Isus, Židovi i židovska Subota

[stvarnoslap]

Iz knjige "A rabbi talks with Jesus" (Učitelj razgovara s Isusom), židovskog rabina Jacoba Neusnera

U ovoj knjizi objašnjavam, na vrlo direktan i neapologetski način, zašto se ne bih pridružio krugu Isusovih učenika, da sam bio u Izraelu u prvom stoljeću. Da sam slušao što je Isus govorio u Propovijedi na Gori, iz potpuno razumnih i čvrstih razloga ne bih ga slijedio. Ljudima je ovo teško razumijeti, jer je teško zamisliti riječi dublje utisnute u našu civilizaciju i potvrde učenja Propovijedi na Gori i drugih Isusovih učenja.

Ovu knjigu pišem kako bih rasvijetlio, dok kršćani vjeruju u Isusa Krista i Radosnu vijest o njegovoj vladavini u nebeskom kraljevstvu, zašto Židovi vjeruju u Mojsijevu Toru kao obrazac na zemlji i Božje kraljevstvo svećenika i svetog naroda. A ovakvo vjerovanje zahtijeva od vjernih Židova da ne prihvate Isusovo učenje, pod uvjetom da se ta učenja u važnim točkama suprotstavljaju Tori. Tamo gdje se Isus razilazi s Božjim otkrivenjem Mojsiju na gori Sinaj, Isus je u krivu, a Mojsije je u pravu.

Mi Židovi tvrdimo, i ja to ovdje dokazujem, da je Tora bila i ostala savršena bez mijenjanja, da je Judaizam izgrađen na Tori, prorocima, pismima, te izvornoj usmenoj Tori zapisanoj u Mišni, Talmudima i Midrašu - da je židovstvo bilo i ostalo Božja volja za čovječanstvo. Prema ovih kriterijima iznijet ću židovsko neslaganje sa nekim važnim Isusovim učenjima.

Imajući na umu Deset zapovijedi, trebao sam obratiti više nego rutinsku pozornost na ono što je gospodar učinio i rekao u subotu. Jer, u svakodnevnom životu Tora je subotu označila vrhuncem i ispunjenjem. Sjećanje na subotu jeste ono što vječni Izrael okuplja zajedno: to je ono što vječni Izrael čini onim što jest, ljudi koji poput Boga kod stvaranju svijeta odmaraju od svog stvaranja sedmog dana. Tog dana slavimo stvaranje. Šest dana stvaramo stvari, a sedmog dana to slavimo. To što ne radimo subotom, znači više od samog rituala . To je način oponašanja Boga. Bog se odmarao na subotni dan i proglasio ga svetim (Post 2,1-4). I to objašnjava zašto mi koji stvaramo vječni Izrael odmaramo subotom, uživamo u tome, činimo to svetim danom. Na sedmi dan radimo ono što je Bog učinio na Sedmi dan stvaranja.

Zabrana nošenja ili premještanja stvari s jednog mjesta na drugo stupa na snagu početkom subote, što označava kraj vremena u kojem smo obavljali poslove. Prema tome, Tora postavlja temelje za izgradnju svetog života vječnog Izraela na dan subote. Izlazak 16: 29-30: Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana." 30Tako se sedmoga dana narod odmarao.

Kad, dakle, primjetim ponašanje Isusovih učenika - trganje klasja u subotu, što pripada radu unutar stvaranja, a ne proslavi stvaranja - moja se znatiželja produbljuje. Isusov kao argument priziva činjenicu da su Davidovi sljedbenici uzimali hranu rezerviranu za svećenike. Ono što slijedi je da ako smo gladni, možemo učiniti što god moramo kako bismo dobili hranu. Ali subota zahtijeva pripremu unaprijed, a ne spremanje hrane na taj dan; to je smisao izjave koju smo ranije spomenuli, pripremati se svakog dana u tjednu za Sedmi dan. Ne ložite vatru, ne nositi stvari, ne kuhajte hranu - ovo nisu besmislene zabrane, one služe da zemaljski izričaj toga čina posvećenja oponaša Božji čin posvećenja Sedmog dana.

Ono što mene muči, nije to što se Isusovi učenici ne pridržavaju jednog pravila subote, to je trivijalno. Moju pažnju privlači Isusova izjava da nije u pitanju subota nego pitanje hrama, što je potpuna novost. Isusova tvrdnja, dakle, ne odnosi se na to treba li se subota posvetiti ili ne, nego gdje i što je Hram, mjesto na kojem se subotom uopće smije nešto činiti. I ne samo to, već i izjava kako je subotom dopušteno prinositi na žrtvenik hranu Bogu, pa je onda i Isusovim učenicima dopušteno da svoju hranu pripremaju u subotu, što je doista zapanjujuća promjena.

Moram li prekršiti dvije od deset zapovijedi, poštivanje oca i majke, držanje subote? Kao što smo već primijetili, Sveto pismo povezuje obje ove zapovijedi: Lev 19,3: Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite!

Dakle, je li me Isus naučio kršiti jednu od dvije velike zapovijedi među Deset zapovijedi, one koje se tiču društvenog poretka? Naravno da ima; očito nije - to ovisi o vašoj perspektivi. Iz perspektive Tore, koliko je ja razumijem, samo Bog je gospodar subote. Sve stvari za koje Bog želi da znam da mi ih je Bog predao u Tori. Svi poznajemo Boga kroz Tore, a na svim Izraelcima je Mojsije objavio Toru. Tora me uči odmarati se subotom, jer tako učim ponašati se poput Boga. Sve to Isus uči na drugačiji način i u neku drugu nakanu. I Isus je čuo Sinajsku poruku, ali kad je u pitanju subota, shvatio ju je na poseban način, za razliku od ostatka Izraela.
----------------------------------------------------------
Autor, Jacob Neusner, židovski profesor i rabin promišlja o Isusu i Isusovom naučavanju. Pita se, bi li postao Isusov učenik i slijedio Isusa, da je bio Isusov suvremenik. Na koncu Jacob Neusner zaključuje kako ne bi mogao slijediti Isusa, jer bi to značilo kršiti dvije zapovijedi iz Dekaloga - zapovijed o Suboti i zapovjed o poštivanju oca i majke. Neusnerova elaboracija Isusova kršenja subote vidljiva je u gornjem tekstu, a što se tiče ove druge zapovijedi Neusner komentira Isusove riječi iz Matejeva evanđelja:

Mt 10,34-37: Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.

Ovim Isusovim riječima Neusner suprotstavlja zapovijed iz Tore: Izl 20,12: Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.

I jednako kao za subotu, Neusner i ovdje konstatira kako ne može slijediti Isusa koji od njega traži da prekrši zapovijed iz Tore.

P.S. Ako židovski profesor teologije i rabin Jacob Neusner jasno kaže kako se ne može istovremeno držati subotu i slijediti Isusa, zašto subotari na ovom Forumu od Isusovih sljedbenika traže da drže subotu?

 

[tripo 41]

Šta kaže Isus, za koga je načinjena subota?



"Subota je načinjena čoveka radi." (Marko 2,27)



Dakle, za čoveka, a ne samo za Jevreje.

 

[tripo 41]

ovo je sada prava poplava raznih jeresi u zadnje vreme. Samo u zadnjih desetak dana dobio sam više poziva da napišem kritike raznoraznih jeresi koje se promovišu u ime adventizma. Evo sada kritika teksta sa jedne stranice koju po svim mogućim forumima reklamira Geza S Kolompar:
"Postoji razlika u načinu na koji se grijeh shvaća u Starom zavjetu i kako se razumije u Novom zavjetu. ... Biblija uči da postoji ogromna razlika između zakona Starog zavjeta i zakona Novog zavjeta. ... Novi zavjet se odnosi na ovu razliku govoreći o „pismu“ i „duhu“. Odnosi se na zakon napisan na kamenu, nasuprot zakonu napisanom na srcu. Jedan je bio izvana, drugi je iznutra, jedan se sastojao od pisanih uputa, drugi se sastojao od promijenjene naravi, jedan je isklesan Božjim prstom u kamen, a drugi proizveden od strane duha Božjeg koji pretvara srce vjernika. Jedno bi moglo utjecati samo na ponašanje osobe, drugo transformira same misli, namjere i motive osobe. To su Božja pravila nasuprot Božjem životu. ...
U Starom zavjetu grijeh je uvijek bio predstavljen kao čin kršenja zakona. Kad god je osoba učinila nešto krivo, bila je kriva, čak i ako to nije znala.
Možemo vidjeti da ovo razumijevanje grijeha ovisi o starozavjetnom razumijevanju zakona. Zakon je shvaćen kao skup pravila i nečija krivnja ili krivnja neke osobe ovisila je o njegovim postupcima, djelima, u odnosu na zakon. Ali što je s Novim zavjetom? Što ako primijenimo novozavjetno razumijevanje zakona na pitanje grijeha? Što tada vidimo? Ako je zakon u Novom zavjetu život Božji, Božji duh, nova priroda, preobraženo srce, onda je očito da pitanje zapravo nije neposlušnost skupu pravila, već otpor duhu Božijem, zadržavanje stare prirode, neobrađenog srca. Ako osoba poštuje pravila deset zapovijedi, ali nema duh Božji, je li takva osoba kriva za grijeh? Po starozavjetnom sustavu ne bi bio, ali pod novozavjetnim sustavom takva je osoba

Ne postoji razlika između Starog i Novog zaveta po pitanju duha zakona već savremeni otpali protestanti pokušavaju da odbace Božji zakon zato što ih ukorava za bezakonje i zato žele da diskredituju autoritet Starog zaveta i time autoritet samog Božjeg zakona. Stari zavet je ostao autoritet i kriterijum ispravnosti svega što apostoli govore u vreme Novog zaveta: "Ovi pak bijahu plemenitiji od onih što žive u Solunu; oni primiše reč sa svim srcem, i svaki dan istraživahu po Pismu da li je to tako." (Dela 17,11) Sam Isus otkriva da je u suštini Stari zavet dovoljan da bismo mogli da verujemo: "Ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvih ustane neće verovati." (Luka 16,31) Zato Jevanđelja nisu odmah zabeležena, jer nisu otkrivala ništa novo, već samo ispunjenje starog.

Zabeležena su kad se shvatilo da Isus neće doći tako brzo kako se verovalo, da bi sledeće generacije sačuvale svedočanstvo o Isusovom dolasku i ispunjenju proročanstava Starog zaveta.
Ne postoji ništa što je Isus propovedao a da je u sukobu sa svetlošću koja je nekada obasjavala ljude u vreme Starog zaveta, ali otpali protestanti zloupotrebljavaju Isusove reči kritike farisejskog otpada, kao da navodno Isus dolazi u protivrečje sa onim što je Jevrejima otkrio u vreme Starog zaveta. Fariseji su takođe zahteve krivičnog zakona ("oko za oko, zub za zub") zloupotrebljavali radi kršenjа moralnog zakona ("ne budi osvetoljubiv"), što je Isus takođe kritikovao.
Sve što je Isus propovedao jeste citiranje i ponavljanje Mojsijevog učenja. Suprotno ovom prethodnom tekstu koji tvrdi da je Stari zavet zahtevao samo reformu ponašanja, mi vidimo da on ukorava grehe srca i zahteva njegovu reformu.
Sama Deseta zapovest zahteva:
"Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegove, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega." (2. Mojsijeva 20,17)
Mojsije objašnjava duh Sedme Božje zapovesti da gleda na srce:
"I da se ne zanosite za srcem svojim i za ocima svojim, kojima činite preljubu, nego da pamtite i tvorite zapovesti moje, i budete sveti Bogu svojemu." (4.Mojsijeva 15,39-40)
Takođe Mojsije objašnjava Šestu zapovest:
"Nemoj mrzeti na brata svog u srcu svom; slobodno iskaraj bližnjeg svog, i nemoj trpeti greha na njemu. Ne budi osvetoljubiv" (3.Mojsijeva 19,17-18)
Preko Mojsija Bog zahteva reformu srca:
"Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati." (5.Mojsijeva 10,16)
Bilo bi besmisleno da Bog zahteva obrezanje srca, a da neće duhom da im pomogne, i da će samo buduća pokoljenja imati iskustvo obraćenja srca: “I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.” (Jezekilj 36,27) "Metnuću zakon svoj u njih, i na srcu njihovom napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod." (Jeremija 31,33) I zato vidimo da se obraćenje srca ispunjavalo putem Svetoga Duha u vreme Starog zaveta:
“I sići će na tebe Duh Gospodnji i postaćeš drugi čovek.” (1.Samuilova 10,6)
"Ali se opomenu starih vremena, Mojsija, naroda svog: gde je Onaj koji ih izvede iz mora s pastirom stada svog? Gde je Onaj što METNU USRED NJIH SVETI DUH SVOJ? Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima, da steče sebi večno ime? Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka silazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime." (Isaija 63,11-14)
A što se tiče tvrdnje iz teksta da je Bog navodno u vreme Starog zaveta bio nepravedan jer je kažnjavao kao krivca i onoga koji nije znao da je nešto greh, to je opšti princip koji i danas važi: "Ko zgreši i učini štagod što je Gospod zabranio da se ne čini, ako i nije znao, ipak je kriv, i nosiće svoje bezakonje." (3.Mojsijeva 5,17) Mnogi ljudi danas ne znaju da je ono što ih pokreće grešan motiv, ali jesu krivi jer su u iskušenju svoju volju pokorili sili greha i greh je njima ovladao. Krivi su što su dozvolili da njima greh ovlada. Neki među njima su još više krivi jer su dobili jasnu svetlost da je to greh, ali su tu svetlost odbacili. Neki među njima nisu nikada čuli ukor za te grehe, i zato jesu manje krivi, ali opet su krivi jer nisu živeli po svetlosti koju su preko savesti imali. Svako preko savesti Duhom biva upozoravan da se grehu ne pokorava. Zato niko od neznabožaca neće biti opravdan za svoje grehe što nije čuo Jevanđelje, jer je mogao da bude veran po svetlosti koju je preko savesti imao:
"Jer Bog ne gleda ko je ko. Jer pred Bogom nisu pravedni koji slušaju zakon, nego će se opravdati oni koji ga tvore. Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon. Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovim što se čini po zakonu, budući da im savest svedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđelju mojemu preko Isusa Hrista." (Rimljanima 2,11.13-16)
Hananski narodi nisu nikada čuli Jevanđelje, ali je ipak Bog naredio da se istrebe. Da li je to nepravedno? Nije, jer su oni prezreli četiri veka Božje milosti koje je Bog dao njima da se pokaju. Oni su otvoreno terorisali sve druge narode oko sebe i prinosili na žrtvu decu, što svako ljudsko biće preko savesti mora znati da je greh.

Pa opet, pojedinci (kurva Rava) i grupe (Gavaonjani) koji su se među njima pokajali za grehe i odlučili da budu verni Bogu, bili su od Boga prihvaćeni i ubrojani u Jevreje. Kako su stradali neznabošci u vreme Starog zaveta koji bi prekoračivali granicu Božje milosti i strpljenja, zar ne stradaju mnogi narodi isto tako i u vreme Novog zaveta?!

Naravno, krivica onoga ko nije čuo za svu svetlost Jevanđelja, a grešio je, manja je nego nekoga ko je čuo istinu pa je tu istinu prezreo:
"Doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u čas kad ne misli, i raseći će ga, i deo njegov metnuće s nevernima. A onaj sluga koji zna volju gospodara svog, i nije se pripravio, niti učinio po volji njegovoj, biće vrlo bijen; A koji ne zna pa zasluži boj, biće malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo će se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše će iskati od njega." (Luka 12,46-48)
Zato je Bog jako strogo postupao sa Jevrejima u vreme Starog zaveta, jer onaj ko je grešio po velikoj svetlosti koju je imao preko Mojsija i preko čuda izbavljenja koje je Bog činio nad Jevrejima, nije imao nikakvih izgovora da čini greh. No, isto tako je Bog postupao i sa hrišćanima u Novom zavetu. Dovoljno je videti primer Ananije i Sapfire (Dela 5,1-8) kako im je Bog brzo presudio zbog laži, pa shvatiti da Bog i u Novom zavetu ne postupa drugačije nego u vreme Starog zaveta prema onima koji imaju svetlost a namerno greše:
”... Zašto ste se dogovorili da iskušate Gospodnjeg Duha? reče joj Petar. Gledaj! Pred vratima su noge onih koji su sahranili tvog muža; a i tebe će izneti. I ona istog časa pade pred njegove noge i izdahnu. Tada uđoše oni mladići i nađoše je mrtvu pa je izneše i sahraniše pored njenog muža. A silan strah obuze svu crkvu i sve koji su to čuli. ...„ (Dela 5,1-8)
Otpali protestanti sebe predstavljaju kao da su privilegovani da mogu da greše pošto je Isus umro za njih, ali veća svetlost ih čini još odgovornijima:
"Jer kad mi grešimo namerno, pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grehe; nego strašno čekanje suda, i revnost ognja koji će da pojede one koji se suprote. Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svedoka. Koliko mislite da će gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijeg pogazi, i krv zaveta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži? ... Jer nije moguće one koji su jednom prosvetljeni, okusili dara nebeskog, postali zajedničari Duha Svetog, i okusili dobre reči Božije, i sile onog sveta, i otpali, opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijeg." (Jevrejima 10,26-29; 6,4-6)
Možemo zapaziti da otpali protestanti imaju vrlo izopačenu predstavu o Božjem karakteru. Oni tvrde da je Bog u vreme Starog zaveta vrlo strogim i surovim kaznama kažnjavao Jevreje zbog kršenja zakona, a nije im davao silu Duha da reformišu srca da bi zakon držali, a u Novom zavetu je nastavio da ih kažnjava ali zato što sada zakon pokušavaju da ispune. Ali uzalud, jer, iako je dat Sveti Duh da se drži zakon, sam zakon je ukinut. Zašto je ukinut? Zato jer je po njima Bog konačno shvatio da je zakon iskušenje da se ljudi opravdavaju delima zakona, pa je "problem" rešio ukidanjem zakona. Naravno, nisu dosledni: Zar ne treba onda ukinuti i dela ljubavi jer se ni delima ljubavi ne možemo spasti, već samo verom u Isusove zasluge?!

 

[stvarnoslap]

Zagrebački rabin KOTEL DA-DON: ODNOSI IZMEĐU ŽIDOVA I KRŠĆANA

Nekoliko riječi povodom objavljivanja knjige Jacoba Neusnera "Rabin razgovara s Isusom"

Rabin dr. Jacob Neusner napisao je brojna djela u kojima istražuje odnose između judaizma i drugih religija. No u nedavno objavljenoj knjizi Rabin razgovara s Isusom pokušava stvoriti vjerske okvire za židovskokršćanski dijalog. Knjigu i autora pohvalio je papa Benedikt XVI. te je Jacob Neusner dobio nadimak »Papin najdraži rabin«. Pohvale su stigle i od uglednih rabina poput rabina dr. Jonatana Sacksa, glavnoga rabina Velike Britanije.

Za razliku od mnogih drugih knjiga iste tematike ova je knjiga započela s drugom vrstom rasprava u kojima je predmet rasprave – istina ovih dviju religija. To predstavlja povratak starim debatama, ali ovoga puta bez pritisaka te s iskrenom namjerom da se istraži istina i bez straha da se postave teška pitanja i pronađu odgovori. Čini mi se da rabin Neusner pokušava na vrlo poseban način dotaknuti konfliktna područja između dvije religije, područja na kojima su drugi vodili ratove i na kojima je puno ljudi izgubilo živote. Neusner priznaje da ne može raspravljati protiv vjere – osoba koja vjeruje u Isusa čini to ne samo zbog njegove snažne riječi… stoga on tvrdi da će raspravljati Isusovim riječima (kao što su one prenešene nama u Evanđelju po Mateju).

Neusner drži da mnogo toga što je Isus rekao nije u skladu s Torom. Ipak, u isto vrijeme Neusner je prijemčiv za neke stvari koje je Isus propovijedao. Jedan primjer između mnogih rasprava jest ona o Šabatu:

Neusner tvrdi da Isus poučava ljude da krše neke od Deset zapovijedi, osobito »sjeti se da svetkuješ dan subotnji«. Neusnerove se tvrdnje temelje na Evanđelju po Mateju, 12. poglavlje, gdje su Isus i njegovi učenici trgali klasje i jeli ih u subotu. Kada farizeji optuže Isusa da »radi ono što nije dopušteno u subotu«, Isus se poziva na velikoga kralja Davida koji je napravio slične nezakonite radnje, a onda izjavljuje da je on, Sin Čovječji, gospodar subote. Isus zatim ulazi u sinagogu gdje nastavlja raspravu s prispodobom te u zaključku tvrdi da »je subotom dopušteno činiti dobro«.

Po Neusneru, Židovi subotom čine ono što je Bog učinio na sedmi dan stvaranja, i bit držanja subote nije u »činiti dobro«, već je pitanje subote – svetost, a biti svet znači biti poput Boga. Držanje svih zakona subote prema Tori možda će izgledati besmisleno ne-židovima, ali Neusner ističe da »svetkovanje subote određuje što Izrael čini Izraelom«. Izrael je upravo taj koji živi prema tim subotnim pravilima.

Neusner neće promijeniti vaše vjersko uvjerenje, ali će vam otvoriti srce i um za to zašto farizeji nisu prihvatili Isusa i osjećali se ugroženim njegovim porukama. Nije se radilo o sukobu za političku moć, kao što neki kažu, nego o vjerskoj i duboko intelektualnoj raspravi koja se temelji na iskreno usađenim uvjerenjima.
---------------------------------------
Evo, jedan od najučenijih Židova govori o Isusu i Isusovu odnosu prema židovskoj suboti. Isus je kršio zapovijed o suboti iz Dekaloga - tvrdi čovjek koji je najmjerodavniji o tome govoriti. Evo još nekoliko dodatnih informacija o tome tko je Jacob Neusner.

Rabin dr. Jacob Neusner rođen je u židovskoj ortodoksnoj obitelji u New Yorku. Svoje teološko obrazovanje stekao je na nekoliko najboljih sveučilišta u svijetu kao što su Harvard, Oxford, New York – JTS Jewish Theological Seminary i Sveučilište Columbia. Predavao je na velikom broju tih i drugih uglednih sveučilišta u Americi. Poznat je i kao »najplodniji pisac stoljeća« s više od 900 knjiga. Prošle su godine izišla 22 nova naslova, većinom iz njegova područja – drevnoga judaizma. Među njegovim najznačajnijim djelima su: prijevodi Talmuda – Jeruzalemski (u 35 svezaka) i dva izdanja Babilonskoga Talmuda (u 46 svezaka). U stvari, preveo je većinu drevne rabinske literature.

 

[Laodikeja]

DESET BOŽJIH ZAPOVESTI

Bog je stvorio kosmos kao savršeni mehanizam u kome je uspostavio fizičke i duhovne zakone koji regulišu odnose između entiteta, kao i lične odnose među bićima koji u tom kosmosu žive.

Jedna od Božjih osnovnih karakternih osobina je ljubav, i njegova vladavina je zasnovana na ljubavi.

stvarajući život u kosmosu - Bog poklanja svojim stvorenjima tu ljubav, i očekuje da mu ona tu ljubav uzvrate, i da je ispoljavaju u ličnim međusobnim odnosima.

Iz te ljubavi - Bog je svojim stvorenjima dao svoj moralni zakon, koji je odraz njegove volje, i koji predstavlja temelj njegove vladavine i na nebu i na zemlji, i reguliše odnos između Boga i stvorenih bića, kao i lične međusobne odnose između samih stvorenih bića.

Kršenje ovog zakona ljubavi predstavlja greh, i padom prvog čoveka koji je prekršio ovaj zakon ljubavi - donelo je anarhiju i bezvlašće na planetu zemlju, i unelo haos u svet koji je Bog stvorio, i poremetilo savršeni Božji poredak i odnose koji su u njemu vladali.

Greh kao pojava se ne može u potpunosti objasniti.
On predstavlja kršenje moralnih principa zapisanih u Božjem zakonu, i rušenje moralne savesti koja postoji u samom čoveku.
Greh je sila koja je suprotna principu života, ona razara i vodi tvorevinu u stanje samouništenja i smrti.

Ova sila greha je u početku ovladala Luciferom, čija je neposlušnost i pobuna protiv Boga koju je pokrenuo na nebu aktivirala ovaj mehanizam, jer je Lucifer bio prvo biće u istoriji svemira koje je iskazalo neposlušnost prema Bogu, i u čijem srcu se pojavila klica greha.

Posredstvom Lucifera, a nakon njegovog pada i zbacivanja sa neba na planetu zemlju - greh je prenesen na ovaj svet i čoveka, koji je na nagovor sotone prekršio Božji zakon, i tim činom doživeo moralni pad i postao grešnik.

Ipak Bog je stvorio plan spasenja čoveka od greha i njegove sile, objavivši mu svoj zakon - kako bi čovek kroz zakon spoznao svoje pravo duhovno stanje, i razlikovao dobro od zla, i verom i prihvatanjem Božjeg plana spasenja i poslušnošću zapovestima - u sebi izgradio Božji porušeni moralni lik, i pripremio se za ulazak u Božje carstvo slave prilikom Hristovog slavnog dolaska, kada će on ukinuti greh i vratiti sve stvari u prvobitno stanje koje je vladalo u početku.


DESET ZAPOVESTI:

"Tada reče Bog sve ove riječi govoreći:


1. Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga.
Nemoj imati drugih bogova uza me.

2. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje.
Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na
sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene;
A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.

3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega; jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud.

4. Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.
A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni
sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je
blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.

5. Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj.

6. Ne ubij.

7. Ne čini preljube.

8. Ne kradi.

9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega.

10. Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega" ( 2 knjiga Mojsijeva 20 poglavlje )

DRŽANJE ZAPOVESTI USLOV SPASENJA:

"I zapita ga jedan knez govoreći: učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni?
A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca i mater svoju.
A on reče: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
A kad to ču Isus reče mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i hajde za mnom.
A kad on ču to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reče: kako je teško ući u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo!
Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
A on reče: što je u ljudi nemoguće u Boga je moguće" ( Jevandjelje po Mateju 19. 16 - 26 )

DRŽANJE ZAPOVESTI DOKAZ LJUBAVI PREMA ISUSU:

"Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo.
Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške" (1 poslanica Jovanova 5. 2 - 3 )

DRŽANJE ZAPOVESTI DOKAZ POZNANSTVA SA ISUSOM:

"I po tom razumijemo da ga poznasmo, ako zapovijesti njegove držimo.
Koji govori: poznajem ga, a zapovijesti njegovijeh ne drži, laža je, i u njemu istine nema; (1 poslanica Jovanova 2. 3-5 ).

DRŽANJE ZAPOVESTI USLOV USLIŠENJA MOLITVE:

"Ljubazni! ako nam srce naše ne zazire, slobodu imamo pred Bogom;
I što god zaištemo, primićemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i činimo što je njemu ugodno.
I ovo je zapovijest njegova da vjerujemo u ime sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedan drugoga kao što nam je
dao zapovijest" ( 1 poslanica jovanova 3. 21 - 23 )

DRŽANJE ZAPOVESTI DOKAZ ISUSOVOG PRISUSTVA U SRCU POSREDSTVOM SVOGA DUHA:

"I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. I po tom poznajemo da stoji u nama, po Duhu koga nam je dao" ( Jovanova poslanica 3. 24 )

JEDINSTVO SVIH 10 ZAPOVESTI-NAZVAN ZAKON SLOBODE KOJIM ĆE SE SUDITI SVETU:

"Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve,
Jer onaj koji je rekao: ne čini preljube, rekao je i: ne ubij. Ako dakle ne učiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik
zakona.
Tako govorite i tako tvorite kao oni koji će zakonom slobode biti suđeni" ( Jakovljeva poslanica 2. 9-11 ).

DRŽANJE ZAPOVESTI OBELEZJE BOŽJE CRKVE POSLEDNJEG VREMENA:

"Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu" ( Otkrivenje Jovanovo 14. 12 )

ISUS NIJE DOŠAO DA UKINE ZAKON- ZAPOVESTI ZAKONA OSTAJU DO KRAJA SVETA:

"Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.
Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne
izvrši.
Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskome; a
ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome" ( Jevandjelje po Mateju 5. 17 - 19 )

NE MENJATI PROROSTVO I ZAKON:

"Jer svjedočim svakome koji čuje riječi proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj;
I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dijel od knjige života, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj" ( Otkrivenje Jovanovo 18-19 ).


SUBOTA - BOŽJI DAN ODMORA:

Bog tvorac stvorio je ovu zemlju i čoveka za šest dana, a u sedmi dan Subotu počinuo je od svojih dela.
Kao uspomenu na stvaranje on je ovaj dan posvetio posebnim blagoslovom namenjenim ljudima, i dao zapovest da se on postuje kako bi se ljudi u svim vremenima sećali ovog Božjeg stvaralačkog čina, i da nikada ne bi zaboravili da su izašli iz njegove ruke, i da je on njihov Otac.

Zapovest o poštovanju je deo Božjeg zakona koji je večan i nepromenjiv, i predstavlja temelj Božje vladavine i na nebu i na zemlji.
Ona je univerzalnog karaktera i namenjena je svim ljudima u svim vremenima i predstavlja simbol stvaranja i Božje stvaralačke moći i njegovog autoriteta.


ČETVRTA ZAPOVEST:

"Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.
A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga" ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 8 - 11 )

SUBOTA SIBOL STVARANJA POSVEĆENA OD SAMOG TVORCA KAO DAN POČIVANJA:

"Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo" ( 1 knjiga Mojsijeva 2. 1 - 4 )

SUBOTA ZNAK PRAVOGA BOGA KOJI POSVEĆUJE SVOJ NAROD:

"I reče Gospod Mojsiju govoreći:
A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moj čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem...
To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.
I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim" ( 2 knjiga Mojsijeva 31. 12 - 18 ).

SUBOTA - DAN SVETOG SABORA:

"Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje ćete zvati sveti sabori, ovo su praznici moji:
Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za počivanje, neka bude sveti sabor, ne radite ni jednoga posla; subota je Gospodnja po svijem stanovima vašim" ( 3 knjiga Mojsijeva 23. 1 - 3 ).

ČETVRTA ZAPOVEST SA OBEĆANJEM BLAGOSLOVA:

"Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.
Ako uživite po mojim uredbama, i zapovjesti moje uzdržite i uščinite,
Davaću vam dažd na vrijeme, i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u polju rađati rod svoj;
I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sijanje, i ješćete hljeb svoj do sitosti, i živjećete bez straha u zemlji svojoj.
Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zvijeri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje.
Nego ćete tjerati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.
Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraće deset tisuća, i padaće neprijatelji vaši pred vama od mača.
I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavjet svoj s vama.
I ješćete žito staro, od mnogo godina, i izasipaćete staro kad dođe novo.
I namjestiću stan svoj među vama, i duša moja neće mrziti na vas
I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod" ( 3 Mojsijeva 26. 2 - 12 )

ZAPOVEST O SUBOTI NAMENJENA SVIM NARODIMA:

"Ovako veli Gospod: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti.
Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječijemu koji se drži toga čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla.
I neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo.
Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj,
Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se neće zatrti.
A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj,
Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima" ( knjiga proroka Isaije 56. 1-7 )

SUBOTA NA NOVOJ ZEMLJI:

"Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše.
I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu" ( knjiga proroka Isaije 66. 22 - 24 )

SUBOTA DAN GOSPODNJI U STAROM ZAVETU:

"Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš šta je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnim, i budeš ga slavio ne idući svojim putevima i ne čineći šta je tebi drago, ni govoreći reči, Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš nasledstvo Jakova oca svog; jer usta Gospodnja rekoše" ( knjiga proroka isaije 58. 13 )

ISUS PO OBIČAJU ODLAZI U HRAM U SUBOTU:

"I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.
I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;
I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.
I poče im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima" ( Jevandjelje po Luki 4. 16 - 21 )

PAVLE PO OBIČAJU SVOME UĐE U HRAM U SUBOTU:

"Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska.
I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma,
Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrse iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest Hristos" ( dela apostola 17. 1 - 3 )

PAVLE PROPOVEDA U HRAMU U SUBOTU, NEZNABOSCI MOLE PAVLA DA IM PROPOVEDA I U DRUGU SUBOTU:

"A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte....
A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.
A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj.
A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije" ( dela apostolska 13. 14 - 44 )

PAVLE RADI SEST DANA A SUBOTOM A ODLAZI U HRAM I PROPOVEDA O HRISTU"

"Potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,
I nađe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.
I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer bijahu ćilimarskog zanata.
A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke" ( dela apostola 18. 1 - 4 )

PAVLE SAVETUJE DA UDJEMO U SUBOTNI ODMOR PO PRIMERU GOSPODA KOJI SE ODMARAO U SEDMI DAN, A NE PO PRIMERU NEPOSLUSNOSTI JEVREJA KOJI SU PREKRSILI ZAPOVEST O SUBOTI:

"Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
I na ovom mjestu opet: neće ući u pokoj moj.
Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo.
Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan, kao i mi osim grijeha.
Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć" ( Jevrejima poslanica 4 poglavlje )

---------------------------

( Napomena: na ovom mestu u Jevrejima poslanici 4 poglavlju, u originalnom Grckom tekstu umesto reci POCIVANJE, stoji izraz SABATISMOS, koji znaci `Subotni odmor - subotnje pocivanje, i u Biblijskoj terminologiji oznacava svetkovanje Subote )

SUBOTA - DAN GOSPODNJI I U STAROM I U NOVOM ZAVETU ( prorecena obnova subote ):

----------------------------

"I tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje.
Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi,
Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja rekoše" ( knjiga proroka Isaije 58. 13 )

"Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše: ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji ( Otkrivenje Jovanovo 1. 10 )

-----------------------------

( Napomena: na ovom mestu u Otkrivenju 1. 10 u originalnom Grckom tekstu umesto `DAN NEDELJNI, stoji izraz `DAN GOSPODNJI.
Dan gospodnji i u starom i u novom zavetu pretstavlja Subotu - uporedi knjigu proroka Isaije 58. 13 i Otkrivenje 1. 10 )


MNOGOBOZACKO PRAZNOVANJE NEDELJE

U mnogožaćkoj planetarnoj sedmici - svaki dan je bio posvećen određenom Bgu.
Nedelja je bila posvećena paganskom bogu sunca i ovaj kult je bio osnova svih religija u davnoj prošlosti

* SUNDAY - Nedelja: Solis (Sunce) dimanche domenica domingo Sun

* MONDAY - ponedeljak: Lunae (Luna - Mesec) lundi lunedi lunes Moon

* TUESDAY - utorak: Martis (Mars) mardi martedì martes Tiw (the Anglo-Saxon god of war, the equivalent of the Norse Tyr or the Roman Mars)

* WEDNESDAY - sreda: Mercurii (Mercur) mercredi mercoledì miércoles Woden (the Anglo-0Saon equivalent of the Norse Odin or the Roman Mercury)

* THURSDAY - četvrtak: Jovis (Jupiter jeudi giovedi jueves Thor (the Norse god of thunder, the equivalent of the Rofman Jupiter)

* FRIDAY Veneris - petak: (Venera) vendredi venerdi viernes Frigg (the Norse god of love and fertility, the equivalent of the Roman Venus)

* SATURDAY - subota: Saturni (Saturn) samedi sabato sábado Saterne (Saturn, the Roman god of agriculture)

U najstarijem Vavilonskom astrološkom sistemu - bog sunca je bio vrhovni bog vladar, i glavni bog zodijaka.- zvezanog sazvežđa, dok se smatralo da svi drugi bogovi proishode iz njega - da su samo njegove manifestacije, emanacije i inkarnacije, telo njegovog tela.

Zato su sve prirodne pojave smatrane samo manifestacijom jednog boga - sunca, i to verovanje su kasnije usvojili svi drevni narodi.

U svakom narodu bog sunca je imao drugačije ime.
Persijanci su ga zvali Mitra, Asirci Bel, Haldejci Šamaj, Feničani i Sirci Vaal, Egipćani Amon Ra, Indijci Šiva ili Višnu kao njegove inkarnacije, Indijanci Kvecalkoatl..

Kod mnoggobožačkih naroda - sunce je predstavljalo drevni simbol božanske sile koja daje život.
Pošto je bog sunca u toku dana na nebeskom svodu donosio svetlost, a po noći zalazio za horizont i silazio u podzemlje i tamu - njemu su pripisivane dve suprotne osobine.
On je bio obožavan i kao dobar i zao, i kao muški i ženski princip.
Odatle potiče okultno shvatanje - da je kosmička energija i zla i dobra, i da su oba ova principa neophodna za ravnotežu i harmoniju u svemiru.
Iz tog razloga postojao je ritual prinošenja ljudskih žrtava - kako bi se bog sunca umirio i podario svetu svetlost i blagostanje.

Danas među najvećim obožavaocima boga sunca - spadaju Masoni, kao i svi hermetički ( magijski ) pravci
U masoneriji sunce kao izvor materijalnog svetla - predstavlja
izraz intelektualnog prosvetljenja za kojim Masoni tragaju.
Ono je za masone samo vidljivi simbol suverenog autoriteta, odnosno skrivenog Masonskog boga.
Masoni za sunce uglavnom koriste ime antičkog boga Ozirisa.

Slike u crkvama Rimokatolicizma i Pravoslavlja - prikazane su sa likovima sa sunčevim diskom iza glave:

Mnogobožački bogovi predstavljeni su na ovaj način:






Jedan od masonskih simbola je svevideće oko.
U Egiptu ovaj simbol predstavlja Ozirisa.
Grci su sunce naživali "Jupiterovo oko ioko sveta"
U Indiji - Šiva bog sunca je predstavljen u vidu oka.
Ono je simbol božjeg sveznanja.
U okultizmu - oko je simbol okultnih moći, vidovitosti i elemenat duhovnog prosvetljenja.



Kod Rimljana je bio zastupljen kult sunca.
U Rimskoj mnogobožačkoj tradiciji su postojala dva vida ovog kulta - nacionalni kult sunca kao sastavni deo Rimske religije od starine, i Mitraizam - kult sunca prenet iz Persije u doba pojave Hrišćanstva.
Mitraizam se u Rimskoj imperiji širio prvo kao privatni kult, a kasnije za vreme cara Marka Aurelija Heliogabala ( 218 - 222 n. e ), postao je službeni kult celog carstva.

Dan posvećen bogu sunca se kod Rimljana nazivao "Dies Solis" ( dan sunca ), i danas se na pojedinim jezicima nedelja naziva - dan sunca, Engleski - Sundau, Nemački - sontag.

Prihvatanjem Hrišćanstva od strane mnogobožačkog Rima i jednim ediktom Rimskog imperatora Konstantina velikog - nedelja ( dan sunca ), preuzima ulogu Hrišćanskog praznika, kao uspona na dan kada je Bog stvorio svtlos i na Hrista kao vaskrslo sunce pravde.
Značaj dotadašnjeg biblijskog dana odmora subote je izbrisan, a na njegovo mesto postavljen novi dan - nedelja, simbol boga sunca.

Ovaj konstantinov dokument o obaveznom svetkovanju sunčevog dana je objavljen 321 godine nove ere i glasi:

"Načasni dan sunca - neka se gradska uprava i narod koji živi u gradu odmaraju, i neka sve radionice budu zatvorene.
Međutim - na selu, seljaci koji se bave zemljoradnjom mogu slobodno nastaviti svoje poslove, jer se dešava da koji drugi dan nije pogodan za setvu ili za rad u vinogradu.
Neka se obavljaju takvi poslovi - da ne bi ppropali blagoslovi koje nam nebo šalje"

Najraniji crkveni sabor koji se bozabavio svetkovanjem nedelje - bio je sabor u Laodikeji 364 godine nove ere.
U svom 29 kanonu ovaj sabor je objavio:

"Hrišćani ne smeju da svetkuju subotu i da se odmaraju tog dana - već moraju da rade, ali dan gospodnji treba naročito da poštuju, i kao Hrišćani toga dana ne treba da rade.
Ako budu dalje svetkovali subotu - neka budu prokleti"

Postoje različite izjave ponikle iz redova Rimokatolicizma, koje svedoče o tome - da je Rimokatolička crkva svojim autoritetom prenela svetost subote na nedelju.

Neke od ovih izjava glase:

"Nedelja je Katolička institucija i zahtevi za njeno svetkovanje jedino se mogu definisati na osnovu katoličkih principa" ( the catolic press, Sidney - Australia, August 1900 ).

"Od početka do kraja svetog pisma - nema nikakvog označenog teksta, koji bi opravdao promenu sedmičnog javnog bogosluženja - od poslednjeg dana u sedmici na prvi" ( priest Bradu - in the adress reported in the Elizabeth. nj. news - march 18. 1903 ).

"Biblija nigde ne podupire svetkovanje nedelje, ona je ustanova Katoličke crkve, i oni koji praznuju taj dan - poštuju zapovest Katoličke crkve" ( bishop Simour - vhu vi keep sundau ).

"Mi smo promenili od sedmog dana na prvi dan sedmice, od subote na nedelju - autoritetom svete Katoličke apostolske Hristove crkve" ( statement of Katholic church ).

I pored svih zabrana koje su u istoriji uspostavljene protiv svetkovanja subote - tokom cele istorije su postojali Hrišćani koji su poštovali ovaj dan koji je deo Božjeg zakona kao četvrta zapovest i uspomena na stvaranje i simbol Božje stvaralačke sile i njegovog autoriteta.

 

[stvarnoslap]

Laodikeja, zašto spmaš temu?

 

[Laodikeja]

To pitaj sebe samoga za sve vreme diskusija.

 

[tripo 41]

Slap vs Biblija

Ovo je prvi put zapovjeđeno Izraelcima na Sinaju, i samo njima, i nikome više nakon toga.

---

Isus kaže da je subota za čovjeka.

 

[stvarnoslap]

Slap vs Biblija

Ovo je prvi put zapovjeđeno Izraelcima na Sinaju, i samo njima, i nikome više nakon toga.

---

Isus kaže da je subota za čovjeka.

Tako je, subota je radi čovjeka, a nije čovjek radi subote. Čovjek je važan, a subota je nevažna. Zato sveti Pavao i kaže kršćanima da je subota sjena, potpuno nebitna.

 

[tripo 41]

Tako je, subota je radi čovjeka, a nije čovjek radi subote.

znači ti smatraš da su samo Jevreji ljudi.

Pošto si rekao da je samo njima data subota.