E sad, kako ces ti dokazati da subota spada u taj ''jevrejski zakon'' od kojeg su oni ''oslobodjeni''?
A jeli tebi poznato da postoji
još neki drugi Zakon, koji je Bog dao nekome, osim onoga koji je dao Židovima na Sinaju?
Po cemu je subota ''jevrejska ustanova''?
Eto objasni lepo redom...
Nije subota "jevrejska ustanova", Bog je zapovjedio subotni odmor, ali ga je zapovjedio jedino Židovima na Sinaju.
Promotrit ćemo ovo sa dva aspekta, biblijskog i crkveno-povijesnog.
Izl 31,12-17:
Jahve opet reče Mojsiju: "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. .... Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od naraštaja do naraštaja - kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca.
Lev 18,1-4:
Jahve reče Mojsiju: "Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog vaš. Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim običajima! Vršite moje naredbe; vršite moje zapovijedi; prema njima hodite.
Lev 23,1-4:
Jahve reče Mojsiju: "Kaži Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani: Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina."
Pnz 4, 44-45:
Ovo je Zakon što ga je Mojsije postavio pred Izraelce; ovo su upute, zakoni i uredbe što ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izišli iz Egipta, ...
Pnz 5,112:
Mojsije sazva sav Izrael te im reče: "Čuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite. Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. ..... Rekao je: 'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, .... Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj.
Mogli bismo nabrajati mnoštvo sličnih citata iz Biblije, međutim, i iz ovoga je nedvojbeno jasno kako je riječ o Savezu, koji Bog sklapa s
Izraelcima, nakon što ih je izbavio iz egipatskog ropstva. Primjetite, Mojsije naglašava: „
Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego
baš s nama svima koji smo danas ovdje živi." Dakle, Zakon je Bog dao
isključivo Izraelcima koje je izveo iz egipatskog ropstva i njihovu potomstvu.
Na više mjesta se naglašava kako je
subota znak između Boga i Židova. Bi li subota mogla biti
znak između Boga i Židova, kad bi, kako to tvrde adventisti, "
subota bila data svim ljudima"? Kako ćemo se susresti sa
nepoznatim čovjekom na nekom trgu, ako kao
znak raspoznavanja s njime dogovorimo "
plavu kapu", a onda na trgu zateknemo tisuće ljudi s "plavom kapom"? Jednako tako, kako bi subota mogla biti znak između Boga i Izraelaca, kada bi ona bila data svim ljudima potpuno jednako kao i Izraelcima.
Adventisti, u nemogućnosti da opovrgnu ova česta i jasna spominjanja
Izraelaca kada je riječ o sklapanju Saveza i davanju Zakona na Sinaju, posežu za "slamkama spasa". Tako znaju reći:
Subota je uspostavljena u Edenu prije pada; svetkovali su je Adam i Eva i sve nebeske vojske. (Rani spisi, str 181)
Evo, jasni biblijski izričaji u kojima se uvijek
naglašavaju Izraelci, kada se govori o sklapanju Saveza i primanju Zakona, adventistima ne znače ništa, ali zato iznose tezu kako je "
Adamu zapovjeđena subota i kako je Adam odmarao subotom", iako
ni slova u Bibliji o tome nema.
Zatim ćete od adventista čuti kako je Bog
blagoslovio i posvetio subotu, i ni jedan drugi dan. Pa što onda? Bog je
blagoslovio i posvetio i prvu telad. Hoćemo li im zbog toga služiti, ili im se možda klanjati? A onda vam adventisti, poučeni od Jelene, kažu kako je to posve drugačije. Subotu je Bog "
blagoslovio i posvetio u raju", još "
prije pada u grijeh", kažu adventisti. Zaista smiješno i šuplje. Zar Božji blagoslov i posveta nemaju više moć nakon čovjekova pada u grijeh!? Nije valjda i Bog izgubio nešto od svoje moći nakon čovjekova pada?
Zatim ćete od adventista čuti kako je subota "
centralna zapovijed", odnosom prema suboti prepoznavat će se oni koji pripadaju Bogu od onih koji su otpadnici od Boga. Naravno, nisu adventisti ni ovo našli u Bibliji, nego u spisima Ellen White, pogledajmo:
Gospodin mi je sljedeće viđenje dao 1847. u Topshamu u saveznoj državi Maine, za vrijeme okupljanja braće u subotu. Osjećali smo posebnu potrebu za molitvom. Za vrijeme molitve na nas je sišao Sveti Duh. Bili smo presretni. Ubrzo sam izgubila osjećaj za zemaljsko i bila potpuno zaokupljena viđenjem Božje slave. Vidjela sam kako je jedan anđeo brzo doletio k meni. Ponio me sa Zemlje u Sveti Grad. U gradu sam ugledala hram u koji sam ušla. Prošla sam kroz vrata i stigla do prvog zastora. Zastor je bio podignut i ja sam ušla u Svetinju. Tu sam ugledala kadioni žrtvenik, svijećnjak sa sedam svjetiljki i stol s prinesenim kruhovima. Nakon što sam vidjela slavu Svetinje, Isus je podigao drugi zastor i ušao u Svetinju nad svetinjama. U Svetinji nad svetinjama ugledala sam Kovčeg; poklopac Kovčega i njegove stranice bile su od čistog zlata. ... U Kovčegu sam vidjela zlatnu posudu s manom i Aronov procvjetali štap te kamene ploče složene kao knjiga. Isus ih je otvorio i ja sam na njima ugledala Deset zapovijedi napisanih Božjim prstom. Na jednoj ploči bilo je četiri, a na drugoj šest zapovijedi. Četiri zapovijedi na prvoj ploči sjale su jače od ostalih šest. Ali četvrta, zapovijed o suboti, sjala je jače od svih ostalih jer je subota bila odvojena da sačuva čast Božjeg svetog imena. Sveta je subota izgledala veličanstveno, okružena vijencem slave. (Rani spisi, str 47)
Pokazano mi je kako je ostatak slijedio Isusa u Svetinju nad svetinjama i gledajući Kovčeg i prijestolje milosti bio očaran njihovom slavom. Isus je podignuo poklopac s Kovčega i, gle, tu su bile kamene ploče s Deset zapovijedi napisanih na njima. Oni prate pogledom žive riječi, ali počinju drhtati kad vide da je među deset svetih propisa četvrta zapovijed obasjana jačom svjetlošću od ostalih devet i okružena vijencem slave. Ne nalaze ništa što bi pokazivalo da je subota ukinuta ili promijenjena u prvi dan tjedna. (Rani spisi, str 208)
Ovako zbori Jelena, a što nalazimo u Bibliji?
Mat 22,34-40:
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
Mk 12,28-31:
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih."
Iv 13,34-35:
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
Ponovno imamo suprotnost u onomu što uče adventisti (Ellen White), s jedne, i Biblija s druge strane. Pogledajte kako Jelena bez imalo srama bagatelizira Isusove riječi. Dok Isus kaže kako će se njegovi učenici prepoznavati po tome imaju li ljubavi jedni za druge, Jelena svoje uči kako će "
subota biti znak raspoznavanja".