Pa ja ti rekoh da se Jehova pojavljuje u NZ na nekoliko mesta gde god pise aleluja,kao slavite Jah,a ne slavite kiros!!!
Iako se prema patrističkoj predaji i židovskim učenjacima Božje ime ispravno izgovara kao "Jahve", za neke je neupućene ono postalo "Jehova". U tome se napose ističu Jehovini svjedoci, koji su iz tog pogrešnog imena izveli i vlastito. "Jehova" se, međutim, prvi put pojavljuje tek 1270. u knjizi Pugeo fidei dominikanca Rajmonda Martinija, koji je između suglasnika JHVH ("jest") ubacio samoglasnike a-o-a iz riječi "Adonaj", te tako dobio "Jahovah", što zapravo ne znači ništa. Taj se Jahovah kasnije iskrivilo u Jehova.
U Novom se zavjetu JHVH ne spominje niti jednom, već nalazimo riječ Kyrios (Gospodin) koja se odnosi na obojicu, to jest i na Oca i na Sina (Isusa). Gdje god se taj Kyrios odnosio na Boga Oca, Jehovini su ga svjedoci preveli s "Jehova", a gdje se odnosio na Isusa s "Gospodin". Jehovini svjedoci inače optužuju Katoličku crkvu da je iz Novog zavjeta uklonila Božje ime, pa su, da poprave to navodno nevaljalstvo, u tekst na 237 mjesta ubacili ime Jehovino.
Pritom su, međutim, učinili i nekoliko katastrofalnih pogrešaka. Kao prvo, oskrnavili su Sveto pismo jer su ubacili riječi kojih u izvorniku nema. Sačuvale su se doslovce na tisuće starih prijepisa Novog zavjeta, no niti u jednom od njih ne nalazimo tetragram (JHVH), a još manje "Jehovu". Njihova teza da su prvi prepisivači Svetog pisma (tko opet nego katolici) iz Novog zavjeta izbacili tetragram, potpuno je neodrživa. Da je kojim slučajem i postojala tako masovna urota, u tisućama prijepisa valjda bi bar ponegdje promakao bar pokoji.
Kad bi, međutim, i bila istina da su, od tisuća prepisivača, baš svi do jednog iz svih knjiga Novog zavjeta izbacili JHVH, to bi onda značilo i da do nas nije stigao izvorni tekst, to jest nadahnuta riječ Božja. Da su, naime, prepisivači bili spremni iz Biblije izbaciti tetragram, tu u njoj najsvetiju riječ, onda bi tim više bili spremni iznakaziti i druge njezine dijelove. U kojem bi slučaju Biblija postala knjiga kao i svaka druga, te je ne bismo mogli smatrati nadahnutom Duhom Svetim. Ukratko rečeno, Jehovini svjedoci ne mogu imati i ovce i novce: ili je Biblija stigla do nas neosakaćena, pa je u tom slučaju oni skrnave ubacivanjem riječi koje u njoj ne postoje, ili je pak Biblija do nas stigla osakaćena, u kojem slučaju u nju može svatko ubacivati što ga je volja, jer ionako nije riječ Gospodnja.
Druga je pogreška što pripadnici te sljedbe Boga zovu "Jehovom", što zapravo ne znači ništa. Kad bismo sve to, ilustracije radi, preveli na hrvatski, evo što bismo dobili.
Između konsonanata NJST "On jest" (JHVH) ubacili bismo vokale o-o-i iz riječi "Gospodin" i tako dobili "Nojosit", dakle potpunu besmislicu. Jehovini su svjedoci tim samo pokazali potpuno nerazumijevanje imena Jahve. Bog je za sebe rekao: "Ja jesam koji jesam", On je "Onaj koji jest". I jedno i drugo su oblici imperfekta od glagola biti, što je u starom hebrejskom imalo dvojako značenje. Kao prvo, to je onaj koji jest sam u sebi, koji neprekidno postoji, stalno i uvijek iznova i bez svršetka (što izražava oblik u imperfektu); On je onaj koji drugima daje postojanje, jer je On sam apsolutna egzistencija. Taj "jest" označava dakle samu suštinu Boga, njegovu najdublju bit. U starom je hebrejskom ovaj glagolski oblik, osim toga, izražavao i aktivnu prisutnost. Dakle, "Onaj koji jest" ili "Jahve" je Božje ime koje označava stalno Božje postojanje i nazočnost. Napokon, i u Otkrivenju nalazimo identičan opis Božje biti: "Ja sam Alfa i Omega, veli 'Gospodin Bog', 'koji jest', koji bijaše i koji će doći, 'Svemogući'" (Otk 1,8).
Posljedica je navedenih dviju pogrešaka Jehovinih svjedoka bila i treća. U knjizi Reasoning from the Scriptures [Rasuđivanje iz Pisma] (str. 191-199) oni pišu: "'Jehova' je Božje ime, a 'tkogod zazove ime Jehova, spasit će se' (Rim 10,13)". Kao prvo, Jehova nije Božje ime, a kao drugo u poslanici Rimljanima piše: "Tkogod zazove ime Gospodnje, spasit će se". Već se ni po tome oni ne mogu spasiti, jer ne zazivaju ime Gospodnje. A mi znamo koje je ime Gospodnje: to je ime Isusa Krista, Gospodina našeg i Boga (Iv 20,28).
Izvor: katolik.hr
Bog Silni jeste,ali nije Bog Svemocni,jer je to njegov Otac ,Jehova Bog.
Tkoste i ušto vjerujete ,i koliko imate Bogova????????
Pokušat ću sama odgovorit , na svoja pitanja . Viste sekta »Jehovinih svjedoka«. Počet ćemo od vašeg osnivača . Osnivač sljedbe je Charles Taze Russell (1852.—1916.), podrijetlom iz redova prezbiterijanaca koji se u 18. godini susreo s grupicom odcijepljenih adventista koji su očekivali 1874. Kristov konačni dolazak. Kad se 1879. oženio adventističkom spisateljicom, zajedno su te godine utemeljili časopis »Kula stražara«, a dvije godine kasnije i svoju tvrtku (WTB) koja je prerasla u religiozni koncern.
Godine 1907. rastavio se od svoje žene, a za 1914. najavio je propast svih kraljevstava na zemlji i doslovno oživljavanje Abrahama, Izaka i drugih biblijskih likova. Kad se to nije dogodilo, pomicao je na sljedeće godine 1915., 1916., pa 1918., no on je umro 1916. a naslijedio ga je nakon borbe za vlast odvjetnik Joseph Franklin Rutherford (1869.-1942.) koji je oživljavanje Abrahama - za kojega je, kako je tvrdio, sagradio vilu u San Diegu - najavio za 1925.
Godine 1931. dao je sljedbi ime »Jehovini svjedoci«, a 1941. napisao je knjigu »Djeca« u kojoj je mladim pripadnicima sljedbe zabranio sklapanje braka jer samo što nije došao kraj svijeta pa će moći djecu rađati u zemaljskom raju. Godine 1942. umro je u Abrahamovoj vili, a naslijedio ga je Nathan Homer Knorr (1905.-1977.), izvrstan organizator, koji je osnovao misijsku školu (Gileadovu školu) koja je godišnje »proizvodila« gotovo 2000 novih članova, tako da je sljedba od 150.000 narasla za njegova vodstva na 2.240.000.
Kad se najavljeni kraj svijeta za 1975. opet nije dogodio, stotine tisuća članova sljedbe se razočaralo. Godinu dana kasnije došlo je do reorganizacije u vodstvu Jehovinih svjedoka te je vrhovnim autoritetom sekte postalo Upravno tijelo koje sačinjava nekoliko istaknutih starijih članova.
Prema njihovim podacima Jehovini su svjedoci 2006. godine imali 6,7 milijuna aktivnih članova.
Sljedba je osnovana pod imenom »Ozbiljni istraživači Biblije« i članovi sljedbe čitaju Bibliju, no ne prihvaćaju ozbiljan, znanstveni studij Biblije, nego su naučeni tako se koristiti Biblijom kako ih tumači i navodi vodstvo »Kule stražara«. Napravili su i svoj vlasti prijevod Biblije nazvan »novi svijet - prijevod«, a koji je na mnogim mjestima prilagođen odnosno čak i promijenjen da bi mogao biti unesen u njihovo učenje. Pozivajući se na 2 Tim 3,16, oni Bibliji pristupaju na temelju osobne inspiracije. Zapravo, za njih nije važna Biblija, nego literatura WTB-a, koja je za njih Božja istina za sadašnji čas. Smatraju se jedinim kršćanima, jedinima koji kršćanstvo naučavaju i žive.
Po svom naučavanju veoma su daleko od kršćanstva: važniji im je Stari zavjet, a odbacuju najvažniju objavljenu istinu da je Bog jedan u trojstvu: Otac i Sin i Duh Sveti. Vjeru u Presveto Trojstvo odbacuju s obrazloženjem da je to učenje za njih nespojivo s jednoboštvom. Po učenju Jehovinih svjedoka, Isus Krist samo je prvorođeni Sin Božji i čovjekom postali nadanđeo Mihael, koji je umro na stupu (odbacuju i sam pojam križa), kao duhovno biće probuđen je te je g. 1914. u nebu započeo rat protiv Sotone i njegovih demona. Oborio je vraga s pratnjom na zemlju i na nebu uredio svoje prijestolje s kojega on upravlja Božjim narodom, Jehovinim svjedocima, na zemlji po svojim vidljivim predstavnicima, nadzirateljima svjedoka. Za nekoliko godina Krist će kao Jehovin maršal u bitki kod Harmagedona uništiti sve države ovoga svijeta te s Jehovinim svjedocima, koji će jedini preživjeti, uspostaviti raj na zemlji. Za tu bitku pozivaju se na knjigu Otkrivenja, 16. redak u 16. glavi: »I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.« Na hebrejskom Hea Megiddo znači Megidsko brdo. Megido je grad u ravnici Ezdrolon podno brda Karmela gdje su dogodile krvave bitke (vidi Suci 4,12 -16; 2 Kr 23,29). U knjizi proroka Zaharije (12,1) Megido označava konačni poraz neprijateljskih snaga. To je tek jedno mjesto u 3. dijelu knjige Otkrivenja koje sljedba izvlači iz konteksta te mu očito daje pretjerano i nerealno značenje. Naime, cijelo Otkrivenje podijeljeno je u dva dijela: proročki odsjek s »pismima Crkvama« 1,9 - 3,22 te odsjek u strožem smislu apokaliptički 4,1 - 22, 5. U tom drugom dijelu općenito je uobičajena shema apokaliptičkih upozorenja: predigre do svršetka vremena 6,1 -11,9; zatim neposredne kušnje i veliko sučeljenje 12,1 - 20,15 te konačno - ispunjenje i očitovanje 21,1 - 22,5).
Po učenju sljedbe, opet se pozivajući na Otkrivenje 7,4 (kod katolika čitanje na blagdan Svih svetih) samo 144.000 imaju nadu da će s Kristom u nebu vladati dok je za sve ostale pripadnike sljedbe predviđen vječni raj na zemlji.
Utemeljitelji sljedbe nametnuli su i netočno ime Boga - Jehova umjesto kako je izvorno na hebrejskom Jahve. Utemeljitelji sekte odlučnim odbacivanjem svake Crkve odbacili su i sve sakramente. Ostalo im je krštenje, ali ne kao sakrament nego kao simbolički čin predanja Jehovi. Jednom godišnje slave i »spomen-večeru«, no ona je u punom obliku pridržana samo za preostale od »144.000«.
Budući da sekta Jehovinih svjedoka odbacuje vjeru u Presveto Trojstvo, te budući da ne priznaje Isusu Kristu puno božanstvo i čovještvo - ta se sljedba ne može smatrati kršćanskom.