dr Lazar Trifunović: Lazarovi putopisi

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Japan (3): Šintuizam, Nara i Kinosaki onsen

Pišući o tradiciji Japana, a ne spomenuti šintuizam, prvu religiju japana, ne bi bilo u redu. Šintuizam je religija koja je u Japanu bila prisutna mnogo pre zen budizma.

nu2WOO8.jpg

UDrzdKh.jpg

az0peYi.jpg

VAdlFVa.jpg

sQY0RPQ.jpg

PA4HNDs.jpg


Toriji su narandžaste kapije, jedan od simbola šintuizma, koje se mogu videti na fotografiji. Uz put se mogu videti i mnogobrojne figure lisica koje su po šintu tradiciji glasnici Inarija, boga žetve pirinča.

Po tradiciji šintu religije do 7. veka japan nije imao stalnu prestonicu. Sa smrću svakog cara menjala se i prestonica. Kad je u 7. veku uticaj budizma počeo da menja stvari u Japanu rodjena je i prva stalna prestonica Japana. Bio je to grad Nara.

No, Nara ipak nije ostala stalna prestonica Japana. Posle nepunih 100 godina prestonica se preselila u Kjoto koji je bio glavni grad Japana sve do pre nekih 150 godina kada je to postao Tokijo.

Nara je prelep gradić poznat po velikom parku u kome se nalazi više zen budističkih hramova. Svakako najpoznatiji hram je Todaji – dzi hram u kome se nalazi Daibucu ili valiki Buda. Ova Budina statua, koja je napravljena 746. godine, je jedna od najvećih bronzanih statua na svetu. Teska je 437 tona, a u njoj se nalazi i 130 kg zlata.

Visoka je preko 16 metara. Pored hramova u Nara – koen parku se nalazi i oko 1500 slobodnih srndaća, srna i bambija koji često išetaju iz parka te se mogu videti i po ulicama Nare.

Poslednje mesto koje sam posetio u Japanu je bio Kinosaki onsen. Relaksaciju sam ostavio za kraj. Zašto relaksacija? Onsen je japanska reč za topli izvor, a u japanu ima preko 3.000 ovakvih izvora koji se, naravno, koriste kao banje. Ima li bolje relaksacije i opuštanja posle napornog puta od potapanja u vruću vodu i priprema za početak pisanja knjige JA ili ja, ko sam ja?

Temperatura vode varira, a sami onseni mogu biti napravljeni poput klasičnih bazena, ili poput jezera i pećina u potpuno prirodnom okruženju.

U Kinosakiju ima 7 javnih onsena i skoro svaki riokan ima svoj privatni onsen. Onsen u riokanu u kom sam odseo je bio mozda i najlepsi pošto je u pitanju bila mala prirodna pećina koja se puni toplom vodom. Javni onseni su uvek podeljeni na muške i ženske pošto se u onsen ulazi go uz obavezno prethodno tuširanje. Zanimljivo je da je u Kinosakiju normalno da se šetate samo u jukati (japanski bade - mantil), a da na nogama imate samo geta (japanske drvene sandale) i da tako šetate od onsena do onsena.

Ukoliko imate tetovažu na telu može se desiti da vam zabrane ulaz u onsen. Razlog tome je što su japanske jakuze, odnosno japanski gangsteri uvek istetovirani. Zabrana ulaska istetoviranih ljudi u onsen je indirektna zabrana gangsterima da dolaze u onsen. Na zalost to se odnosi i na strance iako oni ne mogu biti jakuze. Znači, ukoliko ste u Japanu i želite priuštiti sebi totalno opuštanje u onsenu, a imate tetovazu, nađite prvo dovoljno veliki flaster koji će je pokriti.

Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Tibet (1): Meditirajući majmun i džin ženskog roda

Tibet je visoravan na nekih 5000 metara nadmorske visine sa koje se uzdižu vrhovi Himalaja na preko 8000 metara. To je razlog zašto se Tibet naziva krovom sveta. Teška dostupnost, različite priče i legende o mnogim budističkim mudracima, jogijima, tajnim učenjima i drugim sličnim stvarima učinile su Tibet veoma mističnom zemljom.

Y84em4u.jpg

2j3A1tz.jpg

NOmP4Sy.jpg

F7NxtQA.jpg

FQsX8wp.jpg


Zatim se na Zemlju spustio majmun koji se nastanio u jednoj pećinu gde je meditirao. Jedino živo biće u to vreme pored njega je bio džin ženskog roda Sinmo. Sinmo očajna što joj je jedino društvo bio meditirajući majmun počela je da plače i toliko je plakala da je izazvala duboko saosećanje kod meditirajućeg majmuna. Zbog prevelike empatije majmun je prekinuo meditaciju, izašao iz pećine i počeo da se druži sa Sinmo. Imali su šestoro dece koja su bila začetnici šest glavnih tibetanskih plemena.

Moje odrednice na Tibetu su bile sveta planina Kajlaš i sveto jezero Manasarovar. Odlazak na Tibet zahteva ne samo dobru fizičku, nego i dobru psihičku pripremljenost. Pored otežanog hoda i poteskoća kod svih drugih aktivnosti zbog smanjene koncentracije kiseonika u vazduhu, morate biti spremni i na neke druge neugodnosti.

Ako se uputite na dva najsvetija mesta u Aziji morate biti spremni da nećete spavati u krevetu, nego u šatoru iako je noću oko 0 stepeni, da nećete imati prilike baš puno da se okupate, nećete vidjati radnje, restorane, kafiće... Jednostavno bićete daleko od svake civilizacije, komfora i luksuza.

Na put na Tibet ne samo da se mora poneti sva potrebna hrana, jer nemate gde da je kupite, nego morate da nosite i naftu za džipove jer nema ni benzinskih pumpi. Nema čak ni puteva. Sreća, pa ako se uputite na Tibet, ne morate baš o svemu ovome da vodite računa jer svakako morate ići u organizovanoj grupi sa iskusnim vodičima.

Još jedna bitna stvar. Ako se pojavi sunce na temperaturama koje se kreću oko 0, to svakako prija jer vas ono zagreje, ali na Tibetu ne smete ni da pomislite da se sunčate i izlažete kožu direktno suncu. Naime, sunce na 5. 000 metara nadmorske visine prži kožu i sunčanje nikako nije preporučljivo. To se može videti i po licima Tibetanaca. Koža njihovih lica je veoma gruba, što se lako uočava.

Koliko god sve ovo izgledalo teško put na Tibet se svakako isplati. Mislim da moja fotografija na naslovnoj strani knjige JA ili ja ko sam ja? govori više nego bilo koja reč o tome kako sam se osećao dok sam bio na Tibetu bez obzira na spomenute poteškoće.


Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Tibet (2): Sveta planina Kajlaš

Snežna planina iza mene na naslovnoj strani knjige JA ili ja ko sam ja? je sveta planina Kajlaš. To je sveto mesto ne samo za budizam sa kojim svi povezuju Tibet nego i za tri druge velike azijske religije.

g2NkXXv.jpg

2f98C9d.jpg

adza2bx.jpg

j7dxAO0.jpg

kEgZa38.jpg


Prvo, treba reći da na Tibetu postoji još jedna religija i to mnogo pre Budizma, a to je bon religija. Ova stara tibetanska religija ima korene u šamanizmu. Dalje, Kajlaš planina na koju sam se ja uputio je sveto mesto za još dve indijske religije. Hinduizam, koji je verovatno svima poznat i džajinizam. Džajinizam se razvijao paralelno sa budizmom, ali se nije toliko proširio kao budizam. Naime, Buda koji je osnivač budizma je imao istog učitelja kao i Mahavira koji je osniovač džajinizma. Njihov zajednički učitelj bio je lutajući asketa Mahala Gozala.

Sama planina Kajlaš se smatra Bogom i na nju se niko nikad nije popeo. Po hindu religiji na Kajlaš planini živi moćni bog Šiva, a budisti kažu da je to Budin dom. Iako se na samu Kajlaš planinu se ne ide, hiljadama godina se na Tibet ide na hodočašće - Kajlaš Koru. To hodočašće podrazumeva obilazak Kajlaš planine što je veoma naporno ne samo zbog dužine puta koji iznosi 52 km, nego i zbog teških uslova. Po hindu religiji i budizmu Kajlaš treba obići u smeru kazaljke na satu, dok dzainisti i pripadnici bon religije veruju da je treba obići u suprotnom smeru. Što se tiče teškog puta, nije samo planinarenje u pitanju, koliko je razredjen vazduh. Bez dovoljno kiseonika u vazduhu izuzetno je naporno hodati, ide se nogu pred nogu i potrebni su veoma česti odmori. To svakako ne sprečava na hiljade ljudi da pređu ovaj put jer postoji verovanje da ovo hodočašće obezbeđuje dobru budućnost.

Na jednom delu Kajlaš Kore može se videti na hiljade i hiljade delova odece, kao što se može videti na fotografiji. Vekovima, ako ne i hiljadama godina ljudi koji dolaze ovde na hodočašće ostavljaju deo svoje odeće zbog starog verovanja. To verovanje kaže da ko ostavi pored Kajlaš planine nešto od ličnih stvari, duša će mu se tu vratiti posle smrti. S obzirom da se Kajlaš planina smatra Bogom, ima li boljeg mesta za dušu nego odmah pored Boga?

Za ovakav napor je naravno potrebno puno energije. Tibetanci to rešavaju uz pomoć campe i puter čaja. Campa je mešavina brašna, putera od mleka jaka (tibetansko goveče) i čaja uz dodatak soli po želji. Pravi se u obliku kuglica koje se jedu uz puter čaj. Puter čaj je čaj koji je pomešan sa puterom, a priprema se taku što se u dugačkim posudama meša čaj sa puterom. Pripremanje puter čaja možete videti na fotografiji. Ovako pripremljen čaj zajedno sa campom ima visoku kalorijsku vrednost.

Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Tibet (3): Nomadi sa jakovima

Moram reći da mi je pravo zadovoljstvo da za čitaoce Vesti-online napišem par tekstova o mom putu na Tibet jer o tom putu nisam pisao u knjizi JA ili ja, ko sam ja?

G6bbFne.jpg

Vm9nHER.jpg

enmLyn9.jpg

TLIsHW7.jpg

Hi65Rm1.jpg


Sveto Manasarovar jezero je bila moja druga odrednica na Tibetu. Jezero je veoma veliko, potrebno je nekih per sati dzipom da bi se obišlo u potpunosti. Prvo što sam čuo za ovo jezero je da mu je sredina izdignuta u odnosu na obale. Zanimalo me je kako je to moguće, jer po svim zakonima fizike to nije moguće. Reč vodoravno i potiče od toga što je površina vode uvek ravna, odnosno ne može jedan deo biti viši od drugog ukoliko je voda u istoj posudi ili bazenu, prirodnom ili veštačkom. Međutim, zakoni fizike izgleda ne važe za Manasarovar jezero.

Lično sam na nekih 5 – 6 mesta, na različitim stranama jezera legao na zemlju pored obale i posmatrao površinu jezera. Gle čuda! Voda Manasarovar jezera nije vodoravna nego je sredina stvarno izdignuta. Ili se meni tako činilo? Posle bezbroj pokušaja da shvatim o čemu se radi, da li je u pitanju neka optička varka, ili šta, bio sam prinuđen da odustanem od razbijanja glave jer logičnog objašnjenja nije bilo. No, Tibetanci imaju priču koja sve to lepo objašnjava. Na sredini dna Manasarovar jezera nalazi se palata u kojoj žive bogovi. To je razlog zašto je sredina jezera izdignuta u odnosu na obalu.

Budisti veruju i da na sredini dna jezera raste drvo koje rađa plodove sa božanskim medicinskim svojstvima koji mogu da izleče svaku bolest znanu čoveku.

Reč Manasarovar potiče iz starog indijskog jezika, sanskrita i sastoji se iz dva dela. Manas znači um, a sarovara jezero. Po hindu legendi, Brahma, bog koji je stvorio svet je prvo zamislio jezero u svom umu, nakon čega se ono manifestovalo na Zemlji.

Nedaleko od jezera Manasarovar nalazi se još jedno, nešto manje jezero. Njegovo ime je Rakšastal i to je jezero u kom žive demoni. No, bogovi iz Manasarovar jezera ih kontrolišu tako da oni ne mogu da izađu.

Po verovanju svih religija koje Manasarovar smatraju svetim jezerom ako se neko okupa i pije vode iz jezera spraće sve grehe. Ja se jesam okupao u njemu, iskreno, ne da bih sprao grehe, nego kada danima nemate priliku da se okupate nigde, onda vam je svaka prilika dragocena. Ne znam da li sam sprao grehe, ali ono što znam je da sam se dobro smrzao jer je voda jezera Manasarovar veoma, veoma hladna. No, vredelo je.

Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Indija (1): Varanasi, grad sa 5.000 godina istorije

Nakon što sam proveo mesec dana u Nepalu, pomalo već priviknut na sve što mi je na samom početku bilo novo i neobično, otišao sam u Indiju. Prvo mesto koje sam posetio u Indiji bio je Varanasi.

z2PM984.jpg

Varanasi - grad sa bogatom istorijom

Slučajno ili ne, ali u narednim godinama Varanasi će postati važan energetski centar za mene i moj rad. Varanasi je veliki grad, od oko četiri miliona stanovnika i jedan je od najstarijih gradova na svetu. Grad sa pet hiljada godina pisane istorije, ali se zna da postoji mnogo duže.

9Qw8t7g.jpg

Na reci Gang

Kaši, Benares ili Varanasi, kako se sve zvao kroz istoriju, sveti je grad. Grad velikog boga Šive iz čije kose izvire reka boginja Ganga na čijim obalama se nalazi grad. Svako veče se u Varanasiju na obalama Ganga može videti spektakularni ritual molitve posvećene upravo njoj, boginji Gangi koja daje život.

Moj prvi boravak u Varanasiju je trajao samo nekoliko dana. Sem predivnog izlaska sunca na reci Gang, koji posmatrača ostavlja bez reči, nisam puno toga video.

LQnMQmd.jpg

Viševekovna vatra gori u Varanasi

Međutim, 4 godine kasnije sam se vratio u Varanasi, a potom sam 7 godina za redom odlazio u bolnicu za lepru pokraj Varanasija na stručno usavršavanje, o čemu pišem u knjizi JA ili ja, ko sam ja? tako da sam Varanasi upoznao veoma dobro.

Kada sam drugi put došao u Varanasi bio sam u potrazi za mestom na kom gori viševekovna vatra. Nisam znao gde se to mesto nalazi, ali nakon raspitivanja saznao sam da je u pitanju Baba Kinaram ašram. Spomenuta vatra je zapaljena u osamnaestom veku nakon što je osnivač ašrama, baba Kinaram, umro u sto pedeset i prvoj godini.

BbtR5Xb.jpg

Sa ulica Varanase

On je bio jedan od velikih svetaca koji su živeli u Varanasiju. Vatra je zapaljena kad je on umro i od tada se održava u kontinuitetu i to samo drvima koja se donose sa Manikarnika gata na kojem se spaljuju mrtvi.

Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Indija (2): Zlatni hram i mračni gatovi

Kada sam krenuo u potragu za viševekovnom vatrom nekako mi je bilo logično da krenem od najstarijeg dela Varanasija. To su uske, prljave uličice u vidu koncentričnih krugova oko Višvanat ili Zlatnog hrama posvećenog bogu Šivi.

MhhGmNf.jpg

Zlatni hram

Hram se naziva Zlatnim, jer su mu toranj i kupola sagrađeni od osam stotina kilograma zlata. U njega u to vreme nije mogao da uđe niko ko nije hinduista, dok je sada to moguće. Uličice oko njega, koje su isuviše uske da bi se u njih ulazilo kolima, prepune su raznih radnjica, kućica, ljudi, krava, majmuna...

z3x2kih.jpg

Većina gatova se koristi za kupanje, a nekoliko njih za spaljivanje mrtvih

Sem par prevaranata na koje sam naleteo i koji su mi ispričali silne priče kad sam ih upitao da li znaju za mesto na kojem već vekovima gori vatra, nisam dobio nikakve informacije o mestu koje tražim. Kako su raznorazne ponude i prevare sastavni deo ovakvih putovanja, a na šta sam već bio navikao, vrlo brzo sam shvatio da još nemam nikakav trag.

WA8urLC.jpg

Gatovi na reci Gang

Uprkos svemu tome, bilo mi je zanimljivo da gledam te male uličice. Njima sam se spustio do reke Gang, šetao po gatovima i proveo prijatan dan. Dok sam se šetao po gatovima, pokušavao sam da se setim bilo čega, što sam video i doživeo tokom svog prvog boravka u Varanasiju, ali nisam mogao.

Gatovi su prilazi Gangu na zapadnoj obali na kojoj leži Varanasi. Većina gatova se koristi za kupanje, a nekoliko njih za spaljivanje mrtvih. Manikarnika gat je glavni gat za spaljivanje mrtvih i najbolje mesto te namene prema hinduističkoj tradiciji.

qmkDMfE.jpg

Manikarnika gat za spaljivanje mrtvih

Provesti neko vreme na Manikarnika gatu takođe je jedno neopisivo iskustvo. Na tom gatu se, zbog snažne energije koju to mesto poseduje a koja proističe od bliskog susreta života i smrti, najčešće sreću razni sadui – sveti ljudi u hindu religiji.

Više o mom traganju za viševekovnom vatrom u Varanasiju sam pisao u knjizi JA ili ja, ko sam ja? a kada sam konačno saznao da se vatra nalazi u Baba Kinaram ašramu, otišao sam odmah rikšom do tog mesta.

wEH0FfW.jpg

Na vratima su zbunjeno gledali u mene i tražili da se upišem u knjigu posetilaca.

Prvo što sam video je bila ogromna kapija na čijim su se betonskim stubovima sa obe strane nalazile tri velike lobanje, jedna na drugoj, takođe napravljene od betona. Obuzelo me je neko čudno osećanje. Pre je to bila neka vrsta treme, zapravo numinozno osećanje kao neko ushićenje sa primesama straha. Na vratima su zbunjeno gledali u mene i tražili da se upišem u knjigu posetilaca. Ušao sam unutra. Bio je to veliki kompleks sačinjen od više zgrada, bašti i jednim jezercem.

Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Indija (3): Baba Kinaram ašram

Kada sam ušao u Baba Kinaram ašram prošetao sam unaokolo i u jednom trenutku sam video nešto iza nekih rešetaka što mi je privuklo pažnju. Nisam shvatao šta je to, ali je delovalo na neki način omamljujuće. Prišao sam do rešetaka i video tri velika užarena trupca iznad kojih nije bilo vatre, nije bilo plamena, ali se nešto jasno videlo.

lUkwKMS.jpg

Pomislio sam - ovo je čista energija

To nešto je ono što se normalno vidi iznad vatre, iznad plamena, neko kovitlanje vazduha, ali vazduha koji je različit od okolnog. Kada sledeći put budete imali priliku da gledate vatru, pogledajte iznad plamena i biće vam jasno o čemu pričam. Vatra bez plamena. Kako samo ovo moćno izgleda.

Pomislio sam - ovo je čista energija. Toliko sam bio privučen tom energijom, da sam proveo sigurno sat ili dva netremice gledajući u vatru, vatru koja gori vekovima, ali gori bez plamena. Sedeo sam ispred vatre sve dok mi neko nije prišao i rekao da me Bibuti baba zove da popijemo čaj. U Indiji se sa baba oslovljava čovek koji vodi ašram, a ako želite nekom da ukažete poštovanje, takođe ćete ga tako osloviti.

Xy4dGvb.jpg

Bibuti baba pričao mi je o ašramu

Nikada nisam video nekog bez apsolutno ikakvog izraza na licu kao što je to bio Bibuti baba. Pili smo čaj i razmenili pokoju reč na engleskom, koliko je njegovo znanje engleskog to dozvoljavalo. Pitao me je odakle sam, čime se bavim i kako se živi u mojoj zemlji. Potom mi je pričao o ašramu, vatri i Kinaram babi. Mesto gde je gorela vatra bila je terasa na kojoj je Kinaram baba primao ljude i pričao sa njima. Iza nje se nalazila soba u kojoj je živeo.

K1D2MLo.jpg

Doktor Dipak ispričao mi je zanimljivu priču

Sa nama je sedeo još jedan mlađi čovek koji tog dana nije ni reč progovorio, ali sam sa njim u narednim danima imao zanimljive konverzacije. Bio je to doktor Dipak. On mi je rekao da na drugoj obali Ganga ima još jedan ašram i u njemu je bolnica za lepru. Insistirao je na tome da odem do te bolnice i ispričao mi je zanimljivu priču:

- Kada je Kinaram baba umirao, poručio je ljudima da će se on vratiti, kada za to dođe vreme; Nemojte da brinete. Kada ponovo bude bilo potrebe za to, ja ću se vratiti. Jedanaesti baba posle mene ću ponovo biti ja - rekao je Kinaram baba pred svoju smrt.

4EElY5B.jpg

O odlasku u bolnicu za lepru pišem u knjizi JA ili ja, ko sam ja?

Jedanaesti baba nakon njega je bio Bagvan Ram baba i on je napravio tu bolnicu za lepru. O mom odlasku u tu bolnicu pišem u knjizi JA ili ja, ko sam ja?

psFWGZU.jpg

Fascinantna Indija


Izvor: Vesti Online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Indija (4): Lutajući po svetoj zemlji

Pri mojoj prvoj poseti Indiji prešao sam između devet i deset hiljada kilometara. Kada sam napustio Varanasi narednih deset meseci sam sa ruksakom na leđima, šatorom i vrećom za spavanje proveo lutajući po Indiji. Indija je poprilično bezbedna, tako da sam mogao da spavam bilo gde.

MxbWzfn.jpg

06Lr8nt.jpg

77tWRom.jpg

NTuaGjA.jpg

xbzZrag.jpg


Ponekad bih prespavao i u hotelu, ali tamo kuda je mene put vodio, uglavnom ih nije ni bilo, tako da su neka usputna mesta, hramovi, kuće u udaljenim selima u kojima ljudi imaju jedva da prežive, ali su spremni i to da podele sa vama, postala mesta na kojima sam uglavnom spavao.

Imao sam savršen plan za svoj put. Plan je bio da plana nema. Idem onako kako me život vodi, putevima Gospodnjim, pa gde me odvede. Sretao sam razne zanimljive ljude, što putnike, što hipije koji su već godinama živeli u Indiji, što zanimljive Indijce, uključujući i čudne ali krajnje zanimljive jogije i sadue. Jedni su me vodili do drugih. Objašnjavao sam im šta tražim, a oni su mi svi davali koliko su mogli, ili me upućivali na različita mesta na koja sam odlazio i ostajao koliko sam osećao da treba da ostanem.

Neki su me pozivali da nastavim putovanje sa njima, što sam i prihvatao, ako bi mi to bilo zanimljivo. Pri tome, ne da nisam znao koliko je sati, nego sam izgubio pojam i o danima. Postojale su dve stvari na osnovu kojih sam se ravnao. Dan i noć. Prošla je i Nova godina, a da nisam znao da je prošla.

Išao sam od mesta do mesta u kojima sam imao najneverovatnija iskustva. Put me je iz Varanasija vodio dalje na zapad po tragovima stare Harapa civilizacije koja je cvetala u periodu od 3500. do 2000. godine p. n. e. Upravo na temeljima ove civilizacije, uz mnogobrojne druge uticaje kroz istoriju zasnovano je sve ono što se danas smatra hinduističkom tradicijom u najširem smislu.

To me je preko predivne pustinje Radžastana dovelo skroz do pakistanske granice, odakle sam se preko mističnog Gudžarata spustio na jug. Prateći manje-više zapadnu obalu indijskog potkontinenta stigao sam do najjužnije tačke Indije – Kandžakumarija ili Kejp Komorina, gde se Bengalski zaliv susreće sa Indijskim okeanom i Arabijskim morem. Zatim sam se duž istočnih obala Tamil Nadua vratio u centralnu Indiju i izgubio se u njoj.

Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Indija (5): Bolesnik na podu restorana

Kada sam boravio na vrhu jednog brda u hramu Bog-Majmuna Hanumana pokraj sela Hampi, desila mi se veoma bitna stvar.Pored Hampija se nalaze ruševine Vidžajanagara, koji je bio prestonica jednog od najrazvijenijeg i najvećeg indijskog kraljevstva tokom petnaestog i šesnaestog veka.

frbDAKf.jpg

RAOQU6L.jpg

TjQTDek.jpg

qwh3CgX.jpg

8Cn3Vow.jpg


Kada sam se spustio jedan dan u selo, naišao sam na grupu ljudi u restoranu-konačištu, u koji sam ušao da bih pojeo nešto. Sobe koje su se tu mogle iznajmiti bile su obične ćelije, a u restoranu se, kao i na drugim mestima takvog tipa, sedelo i jelo na podu. Primetio sam da jedna osoba leži i spava i da je verovatno bolesna. Neko trovanje pomislio sam, ali to nije ništa čudno za Indiju.

Kako to već obično biva na takvim mestima, ljudi su dolazili, posedeli i odlazili i svi su imali odnos jedni prema drugima kao da se znaju sto godina, a zapravo mnogi su se prvi put susreli.

Kada se bolesnik probudio, rekao je da mu je jako loše. Odmah sam rekao da sam lekar i da mogu da pomognem. Tek što sam to bio izgovorio, a jedan momak iz Australije je rekao da ima homeopatske lekove koji mogu da pomognu kod pokvarenog stomaka. Bolesnik je rekao da će uzeti homeopatske lekove, a meni se zahvalio.

Bolesnika, ne samo što sam sa čuđenjem gledao kako se tokom samo jednog popodneva u potpunosti oporavio, nego je ono što sam naknadno pročitao u knjigama o homeopatiji izazvalo neverovatno ushićenje i radost u meni. Bio je to moj prvi susret sa homeopatijom kojom ću se, verujem, uspešno baviti do kraja života. O homeopatiji, bolestima i holističkom pristupu u lečenju takođe pišem u knjizi JA ili ja, ko sam ja?

Izvor: Vesti online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lazarovi putopisi - Indija (6): Veličanstvene Gokarna-plaže

Od nekoga sam u Hampiju čuo za Gokarna-plaže. To su četiri predivne plaže. Četiri peščana zaliva međusobno odvojena brdima obrasla gustim rastinjem, koja je trebalo preći da bi se sa jedne došlo na drugu plažu. Mesto je bilo teško dostupno u vreme kad sam ja bio tamo. Morao sam se dobro pomučiti da bi uopšte došao do prve plaže. Veoma zavučene i nepristupačne, te plaže nisu bile mesto na koje bi se svako uputio.

npiyvj5.jpg

3yWZdFU.jpg

GSUUixQ.jpg

5YmYepG.jpg

pQ2Rndr.jpg


Kada se dođe do prve, Kudli plaže, koja je i najveća, potrebno je oko četrdeset pet minuta hoda preko brda da bi se došlo do druge, Om plaže, koja je svojim oblikom potsećala na simbol om (ૐ "aum"). Još težim putem se stizalo dalje do mnogo manje Mesečeve plaže. Na toj stazici je postojalo skretanje koje je vodilo do grebena između ova dva zaliva, koji je ulazio duboko u more. Neko mi je to pokazao kao savršeno mesto za spavanje, i odmah sam prihvatio to mesto kao svoje prebivalište.

Ponekad sam spavao i na Om plaži, a većinu jutara sam se budio na tom grebenu rano u zoru i gledao delfine kako se bezbrižno igraju iskakačući iz vode nedaleko od vrha grebena. Odlazak sa Mesečeve plaže na četvrtu, Rajsku plažu, bio je pravi izazov. Staza je bila toliko teška i na pojedinim mestima strma, da nije bilo moguće ići tuda sa velikim ruksakom, nego samo sa najosnovnijim stvarima.

Na prvoj i drugoj plaži je bilo moguće iznajmiti zidanu ćeliju, koju su poneki iznajmljivali da bi držali stvari pre nego da bi spavali u njima. Ima li išta lepše od predivnog zalaska sunca sa kojim zaspite, spavanja pod vedrim nebom prepunim zvezda i potom buđenja sa delfinima? Na prve dve plaže su bila i po dva restorana, dok na druge dve nije bilo ničega. Naravno, uvek su se tu pojavljivali lokalni Indijci, koji su bili spremni da vam skuvaju ručak i nabave sve što vam je potrebno. Na vama je bilo samo da se prepustite toj predivnoj prirodi i shvatite kako je život lep, dok ga sami ne zakomplikujemo.

Jednog dana me je jedan Belgijanac, koji je već tridesetak godina živeo u Indiji, a koga sam upoznao upravo tu na Gokarna-plažama, pozvao da dođem sledeće jutro, odmah po izlasku sunca, da sa njim i njegovim prijateljima vežbam jogu. Rekao sam da ne znam ništa o jogi i da ne znam kako bih vežbao sa njima. Odgovorio mi je da mi je potrebna samo dobra volja i ništa drugo. Prihvatio sam poziv i sledećeg jutra pred zoru, umesto da sedim na grebenu i posmatram delfine, bio sam spreman za svoj prvi čas joge. Joga je još jedna tema o kojoj pišem u knjizi JA ili ja, ko sam ja?

Izvor: Vesti online
 
Natrag
Top