Član
- Učlanjen(a)
- 18.02.2010
- Poruka
- 4.694
Čovjek pamti neke datume u životu koji mu puno znače; rođendane, godišnjice i slično. Pa tako i ja pamtim datum kad sam dobio rješenje za stan. Ali ne zbog stana već zbog jednog Dragana. I to ne zbog bilo kog Dragana. Zbog Dragana Mancea. Dragan Mance, moj otprilike vršnjak, moj idol. Čudo od igrača, strijelac, karizma. Svaki gol je proslavljao klizeći na koljenima i ispruženim podignutim rukama stisnutih šaka. Protivnike je više u pojam ubijala njegova proslava gola nego sam gol. Ta proslava me košta današnjih bolova u koljenu jer sam ga oponašao. Nažalost, ne pamtim taj prokleti datum po onom što je Dragan tako dobro radio. Ne po nekom odlučujućem golu. Tog dana sam čekajući rješenje čitao "Tempo". Članak o Draganovom sprovodu, o bubnjevima sa Juga. I dok su po "Tempu" kapale suze (kao i sada po tastaturi) ljudi u redu su mislili da plačem od sreće. Ma jebo vas stan, otišao je Mance.
Dragan Mance. I prije i poslije njega je vjerovatno bilo i boljih igrača. Ali nikog nisam volio kao Dragana Mancea.
26.09.1962. - 03.09.1985.
Dragan Mance. I prije i poslije njega je vjerovatno bilo i boljih igrača. Ali nikog nisam volio kao Dragana Mancea.
26.09.1962. - 03.09.1985.
Poslednja izmena od urednika: