Kako poimamo Duh?

LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
"I povikavši Isus iza glasa reče. Oče! U ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. (Luka 23.46)

Mnogo je kontraverzi i nejasnoća oko ovog pojma. Ako je sada uvriježeno mišljenje da duša putuje na nebo - Bogu, a uzimajući u obzir ove Isusove riječi, proizilazi da je duh ustvari duša? Odmah se nameće pitanje: može li duh biti duša? Još kada se pojmu duh doda pridjev: sveti, tek tada nastaje zavrzlama, a pogotovu kada taj Sveti duh nađemo i u Svetom trojstvu. Koliko je to problematično shvatiti, najbolje govori činjenica da se hrišćanska crkva podijelila oko tog ptanja (Filiokve). Imamo li volju pokušati razbistriti, šta je, ustvari, duh, naravno, na način kako to shvata teologija?
 
Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Dusa=psihologija
Duh Sveti=Trece Lice, ipostas Bozija.Kao sto na suncu razlikujes suncev disk, suncevu svetlost i suncevu toplotu, a sva 3 su objedinjena pojmom Sunce, tako i Bog ima 3 svoja Lica:Oca, Sina i Svetog Duha. Hriscanima je dat Sveti Duh kao ucitelj, pomagac, da bi mogli da shvate bozansku prirodu Trojedinog Boga.

Citat u kome Gospod Isus Hristos "predaje duh svoj" oznacava svrsetak Njegove misije koju je imao na zemlji, jer odmah posle te recenice, Isus to kaza.

Filiokve je ucenje katolicke crkve o Svetom Duhu koji ne prihvata Pravoslavna crkva, Simvol vere koji je konačno definisan na Drugom vaseljenskom saboru u Carigradu 381. godine, u kome je ukratko formulisana hrišćanska vera u Boga kao Svetu Trojicu, kod katolika u osmom članu ima dodatak filioque(prevod sa latinskog: i od Sina) koji se odnosi na dogmu o Svetoj trojici. Ova teološka novina o načinu ishođenja Duha Svetoga od Boga Oca na zapadu pojavila u 7. veku i da je to najspornije pitanje u pregovorima sa zapadnim hrišćanima.
„Ovo pitanje je bilo predmet ozbiljnih teoloških analiza već u 13. veku na Lionskoj uniji, ali i u 15. veku na saboru u Ferari i Firenci, ali i u kasnijim razgovorima. U sustini, po ucenju filiokve, Duh Sveti nije posebno Lice Bozije, nego ishodi iz Sina.
razlika_katolici_-_pravoslavci.jpg
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Steta, ne bavim se teologijom pa ne smem da komentarisem :)
Ali zato umes da bacis udicu, da se ja, plavusa, uvek upecam...:)
Ako se ne bavis teologijom, da li si se ikada zapitao kakva je priroda bozanstva koje prihvatas?Npr.kakav je Bog u koga/cega je Buda verovao i zbog koga/cega je onoliko ostao pod drvetom?
E, mene je to zanimalo u vezi Boga u koga verujem.:)
 
Član
Učlanjen(a)
04.01.2010
Poruka
579
Ali zato umes da bacis udicu, da se ja, plavusa, uvek upecam...:)
Ako se ne bavis teologijom, da li si se ikada zapitao kakva je priroda bozanstva koje prihvatas?Npr.kakav je Bog u koga/cega je Buda verovao i zbog koga/cega je onoliko ostao pod drvetom?
E, mene je to zanimalo u vezi Boga u koga verujem.:)

Da, zapitao sam se ali ne znam da li je to za temu duse :(?!
Buda je sedeo pod drvetom jer je zeleo da pronadje nacin kako da otkloni patnju ljudima. Posto je uvideo da ljudi stare, razboljevaju se i pate, trazio je razlog patnje tih ljudi u cilju da pomogne covecanstvu i nasao ga. Usput je pronasao mnogo toga ali njegovo ucenje se zasniva na proucavanju sebe i razloga zbog cega patimo. Odgovor je u svesti coveka. U svesti coveka koji svoju svest ostavlja nalepljenu na um.

A znaci plavusa? wacko2 :give_rose:
 
Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Molim da se piše o temi!
Pa nego o cemu i pisemo nego o temi?!Pitanje prirode Boga je tema!Ucenje o Njegovoj prirodi je tema!Ne moze neko da kaze za sebe da je budista a da ga teologija ne zanima!Tim pre sto su pitanja duha i duse zajednicka za sve koji se izjasnjavaju kao verujuci, a uz to je i u kontekstu pitanje odakle taj duh proishodi...
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
04.01.2010
Poruka
579
Pa nego o cemu i pisemo nego o temi?!Pitanje prirode Boga je tema!Ucenje o Njegovoj prirodi je tema!Ne moze neko da kaze za sebe da je budista a da ga teologija ne zanima!Tim pre sto su pitanja duha i duse zajednicka za sve koji se izjasnjavaju kao verujuci, a uz to je i u kontekstu pitanje odakle taj duh proishodi...

Teologija u slobodnom prevodu znaci ucenje o Bogu. Budisti se ne bave njime tako da nije cudo da budista kaze da ga teologija ne zanima. Jedino sto tokom bavljenja budizmom, covek moze da spozna Boga ali mu to svakako nije bio cilj vec se vise spoznaja javlja kao propratni vid bavljenja duhovnoscu.

Evo sta budisticko ucenje kaze o dusi mada je ono u budizmu poistoveceno sa sopstvom:

SOPSTVO
Možemo reći da postoje dve vrste sopstva – iskustveno sopstvo
(atta paṭilābhā) i metafizičko sopstvo. Iskustveno sopstvo jeste
ono koje pojedinac doživljava – svoje misli, osećanja, karakterne
crte i sklonosti, kao i osećanje da smo izdvojeni i autonomni u
odnosu na druga bića. Ovakvo sopstvo sigurno da postoji, mada
se ono neprekidno menja i evoluira. Za metafizičko sopstvo se
veruje da je jedna nepromenljiva osnova, supstrat, koja predstavlja
suštinu svake individue. U nekim se tradicijama ona naziva
duh ili duša. U Budino vreme, upanišadski mudraci hinduizma
počeli su da razvijaju ideju da je cilj religijskog života da to metafizičko
sopstvo (ātman) spoji sa sopstvom sveta (Brahman) ili
da uvidi kako je ovo prvo zapravo isto što i drugo.
Buda je shvatio da je pojam metafizičkog sopstva zapravo
plod pogrešne spekulacije o empirijskom sopstvu, podstaknute
strahom od smrti, željom za zadovoljstvima i žudnjom za
večnim postojanjem. Rečju, radi se o jednoj rafiniranijoj verziji
sebičnosti, obmane, narcizma i samopromocije, a što je sve u
velikoj meri deo i svakodnevnog života. Za Budu, sloboda i trajna
sreća dolaze od uviđanja anattā kao istine, dakle činjenice da ne
postoji metafizičko sopstvo. U čuvenoj Anattalakkhaṇa sutti on
kaže: “Telo nije sopstvo, osećaji, opažaji, mentalne konstrukcije
i svest nisu sopstvo, jer kada bi to bili, tada ne bi bili prolazni
i mogli biste svome telu reći: ‘Budi ovakvo. Ne budi onakvo.’
Ali pošto telo, sopstvo, osećaji, opažaji, mentalne konstrukcije i
svest jesu prolazni i ne možete da im kažete: ‘Budi ovakvo. Ne
budi onakvo’, oni nisu sopstvo...
Kada dobro upućen učenik vidi ovako, on se okreće od tela,
osećaja itd., okreće se od svega toga i u njemu strasti blede; kad
strasti blede, on je slobodan, a kada je slobodan, on zna da je
slobodan. Zna da nema više preporađanja, proživljen je svetački
život, učinjeno ono što je trebalo učiniti i ništa nije preostalo”
(S.III,59).

Dhammika
 
Član
Učlanjen(a)
11.01.2010
Poruka
603
Jedino sto tokom bavljenja budizmom, covek moze da spozna Boga ali mu to svakako nije bio cilj vec se vise spoznaja javlja kao propratni vid bavljenja duhovnoscu.
Kuku vama, pa zar je budistima svejedno ako u svom traganju naidju na Boga?!Zar ima neceg viseg, vaznijeg od spoznajeBoga?!Saznanje?Duhovnost?Sta to znaci bez Boga?Koje je to saznanje i kakva je to duhovnost?
:???::???::???:
 
Član
Učlanjen(a)
04.01.2010
Poruka
579
Kuku vama, pa zar je budistima svejedno ako u svom traganju naidju na Boga?!Zar ima neceg viseg, vaznijeg od spoznajeBoga?!Saznanje?Duhovnost?Sta to znaci bez Boga?Koje je to saznanje i kakva je to duhovnost?
:???::???::???:

Mislim da bih tu mogao da ti odgovorim ponovo pominjujuci uslovljenost uma. Kada u umu nesto definises i kada tragas za time, sigurno je da ces ga pre ili kasnije naci jer te um uslovljava da to sto zelis i vidis. Jedan primer: recimo da te igraonice ne zanimaju uopste. Setas gradom ali ne obracas paznju na igraonice i da te neko pita gde je u gradu neka igraonica, ti neces znati. Medjutim, kakvo je danas ne-manje i kako je tesko za posao, dodjes u situaciju da se zaposlis u igraonici. Nakon toga, dok setas, svaka igraonica ce ti upadati u oci. To je jedan primer ali ga mozes primeniti na bilo cemu. Jednostavno, um je uslovljen sta zeli da vidi a sta ne. Budisti se bave oslobadjanjem uma kako bi um bio uvek bio otvoren za sve ali i kako se svest ne bi lepila za um.
Zasto ne traze Boga? A zasto bi to radili? Ne postoji ni jedan cvrst dokaz o njegovom postojanju niti postoji cvrst dokaz o njegovom ne-postojanju. Budisti otvaraju svoj um i svoju svest i posmatraju stvari oko sebe kako bi dosli do onoga STO STVARNO JESTE. Mozda tada u tu pricu uleti i neki Bog. Stvar pojedinca. Skloni smo tome da na rec "Bog" pripisemo mnogo etiketa i da ga jasno obelezimo. Ja se ne mogu sloziti sa time da se Bog moze jasno opisati recima pa zato smatram da o njemu ne treba pisati mnogo.
Duhovnost? Previse si zauzeta Bogom da bi uocila duhovnost. Rekao bih ti da zaboravis na Boga i da pronadjes Boga ali da li bi ti mene onda shvatila?
Kakvo je saznanje? Saznanje je takvo da pocinjes da vidis istinu koja jeste a ne ona koju obicno vidimo.

Kako ja volim da kazem, svi odgovori su vec u nama. Trazenje spolja nam donosi samo nevolju. Da bi videla svet, ne treba cak ni da pogledas kroz prozor a kamoli da izadjes iz stana.
 
Natrag
Top