- Učlanjen(a)
- 22.08.2009
- Poruka
- 4.109
Dijete moje, Mes Que Un Club!!!
Da, desilo se i to - Barca je poražena, iako su mnogi počeli sumnjati da je to uopšte moguće izvesti od strane bilo koga. No, ispostavilo se da su i oni ipak samo ljudi od krvi i mesa. Vrlo lako bih mogao ovaj tekst pretvoriti u pisanje izgovora za poraz, no nije mi to namjera. O sudiji, prljavoj igri, Mourinhu koji je provocirao igrače i trenera Barce na klupi, nedosuđenom penalu, žutim kartonima, itd... možda nekom drugom prilikom.
Po meni najveću pažnju nakon ove izgubljene bitke trebamo obratiti na sebe. Kako smo mi podnijeli ovaj poraz? Opće poznata je stvar da Barca svojom igrom, a i ponašanjem na terenu i van njega plijeni sve oko sebe i sigurno je da ima najveći broj fanova trenutno u svijetu. Igra koja nas godinama oduševljava i drži nasmijanim danima sve do sljedeće utakmice u ove posljednje dvije godine je kulminirala i pod vođstvom Pepa Guardiola skoro pa usavršena. Voliš lijep fudbal? Voliš golove? Voliš napadačku igru? Voliš igrače koji su na terenu zvijezde, a van njega skromni ljudi? Pa ti si onda sigurno navijač Barce! A koga drugog ako si na sva ova pitanja odgovorio potvrdno?
Da li bi možda neko od vas volio da Barca počne kupovati igrače-mesare koji bi razbijali protivničke igrače po terenu? Titule nisu titule ako se ne osvajaju sa stilom, najbolji primjer za to je osvajanje Evropskog prvenstva od strane Grčke. Ja ne bih mogao navijati za takvu ekipu pa makar bili apsolutni prvaci svih mogućih takmičenja svake sezone. Možda nekome ovo može izgledati kao utopija, jer pobogu titule se pamte, a bodovi za umjetnički dojam se daju samo u rijetkim sportovima. No, ja sam navijač, ni vlasnik ni suvlasnik kluba. Šta se mene tiče ako će tamo neki tim prodati milion dresova i to od igrača koji sigurno ne bih volio da budu uzor mom djetetu? Pa šta ako dobije milione eura za osvojenu titulu ako u svemu tome ja nisam uživao? A fudbal, to je moj hobi. A od svog hobija očekujem maksimalno zadovoljstvo, a jedino Barca može da mi ga priušti.
Povod zašto sve ovo pišem jeste par komentara "navijača Barce" koji su odmah nakon poraza požurili psovati igračima za pretrpljeni poraz. Neću pravdati igrače i reći kako nisu mogli odigrati bolje, naprotiv složiću se da odavno nismo odigrali lošiju utakmicu. I šta sad?! Zarovite se u historiju ozbiljnog nogometa i vidjet ćete da se ovakve stvari dešavaju, prije ili kasnije. Mi imamo sreću pa na djelu ipak imamo gledati najveću fudbalsku ekipu svih vremena, po mnogo čemu, ne samo po titulama. Zahvaljujem se Bogu što mi je kada je to trebalo dao inspiraciju da zavolim ono što je vrijedno voljeti, a u fudbalu je siguran sam i za mene i mnogo mnogo vas bez dileme to BARCA.
Bitka je izgubljena, rat sigurno nije. Interovi igrači u revanšu protiv sebe imaju ekipu koju bi da mogu birati sigurno zadnju izabrali da im bude protivnik. Barca opet s druge strane ima takve igrače koji mogu pobijediti bilo koga. Ali šta ako se to i ne desi? Šta ako i ne budemo igrali finale Lige prvaka ili čak ne osvojimo ama baš ništa ove sezone? Je li to kraj svijeta? Naravno da nije. Bili bismo beskrajno tužni, jer svi pa i protivnici Barce znaju da ova ekipa i ove godine zaslužuje trofeje, ali život ide dalje.
Kako se sezona primiče kraju mene stiska jedna druga tuga, a to je pomisao na onu ljetnu pauzu kada neću biti u mogućnosti jednom ili 2x sedmično da uživamo u ljepoti fudbala dok igra omiljeni mi klub. Na sreću ovo ljeto ima Svjetsko prvenstvo koje će nam pomoći da "prekratimo muke", a onda opet sve ispočetka, onda opet magija, onda opet klub koji je više od toga...
Kažu: "Na muci se poznaju junaci!" Barca u svojim redovima ima junake i to je mnogo puta dokazala i ako Bog da opet će. A mi navijači?! Mi ćemo isto tako pokazati karakter i pokazati i dokazati da naša ljubav nije samo ljubav prema njihovim peharima, naše poštovanje nije samo poštovanje prema svim onim silnim pobjedama, naše srce će i dalje bez obzira nas sve svojim otkucajima lupati molitve za novi dobar pas, novi gol, novu pobjedu...
Oni što ipak budu svoju "ljubav" uvjetovali samo pobjedama, oni će vjerovatno potražiti neke nove boje u koje će se odjenuti, no to samo znači da smo mi koji ostajemo postali još kvalitetniji. A mi koji ostajemo bez obzira na sve i dalje ćemo svoju djecu rado posađivati pred ekrane kad igra Barca i pokazivati im na "čike u plavocrvenoj opremi" i s ponosom im govoriti: "Dijete moje ovako se igra fudbal, ovako se brane boje svoga kluba, ovako se živi,... jer ovo je VIŠE OD KLUBA!!!"
(fan club Barcelona)
Da, desilo se i to - Barca je poražena, iako su mnogi počeli sumnjati da je to uopšte moguće izvesti od strane bilo koga. No, ispostavilo se da su i oni ipak samo ljudi od krvi i mesa. Vrlo lako bih mogao ovaj tekst pretvoriti u pisanje izgovora za poraz, no nije mi to namjera. O sudiji, prljavoj igri, Mourinhu koji je provocirao igrače i trenera Barce na klupi, nedosuđenom penalu, žutim kartonima, itd... možda nekom drugom prilikom.Po meni najveću pažnju nakon ove izgubljene bitke trebamo obratiti na sebe. Kako smo mi podnijeli ovaj poraz? Opće poznata je stvar da Barca svojom igrom, a i ponašanjem na terenu i van njega plijeni sve oko sebe i sigurno je da ima najveći broj fanova trenutno u svijetu. Igra koja nas godinama oduševljava i drži nasmijanim danima sve do sljedeće utakmice u ove posljednje dvije godine je kulminirala i pod vođstvom Pepa Guardiola skoro pa usavršena. Voliš lijep fudbal? Voliš golove? Voliš napadačku igru? Voliš igrače koji su na terenu zvijezde, a van njega skromni ljudi? Pa ti si onda sigurno navijač Barce! A koga drugog ako si na sva ova pitanja odgovorio potvrdno?
Da li bi možda neko od vas volio da Barca počne kupovati igrače-mesare koji bi razbijali protivničke igrače po terenu? Titule nisu titule ako se ne osvajaju sa stilom, najbolji primjer za to je osvajanje Evropskog prvenstva od strane Grčke. Ja ne bih mogao navijati za takvu ekipu pa makar bili apsolutni prvaci svih mogućih takmičenja svake sezone. Možda nekome ovo može izgledati kao utopija, jer pobogu titule se pamte, a bodovi za umjetnički dojam se daju samo u rijetkim sportovima. No, ja sam navijač, ni vlasnik ni suvlasnik kluba. Šta se mene tiče ako će tamo neki tim prodati milion dresova i to od igrača koji sigurno ne bih volio da budu uzor mom djetetu? Pa šta ako dobije milione eura za osvojenu titulu ako u svemu tome ja nisam uživao? A fudbal, to je moj hobi. A od svog hobija očekujem maksimalno zadovoljstvo, a jedino Barca može da mi ga priušti.
Povod zašto sve ovo pišem jeste par komentara "navijača Barce" koji su odmah nakon poraza požurili psovati igračima za pretrpljeni poraz. Neću pravdati igrače i reći kako nisu mogli odigrati bolje, naprotiv složiću se da odavno nismo odigrali lošiju utakmicu. I šta sad?! Zarovite se u historiju ozbiljnog nogometa i vidjet ćete da se ovakve stvari dešavaju, prije ili kasnije. Mi imamo sreću pa na djelu ipak imamo gledati najveću fudbalsku ekipu svih vremena, po mnogo čemu, ne samo po titulama. Zahvaljujem se Bogu što mi je kada je to trebalo dao inspiraciju da zavolim ono što je vrijedno voljeti, a u fudbalu je siguran sam i za mene i mnogo mnogo vas bez dileme to BARCA.
Bitka je izgubljena, rat sigurno nije. Interovi igrači u revanšu protiv sebe imaju ekipu koju bi da mogu birati sigurno zadnju izabrali da im bude protivnik. Barca opet s druge strane ima takve igrače koji mogu pobijediti bilo koga. Ali šta ako se to i ne desi? Šta ako i ne budemo igrali finale Lige prvaka ili čak ne osvojimo ama baš ništa ove sezone? Je li to kraj svijeta? Naravno da nije. Bili bismo beskrajno tužni, jer svi pa i protivnici Barce znaju da ova ekipa i ove godine zaslužuje trofeje, ali život ide dalje.
Kako se sezona primiče kraju mene stiska jedna druga tuga, a to je pomisao na onu ljetnu pauzu kada neću biti u mogućnosti jednom ili 2x sedmično da uživamo u ljepoti fudbala dok igra omiljeni mi klub. Na sreću ovo ljeto ima Svjetsko prvenstvo koje će nam pomoći da "prekratimo muke", a onda opet sve ispočetka, onda opet magija, onda opet klub koji je više od toga...
Kažu: "Na muci se poznaju junaci!" Barca u svojim redovima ima junake i to je mnogo puta dokazala i ako Bog da opet će. A mi navijači?! Mi ćemo isto tako pokazati karakter i pokazati i dokazati da naša ljubav nije samo ljubav prema njihovim peharima, naše poštovanje nije samo poštovanje prema svim onim silnim pobjedama, naše srce će i dalje bez obzira nas sve svojim otkucajima lupati molitve za novi dobar pas, novi gol, novu pobjedu...
Oni što ipak budu svoju "ljubav" uvjetovali samo pobjedama, oni će vjerovatno potražiti neke nove boje u koje će se odjenuti, no to samo znači da smo mi koji ostajemo postali još kvalitetniji. A mi koji ostajemo bez obzira na sve i dalje ćemo svoju djecu rado posađivati pred ekrane kad igra Barca i pokazivati im na "čike u plavocrvenoj opremi" i s ponosom im govoriti: "Dijete moje ovako se igra fudbal, ovako se brane boje svoga kluba, ovako se živi,... jer ovo je VIŠE OD KLUBA!!!"
(fan club Barcelona)
