Ko je Isus Hristos?

Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Ko je Isus Hristos?


Ko je Isus Hristos? Za razliku od pitanja, "Da li Bog postoji?", jako malo ljudi se pita da li je Isus Hristos postojao. Generalno je prihvaćeno da je Isus zaista bio čovek koji je hodao zemljom, u Izraelu, pre skoro 2000 godina. Debata nastaje kada se počne raspravljati o Isusovom potpunom identitetu. Skoro svaka velika religija uči da je Isus bio prorok, ili dobar učitelj ili pobožan čovek. Problem je u tome da nam Biblija kaže da je Isus bio beskonačno mnogo više od proroka, dobrog učitelja ili pobožnog čoveka.

C.S. Luis i svojoj knjizi Klasično Hrišćanstvo piše sledeće: "Ovde pokušavam da izbegnem najveću glupost koju neko može da kaže kada govori o Njemu [Isus Hristos]: "Spreman sam da prihvatim Isusa kao velikog moralnog učitelja, ali ne prihvatam Njegovo tvrđenje da je Bog." Tako nešto ne bismo smeli da kažemo. Čovek koji bi bio samo čovek i rekao stvari koje je Isus rekao, ne bi bio veliki moralni učitelj. On bi bio ili ludak – na istom nivou kao i onaj koji tvrdi za sebe da je tvrdo kuvano jaje – ili đavo iz pakla. Morate da se odlučite. Ovaj čovek ili je bio i jeste Sin Božiji, ili je ludak, a možda nešto i gore....Možete da ga zatvorite kao ludaka, možete da ga pljujete i da ga ubijete kao demona, ili možete da padnete pred Njegove noge i nazovete ga Gospodom i Bogom. Ali nemojte nastupati sa takvim pokroviteljskim i besmislenim tvrđenejm da je On bio veliki učitelj ljudi. On nam to nije ostavio nedorečenim. Nije ni nameravao.”

I onda, ko Isus tvrdi da jeste? Šta Biblija kaže ko je On bio? Pogledajmo prvo Isusove reči u Jovanu 10:30, “Ja i Otac jedno smo.” Na prvi pogled, ovo možda ne izgleda kao tvrdnja da je Bog. Međutim, pogledajmo na reakciju Jevreja na Njegovu izjavu, “Odgovoriše mu Judeji: za dobro delo te ne zasipamo kamenjem, nego zbog hule na Boga, što se ti – kao čovek – gradiš Bogom” (Jovan 10:33). Jevreji su Isusovu izjavu razumeli kao tvrdnju da je Bog. U stihovima koji slede, Isus nikada nije ispravio Jevreje govoreći , “Ja nisam tvrdio da sam Bog.” To ukazuje da je Isus zaista govorio da je Bog kada je izjavljivao, “Ja i Otac jedno smo” (Jovan 10:30). Jovan 8:58 je drugi primer. Isus je izjavio, “ Reče im Isus: zaista, zaista kažem vam: ja postojim pre nego što se Avram rodio!” I iznova, kao odgovor na ovo, Jevreji su uzeli kamenje u pokušaju da Ga kamenuju (Jovan 8:59). Isus proglašava svoj identitet izrazom “Ja sam” koji je direktna primena starozavetnog imena za Boga (Druga Mojsijeva 3:14). Zašto bi Jevreji želeli da kamenuju Isusa ako On nije rekao nešto što su oni verovali da je bogohulno, u ovom slučaju, tvrdnju da je Bog?

Jovan 1:1 kaže da “Bog beše Reč.” Jovan 1:14 kaže “Reč se ovaploti.” Ovo jasno pokazuje da je Isus Bog u telu. Toma, jedan od učenika ja izjavio u vezi sa Isusom, “Gospod moj i Bog moj” (Jovan 20:28). Isus ga ne ispravlja. Apostol Pavle Ga opisuje kao, “…velikog Boga i Spasitelja – Isusa Hrista (Tit 2:13). Apostol Petar kaže isto, “…našeg Boga i Spasitelja Isusa Hrista” (2 Petrova 1:1). Bog Otac svedoči o potpunom Isusovom identitetu rečima "Za Sina pak: "Tvoj presto Bože, stoji u sve vekove i žezlo tvoje pravosti je žezlo tvoga carstva."" Starozavetna proročanstva najavljuju Njegovu božansku prirodu, “Jer nam se rodi dete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti Divni Savetnik, Bog Silni, Otac Večni, Knez Mira.”

Tako, kao što je C.S. Luis zaključio, verovati da je Isus bio dobar učitelj ne postoji kao mogućnost. Isus je jasno i neporecivo tvrdio da je Bog. Ako On nije bio Bog, onda je bio lažov, i samim tim nije bio prorok, dobar učitalj ili pobožan čovek. U pokušaju da umanje značaj Isusovih reči, moderni “sholastici” tvrde da “istinski istorijski Isus” nije rekao mnoge od stvari koje mu Biblija pripisuje. Ko smo mi da se raspravljamo sa Božijom Rečju u vezi onog što Isus jeste ili nije rekao? Kako jedan “sholastik” dve hilade godina posle Isusa može da ima bolji uvid u ono što je Isus jeste ili nije rekao nego oni koji su sa njim živeli, služili i koji su učili od Njega samog (Jovan 14:26)?

Zašto je pitanje u vezi Isusovog paravog identiteta toliko važno? Zašto je bitno da li Isus jeste ili nije Bog? Najvažniji razlog zbog koga Isus treba da je Bog, je taj da u slučaju da nije Bog, Njegova smrt ne bi bila dovoljna da plati kaznu za grehe čitavog sveta (1 Jovanova 2:2). Samo je Bog mogao da plati tako veliku kaznu (Rimljani 5:8; 2 Korinćanima 5:21). Isus je morao da bude Bog da bi mogao da plati naš dug. Isus je trebalo da bude čovek da bi mogao da umre. Spasenje je dostupno jedino kroz veru u Isusa Hrista! Isusova božanska priroda je razlog zašto je On jedini put ka spasenju. Isusova božanska priroda je razlog zašto je On objavio, “Ja sam Put, i Istina i Život: niko ne dolazi k Ocu - sem kroz mene” (Jovan 14:6).

Izvor: odlomak iz knjige "Klasično hrišćanstvo"
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Prvo, da li je postojao; nema dokaza o tome.
a sve ostalo su spekulacije na temu.


Slavica Šetina,žena koja se 30 godina bavi istraživanjem biblije kaže da bi mnogi shvatili,a i prihvatili određene stvari i pojave,moraju da budu upućeni.
Evo šta ona kaže:
Poslednjih 100 godina, o Isusu Hristu je napisano toliko tekstova i
knjiga da se to ne može ni izbrojati, a kamoli sistematizovati. Ono što
više zabrinjava je činjenica da je teško zaključiti šta je od toga
istina, a šta plod mašte.
Naučnik Albert Švajcer je, u svom delu „Von Reimarus zu Wrede“, objavljenom u Nemačkoj 1906. godine,razvio tezu da je Isus, po Isusovom ličnom mišljenju bio jevrejski Mesija, koji je sam izazvao svoju smrt, očekujući da će rezultat biti manifestacija njega kao „Pomazanika“ Izraela. Britanski naučnik Lorens Gardner je dvadeset godina istraživao Isusovu lozu. Tvrdio je da je Isus bio oženjem Marijom Magdalenom, koja je bila apostol i obdarena znanjem, vizijom i duhom. Gardner je zaključio, da su imali troje dece:Justusa, Josifa i kćerku Tamar.
Život sam posvetila,istraživanju Biblije. Jevanđelja su mi otvorila put ka (nekoj) istini.
Svaka Hristova rečenica u Jevanđeljima ima duboko filozofsko značenje.
To svedoči da je Isus bio visoko umno biće.
Istraživače je,uglavnom, zanimala Hristova priroda - da li je Hrist, Božiji sin, ili,da li je vaskrsnuo i postigao vaznesenje?
Ovakvo usmerenje je posledica činjenice da nismo pravilno ovladali znanjem. Ne shvatamo da,svuda oko nas vlada – princip kauzaliteta (uzročno posledične veze).Prema tom principu, Bog je uzrok, a posledica su vaznesenji i vaskrsenje - najuzvišeniji izraz snage ljudskog uma. Jednostavnija slika tog principa smo mi – mi smo različite pojave uzroka k'posledici.
Naravno, uz Hrista je vaznesenje i vaskrsenje. On je, uz rečeni umni uzlet, zaista, Sin Božiji. Hrist je dosegao ono što treba da je cilj svakog od nas. On (cilj) čini našu obavezu da, u trećoj dimenziji,stvaramo od sebe Bogočoveka - radi sjedinjenja s Apsolutom.

Hrist je uspeo u tome - dovodeći svoj Um do savršenstva. Postao je potpuna pozitivna realnost bez granica u stvarima koje ga okružuju.Treba znati da je put do Bogočoveka dug i mukotrpan. Na tom putu, čovek mora da bude sam. Samo tako on svoje unutrašnje kvalitete može da dovede do savršenstva. A kad ne uspemo da dostignemo vaznesenje,vračaćemo se u drugo telo. To ćemo ponavljati sve dotle dok ne izgradimo svoj „Atom života“. To je ono što je postigao Hrist: postao je - Bogočovek.
U Jevanđelju po Luki, gl. 14, 23 i 24; Hrist poručuje:
„I reče gospodar sluzi: izađi na putove i među ograde, te nateraj da dođu da mi se napuni kuća“.
„Jer vam kažem da ni jedan od onih ljudi neće okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanih, ali je malo odabranih“.

Reklo bi se da Hrist govori o ovozemaljskoj svakodnevnici. Ali, nije tako! Značenje je uzvišenije. Isus nam skreće pažnju da smo svi pozvani u Carstvo nebesko, ali će samo nekolicina od ljudi uspeti da prođe put do Njega – Carstva Nebeskog! Da je taj put jednostavan i lak, onda bismo mnogi tamo stigli. Taj put je težek, ali mi ne smemo, zbog teškoća, odustajati od tog svetog cilja. Mit o Sizifu, upravo nam
govori, koliko muka i pokušaja do Carstva nebeskog, a onda ispočetka. Moramo se vraćati na početak, sve dok ne shvatimo da Bog - niti kažnjava, niti nagrađuje. Kazna i nagrada su posledice našeg slobodnog delovanja. Mi gradimo svoj životni program i, u toj izgradnji,prolazimo kroz evoluciju: od gmaznog, preko sisarskog do ljudskog dela mozga!
Kada se stigne do ljudskog dela mozga, onda je čovek spreman da sagleda
razliku dva puta – put zla i put dobra. I tada zadržavamo svoju slobodu, da biramo između dva puta. Sve dok ne shvatimo da sami gradimo program svog života i da nas samo pozitivni kvaliteti, bez granica,dovode u Carstvo Nebesko, ne možemo iz ove dimenzije. Jedan od prvih, i najednostavnijih, koraka za njeno prevazilaženje je uklanjanje negativnih postupaka. Moramo ih se osloboditi i iskreno se, zbog njih,pokajati. Iskreno, iz srca. Na to nas je Hrist uputio jednostavnim rečenicama u:
Jevanđelju po Luki, gl. 15, 10 i 18 i 20 i 21 i 22 i 23 i 24;
„Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijima za jednog grešnika koji se kaje“.
„Ustaću i idem ocu svojemu, pa ću mu reći: oče! sagreših nebu i tebi“.

„ I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga
otac njegov, i sažali mu se, i potrča zagrli ga i celiva ga“.
„A sin mu reče: oče! sagreših nebu i tebi, i več nisam dostojan nazvati se sin tvoj“.
„A otac reče slugama svojim: iznesite najlepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na nogama“.
„I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo“.
„Jer ovaj moj sin beše mrtav, i ožive; i izgubljen beše, i nađe se. I stadoše se veseliti“.

Iz ovog Hristovog kazivanja u parabolama, možemo zaključiti da se Bog, koji je u nama, raduje i oprašta - kada shvatamo da smo pogrešili i da želimo na pravi put. To je put muka, na kojem se pročiščava naš moral – postaje uzvišen i, na kraju kristališe. Hrist je tu uzvišenost postigao. Došao je na vrh Sizifovih stepenica i otišao iz ove dimenzije.Postao je deo Božanstva - koje natkriljuje svačiju svest.
Kada se u prvoj Zapovesti kaže: „...nemoj imati drugih bogova uzame“, da li to znači da je Jehuva jedini Bog, ili da je glavni Bog?
Mada se ova zapovest često tumači obavezom na isključenje drugih bogova, uverena sam da ona ne poriče njihovo postojanje – uz to, ne poriče ni egzistenciju drugih religija. Zapovest treba shvatiti samo kao zahtev na potpunu pokornost Izraela - svom sopstvenom Bogu.

Čoveku kao umnom biću, lakše je da veruje, nego da sam istražuje izaključuje. Zato su stvoreni religiski sistemi – oni su kulturna baština Civilizacije. Kada misao, kao vid energije, uspe da upravlja svim stvarima i da se služi svih stvarima, pomoću svih stvari, onda treba da smo sigurni da je u pitanju Božanstvo.
Rečeno formiranje i kristalizacija Uma počinje kad čovek misli, pa veruje. I o
tome nam je pisano u Bibliji. Misli su nešto duboko, nešto postojano, a ne ono što će iščeznuti pri bezazlenom (intelektualnom) naporu. Kod Isaije, sledi rečenica: (gl. 2, 2;)
„Prođite se čoveka, kojemu je dah u nosu; jer šta vredi?
Naravno,
Isaija je to objasnio figurativno. Čovek kada misli – on rasuđuje.Analizira. Analizirajući pojave oko sebe, usavršavamo misao – ona se tada počinje kristalizovati, gradeći naš Um. On odmah nalazi mesto verovanju. Kada veru primamo, kao duboka umna bića, onda je ona snažna i svrhovita. Tada smo u stanju da sagledamo njene principe i da njenom zakonitošću uočimo svoje unutrašnje bogastvo. Vera nas voditi pravim putem - k’ljubavi, istini i pravdi; u vaskrsenje i vaznesenje. I o tome nam Hrist govori. Naćićemo Njegove reči u Jevanđelju po Jovanu, ’da se razumom sve postiže’.
Mojsije je, razumom i verom, uspeo da izvede svoj narod iz Egipta i da ga održi na putu kroz pustinju.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
28.05.2009
Poruka
6.661
Ana_ana,baš me pratite na drugim forumima i citirate ono što sam ja postavio.
Isus je postojao i zabeležio ga je i istoričar Tacit.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ja želim da verujem da je zaista postojao i mislim da jeste.
Ne treba mi dokaz o tome.
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Ana_ana,baš me pratite na drugim forumima i citirate ono što sam ja postavio.
Isus je postojao i zabeležio ga je i istoričar Tacit.

Ne pratim ja nikoga sem sebe same,osim toga gde piše šta si ti postavio jel imaš autorsko pravo :???:

Naravno da je Isus postojao,ali koji?Postoji i danas Isus,evo moj komšija se zove Isus.
Isus Hrist sin božiji,po bibliji začet od majke device sigurno nije postojao.
 
Učlanjen(a)
08.02.2009
Poruka
3.957
Posto je "SIGURNO" da nije postojao iznesces nam dokaze o tome?;)
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
28.05.2009
Poruka
6.661
Imam eksluzivno pravo na sva izdanja MM Slavice Šetine.
Isus Hrist je i istorijska ličnost,a i Biblijska ličnost.
Stari Zavet je tačniji od Novog Zaveta,koji je pisan u Kumranima.
 
Učlanjen(a)
08.02.2009
Poruka
3.957
U Kumranima su otkrivene knige starog i novog zaveta,kakvo pisanje kakvi bakraci:D:D:D
 
Natrag
Top