Jehovini svedoci!

[DarthShone]

Upravo tako, to se nisam ni setio. I bas zato i nemaju izgovora! Sve im je laz!

Sve, kao i sama "teologija", sve im je laž. Uostalom ko im je "otac"? Sin pogibli, otac laži, pali serafim.

Haha, opet gospodin prijavio post u kojem sam citirao bibliju i koja koristi ostre reci, i to mu je uvredljivo, a za nas nije kad napisu isto za nas i ne prijavljujemo.. Zato sam i rekao da treba da se prijavljuje, a niko me ne slusa..

Isto kao i "pod mač bato" koji se čim ga neko razotkrije odmah tužaka.

I jesu li se protestanti izvinuli? Nisu!

Nikada se oni neće izvinuti, jer oni su "pravednici" (opravdava ih sotonsko tumačenje ukradenog i iskasapljenog Pisma)

Nije ni egipcane odmah kaznio! Bog se ranije direktno mesao u ljudsku istoriju zbog Izraela, ali vise to ne radi, jer nema svoj narod kao naciju! Ni Hriscane nije zastitio od progona ubijali su ih ko macice! Bog ne kaznjava nikoga vise do Hristovog dolaska! Teologija ti je suplja ko saksija, sve rupa do rupe!

Seti se da su Egipćani bili blagoslovljeni dok su poznavali Josifa, a kazna je došla ne samo zbog maltretiranja sinova Jakovljevih - Israela.

Teologija??? On, oni i teologija???? Ok, hajde da onda kažemo da se istorija SAD može učiti iz stripa o Zagoru. Može?

 

[antonijadz]

Teologija??? On, oni i teologija???? Ok, hajde da onda kažemo da se istorija SAD može učiti iz stripa o Zagoru. Može?

Nemoj da mješaš mog omiljenog junaka sa njihovom teologijom

 

[DarthShone]

Nemoj da mješaš mog omiljenog junaka sa njihovom teologijom
Pogledajte prilog 120971

Izvini molim te.

Zagor je u odnosu na pisanija "duha proroštva" remek delo književnosti i umetnosti.

 

[antonijadz]

Izvini molim te.

Zagor je u odnosu na pisanija "duha proroštva" remek delo književnosti i umetnosti.

Točno tako . Hvala

 

[mire000]

Zna se da su JS proganjani zbog pravednosti.

Ostali nisu

Ma sta mi naprica, znaci pravoslavni i katolici su sedeli u konc. logorima bezveze? Da nisu mozda zbog politike bili tamo, sto su podrzavali hitlera?

Tebi nije poznato da je Papa za vreme drugog svetskog rata izdao encikliku koja osudjuje nacizam i koja se delila narodu! Pa je hitler rasformirao katolicku crkvu u nemackoj i postavio je svoje biskupe na celo!

To su radili po celoj evropi, pa se stekao utisak da katolicka crkva podrzava hitlera a nije bilo tako!

Vi ni istoriju ne poznajete, tajnim putem je ondasnji papa spasavao jevreje i njihovu decu (sto su jevreji i potvrdili) , isti zadatak su imali i ostali biskupi! To je po papinom naredjenju!

Medjutim, taj covek je osudjen od strane protestanata, samo zato sto je navodno potpisao konkordat sa hitlerom. Pa bio je prisiljen to da uradi, da mu ne bi pobili sve vernike, a onda je tajnim putem radio na spasavanju ljudi! Bio je pametan, u doba rata nije greh lagati i pretvarati se da spases ljudske zivote, zapravo suprotno evandjelju je govoriti istinu neprijatelju ako ce to nauditi neduznima!

 

[Laodikeja]

Izvini molim te.
Zagor je u odnosu na pisanija "duha proroštva" remek delo književnosti i umetnosti.

Hvala ti sto si priznao koja sredstva koristis u sopstvenoj duhovnoj pa i intelektualnoj edukaciji, jer ono sto ti ovde pises ravno je jednom horor filmu.

Ellen White je bila osoba ljubavi Bozje, koja je tu ljubav predstavljala svetu u svim svojim delima.


Božja ljubav prema čoveku
Ellen g White

I priroda i otkrivenje svedoče nam o Božjoj ljubavi. Naš nebeski Otac izvor je zivota, mudrosti i radosti. Pogledajte samo čudesa i lepote prirode! Mislite o njihovoj prilagođenosti potrebama i sreći ne samo čoveka već i svih zivih stvorenja! Sunčeva svetlost i kiša, koji ozivljavaju i osvezavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice, sve to govori nam o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog ispunjava svakodnevne potrebe svih svojih stvorenja. Prema prelepim rečima psalmiste,

„Oči su svih k Tebi upravljene,
i Ti im daješ hranu na vreme;
otvaraš ruku svoju,
i sitiš svašta zivo po zelji!”
Psalam 145,15.16.
Bog je čoveka stvorio savršeno svetim i srećnim; a prelepa Zemlja, kad je izašla iz Stvoriteljeve ruke, nije pokazivala ni traga raspadanja ili senke prokletstva. Tek je prestup Božjeg zakona - zakona ljubavi - doneo nesreću i smrt. Pa ipak, i usred patnji izazvanih grehom, otkriva se Božja ljubav. Napisano je da je Bog prokleo Zemlju zbog čoveka (1.Mojsijeva 3,17). Trnje i čkalj, teškoće i iskušenja koji njegov život ispunjavaju naporima i brigama, prema Božjem planu neophodni su za njegovo uzdizanje iz propasti i izopačenja koje je doneo greh. Svet, ogrezao u grehu, nije ispunjen samo žalošću i bedom. I sama nam priroda upućuje poruke nade i utehe. Na čkalju može se naći cveća a trnje je prekriveno ružama.
„Bog je ljubav” - zapisano je na svakom pupoljku koji se rascvetava, na svakoj vlati proklijale trave. Divne ptice, koje ispunjavaju prostor zvucima svojih veselih pesama, cvetovi nežnih boja, koji u svom savršenstvu čine vazduh mirisnim, veličanstveno šumsko drveće, bogato razlistano i zeleno - sve to svedoči o nežnom, očinskom staranju našeg Boga i o Njegovoj želji da svoju decu učini srećnom.
Božja reč otkriva Njegov karakter. On je sam objavio svoju neograničenu ljubav i milosrđe. Kad se Mojsije molio: „Pokaži mi slavu svoju!”, Gospod je odgovorio: „Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe!” (2.Mojsijeva 33,18.19) Ovo je Njegova slava, Bog je prošao ispred Mojsija i objavio: „Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom, koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe.” (2.Mojsijeva 34,6.7) On je „spor na gnev i obilan milosrđem”, „jer mu je mila milost”. (Jona 4,2; Mihej 7,18)
Bog je povezao naša srca sa Sobom nebrojenim znacima i na nebu i na Zemlji. On se trudio da nam otkrije Sebe preko čuda prirode, preko najdubljih i najnežnijih zemaljskih veza koje ljudsko srce može da upozna. Ali sve nam to samo nepotpuno otkriva Njegovu ljubav. Iako smo dobili sve te dokaze, neprijatelj dobra tako je zaslepio um ljudi da su gledali na Boga sa strahom, zamišljajući Ga kao okrutnog i neumoljivog. Sotona je naveo ljude da zamišljaju Boga kao biće čija je osnovna osobina kruta pravda - kao okrutnog sudiju, neumoljivog i strogog poverioca. On je predstavljao Stvoritelja kao biće koje sumnjičavim okom posmatra ljude ne bi li pronašao njihove zablude i pogreške i pohodio ih svojim sudovima. Da bi uklonio ovu tamnu senku, otkrivajući svetu beskrajnu Božju ljubav, Isus je došao da živi među ljudima.
Božji Sin došao je sa Neba da objavi Oca. „Boga niko nije video nikad: jedinorodni Sin, koji je u naručju Očevom, On ga javi.” (Jovan 1,18) „Niti Oca ko zna do Sin, i ako kome Sin hoće kazati.” (Matej 11,27) Kad je jedan od učenika zahtevao: „Pokaži nam Oca!”, Isus je odgovorio: „Toliko sam vreme s vama i nisi me poznao, Filipe? Koji vide mene, vide Oca; pa kako ti govoriš: pokazi nam Oca?” (Jovan 14,8.9)
Opisujući svoju misiju na Zemlji, Isus je rekao: „Gospod me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscelim skrušene u srcu; da propovedim zarobljenima da će se otpustiti, i slepima da će progledati; da otpustim sužnje”. (Luka 4,18) To je On činio. On „prođe čineći dobro i isceljujući sve koje đavo beše nadvladao”. (Dela 1038) Bilo je čitavih sela u kojima se uzvik bola nije čuo ni iz jedne kuće, jer je On prošao kroz njih i iscelio sve bolesnike. Njegovo delo bilo je dokaz Njegovog božanskog pomazanja. Ljubav, milosrđe i samilost otkrivali su se u svakom činu Njegovog života; Njegovo srce bilo je puno nežnog saučešća prema sinovima ljudskim. On je uzeo čovekovu prirodu da bi mogao da shvati čovekove potrebe. Najsiromašniji i najponiženiji nisu se bojali da Mu pristupe. Čak su i mala deca osećala Njegovu privlačnost. Ona su volela da se penju na Njegova kolena i gledaju Njegovo misaono lice, dobroćudno i puno ljubavi.
Isus se nije ustezao da kaže istinu, ali je to uvek činio sa ljubavlju. U svom ophođenju sa ljudima bio je vrlo taktičan, pokazujući im promišljenu i ljubaznu pažnju. Nikad nije bio grub, nikad nije nepotrebno izgovorio neku oštru reč, nikad nije naneo bol osetljivoj duši. Nije osuđivao ljudske slabosti. Govorio je istinu, ali uvek sa ljubavlju. Žigosao je licemerstvo, neverstvo i bezakonje; ali su se suze osećale u Njegovom glasu dok je izgovarao svoje oštre prekore. Plakao je nad Jerusalimom, voljenim gradom, koji je odbio da primi Njega, put, istinu i život. Odbacili su Njega, Spasitelja, a On im je prilazio sa nežnošću punom sažaljenja. Život mu je bio ispunjen samoodricanjem i brižljivim staranjem o drugima. Svaki čovek bio je dragocen u Njegovim očima. Iako je uvek čuvao svoje božansko dostojanstvo, saginjao se sa najnežnijom pažnjom nad svakim pripadnikom Božje porodice. U svakom čoveku gledao je posrnulu dušu zbog čijeg spasenja je došao.
Takav karakter Hristos je otkrio u svom životu. Bio je to Božji karakter. Iz Očevog srca u stvari potekle su reke božanskog sažaljenja, koje su se pokazale u Hristu, i izlile se na sinove ljudske. Isus, nežni, milostivi Spasitelj, bio je stvarno Bog koji se „javi u telu”. (1.Timotiju 3,16)
Da bi nas spasao, Isusje i živeo, i trpeo i umro. Postao je „čovek bola”, da bismo mi mogli da uzmemo učešća u večnoj radosti. Bog je dozvolio svom ljubljenom Sinu, punom milosti i istine, da iz svete neopisive slave dođe u svet uprljan i izopačen grehom, zamračen senkom smrti i prokletstva. Dozvolio mu je da ostavi naručje Njegove ljubavi, da se odrekne obožavanja anđela i pretrpi sramotu, poruge, poniženja, mržnju i smrt. „Ali on bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscelismo. (Isaija 53,5) Gledajte Ga u pustinji, u Getsimaniji, na krstu! Neokaljani Božji Sin uzeo je na sebe teret greha. On koji je bio jedno sa Bogom, osetio je u svojoj duši strašnu razdvojenost između Boga i čoveka, izazvanu grehom. To je učinilo da se sa Njegovih usana otme očajni krik: „Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio” (Matej 27,46) Teret greha, svest o njegovoj strahovitoj veličini, o odvajanju od Boga - sve to slomilo je srce Božjeg Sina.
Ali ta velika žrtva nije prinesena da bi se u Očevom srcu probudila ljubav prema čoveku, ili želja da ga spase. Ne, ne! „Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao!” (Jovan 3,16) Otac nas voli, ali ne zbog te velike žrtve pomirenja, već se On pobrinuo za žrtvu pomirenja zato što nas voli. Hristos je posrednik preko koga je On izlio svoju beskrajnu ljubav na grešni svet. „Jer Bog beše u Hristu, i svet pomiri sa sobom.” (2.Korinćanima 5,19) Bog je trpeo sa svojim Sinom. Samrtna borba u Getsimaniji, smrt na Golgoti - bila je cena koju je srce Beskrajne ljubavi platilo za naše otkupljenje.
Isus je rekao: „zato me Otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.” (Jovan 10,17) To znači: „Moj Otac toliko vas je ljubio da je čak i mene još više zavoleo zato što sam dao svoj život da vas spasem. Postao sam mio svom Ocu postajući vaš Zemenik i Jamac, polažući svoj život, preuzimajući vaše dugove, vaše prestupe; jer mojom žrtvom Bog može da bude pravedan, a da ipak opravda onog koji veruje u Isusa!”
Niko osim Božjeg Sina ne bi mogao da nas otkupi; jer je Oca mogao da objavi samo Onaj koji je bio u Njegovom naručju. Samo je Onaj mogao da objavi Božju ljubav koji je upoznao njene dubine i visine. Samo beskrajna žrtva koju je Hristos prineo za grešnog čoveka mogla je da objavi Očevu ljubav prema izgubljenom čovečanstvu.
„Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao.” On Ga nije dao da samo živi među ljudima, da nosi njihove grehe i umre kao žrtva za njih. On Ga je poklonio grešnom rodu. Hristos je morao da se poistoveti sa interesima i potrebama čovečanstva. On, koji je bio jedno s Bogom, vezao se sa sinovima ljudskim vezama koje se nikada ne smeju prekinuti. Isus „ne stidi se nazvati ih braćom” (Jevrejima 2,11)
On je naša Žrtva, naš Zastupnik, naš Brat, koji i pred Očevim prestolom nosi naše obličje i koji će tokom beskrajne večnosti ostati sjedinjen sa rodom koji je otkupio - i biti Sin čovečiji. A sve to učinjeno je da bi čovek mogao da se podigne iz propasti i poniženja izazvanih grehom, da bi mogao da pokazuje Božju ljubav i učestvuje u radosti koju donosi svetost. Cena plaćena za naše otkupljenje, beskrajna žrtva koju je prineo naš nebeski Otac dajući svog Sina da umre za nas, sve to trebalo bi da nas nadahne uzvišenim mislima o onome što bismo mogli da postanemo u Hristu. Gledajući visinu, dubinu i širinu Očeve ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol Jovan bio je ispunjen obožavanjem i strahopoštovanjem; i ne nalazeći prikladne reči da izrazi veličinu i nežnost te ljubavi, pozvao je svet da je posmatra: „Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac, da se deca Božja nazovemo!” (1.Jovanova 3,1) Kakvu vrednost to daje čoveku! Prestup je sinove ljudske načinio sotoninim podanicima. Verom u Hristovu žrtvu pomirnicu Adamovi sinovi mogu da postanu Božji sinovi. Uzimajući ljudsku prirodu Hristos je uzdigao čovečanstvo. Grešni ljudi dobili su priliku, da povezani sa Hristom, zaista mogu da postanu dostojni imena „sinovi Bozji”. Takva ljubav je neuporediva. Deca nebeskog Cara!
Dragocenog li obećanja! Teme za najdublje razmišljanje! Nenadmašne li ljubavi Bozje prema svetu koji Ga nije ljubio! Ova misao ima moć da ukroti dušu i navede um na pokornost Božjoj volji. Što više proučavamo božanski karakter u svetlosti krsta, to jasnije otkrivamo milost, nežnost i oproštenje, povezane sa nepristrasnošću i pravdom; to nam jasniji postaju nebrojeni dokazi neograničene ljubavi i nežnog milosrđa koji nadmašuju čežnjivu ljubav majke prema zalutalom čedu.

 

[mystery77]

Ma sta mi naprica, znaci pravoslavni i katolici su sedeli u konc. logorima bezveze? Da nisu mozda zbog politike bili tamo, sto su podrzavali hitlera?

Tebi nije poznato da je Papa za vreme drugog svetskog rata izdao encikliku koja osudjuje nacizam i koja se delila narodu! Pa je hitler rasformirao katolicku crkvu u nemackoj i postavio je svoje biskupe na celo!

To su radili po celoj evropi, pa se stekao utisak da katolicka crkva podrzava hitlera a nije bilo tako!

Vi ni istoriju ne poznajete, tajnim putem je ondasnji papa spasavao jevreje i njihovu decu (sto su jevreji i potvrdili) , isti zadatak su imali i ostali biskupi! To je po papinom naredjenju!

Medjutim, taj covek je osudjen od strane protestanata, samo zato sto je navodno potpisao konkordat sa hitlerom. Pa bio je prisiljen to da uradi, da mu ne bi pobili sve vernike, a onda je tajnim putem radio na spasavanju ljudi! Bio je pametan, u doba rata nije greh lagati i pretvarati se da spases ljudske zivote, zapravo suprotno evandjelju je govoriti istinu neprijatelju ako ce to nauditi neduznima!

crkva je podrzavala Hitlera
a JS su uvek bili neutralni i zato progonjeni

 

[mire000]

crkva je podrzavala Hitlera
a JS su uvek bili neutralni i zato progonjeni

A gde su ti dokazi za te tvrdnje?

Ja imam dokaze iz istorije da se crkva i licno papa borio protiv nacizma, a sta ti imas kao dokaz da je crkva podrzavala hitlera?

Hoces li sad da postavim dokaze?

Ljudi, vi ste jako ignorantni! Zasto ste takvi?

Zar niste u stanju sebi priznati da mozda gresite? Pa nece vam se svet srusiti ako vam se uverenja pokazu laznima a vi ih odbacite i oslobodite se lazi, to ce vas pribliziti Hristu!

Valjda je to svima i cilj, ili ne?

crkva je podrzavala Hitlera

Nije crkva nikada podrzavala hitlera!

Evo ovako..

Nacisti su pobili sve nelojalne svestenike i ostavili one koji su podrzavali nacizam! Ovi hitlerovi svestenici su ih posle rata sakrivali po crkvama.. O tome govori donji tekst, ali sumnjam da ce ti to otvoriti oci ----->

Jedan od najčešćih prigovora s kojim se katolici susreću jest da je papa Pio XII bio suučesnik holokausta, te da je veliki broj katolika surađivao sa Hitlerovim dijaboličnim režimom. Zaista, može se reći da su mnogi katolici „zažmirili“ na jedno oko kada se događala tragedija nad Židovima, kao što su to činili tada i protestanti, pravoslavci, muslimani, ateisti, komunisti i mnogi drugi. U takvim vremenima kada je život jeftin samo najhrabriji i najčasniji se izlažu opasnosti da spase drugoga. To znamo dobro i mi koji smo živjeli u komunizmu i „zažmirili“ na jedno oko pred svim zločinima i nepravdama od 1945.-1990., često puta u susjedstvu, na poslu ili u školi, za male ili velike nepravde. Znajući da bi nas negodovanje koštalo glave ili barem zatvora, temeljni razlog bio je strah. Uvijek je malo bilo Zvonka ili Brune Bušića.

Katolička Crkva – meta nacizma

Međutim, malo ljudi zna da je Katolička Crkva bila META nacista. 6. lipnja 1941. Martin Bormann, jedan od vođa Trećeg Reicha, izdao je tajni dekret koji se ticao odnosa nacista prema kršćanskim crkvama. Cilj je bio identičan kao i u komunista: „sve više i više ljudi treba odvojiti od crkava i svećenika…utjecaj crkve treba biti potpuno maknut ..tek tada će stanovnici Reicha biti sigurni. („Odnos nacionalsocijalizma i kršćanstva“).

Istina je slijedeća da je tisuće istinskih pravovjernih katolika muškaraca, žena i djece umrlo u koncentracijskim logorima, mučenjima Gestapa ili na poljima i selima diljem Europe suprotstavljajući se jednom od najgorih režima u povijesti svijeta.
U početnim lutanjima nakon njemačkog poraza u Prvom svjetskom ratu, kada nacionalsocijalizam još nije pokazao svu svoju zloću i dijaboličnost karaktera neki su se katolici, poput i drugih ljudi, pridruživali tom pokretu. No, već 1931. Biskupska konferencija u Kolnu osuđuje nacionalsocijalizam. Katolička štampa i Katolička Centristička Stranka (BVP) distancira se i postaje otvoreno neprijateljska prema nacizmu. Treba istaknuti da je ta stranka od 1920-1933. uvijek bila 2 ili treća stranka po snazi u Bundestagu! Dakle radilo se o jednoj od najvećih njemačkih stranaka, odmah iza NSDAP i SDP-a. Posljedica toga, instinktivna reakcija pravovjernih katolika bilo je distanciranje od nacizma i samo malen broj katolika glasovao je za Nacionalsocijaliste na ključnim izborima 1933.

Treba istaći da su u to vrijeme katolici činili jedva trećinu njemačkog stanovništva, posebno stoga što su njemački teritoriji koje su izgubili nakon ww2 bili pretežito protestantski i pod velikim utjecajem Bismarckove militarističkog i predominantnog protestantskog utjecaja.


1933. Herman Goring zabranjuje sve katoličke tiskovine u Kolnu i zahtijeva da se svi katolici isključe i izbace iz politike. Uskoro dolazi i do zabrana svih katoličkih i drugih stranaka, a počinju masovna uhićenja svećenika. Stotine njih je uhićeno jer su govorili protiv totalitarističkih postupaka nacista i progona Židova. Tisuće članova Katoličke Centrističke Stranke (BVP) je završilo u zatvorima i logorima, a istaknuti katolici dolaze pod veliki pritisak režima. To je bio osnovni razlog za reguliranje statusa Katoličke Crkve i njemačke države, te potpisivanja tog famoznog „zloglasnog“ konkordata Pia XI i Njemačke 1933. Iako mnogi to danas opisuju kao kapitulaciju Crkve, istina je da je konkordat bio sličan ugovoru koji su potpisali 1800. papa Pio VII i Napoleon (te 1929. fašistička Italija i Vatikan), nakon ogromnih progona katolika i Crkve. Tim ugovorima namjeravala su se zaštititi i regulirati prava katolika i katoličkih institucija u nadolazećoj budućnosti. Vremena koja su dolazila bila su vrlo opasna za one koji su javno ispovijedali svoju kršćansku vjeru.

Nacizam – želja za potpunom kontrolom društva

Nacistička partija htjela je imati potpunu kontrolu na njemačkom kulturom, religioznom praksom, politikom i čak svakodnevnim životom. Više je nego upečatljiva sličnost sa ideološkim namjerama i djelovanjima, navodno suprotstavljenim, komunističkim režimima diljem svijeta.

Želja za kontrolom nad Crkvom nazvana je Kirchenkampf („borba protiv Crkve“), premda katolici nisu bili napadani na pravnoj bazi zbog njihove pripadnosti katolicizmu. Oni su bili uhićivani i ubijani zbog „zločina protiv države“. Zvuči poznato iz nekih nedavnih naših olovnih vremena?

Promidžba protiv katolika postala je opća, a ubojstvo predsjednika Katoličke akcije Erich Klausenera 1934. bilo je ulje na vatru. Katolici su živjeli u atmosferi straha, antikatoličke promidžbe i praktičkog skrivanja pred Gestapom u strahu od izgovorene riječi. Dolazak Josepha Goebbelsa na čelo Ministarstva promidžbe značio je i kraj katoličkih publikacija, novina i knjiga. Treba reći da je 1933. izlazilo 400 (!) dnevnih katoličkih tiskovina u Njemačkoj. To vrijeme 30-ih godina prošlog stoljeća, što Hrvati ne znaju, bilo je vrlo plodonosno vrijeme izdavaštva i nicanja katoličkih udruga i u Hrvatskoj, osobito pod nadbiskupom Stepincem. To je nastojao uništiti srbijanski režim, kasnije i režim NDH, a brutalnom silom to je učinio komunistički režim.

1935. zabranjuju se sve javne manifestacije katoličke mladeži, a njemački katolici se obeshrabruju da djecu šalju u katoličke škole. Naci-promidžba naziva te škole nelojalnim državi i prepunim korupcije, a tijekom intervjua za upise na roditelje su vršeni ogromni pritisci. Rezultat toga i drugog djelovanja nacista, jest da je 1939. preko 10.000 katoličkih škola (!) bilo zatvoreno, a katolička djeca su bila primorana ići u javne nacističke škole pune indoktrinacija. Zvuči li ovo poznato nama Hrvatima koji se još uvijek sjećaju pionirskih kapa titovki?

Svećenici, redovnici i časne sestre postaju meta nacista, kao i dio protestantskog svećeništva. Omalovažavanja, lažne optužbe za kriminal, perverziju i otpad, postaju dio medijske i političke svakodnevnice. 1935. i 1936. stotine svećenika, redovnika, laika žena i muškaraca je uhićeno, lažno optuženo za seksualne perverzije, pedofiliju i homoseksualnost, zlostavljanje djece. Novine su bile pune afera svećenika na kojima je „radio“ poseban odjel Gestapa za denunciranje istih.

Papa Pio XI izdaje 1937. snažnu antinacističku encikliku Mit Brennender Sorge u kojoj ohrabruje katolike da nastave javno djelovati, a to prate njemački kardinali i biskupi. Posebno je bio poznat biskup von Galen, nazvan Lavom iz Munstera, koji je cijeli rat neustrašivo govorio protiv nacista, a njegova ga je popularnost u narodu sačuvala od smrti, baš kao i kardinala Stepinca. Nacisti i komunisti nisu željeli nove mučenike koji bi mrtvi postali nesalomljivi uzor ljudima, jer su znali da „iz krvi mučenika raste sjeme novih kršćana“.

Širenje papine enciklike među katolicima izazvalo je službeni protest Njemačke Vatikanu, a Gestapo je uhitio stotine ljudi, čak i djece, koji su dijelili kopije enciklike narodu.

Početak rata – strašni progoni

1939. počinje invazija nacista na Poljsku i cijelu Europu. Njemačka postaje veliki zatvor i mjesto terora, a katolici Poljske, Mađarske, Češke, Francuske i Njemačke dolaze pod udar zbog kritike nacizma, pomaganja Židovima ili jednostavnog odbijanja micanja križeva iz škola. Torture, uhićenja, represije, smrtne presude rasle su prema kraju rata i konačnom kolapsu nacizma. Mnogi katolici diljem Europe dali su svoje živote da spase Židove od koncentracijskih logora i smrti.
1941. nizozemski katolici i biskupi javno protestiraju protiv progona Židova. To je izazvalo reakciju nacista, pa 1942. nacisti izdaju dekret da svi obraćenici sa židovstva ili Židovi oženjeni za kršćane će biti izuzeti od progona ako prestane suprotstavljanje Crkve.

Nizozemski protestanti pristaju na to, ali katolički nadbiskup ne. To je uzrokovalo progon svih katolika židovskog podrijetla, uključujući i poznatu časnu sestru karmelićansku Edith Stein, dok su protestanti židovskog podrijetla bili pošteđeni toga (preko 9000 ljudi). Ujedno, to je bio i jedan od razloga zašto je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, vidjevši svu surovost nacista, postupao u javnosti mudrije želeći spasiti tisuće nevinih života. Svojom mudrošću i hrabrošću, usprkos protivljenjima nacista, taj sveti čovjek i moralna vertikala hrvatskog naroda i čovječanstva uspio je to i učiniti! Otvoreno protivljenje izazvalo bi pokolje kao što je to bilo i u Nizozemskoj, ruke za spašavanje nevinih bile bi vezane.

Ipak, nizozemski katolici uspjeli su sakriti i nesebično spasiti 40.000 ljudi koji su bili izloženi progonima zbog gore navedene situacije. 49 nizozemskih svećenika je ubijeno zbog pomaganja Židovima.

Na sličan način kardinali, biskupi i svećenici Francuske i Italije poticali su vjernike da spašavaju Židove i daju im zaštitu. Izraelski diplomat Pinchad Lapide u svojoj knjizi „Tri posljednja pape i Židovi“ (1967.) dokumentira da je između 700.000 i 860.000 Židova spašeno od smrti zahvaljujući Katoličkoj Crkvi! On tvrdi da bi bilo i mnogo više da se npr. poljski katolici nisu našli pred masovnim progonima poput Židova. Lapide tvrdi da su svećenici osobno, što je dokumentirano, spasili 15.000 Židova, a moguća brojka je i do 50.000.

Poljska – grobnica katoličkog svećenstva i puka

Poljska je bila na osobiti način na udaru nacista (istovremeno i ruskih komunista). Između 1939. i 1945. 1.5 milijun Poljaka je otjerano u radne i koncentracijske logore. Želeći uništiti poljsku (katoličku) kulturu Nijemci su zatvorili sveučilišta, škole, muzeje, knjižnice i znanstvene centre.

Institucija koje su se nacisti najviše bojali u Poljskoj bila je upravo Crkva. Ona je, kao i kod Hrvata, bila čuvarica vjere, kulture, obrazovanja, te posebno ideje nacionalne neovisnosti i samobitnosti. Stoga su se nacisti posebno oborili na crkvu te ih zatvarali, a svećenike uhićivali i ubijali. Između 1939. i 1945. nacisti su ubili preko 3.000 poljskih svećenika, od toga 1992 u koncentracijskim logorima.

Koncentracijski kamp Dachau bio je mjesto gdje su ubijeni mnogi katolički svećenici. Od 2720 vjerskih osoba zatvorenih u taj logor, 2579 bili su katolički svećenici (95%), kao i veliki broj posvećenih laika i vjernika. Većina su bili poljski svećenici, ali bio je i veliki broj svećenika Nijemaca. Postojao je tzv. „svećenički blok“ u tom logoru.

Mnogi su svećenici bili i u Auschwitzu, a preko 300 ih je pogubljeno u Sachsenhausenu, 780 u Mauthausenu i 5.000 u Buchenwaldu. Ovaj broj ne uključuje svećenike koji su umrli pri transportu ili izvan logora.

Nekoliko tisuća časnih sestara poslane su u logore, a mnoge tamo i ubijene poput spomenute sestre karmelićanke Edith Stein.

Lista žrtava je dugačka, a patnje katolika i svećenika koji su ostali vjerni Crkvi i Kristovom nauku velike. Jedna od žrtava logora bio je i kasniji poznati poljski kardinal Kozlowiecki kojeg su američki vojnici oslobodili iz Dachaua nakon šest godina logora. Nekoliko svećenika žrtava logora beatificirani su kao blaženici i to: blaženi Michal Kozal, blaženi Stefan Grelewski, blaženi Stefan Frelichowski, blaženi Karl Leisner i blaženi Titus Brandsma.

Velikog sveca i mučenika Auschwitza Poljaka Maksimilijana Kolbea, misionara Japana i Europe, i njegovu potresnu životnu priču i nesebičnu smrt za bližnjega u „bunkeru gladi“, te cijeli životopis njegove obitelji, braće svećenika, roditelja koji su se nakon zaređenje djece posvetili samostanskom životu, nismo ovaj put spominjali. Brojne knjige i tekstovi o tom svetom čovjeku neka budu inspiracija čitateljima da sami istraže život ovog jednog od najvećih ljudi 20. stoljeća.


Izvor: narod.hr

 

[stvarnoslap]

Ljudi, vi ste jako ignorantni! Zasto ste takvi?

Zar niste u stanju sebi priznati da mozda gresite? Pa nece vam se svet srusiti ako vam se uverenja pokazu laznima a vi ih odbacite i oslobodite se lazi, to ce vas pribliziti Hristu!

Nacisti su pobili sve nelojalne svestenike i ostavili one koji su podrzavali nacizam! Ovi hitlerovi svestenici su ih posle rata sakrivali po crkvama.. O tome govori donji tekst, ali sumnjam da ce ti to otvoriti oci ----->

Ljudi koji su pristali uz laž, najmanje loše se osjećaju "zatvorenih očiju". Otvaranje očiju tjera ih u očaj. Rijetki su koji se ipak odvaže i otvore oči, tako da većina njih život provede "u kolini slijepih" koju slijepac vodi.

 

[DarthShone]

Ljudi koji su pristali uz laž, najmanje loše se osjećaju "zatvorenih očiju". Otvaranje očiju tjera ih u očaj. Rijetki su koji se ipak odvaže i otvore oči, tako da većina njih život provede "u kolini slijepih" koju slijepac vodi.

Slepac ih zaista i vodi. Samael mu je ime. (Pravo ime palog serafa, jer satan je naziv funkcije koju vrši - tužilac, opajdara)

"While Satan describes his function as an accuser, Samael is considered to be his proper name. He also fulfills the role of the Angel of Death, when he comes to take the soul of Moses and is called the leader of satans. "

za one sa slabim znanjem engleskog:

"Naime Satan opisuje njegovu funkciju tužioca - opajdare. Smatralo se da je Samael njegovo pravo ime. On takođe vrši ulogu Anđela Smrti (on je smrt) kada dolazi po Mojsijevu dušu, poznat je kao i vođa satana." *

izvor:

https://www.wikiwand.com/en/Samael

* kao što je bilo i biće mnoštvo antihrista, tako je i mnoštvo satana - đavola