Duhovni razgovori

[bez_imena]

Lijep post Isabeleta, zaista lijepo pišeš i promišljaš! Smatram da je to zaista lijep dar od Boga




Danas nakon molitve otvorila sam Bibliju i nakon toga pročitala Izaiju poglavlje 58 smatram da su ovdje mnogi odgovori dati za vjernika, tako da želim to podijeliti s vama svima:

Traže me svakodnevno i htjeli bi znati moje putove, kao narod koji provodi pravednost i ne napušta odredbu svoga Boga: traže od mene pravedne odredbe, uživaju u pristupanju Bogu.
[3] “ ‘Zbog čega smo postili,’ govore oni, ‘a ti ne vidiš? Čemu smo mučili svoju dušu, a ti ne znaš?’ Gle, u dan svoga posta užitke nalazite i utjerujete sav svoj trud.
[4] Gle, vi postite za svađu i raspru, i da udarate pesnicom zloće: nemojte postiti kao što to danas činite, da bi vam se čuo glas u visini.
[5] Je li takav post što sam ga ja odabrao? Dan da bi čovjek mučio svoju dušu? Treba li prigibati glavu kao rogoz i prostirati kostrijet i pepeo pod sobom? Zar ćeš to nazivati postom i danom prihvatljivim GOSPODINU?
[6] Nije li ovo post koji sam ja odabrao? Razvezati spone zloće, odriješiti teška bremena i pustiti na slobodu potlačene, i da polomite svaki jaram?
[7] Nije li to da podijeliš kruh svoj gladnima i da u svoju kuću uvedeš izagnane uboge? Da odjeneš onoga koga vidiš gologa i da se ne kriješ od onoga tko je od tijela tvojega?
[8] “Tada će svjetlo tvoje kao zora izbiti, i zdravlje tvoje ubrzo će isklijati: pravednost tvoja ići će pred tobom, slava GOSPODINOVA bit će ti zalaznicom.
[9] Tada ćeš zazvati, i GOSPODIN će odgovoriti; zavapit ćeš, a on će reći: ‘Evo me.’ Ako iz svoje sredine ukloniš jaram, pokazivanje prstom i isprazan govor;
[10] i ako otvoriš svoju dušu gladnome i nasitiš dušu izmučenu, tada će tvoje svjetlo zasvjetlititi u tmini i tvoja će tama biti poput podneva.
[11] GOSPODIN će te neprestano voditi, i tvoju će dušu u suši nasititi, i tvoje će kosti ugojiti; i bit ćeš kao zaliven vrt i kao izvor čije vode neće presahnuti.
[12] Oni koji od tebe poteknu, ponovno će sagraditi stara opustjela mjesta: dići ćeš temelje mnogih naraštaja; i zvat će te Popravljačem pukotina, Obnoviteljem putova za naseljavanje.
[13] “Ako odvratiš nogu svoju od subote, od toga da na moj sveti dan činiš ono što godi tebi, i ako nazoveš subotu milinom, svetkom GOSPODINOVIM, časnom; i ako budeš častio njega, ne provodeći u djelo vlastite putove, ne tražeći vlastito zadovoljstvo niti govoreći vlastite riječi,
[14] tada ćeš uživati u GOSPODINU, i ja ću učiniti da jezdiš nad zemaljskim visovima i hraniti te baštinom tvoga oca Jakova: jer su to rekla usta GOSPODINOVA.”

 

[mire000]

Zbog čega smo postili,’ govore oni, ‘a ti ne vidiš? Čemu smo mučili svoju dušu, a ti ne znaš?’ Gle, u dan svoga posta užitke nalazite i utjerujete sav svoj trud.... nemojte postiti kao što to danas činite, da bi vam se čuo glas u visini.

Ovo se odnosi i na molitvu...

Na primer, ako se neko moli Bogu - Boze, pomozi mi da ostavim duvan, a tokom molitve misli u sebi, joj kako bi sad zapalio.. I posle odmah ode i zapali.. Taj nije ni predao Bogu taj svoj greh! Zeleo je da ga zadrzi, jer uziva u njemu.. I posle misli kako ga Bog cuje, i unapred prasta, jer ne cini on to namerno, vec iz slabosti.. I tako nastavlja iz dana u dan greseci, misleci da ga Hristos uvek iznova pravda..

To nije tacno! Njegova molitva nije ni otisla dalje od plafona, jer je neiskren!

To je ono o cemu sam pisao...

Ljudi sami sebe zavaravaju kako su iskreni, a u stvari im se taj greh svidja. I zato ih Bog ne uslisava!

Svako ko ima problem da nesto ne moze da savlada, neka zapita sebe, da li on voli taj greh i da li je zaista spreman da ga napusti?

 

[bez_imena]

Ovo se odnosi i na molitvu...

Na primer, ako se neko moli Bogu - Boze, pomozi mi da ostavim duvan, a tokom molitve misli u sebi, joj kako bi sad zapalio.. I posle odmah ode i zapali.. Taj nije ni predao Bogu taj svoj greh! Zeleo je da ga zadrzi, jer uziva u njemu.. I posle misli kako ga Bog cuje, i unapred prasta, jer ne cini on to namerno, vec iz slabosti.. I tako nastavlja iz dana u dan greseci, misleci da ga Hristos uvek iznova pravda..
To nije tacno! Njegova molitva nije ni otisla dalje od plafona, jer je neiskren!
To je ono o cemu sam pisao...
Ljudi sami sebe zavaravaju kako su iskreni, a u stvari im se taj greh svidja. I zato ih Bog ne uslisava!
Svako ko ima problem da nesto ne moze da savlada, neka zapita sebe, da li on voli taj greh i da li je zaista spreman da ga napusti?

Oprosti, ali nisam sigurna da se više s time slažem. Gledajući da sam proučavala adventizam i nažalost one legalističke aspekte istog, moguće zato što težim neporočnom životu i vegetarijanka sam, sada smatram da je to ipak sitničarenje. Svi mi imamo unutarnje borbe i probleme, primijetila sam da mi ljudi gledamo ovako: da za sebe imamo uvijek velika opravdanja, a druge osuđujemo i to ponekad okrutno i vrlo oštro. Na svijetu baš nedostaje autentičnog milosrđa. Apostol Pavao kaže Bog je ljubav.
Osobno ne znam kako je nekome tko se želi maknuti od cigarete ili neke velike ovisnosti, ali vjerujem da je to teško i da treba imati razumijevanja prema ljudskom biću i da su to sekundarne stvar, važnije je ono što nosimo u sebi. Trebamo moliti da nas Bog ispuni Kristovim duhom milosrđa i krotkosti.

Recimo, neki adventisti govore da je i kava grijeh, ravnajući se po spisima Ellen White. Pa opet vidjela sam kod onih razumnijih, čak i jednog za kojeg znam da nije licemjer iz strane zemlje koji nije tako gledao. Inače je neporočna osoba koja živi životom posta, molitve, umjerenosti, biljne ishrane biljne medicine i slično. Zanimljivo je da oni koji nešto čine jednostavno iz ljubavi kao i vjere nemaju toliko predrasuda i oštro ne prosuđuju drugima. Taj čovjek napisao je u jednoj svojoj knjizi da je bolje postepeno ići ako je netko ovisnik o kavi i želi prestati, prestanak pijenja kave je više povezao sa našim tjelesnim zdravljem. Kad je tijelo zdravo onda će nam nakon nekog vremena biti duh-- kaže se u zdravom tijelu je zdrav duh.
Isto tako kažu zdravorazumski ASD doktori koji preporučuju prestanak i kažu da to nije ovisnost koliko navika, dok fanatici stavljaju svaku grijeh i manu u isti koš, to je sve sitničarenje i to je sektašenje na najvišem nivou. Kada nešto trivijalno stavimo pod isti koš sa ozbiljnim grijehom. Pa opet ti isti rade teške grijehe kao klevete, licemjeran život, kontrola, manipulacija zastrašivanje što je u istoj ravni sa vještičarenjem. Takvi pojedinci kao i grupe bi trebali razmisliti kome se mole -- Ocu Nebeskom ili bogu ovog svijeta
O bezumni Galaćani, tko li vas opčara?Galaćanima 3,1,
Crno bijeli svijet je lažni svijet.
Kao što je pisano: “Nema pravednoga, ni jednoga Rimljanima 3 10-12
Bože smiluj se meni grešniku kaže carinik ponizno i na njegovu molitvu Otac Nebeski prigiba uho. Bog nije tiranin već Otac na Nebesima. Gospod milostiv, dobrostiv i na kazni spor...
Presveta Krv Isusa Krista, Njegovog Sina nas čisti od svakog grijeha...
Sva sreća što imamo Krista i što je umro za nas

Što misliš zašto su najveći kritičari Ellen White bivši adventisti i često oni koji su bili u raljama nekog legalizma i fundamentalizma. Pa kada su vidjeli koliko je mana ona imala, mislim banalan primjer žena nije 30 godina mogla postati biljojed a to je promovirala.. čak ni to nije važno što je promovirala, čovjek može uvidjeti da je nešto dobro ali jednostavno teško ide promjena, već je stavila Božji pečat na to -- to je šok, ali ona je samo čovjek, gledali su je na krivi način kao boginju, kao produžetak Svetog pisma. To licemjerstvo izazvalo je razočaranje i bijes.
Treba gledati na Isusa a ne na drugog čovjeka.
Pisano je proklet je čovjek koji se uzdaje u drugog čovjeka

 

[Isabeleta]

Svako ko ima problem da nesto ne moze da savlada, neka zapita sebe, da li on voli taj greh i da li je zaista spreman da ga napusti?

Mire, mislim da ti je Bezimena dala dobar odgovor.
Ovisnost o duhanu, neumjerenost u jelu i piću je apsolutno štetno za čovjekovo zdravlje, a ima poroka koji su još štetniji za čovjekovu dušu. Uvijek kod toga treba imati na umu i na psihološku stranu, jer nije baš jednostavno kad čovjek ima prazninu, tugu i ranu u duši koju pokušava s nečim ispuniti.

Da, ali nemarnost, lenjost, nedovoljno vremena.. A Bog treba da ima prvo mesto. I mislim da sve dok on nije prvi u nasem zivotu, nije zadovoljan sa nama..

Da, slažem se. Ako je Bog na prvom mjestu, onda će sve stvari biti na pravom mjestu.

Bog je pravedan, ne trazi od nas vise nego sto mozemo dati, a njegovo milosrdje je veliko, premda ovo ne bismo smeli uzimati zdravo za gotovo, pa istrajavati u grehu. To je sustina svega, i to je pravo evandjelje.

Istrajati? Razlika je u jednom slovu jer mi kažemo ustrajati, ali razumjela sam. Da, to bi bilo kao da čovjek kaže: znam da ovo nije dobro, znam da me Bog gleda, ali svejedno ću to napraviti. To je prkos i pokvarenost, ali mislim da večina kršćana ne čini tako nego se sakriva od Božjeg pogleda, kao Adam i Eva.
Treba vidjeti o kakvom se grijehu ili poroku radi.
Ne znam kako je u SPC, ali kod katolika to objašnjava Katolički katekizam:
A da neki grijeh bude smrtan, istodobno se traže tri uvjeta: »Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom«, ističe br. 1857, a sljedeći broj 1858 nastavlja: »Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladiću: ‘Ne ubij, ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku’ (Mk 10,19). Težina grijeha je veća ili manja: ubojstvo je veće od krađe...."

Nije ni svetost nesto sto se desava preko noci, osim u retkim slucajevima, vec zavisi od rada na sebi. Neko se ceo zivot muci sa gresima, vrti se u krug i nikada ne izadje iz zacaranog kruga, a neko dozivi novorodjenje bukvalno preko noci, i postane svet.

Ne znam, Mire...poznam dosta duhovnih osoba koji su doživjeli obraćenje i bili nanovo rođeni i opet griješe. Ili se barem optužuju da su grešnici. Nije li sv. Pavao negdje rekao da ni on sam sebe ne optužuje i da mu je sudac Bog? To je najbolji stav. Koliko god nastojali biti sveti, savjest nam uvijek nešto može predbaciti.

I koliko je ko spreman sebe dati Bogu.

Tako je. Bog se ne daje u potpunosti onome koji sebe nije predao Njemu.

Ima jedna prica, jedan pravoslavni svestenik je ceo zivot pio...On je svaki dan smanjivao broj casica..

Reci da takav covek nece biti spasen, mislim da nije pravedno. On se ipak borio...

Naravno, u to ne treba sumnjati. Ima jedna dobra knjiga " Zašto je noć bila tako duga? u kojoj jedan francuski isusovac opisuje svoju borbu s alkoholom.

Mnogi ne ispituju sebe, u tome je problem.

Samospoznaja je temelj duhovnog života.

Nama se moze ciniti taj propust beznacajnim, ali Bogu su svi gresi strasni..

Bog je veliki Gospodin i sama ljubav i kad bismo ljubili Boga svim srcem, svom dušom i svom pameću svojom, onda ne bismo činili ni male grijehe, jer u ljubavi je sve veliko.

Zbog toga , ne smemo Hristovu ljubav i zrtvu uzimati zdravo za gotovo i ponasati se nezahvalno, tako da istrajavamo u grehu, a pogotovo ne trebamo verovati kada neko prica da covek ne moze savladati sve grehe.. Ne bi Hristos ni trazio da ih savladamo ako nismo to u stanju.. Moramo se boriti..

Mnogo puta sam razmišljala o tome koliko puta sam prisustvovala Misi, koliko puta se ispovijedila i pričestila, koliko milosti zadobila...i zašto sam na istom mjestu ili istom stanju u kojem jesam. Zašto nisam svetija i zašto bolje nisam iskoristila milosti koje mi je Gospodin dao? Vjerojatno se i drugi tako pitaju i to je valjda u redu, ali možemo si postaviti pitanje što bi od nas bilo da nismo tako činili i nastojali?
Rutina i navike nas sputavaju i ostavljaju u mediokritetu, ali, Mire, zar tako nije i u braku, na poslu i općenito u životu? Život je težak, zamara nas, trošimo se. Možeš mi reći da onaj koji hodi u ljubavi Božjoj se ne umara. Točno. Ne predajemo se.

Bez Bozje pomoci, covek ne moze postati svet ni savrsen, a ne moze se ni spasiti. Bog je taj u koga se moramo pouzdati i imati potpuno poverenje. Kao sto dete veruje ocu, tako i mi moramo Gospodu. Jer sve sile su nam date, i nama su na raspolaganju, Bog je sve podlozio nasem spasenju, a mi samo trebamo traziti.

Apsolutno!

Jeste, sudice nam se po tome koliko smo ljubavi pokazivali prema drugima...

Zato Hristos kaze - "ko je mnogo ljubavi pokazivao mnogo mu se prasta, a ko je malo ljubavi pokazivao malo mu se prasta"..

Zato treba da volimo jedni druge, po tome se poznaju deca Bozja...

Ovo je najvažnije i najljepše. I vjerojatno, najteže.
Kad bismo do kraja spoznali kolika je Očeva ljubav za nas, onda bismo i mi više ljubili svoje bližnje.

Ljudi misle da moraju mnogo da se mole Bogu recima, da mnogo govore.. Ali Bog samo zeli samo da provedemo vreme sa njim kao sa prijateljem, da slusamo sta on ima da nam kaze.. Ali dovoljno je i samo biti sa Bogom, reci Bogu evo ovde sam - slusam te, i zatraziti od Boga da progovori tvojoj dusi. On ce to uciniti..

Jako lijepo. I ja tako mislim i tako doživljavam odnos s Bogom. Onaj koji me ljubi i želi da budem s Njim i podijelim svoj mali život s Njim.
Sluša On nas, itekako sluša i neće zaboraviti ni jednu riječ koju smo izgovorili kao ni ono što nismo znali izreći i ostalo nam je u srcu.
Mire, zna Bog da je malo ljubavi u čovjekovom srcu i zato nam je u srca stavio svoj Duh.
Jedna od rijetkih lijepih stvari koju sam pročitala na ovom forumu bio je post jednog pravoslavca koji kaže kako je otkrio da Duh u njemu moli Gospodina. I da je pritom bio radostan.
U svakom slučaju, to nam može biti poticaj da prestanemo toliko gledati na svoje grijehe i slabosti nego da počnemo više hvaliti Gospodina što je dobar, što je svet i što nas ovakve ljubi.

 

[mire000]

Oprosti, ali nisam sigurna da se više s time slažem. Gledajući da sam proučavala adventizam i nažalost one legalističke aspekte istog, moguće zato što težim neporočnom životu i vegetarijanka sam, sada smatram da je to ipak sitničarenje. Svi mi imamo unutarnje borbe i probleme, primijetila sam da mi ljudi gledamo ovako: da za sebe imamo uvijek velika opravdanja, a druge osuđujemo i to ponekad okrutno i vrlo oštro. Na svijetu baš nedostaje autentičnog milosrđa. Apostol Pavao kaže Bog je ljubav.
Osobno ne znam kako je nekome tko se želi maknuti od cigarete ili neke velike ovisnosti, ali vjerujem da je to teško i da treba imati razumijevanja prema ljudskom biću i da su to sekundarne stvar, važnije je ono što nosimo u sebi. Trebamo moliti da nas Bog ispuni Kristovim duhom milosrđa i krotkosti.

Recimo, neki adventisti govore da je i kava grijeh, ravnajući se po spisima Ellen White. Pa opet vidjela sam kod onih razumnijih, čak i jednog za kojeg znam da nije licemjer iz strane zemlje koji nije tako gledao. Inače je neporočna osoba koja živi životom posta, molitve, umjerenosti, biljne ishrane biljne medicine i slično. Zanimljivo je da oni koji nešto čine jednostavno iz ljubavi kao i vjere nemaju toliko predrasuda i oštro ne prosuđuju drugima. Taj čovjek napisao je u jednoj svojoj knjizi da je bolje postepeno ići ako je netko ovisnik o kavi i želi prestati, prestanak pijenja kave je više povezao sa našim tjelesnim zdravljem. Kad je tijelo zdravo onda će nam nakon nekog vremena biti duh-- kaže se u zdravom tijelu je zdrav duh.
Isto tako kažu zdravorazumski ASD doktori koji preporučuju prestanak i kažu da to nije ovisnost koliko navika, dok fanatici stavljaju svaku grijeh i manu u isti koš, to je sve sitničarenje i to je sektašenje na najvišem nivou. Kada nešto trivijalno stavimo pod isti koš sa ozbiljnim grijehom. Pa opet ti isti rade teške grijehe kao klevete, licemjeran život, kontrola, manipulacija zastrašivanje što je u istoj ravni sa vještičarenjem. Takvi pojedinci kao i grupe bi trebali razmisliti kome se mole -- Ocu Nebeskom ili bogu ovog svijeta
O bezumni Galaćani, tko li vas opčara?Galaćanima 3,1,
Crno bijeli svijet je lažni svijet.
Kao što je pisano: “Nema pravednoga, ni jednoga Rimljanima 3 10-12
Bože smiluj se meni grešniku kaže carinik ponizno i na njegovu molitvu Otac Nebeski prigiba uho. Bog nije tiranin već Otac na Nebesima. Gospod milostiv, dobrostiv i na kazni spor...
Presveta Krv Isusa Krista, Njegovog Sina nas čisti od svakog grijeha...
Sva sreća što imamo Krista i što je umro za nas

Što misliš zašto su najveći kritičari Ellen White bivši adventisti i često oni koji su bili u raljama nekog legalizma i fundamentalizma. Pa kada su vidjeli koliko je mana ona imala, mislim banalan primjer žena nije 30 godina mogla postati biljojed a to je promovirala.. čak ni to nije važno što je promovirala, čovjek može uvidjeti da je nešto dobro ali jednostavno teško ide promjena, već je stavila Božji pečat na to -- to je šok, ali ona je samo čovjek, gledali su je na krivi način kao boginju, kao produžetak Svetog pisma. To licemjerstvo izazvalo je razočaranje i bijes.
Treba gledati na Isusa a ne na drugog čovjeka.
Pisano je proklet je čovjek koji se uzdaje u drugog čovjeka

Ne slazem se potpuno, to je ok, svako drugacije razume..

Ne znam, Mire...poznam dosta duhovnih osoba koji su doživjeli obraćenje i bili nanovo rođeni i opet griješe

Da, ali ako i dalje gresis, zar si nanovo rodjen?

Ja mislim da covek sve dok gresi on nije nanovo rodjen, vec je u procesu umiranja telu, gresnim zeljama i sklonostima. Covek prvo mora da umre, njegovobtelo mora biti razapeto sa Hristom, da bi se on ponovo rodio, pise tamo. A krstenje je simbol toga.

Zar se novorodjenje desava tek tako, preko noci? Ja mislim da ne! Moras prvo da umres telu, i tvoje JA mora nestati u Hristu, da mu predas svoju volju dusu i telo, i tek onda mozes doziveti novorodjenje.

Naravno, u to ne treba sumnjati. Ima jedna dobra knjiga " Zašto je noć bila tako duga? u kojoj jedan francuski isusovac opisuje svoju borbu s alkoholom.

Vidis, ja mislim da covek koji gresi i bori se, on time umrtvljuje svoje telo, dok ga potpuno ne ubije. I tek kad to postigne, onda postize tu svetost o kojoj pricamo.

A TELO u Novom Zavetu se pogresno tumaci kao "gresna priroda" koja je "nesavladiva". Ne razumem kako je nesavladiva, ako ceo Novi Zavet govori o razapinjaju tela i da ono treba da umre u Hristu, a Duh da zivi? Pavle pise da on vise ne zivi u telu, da je njegovo telo mrtvo poradi greha a Hristos u njemu zivi!

Ne znam da li me razumes, pokusavam biti sto jednostavniji, a to su duboke stvari..

 

[Isabeleta]

Ne znam da li me razumes, pokusavam biti sto jednostavniji, a to su duboke stvari..

Razumijem te, itekako. Dobro kažeš; duboke su to stvari, kao i sam život. Možemo filozofirati o njemu, tužiti se na njega ili jednostavno proživjeti ga najbolje što možemo. Svaki dan kao novi početak.

Mire, budi dobar prema sebi. Možda griješim, ali učini mi se da svojim silama želiš postići nešto što će ti Gospodin dati gratis,
kao ono kad "miljenicima svojim u snu on daje.."
Strpljivo i blago sa svojom dušom. Nije uvijek duša kriva, ona bi htjela biti s Gospodinom, ali tijelo traži svoje.
Imam jednu prijateljicu koja je dosta emotivna i ćudljivog raspoloženja i često puta se ljuti na sebe i kaže kako se gadi sama sebi.
Ja ju tada obično pitam da li misli da se gadi Gospodinu? Odgovara mi : Neee!
U tome je stvar, ako je Gospodin strpljiv i milostiv s nama, zašto ne bismo bili strpljivi sami sa sobom i u poniznosti nosili svoj križ. Naša narav može biti naš križ koji svaki dan treba uzeti i ići za Gospodinom.

Ima jedan stih psalma koji kaže: " k’o živinče sam pred tobom..."

...bezumnik bijah bez razbora,
k’o živinče pred tobom.

Koga ja imam u nebu osim tebe?
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce:
okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe,
istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u Jahvi.


A kad smo već kod životinjskog carstva, haha, sjetila sam se kako je jedan svećenik iz Bosne govorio baš o ovim problemima kršćana, kako se ne popravljaju, kako izgleda da uzalud primaju milosti Božje i da su nedostojni kršćanskog imena koji nose, itd.
I što će Bog učiniti s takvima na vratima raja? Ma, na kraju će im se dobri Bog smilovati i reći:
Ulazi, stoko!

 

[bez_imena]

U pravu si Mire da piše to u Bibliji, samo je problematika toga malo dublja... recimo zašto ljudi koji su preokupirani time često ne reflektiraju takav karakter već se recimo bave drugima, često i nekima koji su možda i bolji po tom pitanju od njih (u redu, postoje i ljudi koji si umisle da su bolji od drugih bez obzira što rade)
čovjek može savjetovati ili pomoći nekome, ali zar Isus ne kaže isto tako što to ima s tobom ti dođi i slijedi mene.
Uvijek moramo ići od toga da ne možemo mijenjati druge već sebe - to je jednostavno tako. Za druge se možeš samo moliti ili pomoć osobno u privatnosti. Ovih jednostavnih pravila se ljudi baš i ne drže, već mnogi žele vladati nad drugima a Isus je napisao da će u njegovom Kraljevstvu biti najveći onaj koji je služio drugima, ovdje je najmanji a tamo najveći -- shvatila sam da je našem ljudskom egu to teško prihvatljivo.

 

[mire000]

U pravu si Mire da piše to u Bibliji, samo je problematika toga malo dublja... recimo zašto ljudi koji su preokupirani time često ne reflektiraju takav karakter već se recimo bave drugima

Pa oni koji ne reflektuju takav karakter nemaju prava bilo koga poucavati, jer oni sami sebe ne uce. To su lazni ucitelji. Hristos je rekao 'po rodovima njihovim poznacete ih', i bas se to odnosi na ovakve. Mi ne smemo slusati nesavrsene ljude, vec bismo trebali slusati jedino one koji su sveti.. A takvi su retki. Zato je bolje citati bibliju i slusati Hrista, a ne ugledati se ni na koga drugog.

Inace, kako ja tebe mogu uciti, kad sam ja gresan?

A sto se tice onih koji ne odrazavaju takav karakter, Hristos je rekao da ce biti jako malo vernih. Kada su ga ucenici upitali "je li malo onih koji se spasavaju" on je odgovorio "navalite da udjete na uska vrata, jer su siroka vrata i protran put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji njime idu. A tesan je put i uzana su vrata koja vode u zivot I MALO JE ONIH KOJI GA NALAZE!"

Takodje je rekao "a Sin Covecji kad dodje, hoce li naci veru na zemlji"???

To je odgovor zasto vecina onih koji tvrde da tako treba, ni sami ne zive..

Uvijek moramo ići od toga da ne možemo mijenjati druge već sebe - to je jednostavno tako

Ja ne pisem da bi menjao druge, vec radi sebe, jer ja ne zivim. To je moj problem. Cak i da zivim, ne bi nikog mogao osuditi, jer nece propasti oni koji to nisu postigli, ali mi jesmo pozvani da budemo kao Hristos - savrseni...

mnogi žele vladati nad drugima a Isus je napisao da će u njegovom Kraljevstvu biti najveći onaj koji je služio drugima, ovdje je najmanji a tamo najveći -- shvatila sam da je našem ljudskom egu to teško prihvatljivo.

E, zato imamo i sekte i podele, i raspala se crkva na delove, jer ljudi "zele biti najveci", i ne zele "sluziti" vec da njima drugi sluze, i pate od ponosa. Zato i raskol 1054. i kasnije reformacija.. Sve je to plod ljudskog duha, zato i kazem - nije crkva fizicka, ona je najpre duhovna, a potom se duhovni organizuju i Bog postavi nekog od njih da vodi, tako odrzava red i sklad. Ali taj vodja moze sagresiti, jer ima slobodnu volju. Ipak crkva opstaje, najpre kao duhovni entitet..