Individualna odgovornost i slobode

[belja91]

Ljudi su nekad bili slobodni, ali su se udružili u društvo, a kasnije u državu. To ne bi uradili da nisu imali koristi. Dakle, deo slobode je žrtvovan za neke bitnije stvari. Prinuđen si da ''slušaš'', ali zato će ti vatrogasci gasiti vatru kad ti se zapali kuća, hitna pomoć će te odvesti kad ti pozli itd.
Liberali su u XVI veku negativno govorili o pojavi države, tvrdeći da ona davi, guši ''slobodnog čoveka''. U to vreme su takvi stavovi i razumljivi, ali danas svet funkcioniše tako da čovek ne može bez države i stalno nešto traži od nje. Prema tome, cena ograničenja slobode nije naročito velika.

Budimo realni. Recimo, u SFRJ nismo smjeli svašta pričati, ali smo smjeli, bez ikakve bojazni, prespavati na bilo kom kvadratnom metru te države. Danas smijemo pričati šta nam padne na pamet, ali, bez bojazni jedva spavamo u vlastitoj kući, a kamo li u nekom parku! E, sad, ako kompariramo te dvije vrste slobode, pa neko kaže: tada nismo bili slobodni, jer nismo smjeli pričati viceve o Titu, a danas jesmo, jer smijem predsjedniku države je**ti mater, onda, ti, koji tako misle, i ne zaslužuju ništa bolje od ovoga što ih je snašlo.

Ne treba mešati strah i slobodu. I danas imaš slobodu da spavaš u parku, s tim što neko drugi smatra da ima slobodu da te odžepari dok spavaš.

 

[Jurivaka]

Ljudi su nekad bili slobodni, ali su se udružili u društvo, a kasnije u državu. To ne bi uradili da nisu imali koristi. Dakle, deo slobode je žrtvovan za neke bitnije stvari. Prinuđen si da ''slušaš'', ali zato će ti vatrogasci gasiti vatru kad ti se zapali kuća, hitna pomoć će te odvesti kad ti pozli itd.
Liberali su u XVI veku negativno govorili o pojavi države, tvrdeći da ona davi, guši ''slobodnog čoveka''. U to vreme su takvi stavovi i razumljivi, ali danas svet funkcioniše tako da čovek ne može bez države i stalno nešto traži od nje. Prema tome, cena ograničenja slobode nije naročito velika.


Ne treba mešati strah i slobodu. I danas imaš slobodu da spavaš u parku, s tim što neko drugi smatra da ima slobodu da te odžepari dok spavaš.

Upravo treba zajedno posmatrati strah i slobodu, jer su oni u izravnoj uzajmnoj vezi, takoreći, kauzalno povezani. Našu slobodu, to jest, naše slobodno djelovanje i ponašanje, određuje u krajnjem granica straha. Strah da se ne ogriješimo o zakon, o moralne morme, o Božije norme..., da nekog ne uvrijedimo, da ne ispadnemo smiješni, nekulturni, glupi...
Prema tome, treba miješati strah i slobodu, jer su oni i onako pomiješani.

 

[besherat]

Cijeli dan me proganja jedna misao, zapravo potpis jedne članice sa drugog foruma, a glasi :
" SLOBODA UVIJEK POSTOJI. TREBA SAMO PLATITI NJENU CIJENU."
E, pa cijena i jeste problem u cijeloj priči i znam da je ne mogu platiti nikad.

 

[harrybonnot]

Vrlo ispravno receno!

Znaci dolazimo da je zakljucak scientologa ispravan: slobodan covjek poznaje granice svoje slobode!

treba dodati i volju da upozna i cijenu da prekoraci (znati koliko smije prekoraciti, prag tolerancije)

 

[besherat]

Ja spoznajem svoje granice neslobode i stepen individualne odgovornosti, koja je velika i koja me spriječava da ostvarim sopstvenu slobodu. Znači, čovjek u zamci, koji ne može nikuda iz svoje kože, jer ga spriječavaju eičke, društvene i emotivne norme. A ja sam debelo toga svjesna i cijenu slobodi ne mogu da platim, barem ne još jedno duže vrijeme.

 

[harrybonnot]

Ja spoznajem svoje granice neslobode i stepen individualne odgovornosti, koja je velika i koja me spriječava da ostvarim sopstvenu slobodu. Znači, čovjek u zamci, koji ne može nikuda iz svoje kože, jer ga spriječavaju eičke, društvene i emotivne norme. A ja sam debelo toga svjesna i cijenu slobodi ne mogu da platim, barem ne još jedno duže vrijeme.

Najvaznije je poznavanje sebe, svojih mogucnosti, svojih ogranicenja.... svojih potreba.....
Tada se svjesno uzima dio slobode (uvijek posotoji!) koji je na raspolaganju i cini da se prosiri, ili se pak cini da ostane ili cak se i smanji, po cijenu neceg drugog.
Vrijeme ce svakako doci da s eostvare iskrene zelje.
jer i ljudska rijec: ja zelim to, se cesto moze pretvariti u stanje koje se zeli.

 

[micicku]

Zahvaljujem Jurivaka lepo receno "Našu slobodu, to jest, naše slobodno djelovanje i ponašanje, određuje u krajnjem granica straha." Slazem se da je osnova svih nasih zabluda strah - kategorija sumnjivih granica.
Da li smemo ici dalje od te konstatacije? Ko je u nama usadio i neguje taj strah-ko je "gospodar" STRAHA. Nuzno dolazimo do politicke elite (okupacionih koalicija), koja sebe naziva drzavom (kako je jacala drzava tako je nestajala "sloboda").
Da li smemo ici dalje i priznati u kakvom sistemu zivimo. Da li su sredstava za rad("industrijske revolucije") merila vrednosnih sistema. Da li je covecanstvu dozvoljeno da se krece van postavljenih granica robovlasnistvo-feudalizam. Ne, samo su nas "reprogramirali" da mislimo i vidimo drugacije. Ali kako svi programi kad tad pokazu "bagove", tako je i sa pozoristem-programom ljudskog zivota. Okovi pucaju, ljudi pocinju da misle i vide drugacije. Nastaje jos veci strah, panika,beznadje, haos-LUDILO (konacni rezultat ljudske destruktivne prirode).
Konacno pitanje, da li posle toliko vekova prisile i terora (nad umom i telom) mozemo opstati bez zablude (hrane), t.j. da li smemo olako rusiti zidove zabluda bez STRAHA od trajnih-pogubnih posledica? Strah i "sloboda" su pomesana osecanja koja prividu (zabludi) daju neki smisao. Tamo gde prestaje ZABLUDA pocinje LUDILO. Naravno uvek postoji "sloboda" izbora.

 

[harrybonnot]

Liebe micicku!
Ti si ocito uzela samo jedan mali segment straha koji dolazi od spoljnih sistema.
Medjutim, postoji bezbotj ogranicenja, recimo: tjelesnih, duhovnih, psihickih, fizickih, etickih, pa onda i porodiscnih, drustvenih...itd... osim politickih.

Pojedinac ne mora nuzno prezivjeti u svakom slucaju, za razliku od zivotinje.
Kada se tesko povrijede njegova moralna nacela, na primjer, pojedinac ne mopra ucestvovati u takvom djelu, niti izvrsavati bilo cija naredjenja.

Malo vrijedi covjek kojem je njegov zivot najvrijedniji. (Konfucije).

 

[besherat]

Liebe micicku!
Ti si ocito uzela samo jedan mali segment straha koji dolazi od spoljnih sistema.
Medjutim, postoji bezbotj ogranicenja, recimo: tjelesnih, duhovnih, psihickih, fizickih, etickih, pa onda i porodiscnih, drustvenih...itd... osim politickih.

Pojedinac ne mora nuzno prezivjeti u svakom slucaju, za razliku od zivotinje.
Kada se tesko povrijede njegova moralna nacela, na primjer, pojedinac ne mopra ucestvovati u takvom djelu, niti izvrsavati bilo cija naredjenja.

Malo vrijedi covjek kojem je njegov zivot najvrijedniji. (Konfucije).

Onda vrijedim mnogo, jer mi moj život ne vrijedi ništa, zato i imamo mogućnost izbora-suicid, ali me u njemu spriječavaju etičke norme prema porodici. Znači, slaba mogućnost izbora, individualna odgovornost ogromna, a sloboda jednaka velikoj nuli. I to je začarani krug iz kojeg nema izlaska, niti mogućnosti izbora. Kako me nerviraju parole da se možemo ponašati kako mi hoćemo i kako izaberemo. Ku... se možemo ponašati, nije mi bila mogućnost izbora da se rodim, a kao paradoks se javlja situacija da nemam mogućnosi da izaberem sopstvenu sudbinu , koja bi odlučivala o mom životu i to sve zbog drugih .Zbog drugih živim, zbog drugih moram ovo, zbog drugih ne smijem ono. Ma pun mi je ku... nemogućnosti.

 

[harrybonnot]

Vjernika u suicidu sprijecava Bozji zakon: nemas pravo sebi ni drugome oduzeti zivot, jer ga sama sebi nisi ni dao(dala). Zamisli, ne daj Boze, da cujes od svoje djece, pa ces moci zamisliti i kako bi ti majka reagovala na takve rijeci.
Zato je individulana odgovornost kod tebe ogromna, jer postujes ono sto treba. Tu je izbor slobode ravan nuli, jer je potisnut odgovornoscu.
OK, zivimo smo - zivimo.
Zaboravimo na ikakvu mogcnost suicida (zbog opravdanih razloga).
Sada pogledajmo da li je iko vrijedan da nas potisne iz zivota? (mi ne ugrozavamo nikog, mi izvrasavamo sve sto treba za dobro nas i drugih...)
Zar nismo zasluzili srecu?
Zacijelo jesmo.
OK, sta sad?
Pusticemo srcu da nam poklaze put, pa i ako nas prevare, necemo zaliti - to nece biti ni prvi ni posljednji put.

Zivot necemo uzimati preozbiljno, jer svakako niko ne prezivi.

zato se zabavimo, koliko je moguce.