- Učlanjen(a)
- 22.08.2009
- Poruka
- 4.109
Uzalud ti trud Mourinho, Messi dribla kao Maradona
U Madrid sam došao željan nogometa, željan spektakla, kojega na terenima Hrvatske lige odavno nema. Došao sam vidjeti dva najveća kluba u povijesti nogometa, jedan po trofejima, drugi po nogometu koji ne pripada običnim smrtnicima . Došao sam vidjeti najvećeg nogomenog taktičara današnjice i njegovo “čudovište”, Pepea. A znate li što sam vidio? Golove Lionela Messija, kakve je zabijao još samo Diego Maradona i - navijača Reala, kojemu je pozlilo na tribini i jedva su mu spasili život. Ako su ga uopće spasili!
Utakmica je bila hodanje po jajima sve dok Affelay i Messi nisu “skuhali” prvi gol. “Kuhalo” je uglavnom u duelima, dok nije prekipjelo njemačkom sucu Starku, koji je isključio Pepea, otevši Mourinhu najjaču figuru, budući da je Ronaldo na ovoj utakmici bio samo - promatrač.
Od te famozne 60. minute Mourinhova kola su se počela kotrljati nizbrdo, “izvanzemaljci” iz Katalonije su finiširali u maniri velike, najveće momčadi. Ipak, drago mi je da sam došao i svjedočio slalomu Messija, jer to je najbolji driblig nakon Maradoninog 1986. godine, kada je u Meksiku rušio engleske bekove kao kegle.
I Messi, poput Maradone, u ovom čudesnom driblingu, nije “prodao” niti jednu fintu, uzdao se u svoju brzinu, hitrinu, čvrstinu i stabilnost. Hvala Bogu da se napokon rodio još jedan nogometaš kojemu ni najveći nogometni defenzivci, niti Helenio Herrera našeg doba, ne može ništa. Svjedočili smo majstorskoj igri Xavija, koji nije pogriješio niti u jednom dodavanju, velemajstorskoj igri Piquea. Barcelona može i bez Inieste, iako se igralo protiv drugog najvećeg kluba na svijetu, nije se ni osjetio njegov izostanak.
Nije mi drago vidjeti poniženje, ali u posljednjim minutama na Bernabeuu Barcelona je ponizila Mourinha i ponos Castille. I, možemo slobodno reći, plasirala se u finale. Ovakva momčad ne može profućkati ovakvu prednost . Jedini tko im se možda može suprotstaviti je Ferguson i engleski duh. Na Wembleyju će Barcelona biti u svemu u prednosti, jedino neće biti respekta, kao što ga je bilo u igri Mourinhove momčadi. Navijačima Reala ostala je na kraju jedino pjesma, s nevjerojatnim prkosom su pjevali “Viva Espańa”. Uzalud vam trud pjevači, uzalud milijarde, uzalud i Mourinho. Barceloni, čak i bez Inieste nitko ništa ne može. Pred tim sastavom respekt se osjetio čak i u presudama strogog njemačkog suca.
(Tomislav Židak, Jutarnji list)
U Madrid sam došao željan nogometa, željan spektakla, kojega na terenima Hrvatske lige odavno nema. Došao sam vidjeti dva najveća kluba u povijesti nogometa, jedan po trofejima, drugi po nogometu koji ne pripada običnim smrtnicima . Došao sam vidjeti najvećeg nogomenog taktičara današnjice i njegovo “čudovište”, Pepea. A znate li što sam vidio? Golove Lionela Messija, kakve je zabijao još samo Diego Maradona i - navijača Reala, kojemu je pozlilo na tribini i jedva su mu spasili život. Ako su ga uopće spasili!
Utakmica je bila hodanje po jajima sve dok Affelay i Messi nisu “skuhali” prvi gol. “Kuhalo” je uglavnom u duelima, dok nije prekipjelo njemačkom sucu Starku, koji je isključio Pepea, otevši Mourinhu najjaču figuru, budući da je Ronaldo na ovoj utakmici bio samo - promatrač.
Od te famozne 60. minute Mourinhova kola su se počela kotrljati nizbrdo, “izvanzemaljci” iz Katalonije su finiširali u maniri velike, najveće momčadi. Ipak, drago mi je da sam došao i svjedočio slalomu Messija, jer to je najbolji driblig nakon Maradoninog 1986. godine, kada je u Meksiku rušio engleske bekove kao kegle.
I Messi, poput Maradone, u ovom čudesnom driblingu, nije “prodao” niti jednu fintu, uzdao se u svoju brzinu, hitrinu, čvrstinu i stabilnost. Hvala Bogu da se napokon rodio još jedan nogometaš kojemu ni najveći nogometni defenzivci, niti Helenio Herrera našeg doba, ne može ništa. Svjedočili smo majstorskoj igri Xavija, koji nije pogriješio niti u jednom dodavanju, velemajstorskoj igri Piquea. Barcelona može i bez Inieste, iako se igralo protiv drugog najvećeg kluba na svijetu, nije se ni osjetio njegov izostanak.
Nije mi drago vidjeti poniženje, ali u posljednjim minutama na Bernabeuu Barcelona je ponizila Mourinha i ponos Castille. I, možemo slobodno reći, plasirala se u finale. Ovakva momčad ne može profućkati ovakvu prednost . Jedini tko im se možda može suprotstaviti je Ferguson i engleski duh. Na Wembleyju će Barcelona biti u svemu u prednosti, jedino neće biti respekta, kao što ga je bilo u igri Mourinhove momčadi. Navijačima Reala ostala je na kraju jedino pjesma, s nevjerojatnim prkosom su pjevali “Viva Espańa”. Uzalud vam trud pjevači, uzalud milijarde, uzalud i Mourinho. Barceloni, čak i bez Inieste nitko ništa ne može. Pred tim sastavom respekt se osjetio čak i u presudama strogog njemačkog suca.
(Tomislav Židak, Jutarnji list)