi i poremećaji – smanjuje inteligenciju, stvara nemogućnost koncentracije i fokusiranja, stvara letargiju i zabrinutost.
>> Alchajmerova bolest
>> Poremećaj stvaranja melatonina (s time i poremećaj serotonina, spavanja i stvaranje nesanice) – uticaj na epifizu
>> Smanjuje imunitet na kancerogena oboljenja
>> Ubrzava starenje.
Dakle, s obzirom na ove ozbiljne podatke o fluoru i na to da smo u nekoliko navarata putem maila i komentara dobijali zahteve čitalaca kako bi hteli da nešto kažemo o fluoru, nadamo se da je ovaj članak bio dovoljno informativan. Svoje mišljenje svakako izrazite u komentarima. Ali, šta nam je dalje činiti s obzirom na sve to? U nastavku ćemo navesti nekoliko metoda i načina kako izbegavati fluor.
Nesumnjivo, često izlaganje Sunčevim zracima, od nekih 20 minuta dnevno u jednom nizu, će pomoći stimulaciju fluorom kalcifikovanu epifizu. Samo je važno da sklonite kape, šešire, tupee itd, inače Sunce neće moći da odradi svoju ulogu stimulisanja pravilnog rada epifize. Od izuzetne je važnosti da taj podatak svi shvate, jer epifiza kontroliše rad mnogih enzima i rad drugih žlezda sa unutrašnjim lučenjem, kao i stvaranje melatonina koji je važan za proces spavanja.
Nastojte ne prati zube fluorisanom pastom, tj pastama za zube koje se mogu kupiti u većini prodavnica uključujući sve one koje se reklamiraju na TV-u. To su paste sa fluorom. U gotovo svim trgovinama zdrave hrane se mogu kupiti paste za zube bez fluora. Te paste su skuplje od ovih sa fluorom ali kada bi prosečan čovek brinuo za svoje zdravlje, odrekao se pušenja, alkoholnih pića i nezdravog načina života, zasigurno ne bi niti osetio izdvajanje kojeg dinara više mesečno za normalnu pastu za zube.
S tim da ni to nije nužno rešenje. Svako je u mogućnosti načiniti sopstvenu pastu za zube i za to postoje radionice pa i recepti na internetu i u raznim knjigama. Ukoliko niste u mogućnosti dase bavite time, postoji način da se naruče (hand-made) paste za zube po niskim cenama, spravljene od prirodnih materijala.
Ako pijete gazirana pića, definitivno bi se trebali odreći istih.
 
Učlanjen(a)
07.02.2010
Poruka
14.864
[h=1]Uvozna riba puna žive?[/h]



U Srbiju se uvozi riba puna opasne žive, a to niko ne kontroliše, kaže za Kurir Goran Papović iz Udruženja potrošača.On objašnjava da je pre tačno tri godine donet Zakon o bezbednosti hrane, koji se ne primenjuje, tako da se u našu zemlju i dalje uvozi ko šta stigne, a nacionalni savet za bezbednost hrane nije formiran.


42840124050dae082a5eb7028236372_368x241.jpg



Papović je reagovao na vest da je Evropska uprava za bezbednost namirnica donela nove pravilnike kojima se definišu dozvoljene doze unosa toksičnih elemenata - metil-žive i neorganske žive u prehrambenim namirnicama.

Ovaj metal najviše je prisutan u ribi i plodovima mora, a može se naći i u posuđu. Inače, metil-živa je najotrovnija forma žive, naročito za nervni sistem ljudskog organizma u razvoju.

Uprava je definisala dozvoljenu nedeljnu dozu od četiri mikrograma na kilogram telesne težine za neorgansku živu, što je ista doza koja je utvrđena i 2003. i 2010, ali je zato doza metil-žive smanjena sa 1,6 na 1,3 mikrograma po kilogramu telesne težine.

"EU vodi računa o bezbednosti hrane, a kod nas u Srbiji može da se uvozi i otpad. Mi smo pokušavali da regulišemo ovu situaciju, ali pošto niko nije nadležan, u tome nismo uspeli. Sramno je i skandalozno šta mi sve uvozimo i kakvu hranu jedemo", kaže Papović.

Ovi toksini najopasniji su za trudnice i osobe koje u ishrani prekomerno koriste vrste ribe kao što su: tuna, sabljarka, bakalar, oslić i evropska štuka.



Izvor;
B92.net
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Zalogaj pun sumnji

Zalogaj pun sumnji

Genetski modifikovana hrana

1.jpg

Oprečna mišljenja stručnjaka o upotrebi genetski modifikovanih organizama (GMO) u ishrani sve više zbunjuju laike koji „zasuti” brojnim informacijama imaju sve više nedoumica. I, zaista, ako je u pitanju nešto loše zašto se na GMO zasniva poljoprivreda SAD i sve više Brazila, Indije i Kine? A ako je toliko dobro zašto većina zemalja Evropske unije strogo zabranjuje i proizvodnju i promet GMO?

Šta je genetski modifikovana hrana, za šta se koristi i da li i kakve posledice može da ima po ljudski organizam za „Bilje&Zdravlje” govore profesor dr Gordana Šurlan-Momirović, genetičar, šef Katedre za genetiku, oplemenjivanje bilja i semenarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu i profesor dr Miodrag Dimitrijević, genetičar Katedre za genetiku i oplemenjivanje bilja Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

- GMO hrana se dobija od genetički modifikovanih organizama kojima su ubačeni geni iz vrsta koje nisu srodne i slične. Obično se radi o genima za otpornost na sušu, viruse, herbicide, insekte, a uzimaju se iz bakterija, drugih biljaka ili životinja. Za to se koriste metode molekularne genetike i, praktično, radi se o oplemenjivanju biljaka na molekularnom nivou - kaže profesorka Šurlan-Momirović. Prema njenim rečima, ova hrana ne bi trebalo da izazove neželjene promene u ljudskom telu, jer se nove sorte i hibridi stvaraju radi naše ishrane.

Provereno
Istina je, kaže, da može doći do neke kombinacije nepoželjnih osobina i nekih komplikacija jer se radi o stranim genima, ali naučnici koji se bave selekcijom testiraju GMO biljke. One koje su „izašle” u upotrebu potpuno su zdrave. Čovek, međutim, može da sumnja da će se razboleti od raka ili nekih drugih oboljenja.

- Deo stručne javnosti smatra da je za primenu GMO hrane u humanoj ishrani trebalo da se sačeka bar jedan vek, da bi se što bolje i više testirala i da se bude potpuno sigurno da nema posledica po zdravlje. Verujem, međutim, da GMO hrana nije otrovna, da može da se koristi i da čak ne mora da bude obeležena. To govorim zato što nam niko potpuno ne garantuje da i hrana koja se proizvodi konvencionalno, a za koju se koriste pesticidi, herbicidi i insekticidi, ne izaziva rak, sterilitet i druge bolesti. Ali, pošto je poslednjih meseci velika povika oko GMO, pošto smo uplašeni i nije još prošlo 100 godina od upotrebe tih biljaka, smatram da u proizvodnji hrane ne moramo da koristimo GMO biljke. Uvek sam za korišćenje sortimenta naših instituta, jer imamo renomirane institucije koje proizvode dobre sorte i hibride - naglašava naša sagovornica.
Ona podseća da se u svetskim istraživačkim centrima mnogo više radilo na genetički modifikovanim biljkama nego životinjama, mada se poslednjih godina radi na ribama ili, na primer, kokoškama kojima se ubacuju geni iz ćurki da bi bile krupnije, a ne da im se te osobine postignu, kako kaže, „mučenjem u kavezima i kljukanjem hormonima”.

Mutacija gena
Postoji više definicija GMO, kaže profesor Miodrag Dimitrijević, ali izdvaja školsku koja pod genetički modifikovanim organizmima podrazumeva one kojima je genetički materijal promenjen na način koji se ne bi desio prirodnim ukrštanjem i(li) prirodnom rekombinacijom. Zato je, kaže, mesto stvaranja ovih organizama isključivo laboratorija.

- Smatram, međutim, da je i naziv genetički modifikovan organizam, pogrešan. Modifikacija je, naime, nenasledna promena dok se u slučaju GMO radi o mutacijama, a mutacija je nasledna promena genetskog materijala koja se prenosi na potomke - kaže naš sagovornik i podseća da osim prenosa gena sa roditelja na potomke (vertikalni transfer gena), postoji i onaj sa organizma na organizam, bez ukrštanja (horizontalni transfer gena).

- Reč je o DNK kontaminaciji. To znači da je teoretski moguće da čovek od drugog čoveka ili organizma sa kojim je u svakodnevnom kontaktu dobije delove njegove DNK. A pošto je čovek, dokazano, fantastičan supstrat za horizontalni prenos gena jasno je da je teorijski moguća rekombinacija ljudske i DNK iz GMO organizama - objašnjava profesor Dimitrijević i potvrđuje da GMO hrana može da bude štetna jer teorijski postoji šansa da se takozvani himerni gen ili genska konstrukcija iz GMO rekombinuje sa naslednom osnovom u mikroflori i mikrofauni čoveka ili u ćelijama koje dolaze u kontakt sa GMO hranom - navodi profesor Dimitrihević.

Važno je znati, kaže on, da u ovom procesu nije neprirodan horizontalni transfer gena sa GMO na organizam čoveka, nego genska konstrukcija. Ona, naime, sadrži regulatorne gene kojima je zadatak da ubačeni gen pokrenu da „radi”. A pošto regulišu rad ovog drugog gena, uzimaju se iz virusa, izuzetno su agresivni i pitanje je kada pokrenu taj gen šta još mogu da pokrenu u ljudskom organizmu - poručuje profesor Dimitrijević.

Uznemirijući rezultati
- Kredibilna naučna istraživanja iz 2005, 2008. i 2010. godine, u kojima su laboratorijski sisari hranjeni GMO sojom pokazali su promene čak i u trećoj i četvrtoj generaciji potomaka. Izrastale su im dlake oko zuba i u ustima, imali su različite promene organa za varenje, pojačanu sterilnost, degeneraciju reproduktivnih organa i za više od 50 odsto povaćano uginuće fetusa. Čim se događaju na sisarima ove promene mogu da se očekuju i na čoveku. Ovi radovi, dakle, ukazuju da GMO hrana, kako se to kaže u američkim sudovima, „nije bezbedna bez opravdane sumnje” - kaže profesor Dimitrijević.

Čovek - sekundarni potrošač
- Od biljaka najviše su genetski modifikovani kukuruz, soja, pamuk i uljana repica, dok se na povrtarskim biljkama ne radi zato što ih, ipak, čovek direktno jede. I oni koji se bave proizvodnjom GMO ne žele da mi budemo prvi u lancu ishrane, nego stoka, a čovek je sekundarni potrošač - kaže profesorka Šurlan-Momirović.

J. Matijević
Izvor: Bilje i zdravlje

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Oprez: GMO brandovi!

GMO - ''Sjeme uništenja''

1.jpg

''Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane diljem svijeta danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti zločinom protiv čovječanstva."
Te riječi u svojoj knjizi ''Sjeme uništenja'' napisao je publicist William Engdahl još 2005. godine.
Kako vrijeme prolazi, njegove riječi sve više dobivaju na značaju.
Zadnjih godina diljem svijeta je naglo porastao broj ljudi koji pate od alergija, raka i drugih teških bolesti, kao i osoba koje se lijeće od neplodnosti.
Krajnje je vrijeme da se upitamo bi li to moglo imati veze s GM hranom?
Sudeći po alarmantnim rezultatima istraživanja neovisnih stručnjaka, realno je zaključiti da bi.

Što kažu najnovija istraživanja


U uglednom časopisu Food and Chemical Toxicology u rujnu 2012. godine objavljen je rad ekipe znanstvenika na čelu s prof. Seralinijem s francuskog sveučilišta Caen, koji dokazuje da je GM hrana izuzetno opasna.
Istraživanje provedeno na štakorima trajalo je dvije godine za razliku od dotadašnjih - na temelju kojih je GMO proglašen bezopasnim, a koja su trajala samo tri mjeseca.
Rezultati istraživanja pokazuju da GM kukuruz može izazvati tumore i skratiti životni vijek.
U glodavaca, smrtnost je bila dvostruko veća, a oštećenja bubrega i jetre - pet puta veća od prosjeka.
Utvrđeno je da se 93% tumora u ženkama pojavilo tek u drugoj godini života, što bi kod čovjeka odgovaralo dobi od 35-40 godina.
Na temelju istraživanja provedenih u Italiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu The Journal of Agriculture and Food Chemistry, ustanovljeno je da je u glodavaca hranjenih GM kukuruzom došlo do poremećaja imunološkog sustava.
Kod ljudi, takve promjene povezuju se s alergijama, artritisom, upalama crijeva i autoimunim bolestima.
Ruski znanstvenici na čelu s dr. Surovom prije dvije godine objavili su senzacionalne rezultate dvogodišnjeg istraživanja tijekom kojega je ustanovljeno da su hrčci hranjeni GM hranom u trećoj generaciji potpuno izgubili sposobnost reprodukcije.

Znamo li što jedemo?


Pri razmatranju ovog problema osvrnut ćemo se na Hrvatsku, uz napomenu da je u svim zemljama koje su GMO-u otvorile vrata, situacija slična ili još gora.

Čudnovati su putovi hrane, pa i bez ulaženja u detalje možemo zaključiti da
zapravo ne znamo što jedemo.


To što ste kupili hranu domaćeg proizvođača ne mora značiti da je domaća.
Nego je domaći proizvođač preradio i/ili u vlastitu ambalažu upakirao nešto što je došlo tko zna otkud.
Godine 2004. već smo imali aferu sa salamom poznatog proizvođača za koju je otkriveno da sadrži uvezenu soju s više no tada dopuštenom količinom GMO-a, pa je morala biti povučena s tržišta.
Što sve već godinama jedemo, ostat će misterij.
No nešto ipak znamo: prema zakonu na tržište smiju se staviti proizvodi koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificirane uljane repice, soje, kukuruza i pamuka, pri čemu se ne mora označavati da sadrže GMO, ako njegov udio u proizvodu ne prelazi 0,9%.
Govorimo li pak o famoznom postotku od 0,9 posto, dr. sci. Valerije Vrčak, profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, upozorava nas da to nije nikakav znanstveno utvrđeni postotak.
To je proizvoljni kompromis koji se ne temelji ni na kakvim medicinskim ili toksikološkim istraživanjima, te kao takav ne jamči zdravlje ljudi, životinja i okoliša.
No ako proizvod sadrži više od 0,9 posto GMO-a, teško da se to može ustanoviti, budući da su slova na deklaracijama toliko sitna da vam za njihovo čitanje treba mikroskop - vjerojatno stoga kako se ne biste previše uzrujali kad biste vidjeli što jedete.
Ni mjerodavne institucije ne štite nas previše. Sanitarna inspekcija provjerava samo desetak proizvoda u pet gradova, ukupno dvjestotinjak godišnje, pa tu i tamo nešto i pronađe.
Primjerice, krajem ožujka ove godine pronašla je neautoriziranu GMO rižu u tjestenini od riže iz Austrije, te u talijanskoj tjestenini od rižinog brašna i rižinim rezancima iz Nizozemske.
Nažalost, što se još krije na policama naših trgovina, preostaje nam samo nagađati.

Tko su vladari života i smrti


Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Kissinger je cijelu filozofiju sažeo u jednu rečenicu: ''Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude''.
Što se tiče hrane, nikada u povijesti svijeta toliko velika moć nije bila u rukama tako malog broja ljudi.
Odnosno, najvećih proizvođača GMO sjemena poput Monsanta, Syngenta, Dowa i Du Ponta.
I koje je danas, nažalost, uglavnom uz pomoć ucjene i političkog pritiska rasprostranjeno na ogromnim područjima diljem svijeta.
Po Engdahlu, riječ je o zavjeri s ciljem smanjenja broja stanovnika u svijetu – jer nas je navodno previše.
Budući da GM hrana polako truje organizam, skraćuje životni vijek te onemogućuje reprodukciju, ovaj plan realno je provediv.
Tu teoriju u svojoj knjizi ''Sjeme uništenja'' opsežno je potkrijepio dokumentima Američke vlade s kojih je uklonjena oznaka tajnosti.
GMO je u proteklim godinama preplavio svijet, a sudeći po tome, Amerika je na putu ostvarenja sna o potpunoj kontroli nafte i hrane u svijetu.
Pritom im nije stalo poštedjeti ni vlastiti narod, a kamoli pripadnike drugih zemalja.

Poznato je da pčele ne oprašuju GMO biljke, a kako kažu stari ljudi,
kad nestane pčela, nestat če i nas.


Wikileaks je objavio podatke koji otkrivaju kako je američka kompanija Monsanto (najveći svjetski proizvođač genetski modificiranog sjemena) direktno prijetila državama koje su odbile GMO hranu.
Kompanija Monsanto eksplicitno je tražila od SAD-a da ekonomski "kazni" države koje bi odbile suradnju. Spominju se termini poput proglašenja "ekonomskog rata".
Tako je primjerice zahtijevano da se izvrši veliki pritisak na Francusku koja je odlučila zabraniti neke vrste genetski modificiranog kukuruznog sjemena.
Recimo usput da se multinacionalna korporacija Monsanto, koja je jedna od vodećih u svijetu (ako ne i prva) po profitu koji dolazi od GMO proizvoda, nalazi na listi deset najopasnijih korporacija na svijetu.
Monsanto je stvorio i potiče potrošnju namirnica koje sadrže GMO.
Jedan od 'velikih' izuma kompanije je sjeme 'Terminator', koje daje sterilne plodove, kako bi se poljoprivrednici prisilili da uvijek iznova kupuju na tone i tone sjemenja za sljedeću sjetvu.

GMO brandovi


Otkrivamo vam koji brandovi u svojim proizvodima mogu sadržati GMO sastojke.
Napominjemo da GMO sastojci ne moraju biti navedeni na etiketama proizvoda, pa najvjerojatnije tamo ih nećete ni pronaći.
Nažalost na ovoj listi su mnogima omiljene Milka čokolade, Pringles čips i Orbit žvakaće gume.

2.jpg

Izvor: Alternativa
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Zašto GMO izaziva zabrinutost: Ljudi obolevaju, biljke pretvara u korov

Izveštaj centara SAD za nadzor nad bolestima, pokazao je da su bolesti povezane sa hranom, porasle od dva do 10 puta u periodu od 1994. godine, kada je počela komercijalizacija GMO

1_zps54009509.jpg


Izveštaj centara SAD za nadzor nad bolestima, pokazao je da su bolesti povezane sa hranom, porasle od dva do 10 puta u periodu od 1994. godine, kada je počela komercijalizacija Genetički modifikovanih organizama (GMO), do 1999.


Pošto istraživanja dejstva na ljudsko zdravlje nisu sprovođena dovoljno dugo, ne može sa velikom preciznošću da se kaže do kog stepena GMO hrana može da bude opasna, ali su se određena štena dejstva već ispoljila.


Prema rečima američkog molekularnog biologa Džona Fagana, koji je bio jedan od učesnika Međunarodne konferencije o GMO održane u oktobru u Beogradu, SAD imaju najdužu istoriju konzumiranja GM hrane, mada istaživanja o njenom dejstvu na zdravlje nisu rađena, "pokazalo se da nešto sa tim nije u redu".


Genetički modifikovani organizam je onaj u čije je gene umetnut DNK neke druge nesrodne vrste, koje u prirodi ne mogu da se ukrštaju, a za biljke, to znači umetanje gena neke životinje, kako bi bile otporne na štetočine i korov.

Fagan je podsetio da je reč, pre svega, o firmama koje proizvode hemijska sredstva za zaštitu biljaka i kojima je jedini cilj stvaranje profita, pa nisu zainteresovane za posledice. Tamo gde raste GMO, stvaraju se superkorovi, pa su za njihovo uništavanje potrebna sve jača hemijska sredstva, što je izazvalo bolesti kod ljudi.


On je naveo primer posejanog GMO kukuruza u Brazilu, pored koga je počeo da niče superkorov, koji nije bilo moguće uništiti običnim herbicidima, već je bilo potrebno dodavati sve veće i veće količine otrova. To je potpuno uništilo zemljište, pa se i GMO kukuruz pretvorio u korov.


Slična situacija je bila u Meksiku, pa su sudovi zabranili njegovo gajenje. Fagan je naveo da su SAD nekada izvozile velike količine pirinča u EU i Japan, ali od kad su počele da gaje GMO pirinač, na poljima pored Misisipija, ta su tržišta izgubile, s obzirom na to da je u proizvodu pronađena veća količina štetnih materija po zdravlje.


On je naveo i da su stanovnici Argentine imali probelema sa zdravljem, i da se nije povećao samo broj obolelih od najtežih bolesti, već i broj siromašnih sa 15 na 46 odsto pošto se smanjio broj drugih useva na račun GMO soje.


Fagan smatra da Srbija apsolutno treba da zaštiti sebe, kao što su to već učinile Nemačka, Italija i Francuska.


Samo 20 godina pošto je 1953. godine otkrivena trodimenzionalna struktura DNK, Herbert Bojer i Stenli Koen su stvorili prvi uspešni rekombinantni DNK organizam. Američka agencija za hranu i lekove odobrila je 1982. godine prvi genetski lek - oblik ljudskog insulina koji proizvodi bakterija.


Prvi testovi u oblasti genetski modifikovanih biljaka (duvan) su sprovodeni u Belgiji 1986. godine, a 1987. prvi testovi u oblasti genetski modifikovanih useva (duvan i paradajz) u SAD.


Devedesetih godina, pojavile su se prve komercijalne GM biljke - duvan, paradajz i paprika, ali se od njihovog gajenja odustalo jer su bili bezukusni. Danas se gaje uglavnom GM industrijske i krmne biljke, a najviše soja i kukuruz, a nešto manje pamuk i uljana repica.


U Evropi je prvi genetski modifikovan usev- duvan, odobren u Francuskoj 1994. godine. Godine 2000. je 130 zemalja odobrilo Međunarodni protokol biološke bezbednosti, koji se zalaže za obeležavanje genetski modifikovanih useva, ali i dalje treba da bude ratifikovan od strane 50 zemalja, pre nego što stupi na snagu.


Prema podacima iz 2012. godine, GMO proizvodi se gaje u svetu na 170 miliona hektara, najviše u SAD, Kanadi, Južnoj Americi i Indiji i Kini koje imaju više od dva miliona hektara pod GMO zasadima, navela je stručnjak Instituta za kukuruz dr Snežana Mladenović Drinić.


Ona je dodala da postoji rizik da može doći do prenosa gena sa GMO biljaka na komercijalne ili organske useve, ili na korove, pa da se stvore superkorovi. Drinićeva je precizirala da GMO gene mogu da prenesu insekti putem polena.


Sve to je izazvalo zabrinutost ljudi i u Srbiji, pa su ekološke organizacije održale proteste pred Skupštinom, zahtevajući da se ne menja Zakon o GMO. One su taj svoj zahtev prosledile i predsedniku Republike.


Odbor za prirodnu sredinu, javno zdravlje i bezbednost hrane pri Evropskom parlamentu odlučio je početkom decembra, da i ubuduće mora biti označen med, koji sadrži polen genetski modifikovanih biljaka.

PROIZVOĐAČI GMO

Najpoznatije biotehnološke kompanije koje se bave proizvodnjom i plasmanom GMO -a su Monsanto, Bayer, Syngenta, Dow Agro Sciences...

Izvor: Tanjug
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Patentiranje GM semena, kako je sve počelo

1_zpsa44f0f84.jpg


Prvi put su 1972. spojeni DNK dva različita organizma što označava početak nove naučne discipline nazvane genetski inženjering.

Iako je genetski inženjering star preko 30 godina on se još uvek smatra novom tehnologijom. Mogućnosti su neiscrpne ali se efekti i dobri i loši, ne mogu sagledati u tako kratkom periodu. Posledice manipulisanja genima mogu se spoznati tek kroz nekoliko generacija potomaka.

Velike korporacije iza kojih stoje velike države, žure da što pre komercijalizuju nova otkrića, ne vodeći računa kako će se novi organizmi odraziti na životnu sredinu.

Nakon što su napravljeni, tvorci ovih “unapređenih” organizama poželeli su da patentiraju svoje izume. Međutim, tu se javlja pre svega etički problem, kako patentirati nešto što je produkt prirode ili živo biće?

Nakon prvobitnog otpora, američki sud je napravio veliki presedan i dozvolio patentiranje živih organizama.

Prelomni trenutak za budući eksplozivni rast i razvoj biotehnološke industrije desio se 1980. u SAD kada je u slučaju Dajmond protiv Čakrabartija (Diamond vs Chakrabarty), tesnom većinom (5:4), Vrhovni sud presudio u korist patentiranja živih organizama (u ovom slučaju to se konkretno odnosilo na genetski modifikovanu bakteriju), pod obrazloženjem da je vlasnik patenta uveo novi genetski materijal u ćeliju bakterije i na taj način stvorio nešto što nije proizvod prirode, te je shodno tome podložno patentiranju.

Na temelju te odluke, pet godina kasnije (1985.), Služba za patente i robne marke SAD (U.S. Patent and Trademark Office, USPTO) odlukom u slučaju Ex Parte Hibberd otvorila je vrata patentiranju biljaka koje se razmnožavaju polnim putem. To je, dalje, omogućilo da se biljke tretiraju kao „pronalasci“, farmeri onemoguće da čuvaju i presađuju seme i spreči slobodno naučno izučavanje bilo koje patentirane vrste.

Posle ovoga industrija je počela ubrzano da proizvodi i patentIra gotovo sve. Počelo je od genetski modifikovanih organizama, a danas je moguće patentirati gene, novopronađene ali i već postojeće samo izmeštene u nove uslove. Postavlja se pitanje gde su granice. Da li kroz nekoliko decenija možemo da očekujemo da se ljudski geni i DNK na istovetan način takođe patentiraju i masovno proizvode?

Divlji srodnici biljaka koje se genetski modifikuju se najvećim delom, ako ne i u potpunosti, nalaze na teritorijama siromašnih zemalja i dostupni su za korišćenje bez nadoknade. Pretpostavimo da se gen izolovan iz divlje biljke ugradi u novu GM biljku, novostvorena GM kompanija patentira i kasnije prodaje državi seme iz koje je besplatno dobila gen. Ovo predstavlja direktnu eksploataciju i na indirektan način privatizaciju javnih resursa.

Vrh apsurda genetskog patentiranja je veliki broj parnica koje vodi uglavnom kompanija Monsanto protiv poljoprivrednika u različitim zemljama.

2_zps58a0f00e.jpg


Krajem devedesetih godina prošlog veka Monsanto je ušao u Indiju na velika vrata sa genetski modifikovanim semenon Bt pamuka. Uz svesrdnu podršku medija i lokalnih (a i federalnih) uprava, Monsanto je krenuo sa prodajom ovog semena za koje je tvrdio da daje veći prinos i da je otporno na štetočine i sušu. Uz seme se, naravno, prodavao i Monsantov herbicid.

Međutim, pokazalo se da su data obećanja neodrživa u praksi, suša je ugrožavala prinos, a i cene pamuka su globalno padale. Seme GM Bt pamuka bilo je 10 puta skuplje od semena tradicionalnog pamuka a moralo je, za razliku od tradicionalnog semena, da se svake godine ponovo kupuje bilo zbog ugovora, bilo zbog ugrađenog terminator gena (seme je dizajnirano tako da se sledeće godine samouništava i ne može da se koristi).

U cilju promcije GM semena država je zabranila distribuciju iz domaćih banki semena, tako da su polako izbačena iz upotrebe tradicionalna semena po indijskim selima. Da bi opstali, seljaci su počeli da dižu kredite kod banaka, a sve češće nisu mogli da ih otplaćuju.

Od 1997. počeo je enormni rast broja samoubistava među indijskim seljacima. U periodu od 1997. do 2008. procenjuje se da je samoubistvo izvršilo oko 200.000 poljoprivrednika, što predstavlja najveći talas samoubistava u istoriji

Dr Vandana Šiva (Vandana Shiva), lider pokreta za izbacivanje Monsanta iz Indije, napisala je u svom članku “Samoubilačka ekonomija korporativne globalizacije” iz 2004. da, umesto da siromašni seljaci imaju pristup besplatni tradicionalnim semenima, oni moraju svake godine da se zadužuju da bi kupili seme, sve dok dug ne postane neotplativ, što ih navodi da prodaju svoje bubrege ili izvrše samoubistvo. Iako Monsanto tvrdi da nema veze sa ovim samoubistvima, mnogi analitičari tvrde da ima. Ovde treba imati u vidu i indijski zakon o nasleđivanju koji važi za hindu zajednicu (a njih najviše i ima). Taj zakon predviđa da dug umrlog ne nasleđuju potomci. To znači da banke i Monsanto ne mogu na osnovu duga preuzeti imanje onoga koji je umro ili se ubio, već imanje nasleđuju supruga i deca bez duga.

3_zps13f771a2.jpg


Kompanije koje komercijalno proizvode GMO, kao što su Monsanto, DuPont, Dow itd., tesno sarađuju ili su u partnerskim odnosima sa kompanijama koje se bave proizvodnjom hrane, kao što su Nestle, Pepsi, Coca-cola, Heinz i mnoge druge, tako da zagovornici GM hrane čine veliki i moćni lobi.

GMO u Srbiji

Vikiliks je objavio poruku u kojoj je pisalo da je srpska skupšina u maju 2009. usvojila veoma restriktivan zakon po kome je zabranjeno gajenje, korišćenje i tranzit GMO i da taj zakon nije kompatibilan sa STO (Svetskom Trgovinskom Organizacijom). Pošto su iz ambasade izrazili zabrinutost zbog donešenog zakona dobili su uveravanja od Ministra za poljoprivredu Saše Dragina da će sve uraditi da se zakon promeni do jula. U poruci je rečeno da ambasada ima informacije iz ministarstva da Dragin neće dozvoliti da se zakon promeni jer želi da zaštiti domaće proizvođače prirodne soje. Takođe je rečeno da su američkoj ambasadi ministri Mlađan Dinkić i Jasna Matić obećali da će pogurati promenu zakona, Dinkić je obećao i angažman premijera Cvetkovića.

I danas se krijumčari GM soja, čak i GM kukuruz ali nema pouzdanih podataka u kom obimu. Kada se otkriju GM usevi, oni se na licu mesta uništavaju.

Ukoliko se gajenje i korišćenje GM hrane ozakoni u Srbiji, da li će Monsanto i kod nas da primeni Brazilski recept i naplati licencu za svu GM soju i GM voće, koji su krijumčareni ili uvezeni na crno?

U EU, zakon za zaštitu potrošača je uspostavio standard, koji važi i kod nas, da ako neki proizvod ima 0,9 odsto GM mora biti obeležen.

EU je dozvolila uvoz ovih proizvoda, ali pod uslovom da prođu kroz stroge kontrole i da budu jasno obeleženi, što na pr. u Americi nije slučaj jer se ovi proizvodi smatraju neškodljivim po ljudsko zdravlje pa ih nije potrebno odvajati i obeležavati.

2000. godine je naša tadašnja vlada prihvatila donaciju Amerike od 50.000 tona genetski modifikovane soje. Danas se procenjuje da je pod sojinom sačmom više od nekoliko hiljada hektara.

Poslednjih desetak godina u Srbiji se proizvodi genetski modifikovana soja kojom se hrani stoka. Ovakvu soju seljaci seju na svojim njivama isključivo zbog nižih troškova proizvodnje. Taj problem traje već nekoliko godina i neodlučnost države da uništi te useve doprinela je tome da se broj hektara pod GM sojom sve više širi.

Do sada se verovalo da sa GM sojom građani Srbije dolaze u dodir samo preko uvoznog mesa i mesnih prerađevina, ali redovne inspekcije Ministarstva poljoprivrede pokazala je da ovu kulturu gaje mnogi ratari širom Srbije.

Jedini način da se spreči da genetski modifikovana hrana dospe do rafova u prodavnicama jeste intervencija nadležnih na njivi koja je do nije bila dovoljno revnosna.

Zaključak:

O GM organizmima, nažalost, ne znamo dovoljno da bi mogli da sa sigurnošću kažemo da nisu štetni po ljudsko zdravlje, a eksperimenti rađeni na pacovima to i pokazuju.

Pozivanje na pravila EU i njihov zahtev da ukoliko ne prihvatimo GMO nećemo moći da uđemo u uniju, nije dobar argument jer je 50 odsto zemalja EU zabranilo proizvodnju i korišćenje ovih organizama.

Obećanje kako će naši poljoprivrednici profitirati od GM semena, takođe ne stoji, jer su troškovi proizodnje GM proizvoda iz godine u godinu sve viši, (računajući legalno plaćanje semena svake godine i velike količine herbicida za uništenje korova) dok je cena tih istih proizvoda na berzi sve niža. (i u odnosu na konvencionalno gajene i u odnosu na organski uzgajane proizvode)

Postavlja se pitanje ko bi na kraju imao koristi od ozakonjenja GMO u Srbiji?

Izvor: Plezirmagazin.net
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Truju nas po zakonu

Država već petu godinu odlaže primenu zakona koji nalaže detaljna ispitivanja štetnosti pesticida.

1_zps3b72af43.jpg

- Čak 70 odsto poljoprivrednih proizvoda tretira se nedovoljno ispitanim pesticidima sumnjivog kvaliteta, za koje nismo sigurni kakve posledice imaju po zdravlje i okolinu - upozorio je Siniša Ilinčić, predstavnik Udruženja inostranih proizvođača sredstava za zaštitu bilja.


Još 2009. usvojen je zakon koji predviđa kompletnu toksikološku dokumentaciju za pesticide, ali je njegova primena odložena za 1. januar ove godine, kako bi se proizvođačima dao rok da izvrše ispitivanja. Za tih pet godina, ne samo da nije kompletirana nijedna dokumentacija o sadržaju i dejstvu otrova, već je registrovano još nekoliko stotina novih pesticida.

- Nadali smo se da će od 1. januara ovaj problem biti rešen, ali je pre desetak dana objavljen vodič koji omogućava još četiri godine registracije pesticida sumnjivog kvaliteta. Država ovakve odluke pravda željom da zaštiti domaću proizvodnju pesticida, što je apsurdno jer ona ne postoji - rekao je Ilinčić na NIN-ovom fokusu “Agrarna politika Srbije”.


Odgovor iz Ministarstva poljoprivrede zašto se odlaže primena zakona juče nismo dobili.


- Više od 90 odsto pesticida uvozimo, jer su ovde ugašene fabrike koje su se bavile tom proizvodnjom - potvrdio je sekretar odbora za agrar Privredne komore Srbije, Milan Prostran.


Dok se u EU pesticidi pre puštanja u promet ispituju deset godina, na našem tržištu mogu da se nađu već posle dve, a Srbija je među vodećim evropskim zemljama po potrošnji pesticida. U trci za prinosima poljoprivrednici često bez kontrole koriste hemikalije čiji se otrovi zadržavaju u plodovima koje jedemo.


- Poljoprivreda u Srbiji je usitnjena, pa proizvođači nemaju zaposlene stručnjake za prskanje voća i povrća. Pesticidi se masovno koriste, a pošto su skupi, mnogi upotrebljavaju iste preparate i za voće i za povrće, što je opasno. Kako bi smanjili troškove kupuju pesticide i na sivom tržištu - kaže Miloš Milićević, inženjer zaštite bilja, i dodaje da se pesticidi u zemlji zadržavaju i do 20 godina.

Izvor: Blic Online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Inspektori kreću sa uništenjem njiva pod genetski modifikovanim semenom


GMO se tajno gaji najviše u Mačvi, Sremu i Bačkoj

Beograd Inspektori koji kreću u kontrolu parcela već imaju mapu na kojoj se nalaze sve „crne tačke“ na kojima se već godinama gaji GM soja.

1_zpsa00f953a.jpg


Fitosanitarna inspekcija kreće u kontrolu oko 2.000 parcela zasejanim sojom, potvrđeno je „Blicu“ u Ministarstvu poljoprivrede.

Ovogodišnja kontrola biće prvenstveno sprovedena u okruzima koji su prethodnih godina bili „najproblematičniji“, odnosno u kojima je već gajena genetski modifikovana soja. Značajnije prisustvo GM soje prethodnih godina je primećeno u mačvanskom, zapadnobačkom, južnobačkom i sremskom okrugu i u okolini Beograda.

Inače, u kontroli useva fitosanitarni inspektori koriste proteinske test trake kojima mogu vrlo brzo da otkriju prisustvo GMO.

- Kada otkrijemo genetski modifikovanu soju, GPS uređajima utvrđujemo koordinate parcela na kojima se ona uzgaja kako bismo u službama katastra saznali ko su njihovi vlasnici. Kada i naknadni izveštaj laboratorije potvrdi prisustvo GMO, donosimo rešenje kojim se nalaže uništavanje useva i pokretanje kaznenih mera protiv uzgajivača - kažu za “Blic” u Fitosanitarnoj inspekciji i dodaju da sva količina GM soje mora da bude uništena pre nego što sazri i postane spremna za žetvu.

Uzgoj GM soje mogao bi ozbiljno da uzdrma domaću proizvodnju klasične soje koju tržište Evropske unije i želi. Zato proizvođači soje u Srbiji i apeluju da se kazne od 30.000 do 50.000 dinara, a koliko plaćaju oni koji gaje GMO soju, značajno uvećaju.

Onaj na čijoj njivi se otkriju GM usevi plaćaju troškove njihovog uništavanja i više nema prava ni na kakve povlastice od države, poput subvencija ili povoljnijih kredita.

Lane je u Srbiji nađena GM soja na 23 hektara, što je četiri odsto kontrolisanog uzorka. Na osnovu tog uzorka, stručnjaci procenjuju da je u Srbiji najmanje 3.000 hektara pod GM sojom.

Rizik za građane

2_zpsdd2535f8.jpg


One kod kojih se u više navrata pronađe GM soja trebalo bi dodatno ozbiljno kazniti, jer uključuju GM soju u lanac industrije stočne hrane i preko toga i u ljudsku ishranu - kaže agroekonomista Miladin Ševarlić.

Izvor: Blic Online
 
ADMINISTRATOR
Učlanjen(a)
11.10.2009
Poruka
66.917
sliDSB8A_1070monsantoinormal_jpg_550x0_.jpg






Mnogi potrošači u SAD ne znaju da FDA ne zahteva da se genetski modifikovana hrana označava.

Razlog tome je taj što je FDA odlučila da tebe, dragi potrošaču, nije briga da li je paradajz koju jedeš ukrštena vrsta s žabljim genima kako bi postala otpornija na hladnoću.

Neke potrošače možda ne zabrinjava to što jedu „frankenhranu“, ali za one koji mare, evo kako će odrediti da li je voće ili povrće koje kupuju genetski modifikovano.


Evo kako to ide:
Za voće koje je uzgojeno na uobičajeni način (uzgojeno ubrizgavanjem hemikalija), cenovna šifra na nalepnicama će se sastojati od četiri cifre.

Organski uzgajani plodovi sadrže petocifrenu cenovnu šifru ispred koje se nalazi broj 9.
Genetski modifikovani (GM) plodovi imaju petocifrenu cenovnu šifru ispred koje se nalazi broj 8.


Ovi su saveti važni s obzirom da je trenutno više od 80% obrađene hrane u SAD genetski modifikovano.

Mnoge evropske zemlje zabranjuju GM proizvode i proizvodnju (uključujući Austriju, Francusku, Nemačku, Grčku, Mađarsku i Luksemburg).
A vi, dragi potrošači, naučite dobro ove oznake. Koliko sutra, imaćemo ih i na našim rafovima.

Izvor: dnevno.hr
 
ADMINISTRATOR
Učlanjen(a)
11.10.2009
Poruka
66.917
Promet genetički modifikovanih organizama u Srbiji biće dozvoljen najranije za tri godine, saznaje “Blic”. Srbija praktično mora da dozvoli promet (ne i proizvodnju) jer je to uslov za naš ulazak u Svetsku trgovinsku organizaciju (STO).

-q2ktkqTURBXy8zZTM3ODgwOWYzNmM1NTk0Yjc4ZTk0ZDBhNjAyZDAxNy5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA

Foto: Shutterstock
Pitanje da li će se GMO naći u slobodnoj prodaji u Srbiji i kada već godinama zaokuplja javnost, a odgovor se konačno nazire. Prema nezvaničnim saznanjima “Blica”, novi zakon o GMO, prema kojem će biti dozvoljen promet, ali ne i uzgoj ovakvih organizama, planiran je za 2020. godinu. Do tada bi Savet za bezbednost hrane, koji je formiran u maju, trebalo da odredi pod kojim uslovima će Srbija dozvoliti trgovinu GMO proizvodima.


Ministar poljoprivrede Branislav Nedimović najavio je prilikom formiranja Saveta da bi bilo kakva politička odluka, pre stručne, bila preuranjena, i dodao da je važno da “tu ne pogrešimo”. Ipak, spuštanje rampe na trgovinu GMO je sasvim logično pošto se sa sadašnjim zakonom, koji ga u potpunosti zabranjuje, Srbija ne može naći u STO. Takođe, ovakva odluka je i poželjna jer će zakonom biti propisana obaveza da GMO proizvodi budu obeleženi, što znači da građani više neće sumnjati u poreklo namirnica. Dakle, potrošači će jasno birati između GMO i klasičnih proizvoda.

U Ministarstvu poljoprivrede ističu da će posebnu pažnju obratiti na sve rizike:

- Izrada novog Zakona o GMO trenutno nije na dnevnom redu ministarstva. A ako bude, u njegovu izradu će biti uključena stručna i građanska javnost, pri čemu će zdravstvena bezbednost stanovništva biti apsolutno prioritet.

Direktor Udruženja “Žita Srbije” Vukosav Saković naglašava da Srbija pre ili kasnije mora da učini ustupke prema GMO.

- Ako želimo da uđemo u Svetsku trgovinsku organizaciju, moramo da dozvolimo promet GMO. Uostalom, to su uradile i zemlje Evropske unije. Pitanje je samo kada ćemo i kako to uraditi. Najbitnije je da zabranimo uzgoj GMO i da sačuvamo našu proizvodnju i proizvode i naplatimo ih na svetskom tržištu. Zato je značajno da kada dozvolimo promet, GMO proizvodi budu jasno obeleženi kako bismo znali o čemu se radi - kaže Saković.

Petar Bogosavljević iz Udruženja za zaštitu potrošača zalaže se za donošenje zakona kojim bi se organski i konvencionalni proizvodi zaštitili od genetički modifikovanih.

- Potrošači ne smeju da budu eksperiment za proizvode nastale ukrštanjem biljnog i životinjskog sveta. Problem je što se posledice korišćenja takvih proizvoda mogu osetiti tek kasnije, u drugoj ili trećoj generaciji. Zato bi trebalo iskoristiti pamet naših genetičara kako bi se rizik izbegao - objašnjava Bogosavljević.

Proizvodnja opasna zbog pesticida

Za razliku od prometa, proizvodnja GMO bi mogla da ima negativne posledice. Naime, širenjem genetički modifikovanog semena širi se i paleta hemijskih sredstava za zaštitu. Ta sredstva su, upozoravaju stručnjaci, krajnje neprijateljska prema originalnim vrstama i to u dugom periodu. Najpoznatiji je “roundap” pesticid, zasnovan na veoma otrovnom glifosatu, a gotovo sav GMO materijal iz palete najpoznatijeg svetskog proizvođača “Monsanta” nosi oznaku “roundup ready”, što ga, za razliku od originalne vrste, čini otpornim na glifosat. Upotreba takvih pesticida uništila bi nekoliko generacija organskih vrsta, tvrde stručnjaci. Kod proizvodnje je problem i što seme svake naredne godine morate kupovati od proizvođača od koga ste kupili prvi put, zbog čega postajete zavisni od njega.


izvor: blic.rs
 
Natrag
Top