Da mozete da birate koje bi ste mitolosko bice bili?

[ljubopitljiva]

Posto sam otvorila temu onda bi trebala ja prva da pocnem. Ovde nije cilj samo napisati sta bi zeleli da budete nego i da napisete nesto o tom liku. Bar uz igru da se edukujemo.

Posto obozavam macke volela bih da budem.

Bast (Bastet, Baset, Ubasti ili Pasht) je staroegipatska boginja-mačka, solarno božanstvo i boginja rata. Bila je poštovana za vreme Druge dinastije. Sedište kulta bilo je u Per Bastu (grčki Bubastis), koji je dobio ime po boginji Bast. U početku je smatrana zaštitnicom Donjeg Egipta i prikazivana kao lavica. Smatrana je čuvarom faraona i najvišeg muškog božanstva — Ra.
Tokom kasnijih dinastija, sveštenici Amuna nazvali su je Bastet, a njena uloga se vremenom umanjivala, jer je ulogu boginje rata preuzimala Sekhmet, takođe boginja lavica.
U grčkoj mitologiji Bast je poznata kao Aelurus (grč. mačka) i njenu ulogu solarnog božanstva su promenili, tako da je postala boginja Meseca. Grci su poistovetili Bast sa boginjom Artemidom, smatrali su je Horusovom sestrom, a kasnije kćerkom Ozirisa i Izide.

Mačke su bile izuzetno poštovane životinje u Starom Egiptu, često su bile ukrašavane nakitom i jele su zajedno sa ljudima, ponekad iz istog tanjira. Bast je bila boginja mačaka, predstavljena u hramovima u kojima su mačke mumificirane i sahranjivane. U hramu Bast u Per Bastu otkriveno je više od 300.000 mumificiranih mačaka.
Tokom Novog Carstva kada je Maahes, numibijsko božanstvo postalo deo egipatske mitologije, u Donjem Egiptu je Bast preuzela ulogu njegove majke, dok je u Gornjem tu ulogu nosila Sekhmet.
Bast je bila ćerka Amon Ra, bila je u vezi sa boginjom kobrom Vadžet Donjeg Egipta, slično kao Nekhmet i Sekhmet u Gornjem Egiptu.
Bast je vremenom postala i boginja parfema i dobila nadimak zaštitnice mirisa. Kada je Anubis postao bog balsamovanja, Bast je kao boginja masti, smatranja njegovom ženom. Best je smatrana i Anubisovom majkom, dok ovo verovanje nije promenjeno i Anubis je postao Nefertitin sin.
Budući da domaće mačke imaju nežan i zaštitnički odnos prema potomcima, Bast se smatrala dobrom majkom i prikazivana je u društvo velikog broja mačića. Žene koje su želele decu ponekad su nosile privezak koji je prikazivao boginju sa mačićima, čiji je broj predstavljao broj dece koji je žena želela.

 

[cupka03]

Bila bi sirena

Sirene (grč. Σειρήν, Seirến) u grčkoj mitologiji misteriozna su bića koja imaju žensku glavu, a ptičje tijelo. Navode im se, prema raznim izvorima, sljedeća imena: Telksipia/Telksipeja/Telksiopa/Telksinoa, Molpa, Pizinoja, Partenopa, Ligeja/Ligija, Leukozija, Redna, Teles/Teleda i sl.

U ranoj grčkoj umjetnosti Sirene su prikazivane kao ptice s velikim glavama i nogama, a katkad i s lavljom grivom. Poslije su prikazivane kao žene s ptičjim nogama te s krilima ili bez njih. Također su i prikazivane kako sviraju neko glazbalo, posebice harfu. Poznate su po neodoljivoj pjesmi zbog koje je i Odisej imao teškoća.

Poslije su Sirene počele biti prikazivane kao prekrasne žene čija su i tijela i glas bili zavodljivi ili kao polužene i poluribe, što je današnje značenje Sirena, često prikazivano u popularnoj kulturi. U mnogo je jezika riječ za Sirenu (sam hrvatski, a i španjolski, francuski, talijanski, poljski, portugalski itd.) jednaka riječi za poluženu i poluribu (eng. mermaid) što pridonosi pomutnji.

Sirene su živjele na otoku zvanom Sirenum scopuli ili na drugim otocima, ovisno o inačicama mita, a otoci su bili okruženi kamenjem i stijenama. Sirene su pjevale svoju neodoljivu i očaravajuću pjesmu što je uzrokovalo pomorce da plove prema liticama i dožive brodolom.

Sirene su bile Ahelojeve kćeri s Terpsihorom/Melpomenom/Steropom ili pak Forkisove, prema Vergiliju i Ovidiju. Homer ne govori ništa o njihovu broju, ali kasniji su pisci spominjali od dvije do pet Sirena.

Prema nekim inačicama mita, a također i u Ovidijevim Metamorfozama bile su Perzefonine družice koje je Demetra pretvorila u čudovišna stvorenja nakon što nisu reagirale kad je Had oteo njezinu kćer Perzefonu.

Jedna inačica mita donosi da je Hera nagovorila Sirene da se natječu u pjevanju s Muzama. Muze su pobijedile, a potom su očerupale perje Sirena i od njega napravile krune.

Odisej je, kako doznajemo u Homerovoj Odiseji, pobjegao sirenama. Nakon putovanja u Had opet se vratio na Kirkin otok, a Kirka ga je upozorila na Sirene koje bi ga mogle uništiti te mu je savjetovala da ili začepi uši ili, ako baš mora čuti njihov pjev, bude privezan za jarbol, tako da ne može slijediti zvuk i tako postati nepovratno izgubljen. Potom su krenuli s Kirkina otoka.

Njegovi su ljudi začepili uši voskom, a on im je zapovjedio da ignoriraju njegova zapomaganja. On je sam bio privezan za jarbol - htio je iz znatiželje čuti pjesmu, a suborcima je rekao da mu je Kirka rekla da je mora čuti. Tako su uspjeli proći pokraj Sirena.

Jazona je upozorio Kentaur Hiron da će Orfej biti nužan u argonautskom putovanju. Naime, kad su začuli pjev Sirena, Orfej je uzeo svoju liru i svirao još ljepše od Sirena, zaglušujući njihove glasove. Jedan član posade ipak je čuo pjesmu i skočio u more, ali spasila ga je Afrodita. Nakon što je brod uspješno prošao pored Sirena, one su se same protestirajući bacile u more.

Vir: Wikipedija

 

[zonki]

 

[Eric Cantona]

Kao klinac sam obožavao filmove i crtane romane o vikinzima. Kasnije se pojavio i Hogar, koji se u njega često kleo. Moj odabir je, bez lažne skromnosti, Odin.

Odin

Odin je vrhovno vikinško božanstvo. Bio je „otac svega“, jedan od stvoritelja ljudskog roda, čak i otac nekih bogova. Njegov zaštitni znak bilo je koplje s čarobnim moćima, Gungnir, koje bi svaki put nepogrešivo pogodilo svoju metu. Njegov konj bio je Sleipnir, koji je imao osam nogu, a smatran je najboljim od svoje vrste. U njegovoj pratnji nalazila su se i dva gavrana, Huginn (Misao) i Munin (Pamćenje), koji su letjeli po svijetu, te ga izvještavali o onome što su vidjeli.
Bio je i vrhovni bog rata: „Kao takav, bio je zaštitnik cijele aristokratske ratničke klase, a posebice kraljevskih kuća u Danskoj i Norveškoj. Osim toga, bio je inspiracija divljim nordijskim ratnicima, sljedbenicima Odina koji su njegovali mahnitost u borbi kao vid zastrašivanja protivnika. Samo njegovo ime, koje znači „bijesan“ ili „pijan“, ukazuje na karakteristike koje su htjeli pokazati. Odin je bio vlasnik Valhale, Dvorane poginulih, kamo su poginule ratnike odvodili s bojnog polja.“
Sa svog prijestolja na planini Hildskjaf promatrao je svih devet svjetova, a ponekad bi prerušen, izgledajući kao visok čovjek, sijede brade, u dugom ogrtaču i sa šeširom širokog oboda, odlazio među ljude.
Smatrao je da je znanje dragocjena moć, te se nerijetko žrtvovao kako bi došao do njega. Bio je bog pjesništva koji je ukrao Medovinu inspiracije od njenog čuvara, diva Suttunga. Saznao je tajnu runa viseći na stablu svijeta devet dana i devet noći. S time se povezuje i njegova moć vraćanja obješenih ljudi u život, zbog čega je bio poznat i kao „Obješeni“ ili „Gospodar vješala“. Imao je jedno oko, jer je drugo žrtvovao kako bi mogao piti iz Zdenca znanja.

Izvor: http://www.medievalwall.com/hrvatski/ostalo/vikinska-mitologija/

 

[ceca69]

Posto je Cupka vec navela da bi volela da bude sirena a to je i moje omiljeno mitolosko bice samo cu staviti neku slicicu..




Moji omiljeni avatari u liku sirene...
Zavodljive ..predivnog glasa..navodile su mornare da se u njih zaljube kad cuju njihovu pesmu..
Cim bi se oni zaljubili u carobne sirene..one bi ih odvlacile na morsko dno..u duboko veliko plaventnilo ...eto nesrecnih ljubavi i u mitolosko doba..

 

[PYC]

Pošto se osjećam ko konj ja bih mogo da budem Kentaur. A pošto mi u posljednje vrijeme mnogo toga kljuca i ide na džigere mogo bi ladno da budem i Prometej.

 

[VladaS1978]

Pan

Pan (grč. Παν, Pan) bog je pastira, stada, njiva, šuma, polja odnosno "paše i stoke", njihov zaštitnik i zaštitnik lovaca, stoga ga se naziva i zaštitnikom prirode. Osim toga ljubitelj je glazbe i najbolji plesač među bogovima. Pan je sin nimfe Driope i boga Hermesa, a katkad ga se smatra Zeusovim sinom. Panov je pandan u rimskoj mitologiji Faun.

Karakteristike:

Pan je prikazivan s kozjim stražnjim nogama i rogovima, ima ljudsku glavu i torzo, kozji rep, jarčeve uši i bradu, a cijelo mu je tijelo bilo prekriveno dlakama. Pana se često opisuje kao polučovjeka i polujarca. U likovnoj umjetnosti Pan je često predstavljan, posebno na slikanim posudama i reljefima, i to kako igra u društvu nimfa ili kako ih progoni.

Kult:

Uvođenje Panova kulta u Ateni na primjer ima povijesnu potvrdu u poznatom događaju iz kojeg se vidi koliko su Grci vjerovali u svoje mitove. Prije maratonske bitke Atenjani su poslali Filipida da otrči u Spartu i zatraži pomoć, no Filipid je na putu susreo Pana. Za Pana je rečeno u himni u Hermesovu čast da je imao kozje noge, dva roga, bio bučan i nasmijan, što ukazuje na to da je Hermes bio poprimio obličje ne smrtnika nego jarca. Križanci poput Pana, ili su odraz zbrke slojeva ili preobrazbe kralja u svetu životinju. Čini se da je Pan zapravo primitivniji oblik onoga arkadijskog boga stada od koga se razvio i Hermes. Pan je jedino božanstvo za koje se vjerovalo da je smrtan. Kad je, za vrijeme vladavine cara Tiberija, egipatski Tamus plovio prema Italiji, tri puta čuo je glas koji mu je naložio da poruči svima da je veliki Pan mrtav. Zbog toga je u srednjem vjeku, u raznim teološkim razmatranjima, taj veliki Pan izjednačen sa Sotonom ili Kristom. Njegov se kult proširio po cijelom grčkom tlu jer se vjerovalo da je pomogao Atenjanima da pobjede na Maratonu.

Rođenje:

Dok je Hermes čuvao u Arkadiji stada nekog smrtnika, ugledao je lijepu nimfu Driopu, i poželio je njenu ljubav. Plod te ljubavi bilo je čudesno dijete. Već kao beba rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat. Njegov izgled toliko je uplašio njegovu majku da ju je obuzeo dotada nezapamćen strah, pa se takav strah još i danas naziva panični strah. Stari su Grci također vjerovali da strah i uznemirenost izaziva Pan svojim izgledom, ali i svojom pojavom plašio je ljude tj. izazivao paniku, pa je po njemu nastala riječ panika. Naime, nimfa Driopa, Panova majka, jednostavno je pobjegla glavom bez obzira i ostavila malog Pana samog. No, otac Hermes ostao je hladne glave, obradovao se i prihvatio sina takvog kakav je, uvio ga u zečju kožu te ga poveo sa sobom na Olimp i ponosno ga pokazao bogovima. Na Olimpu bogovi su se toliko smijali i rugali Panovu izgledu da je nesretnik jednostavno pobjegao iz obilja i sigurnosti Olimpa u mračne i opasne arkadijske šume.

Život

Provodio je veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima. Pan je, skriven od svih, odrastao u tim šumama čuvajući stada, svirao je na fruli i povremeno boraveći u društvu satira i nimfi. Tako se i danas instrument Panova frula naziva po njemu. Kako je svirao pučke napjeve na svojoj drvenoj svirali, a kako su ga mnogi i hvalili da mu je svirka lijepa i ugodna, Panu su hvale udarile u glavu. Tako se Pan stao na sve strane hvaliti da je on bolji glazbenik i od samog Apolona, boga glazbe. I kralj Mida volio je pobjeći iz svoje palače i razmišljati u miru šume gdje je često Pan svirao na svojoj fruli. Koliko su hvale Panu udarile u glavu vidi se u natjecanju između njega i Apolona. Apolona su sa svojom lirom proglasili pobjednikom, a kralj Mida je presudio u korist Pana što je naljutilo Apolona. Za kaznu ga je nagradio magarećim ušima, a on je to pokušao sakriti krunom tako napravljenom da mu je sakrivala uši. Pan je volio biti i u društvu boga vina Dioniza te je uživao u njegovim veselicama. Drugi bog čije je Pan društvo obožavao bio je bog Apolon kojeg je Pan poučio tajnama proricanja iako je znao da će kasnije Apolon utemeljiti proročište u Delfima koje će biti suparničko njegovu proročištu u Arkadiji. Pan je bio vrlo sklon smrtnim ljudima, a najviše je volio pastire kojima je čuvao stada od svih opasnosti. Pan je bio živahan, okretan, hitar i prijetvoran. Mnogo pomogao u borbi između bogova s Olimpa i Titana. Tijekom rata s Titanima grčki bogovi su bili prisiljeni povući se u jednom trenutku. Kako bi se spasili, svaki od njih morao je promjeniti svoj oblik. Tada je Pan skupljao dijelove Zeusa koji je nastradao u borbi, a to je toliko dirnulo Zeusa da mu je dao mjesto među zvjezdama. Tako danas horoskopski znak jarac označava ovaj događaj tj. nastao je upravo po Panu. Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi se ga iznenada probudilo iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi ga probudili, obuzeo paničan strah. Tako su godine 490. p.n.e. perzijski vojnici neoprezno probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atenjana. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike koje je uhvatio panični strah, te su oni u paničnom strahu napustili bojište. Atenski vojnici u jednoj pećini nedaleko od Maratona podigli su Panu svetište u znak zahvalnosti.

Ljubav:

Mitologija je zapamtila mnoge Panove ljubavne jade. Kada se Pan zaljubio u nimfu Pitiju, no, kada ga je vidjela, ona se od straha pretvorila u omoriku. Potom se zaljubio u nimfu Siringu, no, ona se opet od straha odlučila za skok u močvaru i tamo se pretvorila u trstiku. Naklonost je jedino dobio od nesretne nimfe Eho, kojoj pak ljubav nije uzvratio Narcis, no i ona ga je na kraju odbila. Dafnis je bio sin boga Hermesa i sicilske nimfe. Osim Apolona, u njega se zaljubio i Pan koji ga je naučio svirati.

 

[besherat]

Boginja Atena, pomagala je ljudima i podržavala ostvarenje njihovih dela i u vreme mira. Podučavala je zanatlije, potpomagala je pjesnike, naučila je žene da pletu. Često se spominje kao "Atena Palada". Reč Pallas je grčka reč koja znači "mlada djevojka", a iz nje je izvedena i reč pallakari što bi u prevodu značilo junačina. Večiti suparnik boginje Atene je bio Arej, bog koji je voleo ratovanje, a njihovo rivalstvo je opisano i u Ilijadi, gde se navodi da su u ratu podržavali suprotne vojske. Arej je bio zaštitnik Trojanaca, dok je Atena pomagala Grke. Kada je Zevs dozvolio i besmrtnim bogovima da i oni učestvuju u borbama, sa uspehom se suprostavila areju, nanevši mu ozbiljnu ranu. Pojavu i prisustvo Atene, u celini, uvek su pratili razumni i razložni savjeti, blago ponašanje i mudre procjene i odluke. Partenon je bio njoj posvećen, i u Atini su je posebno poštovali, organizujući velike svetkovine u njenu čast, kao što je bila i Panatineja.

 

[dragana5]

Kerber je u grčkoj mitilogiji bio čuvar Hadovog podzemnog sveta.Bio je strog čuvar na ulazu a još stroži na izlazu.Mrtve je puštao u podzemni svet ali napolje nije puštao nikoga.

 

[sendi]

Feniks

Feniks

Feniks je po egipatskoj mitologiji sveto mitološko biće koje je u obliku vatrene ptice.Govori se da živi 500, 1461 ili 12594 godina , Feniks je muška ptica crveno-zlatne boje. Nakon kraja životnog kruga feniks izgori, a iz pepela nastane mladi feniks. Mladi feniks pepeo pretvori u jaje i šalje ga u grad Heliopolis (grčki Grad Sunca) u Egiptu. Govori se da se izliječi kad je ozljeđen, a to dokazuje njegovu besmrtnost - simbol vatre.

Još jedna osobina mu je da pomoću suza može izliječiti bilo kakvu ranu.

Ptica feniks dospela je u grčke i rimske mitove iz Egipta. Tamo se zvala „boinu“ (čaplja), a kako je boravila uz močvare, stari Egipćani su smatrali da je rođena iz vode, na koju su gledali kao na prapočetni element, i to sama od sebe, slično kao što se samo od sebe, prema njihovim shvatanjima, rodilo i sunce. Povezivanjem tih elemenata nastalo je verovanje da je ta ptica jedno od otelotvorenja sunca koje nakon vladanja svetom umire i uvek se iznova rađa, pojavljujući se u blještavoj svetlosti zore. U složenim egipatskim shvatanjima vlast sunca (a tako i kralja, čak i umrlog) obnavljala se u tridesetogodišnjim ciklusima, koji su simbolizovali ljudski vek. Iz boinua razvio se feniks Grka i Rimljana. Smatrali su ga pticom koja je imala čudesnu moć da se svakih pet stotina godina u svom gnezdu spali, a iz pepela ustaje podmlađena za novi život. Tako je postala simbol uskrsnuća, koje su primili i Hrišćani.

Postoje mnogi opisi ove legendarne ptice koja nikad nije bila viđena. Neki smatraju da je feniks prvobitni primer stvari koje se ne mogu videti (kao što je npr. Bog) već se samo mogu razumeti preko njihovih imena ili atributa. Neki opisuju feniksa kao pticu veličine orla; jednu polovinu tela čini orao a drugu polovinu fazan. Drugi kažu da feniks nalikuje čaplji, a treči da je ona zbir najlepših delova tela svih ptica sveta. Njeno ime potiče od grčke reči koja označava crvenu boju, jer se feniks vezuje za vatru i sunce. Opisan je kao zlatna ili šarena ptica. Neki kažu da feniks nikada ne jede. Drugi kažu da on samo pije jutarnju rosu. Mnogi veruju da ova ptica živi sama u Arabiji ili Etiopiji. Ali se svi slažu da je to ptica ogromne lepote.

Najinteresantnija činjenica vezana za ovu pticu je da se ona smatra besmrtnom i da se ponovo rađa iz pepela svake tristote ili petstote godine. Kada se bliži kraj njenom životnom ciklusu, feniks skuplja aromatične trave, drvo i začine iz celoga sveta od kojih će načiniti za sebe lomaču ili gnezdo. Sedeći na gnezdu, on bi zapalio vatru mašući krilima ili uz pomoć sunčevih zraka. Kada njegovo staro telo sagori, feniks se ponovo rađa iz crva, svoje koštane srži ili iz jajeta koje bi ostalo u pepelu, pa bi zatim ponovo krenuo na svoj životni put od sledećih pet stotina godina. Prema nekim legendama, ponovno rođeni feniks bi poneo svoje stare kosti u Heliopolis, grad sunca u Egiptu, gde bi ove bile sahranjene praćene specijalnim pogrebnim ritualima.

Po jevrejskoj legendi feniksovo ime je milkam. Prema tradiciji, pošto je Eva pojela zabranjeno voće, postala je ljubomorna na besmrtnost i čestitost drugih stvorenja u vrtu. Zbog toga je nagovorila sve životinje iz vrta da pojedu voćku sa zabranjenog drveta kako bi je pratile u njenom padu, sve je uspela da nagovori osim feniksa. Bog je nagradio feniksa tako što mu je dao utvrđeni grad gde će živeti u velikom miru sledećih 1000 godina. Na kraju ovog perioda od hiljadu godina, feniks bi sagoreo u vatri i bio ponovo rođen iz jajeta koje je posle njega ostalo u pepelu. Jedna druga jevrejska legenda kaže da na kraju svakog perioda od 1000 godina feniksovo telo se postepeno smanjuje, gubeći perje postaje mala beba feniks koja ponovo izraste u veliku pticu. U svakom slučaju za anđela smrti feniks je nedodirljiv.

U Egiptu je feniks poznat pod imenom benu ili binv. On je simbol boga sunca i povezan je sa Ozirisom, vladarem donjeg sveta. Oziris koji je i sam vaskrsao, predao je benu tajne besmrtnosti. U Egiptu je benu korišćen kao simbol za druge cikluse kao što su oni vezani za izlazak i zalazak sunca kao i za godišnje izlivanje Nila.

Svakih 500 godina, benu bi odletao u sunčani hram u Heliopolisu gde su ga sveštenici čekali da mu pomognu. Ptica bi zatim podigla veliku lomaču od začina, popela se na nju i dopustila sunčevim zracima da je sagore. Iz pepela bi se se rodio crvić od koga bi do kraja tog dana narastao odrasli benu.

Kineska ptica feng-huang je najverovatnije ista ptica kao i feniks. Ona je napravljena od svih najpoželjnijih delova svih ovozemaljskih stvorenja: vrata zmije, glave ždrala, zmajevih pruga, repa ribe, oklopa kornjače, lastinog grkljana i petlovog kljuna. Ova ptica se može videti samo u mirnim i blagorodnim vremenima. Ponekad je prikazivana sa vatrenom loptom predstavljajući tako vezu sa suncem. To je carska ptica i naziva se skerletnom pticom.

Feng-huang živi u kraljevstvu mudrih koje se nalazi negde u istočnoj Kini. On pije najčistiju vodu i jede samo bambus. Kad god on zapeva, svi pevci sveta se pridruže njegovoj pesmi. Njegova koštana srž se smatra svetom hranom. Ova ptica je zaštitnica kineskih vladara. Mužjak feng-huang simboliše sreću a ženka feng-huang predstavlja caricu. Par feng-huangova simbolizuje bračno blaženstvo. Pri začeću, ova izuzetna ptica daruje dušu embrionu u majčinoj utrobi. Taoisti su je zvali „cinober pticom“.

Gde god da se nađe, feniks se povezuje sa uskrsnućem, besmrtnošću, pobedom nad svim nedaćama i zlim silama, zbog toga što izranja iz pepela. Tako je feniks postao omiljeni simbol na ranim hrišćanskim nadgrobnim spomenicima. U odeljku 25 -26 njegovog pisma Korinćanima, Sveti Kliment, rimski episkop, podržao je legendu o feniksu kao potvrdu Hristovih moći da vaskrsava verujuće ljude. On citira Jova kad ovaj kaže: „Ti ćeš uzdići telo moje, koje je pretrpelo sve ove patnje“ odnosno „Zato govorah: u svojem ću gnezdu umreti, i biće mi dana kao peska. Koren moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noć na mojim granama. Slava moja pomlađivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se“ (Jov 29, 18-20).

Na mnogim mestima će se naći ptica feniks kako predstavlja Hrista. U mnogim zemljama se verovalo da u jednom vremenu živi samo jedan feniks. On se rađa sam od sebe i ne prati prirodne zakone reprodukcije. U srednjem veku se verovalo da feniks vaskrsava iz mrtvih posle tri dana.

Često je prikazivan kao simbol Hrista, sa palminim drvetom (jedan simbol vaskrsenja) ili kako nosi palminu grančicu (simbol trijumfa života nad smrću), ili kako nosi maslinovu grančicu (simbol mira koji Bog nudi ljudima).

Feniks simbolizuje ponovno rođenje, nadu, čestitost, brak, veru, postojanost, leto, večnost, besmrtnost, i svetlost. On je predstava kosmičke vatre iz koje je svet stvoren i u kojoj će skončati. Rimljani su oslikavali lik feniksa na novčićima i medaljama kao znak njihove želje da rimsko carstvo traje večno. U ruskoj folklori feniks je poznat isto kao žar ptica.

(Wikipedia)

Mislim da u vecini "cuci" Feniks,i posle najtezih trenutaka skupimo snagu i nastavljamo dalje...