LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Riječ estetika je grčkog porijekla - "aisthesis", a znači zapažanje, osjetljivost, osjećaj.
Iako su još klasični filozofi razmišljali i govorili o ljepoti (Platon je rekao, parafraziram, da ako uopšte postoji neki razlog da se živi, onda je taj razlog u posmatrenju ljepote), estetika, kao posebna grana filozofije, izdvojila se tek u 18 vijeku.
Estetika se bavi objektima ljudskog stvaralaštva (prvenstveno u umjetnosti), kao i prirodnim fenomenima, koji na poseban način djeluju na naša čula izazivajući u njima osjećaj lijepog i prijatno raspoloženje radi toga osjećaja.
Međutim, iako ljepota fascinantno djeluje na na nas, ljepotu, kao fenomen, teško je razumjeti, a još teže definisati. Posebno je interesantno pitanje, rađamo li se sa određenim osjećajem za ljepotu, ...učimo li taj osjećaj i može li se on naučiti? Znamo isto tako da ljepota nije univerzalan pojam koji je jednak za sve. Ono što je nekome lijepo, drugome može biti ružno i obrnuto. Može li se poimanje ljepote poistovjetiti sa ukusom, o kome se, kažu, ne raspravlja?
Glavna tema filozofskih rasprava u 18 vijeku o estetici, i jeste bila upravo o problemu i prirodi estetskog suda, odnosno, rasuđivanja o ukusu. "Ako je esterika trebala da postane ozbiljna filozovska disciplina, onda se morala zasnivati na principima koji mogu opravdati estetske sudove i razlikovati ih od običnih izraza sviđanja i nesviđanja."
Mislite li da je to moguće?
Iako su još klasični filozofi razmišljali i govorili o ljepoti (Platon je rekao, parafraziram, da ako uopšte postoji neki razlog da se živi, onda je taj razlog u posmatrenju ljepote), estetika, kao posebna grana filozofije, izdvojila se tek u 18 vijeku.
Estetika se bavi objektima ljudskog stvaralaštva (prvenstveno u umjetnosti), kao i prirodnim fenomenima, koji na poseban način djeluju na naša čula izazivajući u njima osjećaj lijepog i prijatno raspoloženje radi toga osjećaja.
Međutim, iako ljepota fascinantno djeluje na na nas, ljepotu, kao fenomen, teško je razumjeti, a još teže definisati. Posebno je interesantno pitanje, rađamo li se sa određenim osjećajem za ljepotu, ...učimo li taj osjećaj i može li se on naučiti? Znamo isto tako da ljepota nije univerzalan pojam koji je jednak za sve. Ono što je nekome lijepo, drugome može biti ružno i obrnuto. Može li se poimanje ljepote poistovjetiti sa ukusom, o kome se, kažu, ne raspravlja?
Glavna tema filozofskih rasprava u 18 vijeku o estetici, i jeste bila upravo o problemu i prirodi estetskog suda, odnosno, rasuđivanja o ukusu. "Ako je esterika trebala da postane ozbiljna filozovska disciplina, onda se morala zasnivati na principima koji mogu opravdati estetske sudove i razlikovati ih od običnih izraza sviđanja i nesviđanja."
Mislite li da je to moguće?