Ja bih se malo nadovezao. Glavni tok je globalizacija planete. To konkretno znači da hiper-bogati postanu još bogatiji. Od nastanka sveta dominantna privredna grana je pljačka, sa robovlasničkim društvenim uređenjem u raznim oblicima. Nekada je bilo potrebno da vojska fizički zauzme tuđu teritoriju da bi se dokopala vrednosti koje se tamo nalaze, što je redovno izazivalo otpor, i uzrokovalo teškoće za osvajače i dovodilo do toga da oni budu proterani. Onda su mudraci za koje je moć jedini zakon (Might is right), došli na ideju da izvedu nevidljivu okupaciju i tako opljačkaju što se opljačkati može, jer takvoj okupaciji se ne pruža otpor. Kada se instalirate poluge vlasti osvajača, od ideoloških kroz razne koncepte otvorenog društva, te poželjnog sistema vrednosti, do političkih, u tim zemljama, narod okupiranih zemalja ima privid integrisanosti u moderne, svetske tokove npr. Evropska Unija. Jer isti proizvodi krase iste šoping-molove istih vlasnika i u kolonijama i u kolonijalnim metropolama. A to je ono što se nameće kao smisao čovekovog postojanja. Sve ovo dobija smisao ako dođemo do krajneg cilja, a krajnji cilj procesa globalizacije je ovladavanje svim resursima ove planete od strane onih koji su smislili formulu -kod vas se nalaze sirovine, ali kod nas se nalaze berze na kojima mi određujemo cenu vaših sirovina-.
Sledeći, a vrlo bitan cilj je svođenje čovečanstva na za njih prihvatljiv broj ljudi. Bauk globalizacije je terorizam. Nevidljivi (možda i nepostojeći?) neprijatelj koji može udariti bilo kada, bilo gde, na bilo koji način... Idealan da War on terror, borba protiv njega postane trajno polu-vanredno stanje. Zato je pitanje ljudskih prava i sloboda, zamenjeno pričom o bezbednosti, koja je ugrožena. Iz tg razloga se uvodi totalni video nadzor, u Londonu nemožeš više ni da pr.... a da se to ne vidi, pa sve te najnaprednije generacije biometrijskih ličnih dokumenata, početak bukvalnog žigosanja ljudi minijaturnim RFID čipovima koji će se ugrađivati pod kožu, sve je to neposredno pred nama jer i mi idemo putem evrointegracija. Naravno, ovi čipovi će služiti da pojednostave savremenom čoveku život, za kupoprodajne transakcije, plaćanja, idt...
U politici se ništa ne dešava slučajno, sve je već unapred isplanirano. Pa čak i svaka slučajnost. Savremena ili ti demokratska društva počivaju na iracionalnosti. Monetarna politika Evropske centralne banke, ista za sve..., je prosto rečeno jaram. Slabe ekonomije bi, da nije toga jarma, mogle devalvacijom nacionalne valute koju su utopile u evro, osloboditi prostor za povećanje izvoza i tako uposlile svoju privredu, i onda nema priče o krizi. Živi se na račun sutrašnjeg dana. Problemi se sve više gomilaju, a njihovo rešavanje ostavlja za budućnost. Kao da se očekuje dolazak nekog mesije, a u osnovi možda antihrista.Raj Patel-a, šta god... Ali to se za sada dešava oko nas, a šta je sa nama, mislim na našu Srbiju, ali se pod to mogu i provesti sve zemlje bivše Juge? Nakon prevrata od pre deset godina, vlast je svesno ili nesvesno, učinila dve stvari: u domenu politike, orijentisala je državu isključivo u smeru tzv. evroatlantskih integracija, što je katastrofalna floskula o nemanju alternative, potpuna zamena teza; a u ekonomskoj sferi, zemlja se prekomerno otvorila za strane investitor, koji su u njoj zagospodarili, prvo finansijskim sektorom, jer banke u stranom vlasništvu su postale protočni bojler za uvoz kapitala, koji je ovde oplođen kroz kredite za kupovinu uvozne robe široke potrošnje, da bi ponovo završio u centralama tih banaka u inostranstvu koje su ih i osnovale. Neću ići i do profita koji je zgrnut prelaskom na eur. Sve to je potopilo dinar, kunu, dm....koji su plivali u okeanu evra, čije poreklo nije izvoz domaće robe, nego su ga povukle domaće banke u stranom vlasništvu iz svojih centrala, što je uslovilo enormnu podcenjenost evra i precenjenost dinara, koja je učinila da naše prosečne zarade, iako sa padom industrijske proizvodnje, nerealno porastu u ovom periodu za oko devet puta... I naravno, svima postaje jasno da je profitabilnije uvoziti nego proizvoditi, privreda se gasila, a uvoz i dugovi su rasli. I svima je bilo super. Snovi postaju java. Voze se kola na kredit, putuje, kupuje, svi smo gladni svega. Ali, kako kaže izreka, može se činiti šta se hoće, ali ne može dokle se hoće. Sada našu Srbiju očekuje dramatičan period u kojem će ono što se naopako činilo u poslednjoj deceniji doći na naplatu. Kako bi smo nazvali, jer ni ja sam ne znam, kada država ovih dana od komercijalnih banaka uzima zajmove da bi isplatila budžetske korisnike jer su njeni prihodi nedovoljni? Prihodi nedovoljn? pa to je samo zamena teza za promašen plan, za koji ne znam kako je i pravljen, možda bankrot? Pa i sada je ok i postaviti pitanje od čega će se sutra vratiti kamata i glavnica, kada se danas nema ni za glavnicu? Možda prodajom Telekoma, i čega još? Narod koji ostane bez ekonomskih resursa nema budućnost. Znam za slučaj privatizacije narodne imovine preduzeća koje je uspešno poslovalo, ali je strateškom odlukom države da sve mora da ide na doboš bilo prodato privatnoj kompaniji koja je, poštujući prelazni period u kom je zabranjena promena delatnosti i otpuštanje radnika, nakon toga otpustila gotovo sve radnike, pretvorivši ih vremenom u prosjake. I sada se nadovezujem na Šumadinca, da li je normalno staviti dobrobit jedne porodice, ma koje, iznad dobrobiti nekoliko stotina porodica otpuštenih radnika? I gde sve ovo ide. Jel to ono sa početka, hiper-bogati postanu još bogatiji .
Smešno zvuči, ali ja iskreno u vezi one floskule Evropa nema alternativu, mislim da je jedina šansa svih nas, da ne iskoristimo postojeću šansu, Evropa nema alternativu. Jer brzina na putu koji vodi u propast ne može se smatrati uspehom. Paradoksalno, ali od mene iskreno.