Roršarh
U svemu ima nečega...
Svemu čemu damo lični pečat ima i nas...
Postoji nešto u narodu - zvanom psiholog, psihijatar itd. t.sl. - poznato kao Roršarhova mrlja...
Naravno da i u toj mrlji ima nešto... neki oblik kom ćemo dati lični pečat...
I u oblacima ima svega i svačega...
Npr. ja u raznim šarama vidim ljudske face - nebitno dal' je beton, zavesa, fleka od kečapa...
Npr. jedna šara na novim pločicama u kupatilu me strahovito podseća na pokojnu baku...
I to mi ne smeta toliko pogotovu jer me je ona kao baš malu i vodila u wc (u neki drugi - ne ovaj današnji): Čak se toj šari ponekad i obradujem...
E, sad - vidiš ti kako se to namestilo, kako su mi pločice sve pogodile
Nego, najgore je koliko se na tu đavolju rabutu vremena baci, utroši a najghore je kad u provinciji u lokalu grupa klinki naruči kafu pa okrenu šolje i opet i opet - tri galona i gledaj u nedogled...
A to što će zbog njihove primitivnosti neko morati da pere svinjac što ga za sobom ostavljaju - ne uopšte i nije stvar nekulture.
To je za nadasve dokone, primitivne, proste a nadasve - nekulturne ljude koji ipak imaju još neke zaostatke nekvalitetno utrošene mašte.