barsa
Dan kada je Ladislau Kubala zabio sedam golova na jednoj utakmici
10. februar 1952. godine će zauvijek ostati zapisan kao jedan od onih posebnih datuma u historiji FC Barcelone, jer toga dana fanovi Blaugrane na njenom tadašnjem stadionu Les Corts morali su dobro protrljati oči da bi se uvjerili da ne sanjaju. Naime, toga dana se njihov najveći junak tog vremena,
Ladislau Kubala, vratio na teren nakon povrede zbog koje je propustio šest prethodnih utakmica Barçe i, iako po tvrdnjama mnogih nije bio 100% spreman za utakmicu, svoj povratak je obilježio sa sedam golova postignutih Sportingu iz Gijona!
Pet golova u 19 minuta!
Utakmica između Barçe i Sportinga odigrana je na današnji dan prije tačno 49 godina u sklopu 22. kola španskog prvenstva u sezoni 1951/52. u kojoj je Barcelona osvojila petostruku krunu: špansko prvenstvo, kup Generalísima (kako se zvao današnji Kup kralja u vrijeme Francove diktature), Latina kup, kup Eve Duarte i kup Martinija Rossija. Konačan rezultat utakmice bio je 9-0, a Laszi, kako su ga odmilja zvali, tresao je mrežu Asturijanaca u 11. (iz penala), 26., 70., 72., 75. (iz penala), 84. i 89. minuti. Drugim riječima, posljednjih pet golova postigao je u razmaku od svega 19 minuta. Preostala dva gola postigli su
Manchón u 14. minuti i
Aloy u 36. minuti. Toga dana za Barçu su nastupili: Ramallets, Martín, Biosca, Seguer, Bosch, Segarra, Basora, César, Aloy, Kubala and Manchón. Do danas, ta ekipa se smatra jednom od najboljih u historiji Barcelone. Po osvojenim trofejima u jednoj sezoni, ovaj sastav je uspjela nadmašiti jedino ekipa Pepa Guardiole osvojivši šestostruku krunu 2009. godine.
Po završetku utakmice, Kubala je izjavio da mu ovo zapravo uopće nije bila najefikasnija utakmica karijere, jer je u dresu svog ranijeg kluba, Bratislave, postigao devet golova u jednoj utakmici čehoslovačkog prvenstva u sezoni 1946/47. Ta utakmica je završena rezultatom 11-1 u korist Laszijeve ekipe. Igrači Sportinga su za ovog mađarskog igrača imali samo riječi hvale. Protivnički igrač odbrane
Sánchez opisao ga je kao "užasno dobrog", dok je
Aretio, bivši Barçin napadač, rekao: "On je sjajan igrač kakvog fudbal nikada ranije vidio i kakvog siguran sam neće vidjeti ni poslije."
Daučík: "Nije odigrao sjajno"
Ipak, zanimljivo je da trener Barcelone
Ferdinand Daučík uopće nije bio impresioniran Kubalinom igrom rekavši: "Kubala je zabio sedam golova, ali nije odigrao sjajnu utakmicu. Mora još raditi na poboljšanju svoje igre." Slovački trener je na ovaj način želio biti siguran da će njegov glavni igrač ostati prizemljen znajući da je Barcelona u tom trenutku bila druga na tabeli iza Real Madrida sa zaostatkom od jednog boda osam kola prije kraja. Barça je na kraju uspjela osvojiti titulu sa 43 boda (po starom sistemu dva boda za pobjedu, jedan za neriješeno), tri više od Athletic Bilbaoa, dok je Madrid završio tek na trećem mjestu s pet bodova zaostatka za Blaugranom. Kubala je sezonu okončao sa 26 golova u 19 prvenstvenih utakmica (prosjek 1,36 po utakmici!). Sa tih sedam golova, Kubala je izjednačio sedam golova koje je napadač Athletic Bilbaoa
Agustín Sauto ‘Bata’ postigao u jednoj prvenstvenoj utakmici odigranoj 1931. godine.
Prvi i najveći Barçin superstar
Sezona 1951/52. bila je druga za Kubalu u dresu Barcelone u kojoj je ostao sve do završetka sezone 1960/61. U jedanaest sezona u plavo-crvenom dresu Kubala je skupio 256 zvaničnih utakmica u kojima je postigao 196 golova, od čega je 131 pogodak postigao u španskoj ligi u 186 nastupa. Jedini igrač koji je postigao više golova od Kubale za Barcelonu je
César Rodríguez (235 ukupno, 195 u prvenstvu), ali je Kubala još uvijek rekorder kluba po broju golova u španskom kupu (51), po broju golova u španskom kupu u jednoj sezoni (12 golova u sezoni 1951/52.), dok je njegov rekord od sedam golova u jednoj utakmici uspio izjednačiti samo
Eulogio Martínez u utakmici španskog kupa protiv Atlético Madrida 1956/57. godine. Igrajući za Barçu, ovaj sin fabričke radnice i zidara, koji je kao 22-godišnjak morao otići u izbjeglištvo iz komunističke Mađarske okupirane od strane Sovjetskog saveza, osvojio je sljedeće trofeje: četiri La Lige, pet španskih kupova, dva Kupa sajamskih gradova (preteča Kupa UEFA, tj. današnje Lige Evrope), te jednog kupa Latina (u kojem su od 1949. do 1957. godine igrale najbolje ekipe Španije, Portugala, Francuske i Italije) i dva kupa Eve Duarte (takmičenje poput današnjeg superkupa u kojem su igrali pobjednik lige i pobjednik kupa).
Kubala je inače igrao kao napadač ili polušpica, a bio je prepoznatljiv ne samo po preciznom i snažnom šutu, nego i po nesvakidašnjoj sposobnosti driblinga i kombinovanja sa saigračima. Također je upamćen kao jedan od najboljih izvođača slobodnih udaraca ikada. Trag koji je ovaj Mađar ostavio u Barçi bio je toliko dubok da je prema izboru članova kluba 1999. godine, prilikom proslave 100 godina FC Barcelone, izabran za najboljeg igrača Blaugrane ikada, ispred takvih imena kao što su
Luis Suárez,
Sándor Kocsis,
Zoltán Czibor,
Johan Cruyff,
Diego Maradona,
Hristo Stoičkov,
Romário ili
Ronaldo. Nakon ovog izbora i njegove smrti 2002. godine, FC Barcelona je ovom velikanu kao svom najboljem igraču ikada pred zapadnom tribinom Camp Noua podigla statuu koja će i mlađe generacije koje za njega možda nisu ni čule zaintrigirati da se informišu o tome ko je bio Ladislau Kubala, čovjek zbog čijih je briljantnih igara stari stadion Les Corts postajao premalen za sve one koji su ga željeli vidjeti i zbog čega je Barça krenula sa gradnjom Camp Noua. A ako nekome ni to nije dovoljno da shvati kolika je igračina László bio, onda neka samo zamisli jednog jedinog igrača koji na jednoj jedinoj utakmici zabija sedam golova, baš kao što je to Kubala učinio na današnji dan 1952. godine!
Tarik Hadžiahmetović
Fan Club FC Barcelona BiH - Visca Barca!