1. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Mngobozacki ritualni obicaj klanjaja ikonama, slikama, i kipovima.
Točno citiraj vjerovanje ili naučavanje "tradicionalnog kršćanstva" da se treba klanjati ikonama, slikama i kipovima.
2. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Sveci covekovi posrednici pred Bogom
Kol 4,2-4:
U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; da ga očitujem propovijedajući kako treba.
1 Sol 5,25:
Braćo, molite i za nas!
2 Sol 3,1:
Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se
Heb 13,18:
Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati.
Evo, sveti Pavao, pun želja da
propovijeda otajstvo Kristovo, da se riječ Gospodnja proslavlja i da se u svemu dobro ponaša,
traži posredništvo drugih kršćana
pred Bogom da mu Bog te želje i ispuni. Smiju li, je li kršćanima dopušteno činiti ono što čini sveti Pavao?
3. UCENJE TRADICIONALNOH HRISCANSTVA: praznovanje nedelje koja ima mnogobozacko poreklo, naspram jasne Bozje zapovesti koja nalaze postovanje subote Bozjeg dana od odmora.
D. M. Canright, adventistički službenik (suvremenik Ellen White), proveo je tridesetak godina među ASD, i nakon što je ostavio i adventizam i adventiste posvetio se, između ostalog, i ovoj temi – suboti i nedjelji. Sagledavao ju je i s teološke i s povijesne strane. Istražujući povijesni aspekt nedjelje u kršćanstvu i njenih korijena pripremio je grupu pitanja i poslao ih na nekoliko adresa tada najeminentnijih povjesničara i poznavatelja antičkog doba. Evo Canright-ovih pitanja i odgovora na ta pitanja četvorice povjesničara:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imati
bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?
Odgovor:
Ne
Pitanje 2. Jesu li imali neki redoviti
praznični dan u tjednu?
Odgovor:
Ne
Pitanje 3. Jesu li imali
bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?
Odgovor:
Ne
Pitanje 4. Jesu li imali
bilo koji poseban dan u tjednu kad bi pojedinci išli u hramove moliti ili prinositi žrtve?
Odgovor: Ne, i za Grke i za Rimljane,
mjesec je bio vremenska jedinica, a ne tjedan. Grčki kalendar varirao je u različitim periodima vremena, ali mjesec je uglavnom bio podijeljen u tri razdoblja od deset dana. Rimljani su računali s tri fiksne točke u mjesecu, Kalend ili prvi, None peti ili sedmi, te Ide trinaesti ili petnaesti dan u mjesecu. Te podjele u sebi nisu imale vjersko značenje. Također u rimskom kalendaru postojali su vašarski, ili tržni dani, u periodima od osam dana. U te dane na poljima i na drugim radovima prekinuli bi se poslovi, i ljudi bi pohrlili na gradske tržnice. U određenoj mjeri to može biti redovito zaustavljanje svjetovnog rada, ali to nije imalo vjerskog značenja, osim da se smatralo lošim znakom kada bi se poklopio vašarski dan s drugim prazničnim danima, kao na primjer s Nonama. dana, E. g.,: none.Vašarski period čini se da je izveden iz sjećanja na četvrtinu razdoblja mjeseca, međutim, nema nikakve veze s kasnijim sedmodnevnim tjednom (vidi dolje).
Pitanje 5. S obzirom da je nedjelja
nazvana prema Suncu, ponedjeljak prema Mjesecu, subota prema Saturnu itd., znači li to
da se ova božanstva više častilo u te dane nego u ostale dane
Odgovor:
Ne, prijašnje obožavanje bogova nestajalo je kada je uvođen sedmodnevni tjedan. Značenje imena dana bilo je astrološko, a ne religiozno, npr., ako je netko rođen u ponedjeljak, smatralo se da mjesec ima utjecaj na njegov horoskop, ali mjesec nikada nije bio predmet općeg štovanja.
Pitanje 6. Kad je naš tjedan od sedam dana prvi put uveden u rimski kalendar?
Odgovor: Postoje tragovi u književnosti kasne republike (prvo stoljeće pr. Krista) da su Rimljani koristili tjedan od sedam dana za astrološke svrhe, vezano s mnogim praznovjerjima u to vrijeme. Bilo je vjerojatno treće stoljeće poslije Krista kad je sedmodnevni tjedan uveden u opću uporabu.
Pitanje 7. Od koga su Rimljani saznali za tjedan od sedam dana?
Odgovor: Od Židova, imena vjerojatno dolaze od helenističkih Grka.
Pitanje 8. Jesu li ikada poganski Grci usvojiti u zajednički život, ili u svoj kalendar,
tjedan od sedam dana?
Odgovor:
Ne
Pitanje 9. Je li
Apolon, bog Sunca, bilo među Rimljanima ili Grcima,
imao neki poseban dan na koji je štovan molitvama ili prinošenjem žrtava više nego na bilo koji drugi dan?
Odgovor: Postojali su neki određeni praznici u raznim hramovima,
i to su bili godišnji, a ne tjedni praznici.
Pitanje 10. Je li pogansko štovanje imalo
bilo što prema nedjelji, što bi moglo uticati na kršćane
da odaberu taj dan kao svoj dan odmora i svetkovanja?
Odgovor:
Ne, teško se može reći
da je postojalo bilo kakvo posebno poštovanje za nedjelju u poganskim vremenima (vidi odgovor na pitanje 5).
F. N. PRYCE, British Museum, Department of History, London, England
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci
ikada imati bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?
Odgovor:
Ne
Pitanje 2. Jesu li ikada imali
neki praznični dan u tjednu?
Odgovor:
Ne
Pitanje 3. Jesu li imali
bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?
Odgovor:
Ne
Pitanje 4. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put uveden kod Rimljana i Grka?
Odgovor: Podjela mjeseca u nekoliko tjedana uvedena je u Rimu iz Egipta. Datum je neizvjesan, ali to nije bilo prije drugog stoljeća poslije Krista.
Pitanje 5. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put priznat u rimskom pravu?
Odgovor: Najraniji je nedjeljni zakon donesen pod Konstantina I, 321. God. U zakonodavstvu ovakva podjela mjeseca ranije nije poznata.
Pitanje 6. Budući da je
svaki dan u tjednu po imenu bio posvećen nekom božanstvu, kao što je nedjelja Suncu, ponedjeljak Mjesecu, subota Saturnu, itd., jesu li se ova božanstva štovala
na taj određeni dan više nego u ostale dane?
Odgovor:
Ne
Pitanje 7. Jesu li poganski Rimljani imali
poseban dan u tjednu kada su pojedinci, ako bi izabrali, išli moliti se ili prinositi žrtve svojim bogovima?
Odgovor:
Ne
Pitanje 8. Je li Apolon imao
poseban dan u tjednu ili mjesecu u koji ga se štovalo molitvama i prinošenjem žrtvi više nego u ostale dane?
Odgovor:
Ne
R. RATHBORN, Smithsonian Institute, Washington
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dragi gospodine: Kao odgovor na vaša pitanja iz pisma od 23. studenog, rekao bih:
1. Planetarni tjedan u kojem su dani nazvani prema nebeskim tijelima, Saturday, Sunday, itd.,
bio je izum astrologa, vjerojatno u drugom stoljeću prije Krista, međutim,
nema religijski karakter, niti je religija na to utjecala. Saturna, na primjer, nije se štovalo subotom, niti Jupitea četvrtkom.
Praznici pojedinih bogova nisu nikada bili tjedni praznici, niti su padali na određene dane prema nekoj drugoj podjeli mjeseca, recimo deseti dan.
2. Vjerski kalendari grčkih gradova bili su neovisni jedan od drugog, i doživjeli su mnoge promjene tijekom vremena. Naše poznavanje tih kalendara je nepotpuno, osim onog u Ateni koji je u potpunosti poznat. Praznici su padali u određene mjesece, i na određene dane u mjesecu. Tako je u Ateni, prvi mjesec u godini (Hekabombaion) počinjao mladim mjesecom nakon ljetnog solsticija (ovo odgovara, dakle, našem srpnju). U ovom mjesecu bio je Apolonov praznik, i padao je na prvi ili sedmi dan mjeseca.Veliki praznik Athna Polias, proročice grada, bio je na 28. dan mjeseca. Bili su često praznici na 12. (Kronia) i na 16. (Synorkia) dan u mjesecu. U drugom mjesecu bio je samo jedan, ali beznačajan, praznik. U trećem mjesecu, peti dan je bio Dušni dan, blagdan mrtvih. Dani zahvalnosti slavili su se od12. do 15. dana. Od 16. do 25. bili su dani velike Athena Elensinia, i tako dalje. Nema određenih dana u mjesecu koji bi bili posebno štovani, bilo općenito ili kao dani za pojedine bogove.
3. Rimski kalendar je sačuvan samo iz relativno kasnog vremena, kad je obožavanje grčkih i stranih božanstava u potpunosti ustanovljeno. Koliko se stari rimski kalendar može rekonstruirati, Ide su svakog mjeseca bile posvećene Jupiteru, koji je, osim toga, imao praznike na 23. travnja, 5. srpnja, 19. kolovoza, 11. Listopada i 25. prosinca. Praznici Marsa javljaju se uglavnom u mjesecu koji nosi njegovo ime, 1., 14., 17., 19., 23., i 27. veljače, te 15. i 19.listopada. Moguće je uočiti da su solsticij i ekvinocij, kojima su mnogo ljudi obilježlvali godišnja doba, također zabilježeni u kalendaru. Također su u kalendaru, na temelju lunarnih mjeseci, naznačeni počeci novog mjeseca, a također često i punog mjeseca.
Praznici su bili javni blagdani, svaki sa svojim karakterističnim obredima, običajima, žrtvovanjem, procesijama itd. Svećenici u Grčkoj i Rimu, govoreći općenito, imali su službu isključivo u ovim prigodama. Svećenik je bio netko od građana, izabran ždrijebom za duže ili kraće vrijeme (ponekad i do kraja života). Obično se nije očekivalo da ostavi svoje redovne poslove.
Oni koji su bili isključivo svećenici i ništa drugo, koji su čitav život proveli u službi u hramu, dnevno prinoseći žrtve i obavljajući liturgiju, dolazili su izvana, uglavnom s istoka, kao i bogovi, na primjer Magna Mater.
Ljudi bi pojedinačno odlazili u hramove kad bi imali priliku, kako bi prinosili molitve ili žrtve ili da bi učinili zavjete, itd. Nije bilo utvrđenog dana za ovakve posjete, iako se neke dane u nekim hramovima smatralo sretnijim od drugih.
Utvrđeni dani za okupljanje zajednice na bogoštovlje nisu postojali, osim praznika prema lokalnim kalendarima.
S poštovanjem,
GEORGE F. MOORE, Divinity Ave., Cambridge, Mass
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dragi gospodine, odgovorit ću na Vaša pitanja ukratko, redom u kojem ste ih poslali.
1. Poganski Grci i Rimljani
nikad nisu imali tjedni dan odmora.
2.
Nikad nisu imali tjedni dan kao praznik.
3.
Nikad nisu imali poseban dan u tjednu u koji bi prinosili žrtve ili molitve poganskim bogovima.
4. Nisu prinosili žrtve niti su se molili svojim bogovima u nedjelju
ništa više nego u druge dane.
5. Podjela mjeseca na periode od sedam dana nikada nije prihvaćena u kalendar poganskih Grka. Pojavljuje se u rimskom kalendaru nakon vremena Teodozija, ili nakon 391. god. Sedmodnevni tjedan prvi put se pojavljuje u rimskom zakonodavstvu s Konstantinovim ediktom, objavljenom 321. god.
Podjela mjeseca na sedmodnevne periode, kao polazišna točka kalendara, prilično je nezgrapan način podjele, dolazi od drevnih Hebreja čiji je Šabat padao na svaku subotu, i bio je dan odmora. Rani kršćani, na primjer Pavao, ne smatra obveznim za kršćanske zajednice držanje židovske subote, pa je uglavnom nisu ni držali. Tijekom prva dva stoljeća naše ere oni su razvili običaj slavljenja dana Gospodnjeg, u molitvi i zajedničkom blagovanju, te je iz toga i židovskog dana odmora, nastala praksa slavljenja nedjelje.
U
Konstantinovu Ustavu iz 321. god., u kojem se govori o "
časnom danu sunca," Konstantin se osvrće na nedjelju
kao nesumnjivo časnu s kršćanskog stajališta. Kršćani su je takvom smatrali
kao dan uskrsnuća. Moglo bi biti da je časna i za Konstantina, s obzirom da je već prije legalizirao kršćansku religiju.
Ako je na bilo koji način nedjelja bila časna ili dan odmora poganima, koliko moje informacije govore,
pogani su tu praksu morali preuzeti od kršćana.
W. H. WESTERMAN, University of Wisconsin
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kao što vidimo,
nitko od pogana nikada nije svetkovao nedjelju ili nedjeljom, a nije ni mogao jer
naprosto nisu imali kalendar po kojem bi se nedjelja periodično ponavljala. Zatim, kako kaže
W. H. WESTERMAN, praksu okupljanja nedjeljom pogani su mogli preuzeti od kršćana, a ne obrnuto kako to tvrde adventisti sedmog dana. Zašto onda ASD lažu, zašto obmanjuju? Vrlo jednostavno, oni koji gornje činjenice ne poznaju čine to jer su i sami potpali pod Laž i obmanuti su, a oni drugi lažu i obmanjuju iz svoje pokvarenosti.
Služenje laži uvijek rađa pokvarenošću.
SUBOTA DAN GOSPODNJI U STAROM ZAVETU - `Ako odvratiš nogu svoju od subote .......
ISUS PO OBICAJU ODLAZI U HRAM U SUBOTU - `I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe .......
Evo, čovjek hoće nama "tradicionalnim kršćanima" dokazati kako je Isus
subotom odlazio u sinagogu. Kao da smo mi
imbecili. Pa znamo mi to.
PAVLE PO OBICAJU SVOME UDJE U HRAM U SUBOTU - `Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše ( dela apostola 17. 1-3 ).
S adventistima morate uvijek biti jako oprezni, oni će vam uvijek ponuditi nešto
manjkavo. Takav slučaj je i ovdje sa citiranjem Dj 17,1-3. Zašto vam nisu citirali još jednu rečenicu iz Djela apostolskih? Pogledajmo zajedno:
Dj 17,
1-4:
Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.
Vidite zašto!? U retku 4. saznajemo kako se neki
"uvjeriše pa se pridružiše Pavlu". Adventisti su ovim citatom htjeli dokazati kako se to u subotu
Pavao sastajao s kršćanima, a 4. redak nam otkriva kako tamo
nisu uopće bili kršćani. Neki se
uvjeriše i pridružiše Pavlu tek nakon Pavlova izlaganja o Kristu. Dakle -
nije ovo bilo Pavlovo okupljanje s kršćanima.
PAVLE PROPOVEDA U HRAMU U SUBOTU, NEZNABOSCI MOLE PAVLA DA IM PROPOVEDA I U DRUGU SUBOTU - `A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, ( dela apostolska 13. 14-44 ).
Uvijek treba dobro provjeriti "robu" koju vam adventisti prodaju. Kada vam adventisti nešto citiraju u pravilu dobro je provjeriti prvi slijedeći redak koji dolazi iza njihova citata. Citirali su Dj 13,14-44., pa pogledajmo:
Dj 13,45:
Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio.
Pogledajte kako se ponašaju ovi s kojima se Pavao sastao u subotu.
"Puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio". Zar su to bili kršćani? Zar su ovako izgledala okupljanja apostola s kršćanima? Naravno,
nema ni ovdje kršćana.
PAVLE RADI SEST DANA A SUBOTOM A ODLAZI U HRAM I PROPOVEDA O HRISTU - Potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint, ..... ( dela apostola 18. 1-4 ).
Po običaju, provjerite odmah slijedeće retke:
Dj 18,4-6:
Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima."
Zar su okupljanja apostola s kršćanima izgledala tako da bi najprije apostol govorio o Kristu, a onda bi se okupljeni
protivili i hulili? Evo, adventisti nas pokušavaju uvjeriti da su upravo tako izgledala subotna okupljanja apostola s kršćanima.
Ovdje je interesantno uočiti kako je ovo
zadnje spominjanje subote u Djelima apostolskim. Nakon što je Pavao odlučio naviještati isključivo poganima,
ne nalazimo više niti jednu subotu u Djelima apostolskim. Nema subota, hvala Bogu, nema više ni tamburanja Pavla.
