Kad' je čovek prelud, sledi Sveti presud!
Opet, dok blud cveta,
šporet, zlohudo pucketa...
Zimska leta nisu pir Jagnjeta,
čim Planeta istupi van kreta!
Na tom putu, čerez takvih mera,
krasnom šutu oblake tek Spremam!
Ker ne laje bez ikakvih vera,
jer odaje - korake - ne drema!
Jer ih čuje, smelo publikuje;
Evtih* snuje, čelom stub likuje!
Naslonjen, on spava - reč mimoilazi,
poklonjen ton - Sava već mirno ob'lazi!
*Dela Apostola 20,7-9.
II
Adventisti na sadašnjoj Listi,
ranjen (isti) merak i fermaju!
TAKAV korak njima nije ćorak,
garav sokak s' dima biće gorak!
Oskrnavljen, put je njihov svagda,
brzo javljen - ćut nije li spremljen!
Jer običan - kut je pirov gazda,
jer logičan - put nije i “smeljen”!
Kad' je “smeljen” kome li je stremljen,
jad je cveljen bome pirom studi!
Nevaljalstvo nije put izmenjen,
Jer kurvarstvo, Some, čirom gudi!
III
A tek rak zlu je tom “MERA(K)”,
jer “junak” tlu je som krepak!
Ispod tla stiže se za zla,
pirov tlak bliže je no tla!
Od daljeg pritiska neće biti vere,
podaljeg obriska smeće ližu kere.
Nos tih pasa neće cela masa -
notnih lasa privesti do Spasa!
Te su note oružje pohote,
jer s' urote rug je bon grozote!
Jer laodikejstvo tek je mučiteljstvo
(jer čemerstvo zlo je učiteljstvo)!
IV
Sad' Laodikeja - diskutant bez stida,
jad - kao dileja (konsultant Svevida),
propoveda s' reda (reda naopakog)
apropo povreda Kreda mu opakog!
Njemu Bogoljublje jest' i BRATOljublje
(čemu ŽENOljublje - Vest je, Bato, s' rubljE)!
Ruska rublja - nije {strasnik te prćije
pljuska s' mulja Lije (Glasnik je Gadlije)}.
No, ta zemlja nije k'o put Kremlja,
nota SREMlja bije poput skije!
Kota SRAMlja, kad' toliko hramljA,
Skota spravlja (“RAD” mu, Diko, javlja)!
* Rublje: veš {osobito donji - ponos i po šonji, kome ni konji... ta... ta, nisu ni konji (KAKO god ko shvati, trud mu se isplati: Ispod Zoo vrta polja nisu škrta a ograde niske LJUDIMA su bliske, no već sa konjima nisu na poljima! Nepraktično vođen - konj nije ugrožen ali ćurke jadne sudbe jesu gadne kad' u vražjoj mašti i konj njemu prašti da ga svog ulašti, sve u Ime Boga - Jednog - Jedinoga)!}
A šeste godine, šestog meseca, dana petog, kad seđah u svojoj kući i starešine Judine seđahu preda mnom, pade onde na me ruka Gospoda Gospoda.
8:2 I videh, a to Oblik na oči kao oganj, od bedara Mu dole beše oganj, a od bedara gore beše kao svetlost, kao jaka svetlost.
8:3 I Pruži kao ruku, i Uhvati me za kosu na glavi, i Podiže me Duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božjoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sever, gde stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost.
8:6 Potom mi Reče: Sine čovečji, vidiš li šta ti rade? Velike gadove koje tu čini dom Izrailjev da Otidem daleko od Svetinje Svoje? Ali ćeš još videti većih gadova.
8:9 Tada mi Reče: Uđi i vidi opake gadove koje čine tu.
8:10 I ušavši videh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjevog behu napisani po zidu svuda unaokolo.
8:13 Potom mi Reče: Još ćeš videti većih gadova koje oni čine.
8:14 I odvede me na vrata Doma Gospodnjeg koja su sa severa; i gle, žene seđahu i plakahu za Tamuzom.
8:15 I Reče mi: Jesi li video, sine čovečji? Još ćeš videti većih gadova od tih.
8:16 I odvede me u trem unutrašnji Doma Gospodnjeg; i gle, na ulasku u Crkvu Gospodnju između trema i oltara beše oko dvadeset i pet ljudi okrenutih leđima k Crkvi Gospodnjoj, licem k istoku, i klanjahu se Suncu prema istoku.
8:17 Tada mi Reče: Jesi li video, sine čovečji? Malo li je domu Judinom što čine te gadove koje čine ovde? Nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da Me draže; i eto drže granu pred nosom svojim.
8:18 Zato Ću i Ja Učiniti u gnevu, neće žaliti oko Moje, niti Ću Se Smilovati, i kad stanu vikati iza glasa u Moje uši, Neću ih Uslišiti.
Jezekilj, 8. Poglavlje.
2:17 Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na Zakon i hvališ se Bogom,
2:18 I poznaješ volju, i izbiraš šta je bolje, jer si naučen od zakona;
2:19 I misliš da si vođ slepima, videlo onima koji su u mraku,
2:20 Nakazatelj bezumnima, učitelj deci, koji imaš ugled razuma i istine u Zakonu.
2:21 Učeći, dakle, drugog sebe ne učiš;
2:22 Propovedajući da se ne krade, kradeš; govoreći: Ne čini preljube, činiš preljubu: gadeći se na idole, kradeš svetinju;
2:23 Koji se hvališ Zakonom, a prestupom Zakona sramotiš Boga.
2:24 Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano.
Rimljanima, 2. Poglavlje