EU je samo visi stupanj kapitalizma Terry Eagleton
izvor:Kresimir Car
Kada gledamo svijet oko sebe, a ne idemo niz struju, često se možemo pitati je li doista svijet tako loše nasađen ili smo izvrnuti samo mi sami. Na primjer, kako je moguće da su dvije naizgled oprečne ideje, Boga i marksiszma, a zapravo vrlo slične u pogledu temljnih ideja o jednakosti i blagostanju, kroz vrijeme degenerirale u često tako izopačene ideologije ili pojave.
Odgovore na ta pitanja daju knjige „Razum, vjera i revolucija (refleksije o raspravi oko Boga)“ i „Zašto je Marx bio u pravu?“ od iznimno uglednog britanskog književnog teoretičara i publicista
Terryja Eagletona koji je ovih dana boravio u Zagrebu na Subversive Film Festivalu.
PTP: Za početak, hvala Vam na ovim knjigama koje nekima od nas daju pravo misliti da smo normalni ako ne gledamo na stvari kao većina...
- Ili smo uglavnom normalni... A možda smo kolektivno ludi, što je puno bolje od individualnog ludila – smije se Eagleton.
PTP: Kako objašnjavate da su Bog i marksizam mogle degenerirati u katkad tako loše ideologije i pojave?
Eagleton: - To je veliko i dobro pitanje. Ono što je zajedničko religiji i marksiszmu, to je da su oboje pripali institucijama koje su postale strahovito korumpirane u smislu da su izdale svoje prvobitne ideje i istine svojih tvoraca. U knjizi o Marxu probao sam opisati kako se to dogodilo. Opisujem uvjete u kojima je izrastao staljinizam, kako se zbog tragedija dvadesetog stoljeća marksizam najviše uhvatio u zemljama u kojima je bio neophodan, ali najmanje moguć. To je vrlo važan paradoks. I napominjem da ukoliko želite kritizirati marksizam, morate se obraćati Marxu, a ne ga kritizirati kroz ljude i ideologije koji su se pozivali na njega. Dakle, želite li razumjeti te procese i procjenjivati mogu li se oni opet pojaviti, obične liberalne analize vam nisu dovoljne. Mislim da se ista stvar odnosi i na kršćanstvo. Vrlo rano se dogodilo da je kršćanstvo baptizirala država i to je promijenilo cijeli odnos. Drugim riječima, dogodilo se to da je ono što je pokrenuto kao tijelo kritike moći bilo posvojeno od moći i tada se postavlja pitanje može li ta kritika više
opstati ili se naprosto predaje? O tom se radi u oba ova slučaja.
PTP: Mislite li da su ljudi poput Lenjina, Staljina, Tita, Castra i ostalih uzeli marksizam kao pravi marksisti ili isključivo kao platformu kojom će doći na vlast, kao što djeluje da su činili tzv. borci za neovisnost država u Europi posljednjih dvadeset godina, uključujući i Hrvatsku?
Eagleton: - Mislim da je previše cinično reći da tirani i diktatori poput Staljina i drugih, nisu bili pravi marksisti ili da su naprosto koristili marksizam. Mislim da je to previše cinično. No, greška je i biti previše idealistačan. Staljin je iskreno vjerovao u marksizam, Lenjin također. Oni su poveli revolucije u cilju da pomognu ljudima. Ali ne možete graditi socijalizam u zaostalim uvjetima. Marks
to nije tako zamislio. Ako biste to pokušali, završili biste u nekoj vrsti autoritativne verzije marksiszma. Ne mislim da su ti diktatori bili diktatori zato što su pokušali održati nešto vrijedno, to je samo dio priče. Puno je važnija činjenica da ne možete provodi autoritativnu verziju marksiszma da biste ispunili njegove prave ambicije. Ne želim reći da se kubanska revolucija nije trebala ni dogoditi, ali namjera ne može biti u izoliranosti, siromaštvu, obmani... Želim reći, da treba napraviti punu materijalističku povijesnu analizu kako se dogodila ta perverzija, izokretanje socijalizma. Cilj marksiszma je osigurati kritiku, ne autoritet.
PTP: Mislite li u tom smislu da se marksizam može vratiti kao jaka politička opcija, ne samo kao nekakva egzotična relikvija jer danas živimo u svijetu u kojem ni političari više ne vladaju, nego
banke, korporacije i tajkuni?
Eagleton: - Nekada su marksisti govorili o tome kako je kapitalistička klasa vladajuća klasa. Neki su kritičari Marxa govorili da to nije istina, da su političari zapravo vladajuća klasa. No, u ovom naprednom kapitalizmu, kao što ste sugerirali, potpuno je očito, vidljivo, gdje leži moć. Sve ono što je marksizam originalno govorio o kapitalistima kao vladajućoj klasi, da se ne radi o političkoj nego o ekonomskoj vlasti, danas je to zdrav razum. A Marks je zbog toga puno desetljeća bio kritiziran. Sada je jasno da su vladari svemira korporacije. Naravno, to je vrlo loša situacija za ljevičare. Ali morate biti svjesni da nijedan sistem nije bez svojih kontradikcija, nijedan nije savršen. Vladajuća klasa to jako dobro zna, znaju da neke ustupke moraju učiniti, da moraju apsorbirati neke ljude da bi sačuvali svoj status. Istodobno, što je sistem više u nemogućnosti da osigura ljudima posao,
život, više je u opasnosti da bude destabiliziran. Naravno, sistem ima ogromnu moć i u budućnosti će morati koristiti tu moć sve više i više. Ne govorim to nimalo radosno. Naime, sistem je svjestan da proizvodi sukob jer kada stavite ljude u situaciju da nemaju što izgubiti, to je vrlo loše po vas. Morate ih kupiti i probati ih zadovoljiti do neke mjere i kada sistem to ne može, onda je u problemu.
PTP: Mislite li da su danas moguće revolucije tipa francuske ili ruske koje bi iz temelja promijenile lice zemlje?
Eagleton: - Oh, ne. Ali pogledajte što se dogodilo ranih sedamdesetih godina s portugalskom revolucijom. Dvadeseto stoljeće bilo je puno modernih revolucija koje su rušile strahovito moćne
snage diljem svijeta. Naravno, to nije bio kraj priče, nisu svi nakon toga živjeli sretno do kraja života jer su nastavili živjeti u kapitalističkom svijetu kojim dominiraju Sjedinjene države, ali želim reći da je do prije nekoliko desetljeća svijet bio pun revolucija koje su srušile jake snage. I to neposredno prije nitko nije mogao ni spomenuti kao mogućnost. Počelo je u Irskoj, gdje ja živim, u Indiji, Africi... Mislilo se da će se te promjene dogoditi u sljedećih tisuću godina. Naravno, živimo u postrevolucinarno vrijeme u kojem revolucije ne tinjaju diljem svijeta, ali ne smijemo u tim procjenama biti ni previše dogmatični. Tko je mogao predvidjeti što će se dogoditi u Magrebu šest tjedana prije nego što se dogodilo? Pesimistični bi ljevičari trebali znati da je vladajuća klasa puno nervoznija nego što im se čini. Ha, ha... Oni znaju kako je teško cijelo vrijeme reproducirati svoju vlastitu snagu i kako je to krhak proces.
PTP: Trenutačno se u Hrvatskoj pokreće velika debata trebamo li ući u EU. Političke struje su za, ali su ljudi skeptični. Između ostaloga, nudi nam se nedovoljno jak argument, taj da će nam Europa puno brže organizirati zemlju. Ali, ako smo svjesni da je treba organizirati, zašto bi nam trebao netko drugi da to učini umjesto nas...
Eagleton: - To je vrlo razuman stav. S druge strane, u logici je naprednog kapitalizma da oformljava velike korporacijske jedinice. Ne kažem da im se svi moraju prodruživati, ali pritisak je velik. Ja dolazim iz Irske, sredine koja je prilično profitirala od ulaska u EU, ali scenarij može biti, naravno, potpuno drukčiji. Gledam na kapitalizam prilično fatalistički, to je očito viši stupanj kapitalizma koji
zahtjeva veću i intenzivniju političku suradnju. No, Europa je kulturno vrlo raznolika i to nije dobro za politički red. Svi danas koriste termin kulture na jako afirmativan način, multukulturalnost, kulturne raznolikosti, no zapravo različitost kultura je problem za sistem. Zbog kulturnih raznolikosti ne može se lako uspostaviti ciljano političko jedinstvo.
