Šta je novo?
SerbianForum

Dobrodošli na SerbianForum.org, mjesto na kojem možete pronaći apsolutno sve, mjesto druženja i odlične zabave!

Da li slaviti subotu ili nedelju

  • Začetnik teme pekonk
  • Datum pokretanja
antonijadz

antonijadz

UPLOADER
Darth, pa otkuda sinovi Izrailjevi prilikom stavranja?
"I svrsi Bog do sedmoga dana djela svoja koja uvini; i pocinu od svih djela svojih koja ucini; I BLAGOSLOVI BOG SEDMI DAN, I POSVETI GA, JER U TAJ DAN POCINU OD SVIH DELA SVOJIH KOJA UCINI." 1. Mojsijeva 2, 23.

Dartrh, mozes li nam odgovoriti na ova pitanja:
1. Gde je tada bio Izrailjski narod da bi za njega Bog uspostavio SEDMI DAN SUBOTU, a ne prvi dan?
2. Otkuda da ni Bog nije izjavio: " Dija Solis? nego "SEDMI DAN SUBOTU?
3. Po ucenju Biblije koje je sedmi dan? Dija solis, suncev dan, ili Subota?

"Sjeti se da svetkujes DAN SUBOTNI.... A sedmi je dan SUBOTA." 2. Mojsijeva 20,8.9. Stvarnost

Dakle, koga slušati? Boga, koji je izjavio: "Sjeti se da svetkujes Dan Subotni, Sest dana radi i obavljaj sav svoj posao . A SEDMI JE DAN SUBIOTA, POCINAK POSVECEN JEHOVI BOGU TVOJEMU. TADA NIKAKVA POSLA NEMOJ RADITI..." Stvarnost
I na kraju koga ctete vi slusati?
Kao prvo velki pozdrav vama Marko , i nekte Bog čuva u tvojoj vjeri . Bez obzira bijo,Adventista , Katolik , Pravoslavac , mišljenja sa dasmo svi pred Kristom jednaki .

Jesmo li ni Katolici
odbacili Božju zapovijed o svetkovanju ‘dana subotnog’

_______________________________________________________________________________________________________________________

U starozavjetnoj Knjizi Izlaska zapisano je kako Bog daje svom narodu 10 zapovijedi. Tamo piše: “Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu… Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni” (Izl 20,8-10.11).

Temeljem toga židovski narod i danas štuje subotu kao dan posvećen Bogu. Subota, dakle, podsjeća Židova na stvaranje vidljivog svijeta.

Jesmo li onda mi katolici odbacili Božju zapovijed? Pogledajmo kako je postupao Isus.

Biblija
Isus nije izrijekom dokinuo subotu. Okomio se prvenstveno na farizejski formalizam u vršenju propisa o suboti. On poštuje religiozne običaje svoga naroda, posjećuje subotom sinagogu, odlazi u Hram na molitvu, slavi blagdane… No, on je sebi pripisao vlast nad subotom rekavši: “Sin čovječji gospodar je subote” (Mt 2,28). Isus liječi subotom, a i njegovi učenici čine ono što subotom nije bilo dopušteno (npr. trganje klasja).
Ključni događaj koji je kasnije nagnao kršćane da napuste subotu i počnu nedjelju slaviti kao Dan Gospodnji je Isusovo uskrsnuće koje se dogodilo “rano ujutro, prvoga dana u tjednu /po suboti/” (Mt 28,1; Mk 16,9; Lk 24,1; Iv 20,1), dakle u nedjelju. Taj ključni događaj kršćanske vjere malo-pomalo promijenio je svijest kršćana i oni su prepoznali u nedjelji znak nove stvarnosti, znak početka novog svijeta, novo “stvaranje”. Istoga dana, u nedjelju, Isus se ukazuje svojim učenicima (Lk 24,13-49; Iv 20,19-25), a toga dana se dogodio i silazak Duha Svetoga (Dj 2,1-3). A kako su postupali apostoli? U prvo vrijeme Isusovi učenici obdržavaju subotu (kao što i dalje odlaze u Hram na molitvu!). Apostoli koriste subotnja okupljanja Židova u sinagogama da navijeste Evanđelje.

No, ubrzo prvi kršćani počinju sve više naglašavati nedjelju i ona postaje novi Dan Gospodnji. Dovoljno je uzeti neke tekstove Novog zavjeta i potvrditi izrečenu tvrdnju. “U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio prisutnima” (Dj 20,7), svjedočanstvo je da već apostoli okupljaju vjernike na euharistiju nedjeljom, a to čini i Pavao osobno. Apostol Ivan ima viđenje na Dan Gospodnji: “U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas …” (Otk 1,10). Tako Ivan “prvom danu u tjednu” daje naziv “Dan Gospodnji”. S nedjeljom se počinju povezivati običaji koji su kod Židova vezivani uz subotu, npr. skupljanje milostinje: “Neka svakog prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti…” (1 Kor 16,2). U toj novoj perspektivi stara židovska subota dobiva značenje “pralika” i “znaka” onoga što je Isus učinio uskrsnućem. Pavao upozorava kršćane: “Neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota! To je SAMO SJENA stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist” (Kol 2,16). Slaveći subotu, ljudi su slavili Božji počinak u kojeg je Isus ušao svojim uskrsnućem u nedjelju. Dakle, “kršćanska subota” je nedjelja. No, staje li ovdje naša argumentacija? Naravno da ne! Pogledajmo kako su se ponašale prve generacije kršćana nakon apostola.

Kršćanska predaja
Posjedujemo veoma stare tekstove crkvenih otaca i naučitelja koji svjedoče o napuštanju subote i slavljenju nedjelje. Tako Ignacije Antiohijski (umro 107. god.) kaže: “Oni koji su živjeli po starom uređenju došli su do nove nade i ne slave više subotu, nego nedjelju, dan kad je naš život bio uzidgnut u vis po Kristu i njegovoj smrti”. Didache, spis iz istog vremena veli: “U nedjeljni dan Gospodnji saberite se da lomite kruh i da zahvaljujete, nakon što ispovjedite svoje grijehe, da bi vaša žrtva bila čista”. IZ istog tog vremena potječe i tekst rimskog upravitelja Plinija Mlađeg koji piše caru Trajanu 112. godine: “… tvrde kako se sva njihova krivica sastojala u tome što su se redovito sastajali jednog određenog dana, prije zore, da bi pjevali zajedno pjesme Kristu…”. Prema gore navedenom, taj “određeni dan” bila je nedjelja.

Justin Mučenik (živio od 100. do 165. godine) daje nam najstariji opis nedjeljne euharistije: “A u dan zvan dan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu… U dan sunca dolazimo svi na zajednički sastanak jer je to prvi dan, kad Bog pokrenu mrak i pratvar te stvori svijet, a Isus Krist istoga dana ustade od mrtvih…”

Zanimljivi su također i tzv “mučenici nedjelje”, njih 49 kršćana, koji su mučeni i ubijeni 304. godine jer se nisu htjeli odreći štovanja nedjelje. Svećenik Saturnij tada kaže: “Mi moramo slaviti dan Gospodnji. To je naš zakon”. Ignacije Antiohijski (živio od 98. do 117. godine) kaže: “Jer ako još uvijek štujemo judaizam, mi priznajemo da nismo primili Božju milost.” Slično govori i Barnaba iz Aleksandrije (oko 135. godine). Euzebije Cezarejski (263.-339 godina) izričito kaže: “Dok su Židovi vjerni Mojsiju žrtvovali pashalno janje jednom godišnje… mi, ljudi Novog zavjeta slavimo našu Pashu svake nedjelje”, a na drugom mjestu kaže: “Sve ono što je bilo propisano za subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji, kao autoritativniji, nadmoćniji, uzvišeniji od židovske subote” i time svjedoči da je štovanje nedjelje kao Dana Gospodnjeg bila već ustaljena praksa.

Dakako, u prvim stoljećima još je bilo kršćana (židovskog porijekla) koji su nastojali štovati subotu, no brojni tekstovi nam kazuju da su već tada bili u manjini i ubrzo iščezli jer je Crkva vremenom shvatila značenje nedjelje i potpuno se odvojila od Židovstva. Možemo spomenuti i Augustina (354.-430. godina) koji kaže: “Gospodnjim uskrsnućem bio je objavljen dan Gospodnji kršćanima, a ne Židovima, i ovaj blagdan vuče svoje podrijetlo iz ovog događaja”, a Ambrozije (339.-397. godina) veli: “Prvog je dana blaženo Trojstvo stvorilo svijet, a uskrsli nas je Otkupitelj, koji je pobijedio smrt, oslobodio”. Osmi dan (nedjelja) bio je tema govora i Origena (185. – 254. godina) koji reče: “Broj osam, koji u sebi sadrži silu uskrsnuća, slika je svijeta koji dolazi, ako što je broj sedam simbol sadašnjeg svijeta”.

Subotom su kršćani već od starine postili pripravljajući se na nedjelju. To nam svjedoči i Viktorin iz Ptuja (oko 304. godine) koji kaže: “Sedmog dana… mi imamo običaj strogog posta da bismo u dan Gospodnji mogli prići našem kruhu izražavajući hvalu”. Možemo navoditi još mnogo raznih tekstova iz prvih stoljeća kršćanstva koji nam svjedoče želju kršćana da se odvoje od Židovstva koje je Krista odbacilo i da novim danom Gospodnjim (nedjeljom) pokažu postojanje novog svijeta koji je Krist uskrsnućem stvorio. Dakle, kršćani su shvatili da je židovska subota najava i slika onoga što se dogodilo i ispunilo u nedjelju!

Izvor: srce-isusovo.com
____________________________________________________________________________________________________________________________

Stoga Marko mi kršćani odbacujemo adventističke prigovore kako smo mi katolici ukinuli Božju zapovijed! Ne, mi smo samo poslušni onom što je Krist učinio i što su nam apostoli prenijeli. Crkva je to veoma brzo prepoznala i to je povijesno neoboriva činjenica!

Marko jate pozdravljam uz jednu pjesmu
Ivica Pepelko - Samo on je taj
 
Laodikeja

Laodikeja

VIP
DAN KOJI TREBA SVETKOVATI - Dr Radisa Antic

Tema o kojoj bismo ovde govorili jeste: koji dan treba svetkovati? Ja sa nekom vrstom nelagodnosti o ovome govorim jer znam da ćete mnogi od vas biti iznenađeni, ali ponovo vas i ovde pozivam da sami proveravate u svojim Biblijama. Ako verujete da je Biblija reč Božja, onda jednostavno prihvatite reč Božju. Neka to ne bude reč ljudska, ono što ja govorim, jer ja sam samo čovek koji pokušava da objasni Bibliju, ali vi morate sami na osnovu Biblije pošteno čitati biblijski tekst i sami zaključiti o tome. Ja ću ovde mnogo manje govoriti kada su u pitanju moje reči, a zato ćemo čitati sistematski Bibliju i pokušaćemo da zaključimo šta Biblija kaže o danu odmora. Vi znate da neki ljudi svetkuju petak, neki svetkuju subotu, neki svetkuju nedelju. Ovo je vrlo opširan predmet. Mi ćemo pokušati da ga nekako pokrijemo, ali je pitanje koliko ćemo uspeti zbog vremena. Šta Biblija kaže o tome? Da li je uopšte važno koji dan svetkujemo? Da li je uopšte važno jedan dan svetkovati? Postoji crkva koja smatra da nije uopšte važno koji dan svetkujemo. Oni koriste jedan biblijski tekst koji kaže "Svi su dani jednaki", i zaključuju da jednostavno možemo svetkovati bilo koji dan. Zato, hajdemo na jedno sistematsko čitanje Biblije.
Prva knjiga Mojsijeva, 2. glava, 2. i 3. stih, dakle sam početak Biblije, i Biblija kaže: "I svrši Bog do sedmoga dana dela svoja, koja učini, i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini. I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od dela svojih, koja učini." Ovde je nekoliko ključnih reči. Dakle Bog je stvarao svet u toku od šest dana, a sedmi dan se, kaže Biblija, odmarao. Mi u ovom trenutku još uvek ne znamo koji je taj sedmi dan, mi samo saznajemo iz ovog teksta da je Bog stvarao svet šest dana i da se sedmi dan odmarao. Da li se Bog umara? Da li je to definicija Boga? Ne. Na drugom mestu u Bibliji se kaže da se Bog ne umara. Zašto se Bog onda odmarao sedmi dan? Sigurno da bi nama ljudima dao primer, da bismo i mi trebali da to isto činimo, o tome ćemo čitati kroz celu Bibliju. Dakle sam Bog je stao sedmi dan i želeo da se odmori taj dan, da bi dao primer ljudima. Međutim, ne samo to, u ovom tekstu nalazimo i druge reči: "I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga." Znate li šta znači kad Bog nešto blagoslovi? Šta to znači da je Bog blagoslovio nešto, a da drugo nije blagoslovio? Blagoslov je nešto što stoji nasuprot prokletstvu. Dakle postoji dan ili vreme u toku nedelje, za koje je Bog kazao da je to jedno posebno vreme, i ako ga čovek ispravno koristi, on će primiti posebne blagoslove. I ne samo to, Bog ga je "blagoslovio i posvetio". U Bibliji je ta kategorija svetosti vrlo prisutna. Postoje dve kategorije: sveto i nesveto. One ne mogu stajati jedno pored drugog. Sveto ubija, proždire nesveto. Bog je sveta ličnost, znači Bog je odredio jedan dan u sedmici kao sveto vreme. Kaže: Bog je blagoslovio taj dan i posvetio ga je. To je sve što saznajemo iz ovog teksta.
Idemo dalje kroz Bibliju, Druga Mojsijeva, 16. glava, dakle ovde u Drugoj knjizi Mojsijevoj, u 16. glavi opisana je scena sakupljanja hrane. Jevreji su bili u pustinji, nisu imali dovoljno hrane i Bog im je dao jednu posebnu vrstu hrane. Ako ste gledali film "Deset zapovesti", ja verujem da ste ga svi gledali, verovatno ste videli i ove scene. Međutim, mi ćemo ovde čitati nešto što nas posebno interesuje. Čitaćemo prvo 4. stih: "A Gospod reče Mojsiju: 'Evo učiniću da vam pada iz neba hleb, a narod neka izlazi i kupi svaki dan koliko mu treba na dan, da ga okušam hoće li hoditi po mom zakonu ili neće.'" Zanimljivo je, Bog kaže: "Evo svaki dan neka narod sakupi taj hleb da ga okušam hoće li se vladati po mom zakonu." Kom zakonu sada, pitamo se? 21. stih kaže ovako: "Tako ga kupljahu svako jutro, svaki koliko mu trebaše za jelo, a kad sunce ogrijaše, tada se rastapaše. A u šesti dan nakupiše hleba dvostruko, po dva gomora na svakoga, i dođoše sve starešine od zbora i javiše Mojsiju." Znači šestog dana je trebalo da nakupe duplu količinu ove hrane. 23. stih: "A on im reče: 'Ovako kaza Gospod: sutra je subota, odmor svet Gospodu; što ćete peći, pecite, što ćete kuvati, kuvajte danas, a što preteče, ostavite i čuvajte za sutra.' I ostaviše za sutra, kao što zapovedi Mojsije, i ne usmrde se niti beše crva u njemu. I reče Mojsije: 'Jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas nećete naći u polju.'" Jedan čovek me je pitao: "Kako mi znamo koji je taj sedmi dan, nigde u Bibliji ne piše, čak ni u zapovesti ne piše?" Evo ovde piše koji je sedmi dan, 26. stih: "Šest dana ćete kupiti, a sedmi je dan subota, tada ga neće biti." I onda je zanimljivo da 28. stih kaže: "A Gospod reče Mojsiju: 'Dokle ćete se protiviti zapovestima mojim i zakonima mojim?'" Znači reč je o posebnim zakonima koje je Bog želeo da Njegov narod poštuje.
I onda 20. glava Druge knjige Mojsijeve, četvrta zapovest koji smo u prošlom predavanju samo prešli, od 8. stiha: "Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ", sećaj se, šta to znači: "Sećaj se?" Misli o tom vremenu. Ja bih vas podsetio na ono što sam kazao u nekom od prošlih predavanja o konceptu vremena. Dakle, Pol Tilih je voleo da o vremenu govori na dva načina, kao "kairos" i "kronos". Kao što znate, kronos je vreme sata, vreme koje teče, ništa se ne zbiva ali vreme ide napred. Ali postoji druga kategorija vremena o kojoj je govorio Tilih. To je kairos, to je smisaono vreme, to je vreme koje je kvalitetno vreme, kvalitativno različito od drugih vremena. Možda da sada kažem da je Bog kazao čoveku ovako: "O, umorni čoveče planete Zemlje, radi vredno šest dana, ali postoji jedan dan u toku sedmice kada te ja pozivam da staneš, stani, o, umorni čoveče. Šast dana radiš vrlo vredno, umaraš se, tvoje misli su usmerene ka drugim stvarima, ali odvoj jedno vreme u toku sedmice kada ćeš stati, stati, stati, i kada ćeš jednostavno bar za trenutak zaboraviti na ono što te privezuje za ovu Zemlju, kada ćeš razmišljati više o sebi, a iznad svega, kada ćeš o meni razmišljati." Vreme od 24 sata u toku jedne sedmice koje je Bog odredio je kvalitativno različito vreme od svakog drugog vremena.
"Sećaj se dana od odmora", kaže Bog, "sećaj se". Prosto kao da Bog želi da kaže: "Sa čežnjom očekuj te trenutke, kada će doći taj trenutak, kada ćeš ostaviti sve drugo." Ja imam jedan citat od Froma, on je kazao ovako, Erih From: "Subota je dan velike radosti jer daje čoveku priliku da u potpunosti bude svoja ličnost. Subota je dan kada su posed, novac, kao i tuga i žalost ‑ tabu, dan kada je vreme pobeđeno i kada čovek razmišlja o svome postojanju. Moderna nedelja je dan zabave, jela i bekstva od samoga sebe. Trebamo se pitati da nije možda došlo vreme za ponovno uspostavljanje dana mira i harmonije?" Zato je ovo vreme, dakle, jedno posebno vreme. "Sećaj se dana od odmora." Zato bih ja savetovao da se u tom danu recimo, ne čitaju novine, ne gleda televizija, zašto? Svaki dan to činimo, puni smo informacija, svega i svačega. Bog kaže: "Stani, stani za trenutak, razmišljaj o sebi i razmišljaj o meni." To je kvalitativno različito vreme. "Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ."
"Šest dana radi", kaže Biblija. Ja bih stao za trenutak ovde. Hrišćani moraju biti vredni ljudi, hrišćanstvo je religija za one koji vredno rade, Bog ne kaže: "Lenstvuj šest dana, a sedmi dan se odmaraj." Ja sam zapazio recimo da studenti koji ne žele da rade, koji su jednostavno lenji, imaju i druge karakterne mane. Bog je čoveku dao rad. Rad je blagoslov za čoveka, potrebno je da čovek radi. "Šest dana radi", kaže Biblija, "i svršuj sve poslove svoje, a sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu, tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja", i tako dalje.
Zatim Biblija kaže: "Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima", šta to znači? Svake sedmice postoji ovo posebno vreme kad ja želim da se setim ko sam, da imam Stvoritelja, da je Bog stvorio ovaj svet, jer Biblija kaže: "Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju". Ja nisam biće koje je bačeno u postojanje besmisla. Postoji Stvoritelj, postoji uzrok svega onoga što postoji. Ja imam svoga Oca, ja imam svoga Stvoritelja i uprkos besmislu ovoga sveta, još uvek ja mogu videti da Bog vodi ovaj svet. Zato je subota, ja mislim, vreme iznad svega, kada ćemo čitati literaturu, kada ćemo ići u crkvu, kada ćemo posećivati bolesne, kada ćemo deliti svoju veru sa drugima, jedno izvanredno vreme, vreme koje ćemo posvetiti svojoj porodici na jedan poseban način, vreme kada ćemo uzeti svoju decu za ruku i izvesti ih u polje, u šumu, i reći im: "Evo šta je Bog stvorio", govoriti im o Bogu, kvalitativno različito vreme kada ćemo za trenutak zaboraviti sve ostalo, pokušati bar da zaboravimo. To je vreme i fizičkog odmora, i duhovnog odmora. Ako postoji išta što je vredno za današnjeg umornog čoveka, to je onda zaista ovo vreme.
Postoji u jevrejskom jeziku izraz "šabat", što znači "subota", međutim može značiti i "mir, odmor". Sama filologija reči označava dakle ideju mira ili odmora. "Sećaj se dana od odmora"; ja vam moram odmah reći da u originalu, u jevrejskom tekstu piše ovako: "Sećaj se dana subotnog." Zašto je Daničić preveo: "dana odmora"? Zato što postoji i druga reč ‑ "šalom" ‑ "mir, odmor", zato što odmor i subota znače isto, dakle imaju isti koren i mogu označavati jednu te istu kategoriju. Međutim, ovde jasno kaže: "Šest dana radi, a sedmi je dan odmor Gospodu Bogu." Mi znamo koji je sedmi dan, jer smo čitali o tome.
Idemo u Knjigu proroka Isaije, 56. poglavlje, ja želim namerno da ovde čitamo više tekstova. Neki kažu: "Subota je jevrejski praznik i ona je određena samo za Jevreje." Već u Knjizi proroka Isaije se kaže da subota nije samo za Jevreje. 56. glava, 2. stih: "Blago čoveku koji tako čini i sinu čovečijemu", ovde nije reč: "Blago Jevrejinu koji tako čini", nego je reč: "Blago svakom čoveku", "... i sinu čovečijemu koji se drži toga, čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla." Zatim 6. stih kaže: "A tuđine koji pristanu", koji su ti tuđini? Svi drugi narodi. "A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavet moj, njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih", i tako dalje.
Zatim u 58. glavi nalazimo ponovo tekst koji kaže, 13. stih: "Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, svaki dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio... tada ćeš se veseliti Gospodu... " Ljudi, teolozi, su dugo raspravljali šta to znači: "da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan". Smatra se sa su Jevreji voleli da trguju. Ja ću malo kasnije o tome reći, da su oni iskrivili smisao subote. Vi znate da se subota, možda i ne znate, trebao bih da spomenem, u Bibliji svetkuje od zalaska sunca do zalaska sunca. Dakle, petak uveče, od zalaska sunca, do subote u veče, do zalaska sunca. Jevreji su toliko voleli da trguju da su čekali pred svojim prodavnicama da zađe sunce, da odmah otvore svoje prodavnice. To nije pravi smisao subote. Biblija kaže: "Ako odvratiš nogu svoju od subote ..." Postoji čak jedna zanimljiva priča, da su Jevreji bili legalisti, šta znači legalisti? To znači da nisu svetkovali duh subote, nego su je poštovali time da ne urade ništa tog dana. Zato je Hristos, videćete kasnije, ustao protiv pogrešnog svetkovanja subote. Svetkovanje subote ne znači da ja tog dana neću raditi to, to, načiniti listu. Svetkovati subotu znači provesti kvalitetno vreme sa svojom porodicom i sa svojim Bogom, različito vreme od drugog vremena u toku sedmice.
Tako se priča da su dva Jevrejina sedela u subotu u sinagogi, dakle jevrejskoj crkvi, i razgovarali su. I jedan pita drugoga i kaže ovako: "Da nije subota ja bih te pitao da li bi mi prodao svoju kamilu." A ovaj drugi odgovara i kaže: "Da nije subota ja bih ti kazao da bih ti je prodao." Znači, pored svih zakona, ljudi pronađu načine, i Hristos je ustao protiv toga i kaže: "Slušajte, taj način kako vi svetkujete subotu, to je pogrešno. Potrebno je svetkovati smisao tog dana, provesti jedno kvalitetno vreme sa Bogom i sa vašim bližnjima."
U Knjizi proroka Jezekilja, 20. glava, 12. stih, ja bih voleo da zapazite ovaj tekst, molim vas, vrlo je bitan: "I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem." 20. stih: "I subote moje svetkujte da su znak između mene i vas." Ponovo vam kažem, pošteni budite sa sobom i sa Biblijom koju čitate. Zanimljivo je da u Bibliji kaže da se narod Božji razlikuje, kao neka vrsta znaka za raspoznavanje, po tome što svetkuje subotu. Bog kaže: "I subote moje svetkujte, da su znak između mene i vas", da prepoznajemo nekako jedni druge. Vrlo zanimljivo.
Međutim, to je Stari Zavet. Kada je Hristos došao na ovaj svet, da vidimo šta je radio u subotu. Ako smo hrišćani, hajde da čitamo. Jevanđelje po Luci 4. glava, 16. stih, dakle, ovde ćemo saznati Hristov stav u odnosu na subotu. Tekst kaže: "I dođe u Nazaret gde beše odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita." Dakle, evo šta je Hristos radio. U subotu je došao u crkvu, u zbornicu, u sinagogu, i ustao da čita Bibliju. Zatim malo kasnije, u 31. stihu kaže: "I dođe u Kapernaum grad Galilejski i učaše ih u subote." Zanimljive reči. E sad, može biti da je Hristos ovde išao u crkvu, u sinagogu, jer su tada ljudi išli. Međutim, Hristos mi ne izgleda kao neko ko se lako konformiše, ko prihvata laž. Hristos je bio dovoljno snažna ličnost, uvek, da stane na stranu istine. Ali hajde da prihvatimo činjenicu, može biti da je išao jer u subotu su se ljudi sastajali i tako dalje. Hajde da čitamo i druge novozavetne tekstove. Na primer, Jevanđelje po Mateju, 24. glava, mi ćemo govoriti o ovom tekstu, ovo je eshataloški govor Isusa Hrista, dakle govor koji govori o poslednjem vremenu, o razorenju grada Jerusalima koje se desilo 70. godine, kao i o poslednjem vremenu.
I tu je Hristos kazao nešto zanimljivo, Matej 24, 20. stih: "Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu." Ovde je reč o progonstvu hrišćana. Hrišćani su često bili progonjeni u istoriji sveta. Isus kaže da će progonstvo ponovo doći pred kraj, pred Njegov dolazak, i zato kaže: "Molite se Bogu da bežanj vaša", dakle, kada bežite jednostavno, "ne bude u zimu ni u subotu". Zašto u zimu? Jer je hladno. A zašto u subotu? Jer je subota sveto vreme kada bi čovek dakle trebalo da posveti sebe Bogu. Ovde je reč o vremenu posle Hrista, nije reč o samom Hristovom vremenu.
Idemo još u Jevanđelje po Mateju, 12. glava, samo jedan primer iskrivljenog svetkovanja subote želim da vam čitam, to je scena koja se zbiva u sinagogi. Pratite kako su Jevreji svetkovali subotu i protiv čega je Hristos ustao. U 8. stihu kaže: "Jer je gospodar i od subote sin čovečiji. I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu, i gle, čovek beše tu sa rukom suvom", dakle Hristos je došao u crkvu, u sinagogu, i tu je bio čovek sa paralizovanom rukom. "I zapitaše ga govoreći: 'Valja li u subotu lečiti?', da bi ga okrivili. A on reče im: 'Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi? A koliko li je čovek pretežniji od ovce? Dakle, valja u subotu dobro činiti.'" Dakle, po shvatanjima sveštenika onoga vremena, u subotu nije trebalo činiti dobro. I 13. stih kaže: "Tada reče čoveku: 'Pruži ruku svoju.' I pruži. I postade zdrava kao i druga." Šta je Hristos učinio u subotu? Izlečio je čoveka, učinio je dobro. Šta čine fariseji? Slušajte tekst, 14. stih: "A fariseji izišavši načiniše vijeću o njemu kako bi ga pogubili." Smišljati ubistvo u subotu nije greh za fariseje, ali izlečiti čoveka je greh! To je strahoviti apsurd. Subota je dakle jedno vreme, različito, kada je Hristos želeo da se setimo nas samih, da se setimo svojih bližnjih, svojih ukućana, bolesnih, i da se setimo svoga Stvoritelja.
Zatim, Jevanđelje po Marku, u 2. glavi nalazimo zanimljiv tekst, 27. i 28. stih: "I govoraše im: subota je načinjena čoveka radi, a ne čovek subote radi. Dakle je gospodar sin čovečij i od subote." Postojala je terminologija u jevrejskom shvatanju, farisejskom shvatanju, "služiti suboti", poštovati sve te principe, kao da čovek služi suboti. Isus kaže: "Ne, subota nije načinjena da mi njoj služimo, nego da ona nama služi, da provedemo jedno posebno vreme, kada ćemo se osvežiti, osnažiti duhovno, kada ćemo se spre miti za napore u toku sledeće sedmice, kada ćemo pogledati oči u oči svojoj deci, kada ćemo ih učiti o Bogu." I Hristos kaže: "Onaj koji zna pravi smisao subote, to sam ja, sin čovečiji; gospodar od subote je sin čovečiji." Da ne čitamo, postoji bezbroj tekstova.
Može biti da su posle Hristove smrti, pošto je On vaskrsao u nedelju, Njegovi učenici počeli da svetkuju nedelju? Hajde da i to vidimo. Jevanđelje po Luci, 23. glava, 54. stih: "I dan beše petak i subota osvitaše", kada je to subota osvitala? Kada se to događalo? U petak uveče, subota je osvitala za Jevreje na osnovu zalaska sunca, "a žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob, i kako mu se telo metnu. Vrativši se pak ...", to su Hristovi najbliži saradnici, žene koje su Ga sledile, koje su bile Njegovi učenici, uključujući i Njegovu majku. "Vrativši se pak pripraviše mirise i miro, i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu." Hristova majka, Hristovi učenici, ove žene u ovom slučaju su donele mirise i miro i u subotu su ostale po zakonu, kaže Biblija. A onda 24,1: "A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše", i tako dalje.
Zatim, možda je apostol Pavle, ili drugi apostoli koji su zaista poznavali Hrista, shvatili da zato što je Hristos vaskrsao u nedelju, treba svetkovati nedelju. Idemo u knjigu Dela apostolska, tamo nalazimo izveštaj o tome šta su apostoli činili, šta su oni to radili, koji dan su svetkovali? Dela apostolska, dakle imate: Matej, Marko, Luka, Jovan, i onda imate knjigu Dela apostolska. Neko me je pitao zašto se prva tri Jevanđelja zovu sinoptička, a ovo četvrto se razlikuje od ova tri. Zato što prva tri slede istu šemu događaja u Hristovom životu. Četvrto je više teološki okrenuto prema ličnosti Isusa Hrista. Prva tri Jevanđelja opisuju paralelne događaje. Idemo u knjigu Dela apostolska, u 13. glavu, dakle ovde je reč o apostolima koji su svetkovali određene dane. Čitaćemo prvo 14. stih, ovde je reč o apostolu Pavlu: "A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotnji, sjedoše." Zatim, 42. stih: "A kad izlažahu iz zbornice jevrejske, moljahu neznabošci", ko su ti neznabošci? Ljudi koji nisu bili Jevreji; "moljahu neznabošci da im se ove reči u drugu subotu govore." Da li to piše u tekstu? 44. stih: "A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju reči Božje."
Zatim, 16. poglavlje, takođe Dela apostolskih, 12. i 13. stih: "A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maćedonije, naselje rimsko, i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. A u dan subotnji iziđosmo iz grada k vodi gde beše bogomolja, i sedavši govorismo k ženama koje se behu sabrale." Ima puno tekstova, čitamo one najvažnije, 17. glava, 2. stih: "I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma." Kao Hristos nekada, i "Hristos po običaju svome uđe u zbornicu u dan subotni da čita", a ovde se kaže za Pavla da uđe k njima i tri subote razgovara se s njima iz pisma. Zatim 18. poglavlje, 4. stih: "A prepiraše se u zbornicama svake subote i nadgovaraše Jevreje i Grke." Postoji mnoštvo drugih tekstova, za sada evo ovo.
Dozvolite mi da kažem nekoliko reči o problematičnim tekstovima. Ima jedan od tekstova koji mnogi navode u prilog činjenice da je subota ukinuta, uprkos svih ovih izveštaja; on se nalazi u Kološanima poslanici, 16. i 17. stih: "Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote, koje je sve bilo sjen od onoga što šćaše da dođe, i telo je Hristovo." Pavle kaže: niko da vas ne osuđuje ako ne svetkujete i ne držite sve to. Šta? "Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo", znači neku vrstu hrane, "piće, za kakav praznik, za mladine ili za subote, to je sve bilo sjen", šta to znači? To je bilo tipos, sećate se tipologije, to je ukazivalo na Hrista. Kada je Hristos došao, dakle ako su bili praznici, mladine, neke subote, sve je to ukazivalo na Hrista. Kada je Hristos došao, sve to je nestalo jer je bilo sjen onoga, tipos "onoga što šćaše da dođe, a telo je Hristovo". Dozvolite mi da kažem da sedmična subota koja se svetkovala od vremena Adama pa do danas nije tipos, ona nema u sebi tipološki karakter, ona nema ništa u sebi što je ukazivalo na smrt Isusa Hrista. Ona uglavnom ide u prošlost i želi da poglede ljudi uputi na Stvoritelja, Onog koji je stvorio svet. O čemu je onda reč? Reč je o tome, ako čitate Treću knjigu Mojsijevu, 23. glavu, videćete da su Jevreji imali nekoliko praznika u toku godine, velike praznike. Jevreji su narod koji voli da praznuje, to je narod koji se raduje i slavi, i to je lepo. Postojalo je nekoliko praznika, neki od tih praznika su počinjali u recimo nedelju, pa su ih slavili: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota, na primer praznik sjenica, kako to piše u našim Biblijama. Šta to znači praznik sjenica? To je bio jedan lepi praznik kada su Jevreji sa svojom decom napuštali svoje kuće i išli u šumu i pravili su male kolibe i tu su nedelju dana živeli sa svojom decom. Zašto su praznovali taj praznik? Da deca znaju a i oni da se podsete da smo na ovoj Zemlji gosti i došljaci, da je prava naša domovina ona koju nam Bog priprema. Ali su postojali praznici kao što je praznik pashe recimo, koji je imao tipološki karakter. Praznik sjenica nije imao tipološki karakter; zavisio je od kalendara, sedam dana je praznovan praznik, počeli su da ga praznuju u nedelju, svaki dan sedmice, i završavali su ga u subotu. To nije bilo uvek isto, jer kao što znate neki put i kod nas praznik padne u nedelju, neki put u petak, neki put u neki drugi dan, ali se događalo da postoji nekoliko godišnjih subota; to je bila sedmična subota, ali je to bila i subota kada su Jevreji završavali svoj praznik. Recimo, praznik pashe je bio praznik sećanja na izlazak Jevreja iz egipatskog ropstva, i oni su tada imali pashalno jagnje koje je predstavljalo Hrista koji će kasnije doći. Ovakvih subota je bilo nekoliko. Pavle kaže da su, kada je Hristos umro na krstu Golgote, ukinuti svi ti praznici koji su ukazivali na Hrista; jelo, piće, praznici, mladine ili subote, zapazite, naš Vuk je to odlično preveo, koristi se reč "sabata" (množina), a ne reč "sabaton" (jednina). Da je Pavle mislio na sedmičnu subotu, sigurno je da bi kazao "sabaton", jer nema potrebe da kaže "sabata". Međutim, bilo je nekoliko ovih godišnjih subota kada su Jevreji završavali svoj praznik, a taj završetak praznika je bio tipološkog karaktera, ukazivao je na Hrista. Kada je Hristos došao, nije više bilo potrebe slaviti te godišnje subote. Ja se ovde više neću zadržavati, uglavnom dao sam vam jednu ideju o čemu je reč.
Ja ću malo kasnije pokušati da vam kažem otkud onda svetkovanje nedelje, ali pre toga, dozvolite mi da vas podsetim na jedan važan dokumenat. Ovaj rad je rađen u Sjedinjenim Američkim Državama, neki nepoznati, bar meni, autor je radio ono što bismo mi trebali da radimo na ovim prostorima. Dakle, on je istraživao zašto je došlo do velike šizme 1054. godine između pravoslavne i katoličke ili istočne i zapadne crkve. I vi verovatno znate, i u novinama imate dosta o tome, ali dozvolite mi ovde da vas na to podsetim. Glavni uzroci šizme su bili recimo celibat, u katoličkoj crkvi se sveštenici nisu ženili, u istočnoj, kao i danas, se žene; zatim je bila upotreba životinjske krvi, tzv. teološka ideja "rasprava filiokfe" bilo je korišćenje mesa udavljenih životinja, korišćenje beskvasnog hleba za pričest ili za euharistiju. Ali ono što ja do sada nisam pronašao pre ovog rada, jedan od osnovnih uzroka velike šizme između zapadnog i istočnog hrišćanstva bio je post u subotu. Naime, rimska crkva na čelu sa rimskim biskupom u to vreme je subotnji dan proglasila za dan posta. Istočna crkva na čelu sa patrijarhom u Carigradu je odbila da subotu proglasi danom posta. I šta se dogodilo? Napetost je sve više rasla, papa Leo IX je poslao jednu delegaciju svojih legata na čelu sa jednim kardinalom, Humbertom. Oni su došli u Konstantinopolj, pokušali su da razgovaraju sa tadašnjim patrijarhom Mihailom Kerularijusom, takođe su imali kontakte sa grčkim imperatorom u to vreme. Međutim, razgovori nisu išli nikuda. I posle neuspelih razgovora jednoga dana kardinal Humbert sa svojim legatima, došao je u crkvu Hagia Sofija u Konstantinopolju. Tu su ušli vrlo oholo i gordo i stavili su bulu eskomunikacije za istočnu crkvu, a onda su otresli prah sa nogu svojih i izašli. Ljudi koji su bili u crkvi vrlo brzo su zgazili ovu bulu i pocepali je u paramparčad. Kardinal Humbert je otišao sa svojim legatima u Rim, i posle ovog događaja je nastao veliki rascep u hrišćanstvu.
Mi danas imamo dokumente o tome, molim vas, ja ću vam sada čitati dokumente. Kasnije je Mihailo Kerularijus pisao o ovom velikom rascepu, pisao je svojim saradnicima u Antiohiji i videćemo kako je on opisao ovaj veliki rascep. Ja verujem da ćete biti iznenađeni, ali ovo je istorija, ovo je dokument. Malo kasnije ću čitati Kerularijusa, kako je govorio o suboti. Humbert, kad se vratio u Rim, napisao je šta se to dogodilo u Carigradu, u Konstantinopolju, zašto je došlo do tog velikog rascepa, i on kaže ovako: "Zato u takvom svetkovanju subote, gde i na koji način mi Latini imamo išta zajedničko sa Jevrejima, jer oni su besposleni i svetkuju subotu, ne oru?" Dakle ovde Humbert kaže: "Mi hrišćani nemamo ništa zajedničko sa Jevrejima, oni subotu svetkuju, ne oru i ne žanju, zbog običaja ne rade nego praznuju, imaju posebne obroke, i njihove sluge i sluškinje, stoka i životinje, koje nose teret miruju, ali mi Latini ne držimo ni jednu od ovih stvari, nego radimo svaku vrstu posla kao na bilo koji od pet prethodnih dana, i mi postimo isto tako kao što to činimo u šesti dan, petak, koji stoji do subote." E sad slušajte. "Ipak, vi Grci," koji su to Grci? Pravoslavni. "... ako ne judaizirate ('judaizirate' znači 'ako sledite Jevreje'), kažite nam zašto imate nešto zajedničko sa Jevrejima u sličnom svetkovanju subote. Oni svakako svetkuju subotu, i vi je svetkujete, oni poste i uvek prekidaju post u subotu, u njihovom četrdesetodnevnom periodu oni prekidaju post svake subote osim jedne." To je bila dakle dilema, postiti u subotu ili ne. "I vi Grci u vašem četrdesetodnevnom periodu prekidate post svake subote osim jedne. Oni Jevreji imaju dvostruki razlog za svetkovanje subote, jasno, zbog zakona Mojsijevih i zbog učenika koji su bili ožalošćeni i teškog srca na dan subotnji i zbog smrti Gospodnje, za koga su verovali da neće vaskrsnuti. Zato što vi svetkujete subotu sa Jevrejima i sa nama dan Gospodnji nedelju, vi izgleda da takvim svetkovanjem imitirate sektu Nazarena, koji na ovaj način prihvataju hrišćanstvo, ali ne mogu ostaviti judeizam. Ali latinska crkva u svom saosećanju prema Gospodu, i Njegovoj patnji i smrti, raduje se Njegovom vaskrsenju u dan Gospodnji nedelju, kada su Jevreji putem novca pokušali da korumpiraju stražu na grobu. Zbog toga, mi Latini do današnjeg dana držimo apostolsku tradiciju u vezi sa subotom i želimo da to održimo do kraja. Mi smo pažljivi u prihvatanju onoga što su naši stari i poštovani oci izjavili i potvrdili, između kojih najblagosloveniji papa Silvestre, duhovni otac imperatora Konstantina Velikog." Drugim rečima: "Vi Grci, vi pravoslavni svet, svetkujete subotu i vi ste Jevreji. Ne želite da postite u subotu, i mi vas ne prihvatamo." Dozvolite da vam kažem da je ovaj tekst istorijski, potiče iz 1054. godine. Dakle, do ovog dana, mi imamo istorijske podatke, da je istočna ili pravoslavna crkva svetkovala i subotu i nedelju, jer u tekstu piše da su svetkovali nedelju, ali su svetkovali i subotu.
Evo šta Kerularijus kaže, sam partijarh istočne crkve, kada je pisao patrijarhu crkve u Antiohiji, on kaže ovako: "Jer nama je zapoveđeno da svetkujemo subotu, kao i dan Gospodnji nedelju, a ne da radimo nikakav posao na taj dan." Ja vam moram reći da je na žalost već pri kraju 11. veka i istočna crkva zaboravila na subotu. Istina, ima i danas, čuo sam, monaha koji u manastirima svetkuju i subotu i nedelju. Međutim, biblijski dan svetkovanja jeste subota. Otkud onda nedelja, zar svi drugi greše, eto samo jedna grupa su pametni i oni znaju šta rade?Evo kako je došlo do svetkovanja nedelje. Ja ne mogu to detaljno opisati, ali u nekoliko reči ću pokušati da objasnim otkud nedelja u hrišćanstvu.
Prvo, ideja je svakako došla onoga dana kada je Hristos vaskrsao u nedelju i neki su smatrali, pošto je to najveće biblijsko čudo, da treba svetkovati taj dan. Sve to vreme u početku, hrišćani su svetkovali subotu, ali vaskrsenje Isusa Hrista je učinilo da su neki hrišćani smatrali da bi trebalo svetkovati nedelju i tako dolazi do paralelnog praznovanja. U početku, smatralo se naravno da je subota glavni dan, ali nedelja je dan koga se isto treba sećati. Ono što je zanimljivo jeste da je do potpunog prihvatanja nedelje i odbacivanja subote doćlo u 4. veku. Evo šta se tada događalo. Hrišćanstvo je postalo toliko popularna religija, da su mase ulazile u hrišćansku crkvu. Zašto? Jer je i sam imperator postao hrišćanin. Svi su želeli biti hrišćani odjedanput. Međutim, ono što beleži crkvena istorija jeste da su u tom periodu ušle i najveće zablude u hrišćansku crkvu. Ko su bile te mase koje su dolazile u hrišćansku crkvu? To su uglavnom bili neznabošci, stanovnici rimskoga carstva. Šta su verovali ti neznabošci pre nego što su postali hrišćani? Oni su bili politeisti ili mnogobošci. Koji je bio najveći bog tih politeista, da li se sećate, mi smo to kazali u nekom od prošlih predavanja? Bog sunca, Mitra, ili Šamaš, ili Ra ili Re ili kao god hoćete. Oni su bili dakle obožavaoci boga sunca. Da li znate koji je dan bio posvećen bogu suncu? Bila je nedelja. Mi imamo posledice toga i u savremenim modernim jezicima. Na primer, vi znate da se i dan danas na nemačkom recimo nedelja kaže "zontag", to znači "sunčev dan", ili imate na engleskom takođe "sandi", takođe "sunčev dan". Ovi jezici, dakle, nas podsećaju na poreklo ovoga dana.
S druge strane je postojala velika želja u zvaničnom hrišćanstvu da se distancira od Jevreja, oni su razapeli Hrista, tu su bili i drugi politički razlozi, i onda je 7. marta 321. godine car Konstantin, koji je inače rođen u Nišu, verujem da znate, izdao svoj čuveni zakon o svetkovanju nedelje.Evo šta on kaže: "U časni dan sunca (u nedelju) neka se svi gradski službenici, zanatlije i stanovnici gradova odmaraju, samo oni koji se bave zemljoradnjom mogu slobodno obavljati svoje poslove, jer se dešava da drugi koji dan nije tako pogodan za sejanje ili obrađivanje vinograda. Ne smemo dopustiti da zbog neiskorišćavanja pogodnog vremena propadnu dragoceni plodovi koje nam nebo šalje." Ja bih vas u isto vreme podsetio, dakle, da ne dužim, nedelja je bila dan posvećen bogu suncu, i 25. decembar koji slavimo kao dan Božića, to jest ne mi ali katolički svet, je rođendan boga sunca. Dakle mnoge stvari su u periodu posle 4. veka i kasnije ušle u hrišćanstvo iz neznaboštva, koje su suprotne biblijskoj tradiciji. Uprkos toga, dobro je spomenuti da su kroz sve vekove postojali hrišćani koji su svetkovali subotu. Naravno, izbor je na svakome od nas. Ja bih vas podsetio dakle, da Bog jasno kaže da je On blagoslovio sedmi dan i posvetio ga. Ja imam običaj da kažem: pokušajte da svetkujete jednu subotu ispravno, nećete više prestati nikada. Šta to znači? U petak uveče, u petak, pripremite nešto lepše možda za hranu, očistite kuću, pripremite možda i posebno odelo za subotu. Okupite se u petak uveče svi, cela porodica, možda je dobro pevati duhovne pesme, možda je dobro čitati Bibliju, moliti se Bogu. Na primer, ja sam bio na početku subote koju Jevreji svetkuju i oduševio sam se. Uvek iznova, to su posebni trenuci, trenuci opuštanja duhovnog i fizičkog, trenuci velikih blagoslova Božjih. I onda u subotu uveče, kada sunce zađe, mi možemo nastaviti sa svakodnevnim poslovima. Zato ako želite da rizikujete, usudite se i počnite, ako vi to želite, da svetkujete dan koji je Isus Hristos svetkovao.
Konačno, da li je bitno koji dan svetkujemo? Ja sam to pitanje postavio na početku, ali sam zaboravio da na njega odgovorim. Smatram da je bitno, jer uvek kada čovek skrene sa biblijskih principa, onda je u velikoj opasnosti. Uvek u istoriji hrišćanstva kada su ljudi birali svoj put, ljudski put umesto Božjega puta, stvari nisu išle kako treba. Mogu vam reći da su posledice strahovito velike. Ja bih kazao samo da su ljudi u ime Boga išli u krstaške ratove, ubijali, sve u ime Boga, a to je suprotno biblijskim principima. Zato je dobro da se uvek pridržavamo biblijskih principa, a pored toga, oni koji su zaboravili svetkovanje pravog dana, ne svetkuju ni ovaj drugi dan na način na koji bi trebalo. Da li se slažete tu sa mnom? Dakle, moramo biti pošteni pred Bogom. Uvek kada čovek ostavi po strani ono što je Bog kazao i kada prihvati neke svoje principe, onda je u velikoj opasnosti da bude u domenu ljudskog, što je opasna stvar.
 
S

stvarnoslap

DAN KOJI TREBA SVETKOVATI - Dr Radisa Antic

Može biti da su posle Hristove smrti, pošto je On vaskrsao u nedelju, Njegovi učenici počeli da svetkuju nedelju? Hajde da i to vidimo. Jevanđelje po Luci, 23. glava, 54. stih: "I dan beše petak i subota osvitaše", kada je to subota osvitala? Kada se to događalo? U petak uveče, subota je osvitala za Jevreje na osnovu zalaska sunca, "a žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob, i kako mu se telo metnu. Vrativši se pak ...", to su Hristovi najbliži saradnici, žene koje su Ga sledile, koje su bile Njegovi učenici, uključujući i Njegovu majku. "Vrativši se pak pripraviše mirise i miro, i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu." Hristova majka, Hristovi učenici, ove žene u ovom slučaju su donele mirise i miro i u subotu su ostale po zakonu, kaže Biblija. A onda 24,1: "A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše", i tako dalje.
I Radiša Antić nosi titulu "doktor"! ? ! ? ! ? "Doktor Radiša" nam kaže kako su žene "u subotu po Isusovoj smrti ostale na miru po Zakonu". Eeeeee, Radiša, Radiša. Nema Crkve i nema kršćana prije Pedesetnice. Tada su, počevši s apostolima, prvi kršteni i tako postali kršćani. Treba vidjeti, a vidjet ćemo, što će biti sa subotama poslije Pedesetnice. :)

Idemo u knjigu Dela apostolska, u 13. glavu, dakle ovde je reč o apostolima koji su svetkovali određene dane. Čitaćemo prvo 14. stih, ovde je reč o apostolu Pavlu: "A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotnji, sjedoše." Zatim, 42. stih: "A kad izlažahu iz zbornice jevrejske, moljahu neznabošci", ko su ti neznabošci? Ljudi koji nisu bili Jevreji; "moljahu neznabošci da im se ove reči u drugu subotu govore." Da li to piše u tekstu? 44. stih: "A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju reči Božje." Zatim, 16 poglavlje
Polako "doktore Radiša", ne preskači. ;) Da vidimo što bi, što se još dogodi u Antiohiji Pizidijskoj. Nastavimo točno tamo gdje je "doktor Radiša" zastao, citirajmo: ;)

Dj 13,45-50: Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. ... Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.

"Doktore Radiša", zar je ovo okupljanje Pavla s kršćanima? :) Okupljanje gdje nakon Pavlovih riječi o Kristu "neki kršćani hule i psuju" na Pavla i na ono što je govorio o Kristu? Zar je ovo okupljanje Pavla s kršćanima, gdje nakon Pavlovih riječi o Kristu "neki kršćani natamburaju Pavla", ili se Pavao bijegom spašava od tamburaša i batina"? Eeeee, Radiša, Radiša.


Zatim, 16. poglavlje, takođe Dela apostolskih, 12. i 13. stih: "A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maćedonije, naselje rimsko, i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. A u dan subotnji iziđosmo iz grada k vodi gde beše bogomolja, i sedavši govorismo k ženama koje se behu sabrale."
Radiša, Radiša, provjerimo i što ovdje bi: Citirajmo tamo gdje Radiša stade: ;)

Dj 16,13-23: U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." ..... Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.

Pogledaj Radiša. Pavao u subotu odlazi izvan grada tražeći bogomolju. Zašto? Traži Židove okupljene na jednom mjestu, kako bi im navijestio Krista. Oni koje tamo zatiče i kojima govori nisu kršćani. Vidimo da tek jedna bogobojazna žena imenom Lidija, prihvaća Pavlove riječi i nakon toga se krsti. Dakle, ponovo ništa od okupljanja kršćana na lomljenje kruha, ni u ovoj Pavlovoj subotnoj epizodi. Dapače, ponovo je naletio na "tamburaše" koji ga natamburaše i baciše u tamnicu. Eeeeee, "doktore Radiša". ;)

Ima puno tekstova, čitamo one najvažnije, 17. glava, 2. stih: "I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma." Kao Hristos nekada, i "Hristos po običaju svome uđe u zbornicu u dan subotni da čita", a ovde se kaže za Pavla da uđe k njima i tri subote razgovara se s njima iz pisma.
I šta tamo još bi, "doktore Radiša"? Citirajmo: ;)

Dj 17,2-4: Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.

Što se ovdje događalo subotama? Pavao je tamo tumačio Pisma i navješćivao Krista, i neki povjerovaše i pridružiše se Pavlu i Sili, postadoše kršćani. Dakle, ovdje ponovo nije riječ o okupljanju kršćana subotom. I kako završi treće subote? :)

Dj 17,5-10: Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. .....Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju.

Zar su ovi Pavlovi „subotnji susreti“ bili okupljanja s kršćanima, od kojih se sveti Pavao morao spašavati bijegom pod okriljem noći? Eeeeee, "doktore Radiša". ;)


Zatim 18. poglavlje, 4. stih: "A prepiraše se u zbornicama svake subote i nadgovaraše Jevreje i Grke." Postoji mnoštvo drugih tekstova, za sada evo ovo.
Provjerimo Radiša, provjerimo. Citirajmo: ;)

Dj 18,4-7: Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge.

Zar ovo bijahu apostol Pavao i kršćani okupljeni subotom na Euharistiji!?!?!? Bože sačuvaj, zar bi kršćani, nakon što bi Pavao navijestio da Isus jest Krist, uzvraćali hulom!?!? Eeeeee, Radiša, Radiša, ni ovdje ti nema kršćana. ;)

Da li znate koji je dan bio posvećen bogu suncu? Bila je nedelja. Mi imamo posledice toga i u savremenim modernim jezicima. Na primer, vi znate da se i dan danas na nemačkom recimo nedelja kaže "zontag", to znači "sunčev dan", ili imate na engleskom takođe "sandi", takođe "sunčev dan". Ovi jezici, dakle, nas podsećaju na poreklo ovoga dana.
Radiša, Radiša, što ti treba ova laž? ;) Pogledajmo:

D. M. Canright, adventistički službenik (suvremenik Ellen White), proveo je tridesetak godina među ASD, i nakon što je ostavio i adventizam i adventiste posvetio se, između ostalog, i ovoj temi – suboti i nedjelji. Sagledavao ju je i s teološke i s povijesne strane. Istražujući povijesni aspekt nedjelje u kršćanstvu i njenih korijena pripremio je grupu pitanja i poslao ih na nekoliko adresa tada najeminentnijih povjesničara i poznavatelja antičkog doba. Evo Canright-ovih pitanja i odgovora na ta pitanja četvorice povjesničara:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imati bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?

Odgovor: Ne

Pitanje 2. Jesu li imali neki redoviti praznični dan u tjednu?

Odgovor: Ne

Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?

Odgovor: Ne

Pitanje 4. Jesu li imali bilo koji poseban dan u tjednu kad bi pojedinci išli u hramove moliti ili prinositi žrtve?

Odgovor: Ne, i za Grke i za Rimljane, mjesec je bio vremenska jedinica, a ne tjedan. Grčki kalendar varirao je u različitim periodima vremena, ali mjesec je uglavnom bio podijeljen u tri razdoblja od deset dana. Rimljani su računali s tri fiksne točke u mjesecu, Kalend ili prvi, None peti ili sedmi, te Ide trinaesti ili petnaesti dan u mjesecu. Te podjele u sebi nisu imale vjersko značenje. Također u rimskom kalendaru postojali su vašarski, ili tržni dani, u periodima od osam dana. U te dane na poljima i na drugim radovima prekinuli bi se poslovi, i ljudi bi pohrlili na gradske tržnice. U određenoj mjeri to može biti redovito zaustavljanje svjetovnog rada, ali to nije imalo vjerskog značenja, osim da se smatralo lošim znakom kada bi se poklopio vašarski dan s drugim prazničnim danima, kao na primjer s Nonama. Vašarski period čini se da je izveden iz sjećanja na četvrtinu razdoblja mjeseca, međutim, nema nikakve veze s kasnijim sedmodnevnim tjednom (vidi dolje).

Pitanje 5. S obzirom da je nedjelja nazvana prema Suncu, ponedjeljak prema Mjesecu, subota prema Saturnu itd., znači li to da se ova božanstva više častilo u te dane nego u ostale dane

Odgovor: Ne, prijašnje obožavanje bogova nestajalo je kada je uvođen sedmodnevni tjedan. Značenje imena dana bilo je astrološko, a ne religiozno, npr., ako je netko rođen u ponedjeljak, smatralo se da mjesec ima utjecaj na njegov horoskop, ali mjesec nikada nije bio predmet općeg štovanja.

Pitanje 6. Kad je naš tjedan od sedam dana prvi put uveden u rimski kalendar?

Odgovor: Postoje tragovi u književnosti kasne republike (prvo stoljeće pr. Krista) da su Rimljani koristili tjedan od sedam dana za astrološke svrhe, vezano s mnogim praznovjerjima u to vrijeme. Bilo je vjerojatno treće stoljeće poslije Krista kad je sedmodnevni tjedan uveden u opću uporabu.

Pitanje 7. Od koga su Rimljani saznali za tjedan od sedam dana?

Odgovor: Od Židova, imena vjerojatno dolaze od helenističkih Grka.

Pitanje 8. Jesu li ikada poganski Grci usvojiti u zajednički život, ili u svoj kalendar, tjedan od sedam dana?

Odgovor: Ne

Pitanje 9. Je li Apolon, bog Sunca, bilo među Rimljanima ili Grcima, imao neki poseban dan na koji je štovan molitvama ili prinošenjem žrtava više nego na bilo koji drugi dan?

Odgovor: Postojali su neki određeni praznici u raznim hramovima, i to su bili godišnji, a ne tjedni praznici.

Pitanje 10. Je li pogansko štovanje imalo bilo što prema nedjelji, što bi moglo uticati na kršćane da odaberu taj dan kao svoj dan odmora i svetkovanja?

Odgovor: Ne, teško se može reći da je postojalo bilo kakvo posebno poštovanje za nedjelju u poganskim vremenima (vidi odgovor na pitanje 5).

F. N. PRYCE, British Museum, Department of History, London, England
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pitanje 1. Jesu li poganski Rimljani i Grci ikada imati bilo koji redoviti tjedni dan odmora od svjetovnih poslova?

Odgovor: Ne

Pitanje 2. Jesu li ikada imali neki praznični dan u tjednu?

Odgovor: Ne

Pitanje 3. Jesu li imali bilo koji redoviti dan u tjednu kada su se okupljali na pogansko bogoštovlje?

Odgovor: Ne

Pitanje 4. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put uveden kod Rimljana i Grka?

Odgovor: Podjela mjeseca u nekoliko tjedana uvedena je u Rimu iz Egipta. Datum je neizvjesan, ali to nije bilo prije drugog stoljeća poslije Krista.

Pitanje 5. Kad je naš kalendar s tjednima prvi put priznat u rimskom pravu?

Odgovor: Najraniji je nedjeljni zakon donesen pod Konstantina I, 321. God. U zakonodavstvu ovakva podjela mjeseca ranije nije poznata.

Pitanje 6. Budući da je svaki dan u tjednu po imenu bio posvećen nekom božanstvu, kao što je nedjelja Suncu, ponedjeljak Mjesecu, subota Saturnu, itd., jesu li se ova božanstva štovala na taj određeni dan više nego u ostale dane?

Odgovor: Ne

Pitanje 7. Jesu li poganski Rimljani imali poseban dan u tjednu kada su pojedinci, ako bi izabrali, išli moliti se ili prinositi žrtve svojim bogovima?

Odgovor: Ne

Pitanje 8. Je li Apolon imao poseban dan u tjednu ili mjesecu u koji ga se štovalo molitvama i prinošenjem žrtvi više nego u ostale dane?

Odgovor: Ne

R. RATHBORN, Smithsonian Institute, Washington
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dragi gospodine: Kao odgovor na vaša pitanja iz pisma od 23. studenog, rekao bih:

1. Planetarni tjedan u kojem su dani nazvani prema nebeskim tijelima, Saturday, Sunday, itd., bio je izum astrologa, vjerojatno u drugom stoljeću prije Krista, međutim, nema religijski karakter, niti je religija na to utjecala. Saturna, na primjer, nije se štovalo subotom, niti Jupitea četvrtkom. Praznici pojedinih bogova nisu nikada bili tjedni praznici, niti su padali na određene dane prema nekoj drugoj podjeli mjeseca, recimo deseti dan.

2. Vjerski kalendari grčkih gradova bili su neovisni jedan od drugog, i doživjeli su mnoge promjene tijekom vremena. Naše poznavanje tih kalendara je nepotpuno, osim onog u Ateni koji je u potpunosti poznat. Praznici su padali u određene mjesece i na određene dane u mjesecu. Tako je u Ateni prvi mjesec u godini (Hekabombaion) počinjao mladim mjesecom nakon ljetnog solsticija (ovo odgovara, dakle, našem srpnju). U ovom mjesecu bio je Apolonov praznik i padao je na prvi ili sedmi dan mjeseca. Veliki praznik Athna Polias, proročice grada, bio je na 28. dan mjeseca. Bili su često praznici na 12. (Kronia) i na 16. (Synorkia) dan u mjesecu. U drugom mjesecu bio je samo jedan, ali beznačajan praznik. U trećem mjesecu, peti dan je bio Dušni dan, blagdan mrtvih. Dani zahvalnosti slavili su se od 12. do 15. dana. Od 16. do 25. bili su dani velike Athena Elensinia, i tako dalje. Nema određenih dana u mjesecu koji bi bili posebno štovani, bilo općenito ili kao dani za pojedine bogove.

3. Rimski kalendar je sačuvan samo iz relativno kasnog vremena, kad je obožavanje grčkih i stranih božanstava u potpunosti ustanovljeno. Koliko se stari rimski kalendar može rekonstruirati, Ide su svakog mjeseca bile posvećene Jupiteru, koji je, osim toga, imao praznike na 23. travnja, 5. srpnja, 19. kolovoza, 11. Listopada i 25. prosinca. Praznici Marsa javljaju se uglavnom u mjesecu koji nosi njegovo ime, 1., 14., 17., 19., 23., i 27. veljače, te 15. i 19. listopada. Moguće je uočiti da su solsticij i ekvinocij, kojima su mnogo ljudi obilježlvali godišnja doba, također zabilježeni u kalendaru. Također su u kalendaru, na temelju lunarnih mjeseci, naznačeni počeci novog mjeseca, a također često i punog mjeseca.

Praznici su bili javni blagdani, svaki sa svojim karakterističnim obredima, običajima, žrtvovanjem, procesijama itd. Svećenici u Grčkoj i Rimu, govoreći općenito, imali su službu isključivo u ovim prigodama. Svećenik je bio netko od građana izabran ždrijebom za duže ili kraće vrijeme (ponekad i do kraja života). Obično se nije očekivalo da ostavi svoje redovne poslove.

Oni koji su bili isključivo svećenici i ništa drugo, koji su čitav život proveli u službi u hramu dnevno prinoseći žrtve i obavljajući liturgiju, dolazili su izvana, uglavnom s istoka kao i bogovi, na primjer Magna Mater.

Ljudi bi pojedinačno odlazili u hramove kad bi imali priliku, kako bi prinosili molitve ili žrtve ili da bi učinili zavjete, itd. Nije bilo utvrđenog dana za ovakve posjete, iako se neke dane u nekim hramovima smatralo sretnijim od drugih. Utvrđeni dani za okupljanje zajednice na bogoštovlje nisu postojali, osim praznika prema lokalnim kalendarima.

S poštovanjem,

GEORGE F. MOORE, Divinity Ave., Cambridge, Mass
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dragi gospodine, odgovorit ću na Vaša pitanja ukratko, redom u kojem ste ih poslali.

1. Poganski Grci i Rimljani nikad nisu imali tjedni dan odmora.

2. Nikad nisu imali tjedni dan kao praznik.

3. Nikad nisu imali poseban dan u tjednu u koji bi prinosili žrtve ili molitve poganskim bogovima.

4. Nisu prinosili žrtve niti su se molili svojim bogovima u nedjelju ništa više nego u druge dane.

5. Podjela mjeseca na periode od sedam dana nikada nije prihvaćena u kalendar poganskih Grka. Pojavljuje se u rimskom kalendaru nakon vremena Teodozija, ili nakon 391. god. Sedmodnevni tjedan prvi put se pojavljuje u rimskom zakonodavstvu s Konstantinovim ediktom, objavljenom 321. god.

Podjela mjeseca na sedmodnevne periode, kao polazišna točka kalendara, prilično je nezgrapan način podjele, dolazi od drevnih Hebreja čiji je Šabat padao na svaku subotu, i bio je dan odmora. Rani kršćani, na primjer Pavao, ne smatra obveznim za kršćanske zajednice držanje židovske subote, pa je uglavnom nisu ni držali. Tijekom prva dva stoljeća naše ere oni su razvili običaj slavljenja dana Gospodnjeg, u molitvi i zajedničkom blagovanju, te je iz toga i židovskog dana odmora, nastala praksa slavljenja nedjelje.

U Konstantinovu Ustavu iz 321. god., u kojem se govori o "časnom danu sunca," Konstantin se osvrće na nedjelju kao nesumnjivo časnu s kršćanskog stajališta. Kršćani su je takvom smatrali kao dan uskrsnuća. Moglo bi biti da je časna i za Konstantina, s obzirom da je već prije legalizirao kršćansku religiju. Ako je na bilo koji način nedjelja bila časna ili dan odmora poganima, koliko moje informacije govore, pogani su tu praksu morali preuzeti od kršćana.

W. H. WESTERMAN, University of Wisconsin
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kao što vidimo, nitko od pogana nikada nije svetkovao nedjelju ili nedjeljom, a nije ni mogao jer naprosto nisu imali kalendar po kojem bi se nedjelja periodično ponavljala. Zatim, kako kaže W. H. WESTERMAN, praksu okupljanja nedjeljom pogani su mogli preuzeti od kršćana, a ne obrnuto kako to tvrde adventisti sedmog dana. Zašto onda ASD lažu, zašto obmanjuju? Vrlo jednostavno, oni koji gornje činjenice ne poznaju čine to jer su i sami potpali pod Laž i obmanuti su, a oni drugi lažu i obmanjuju iz svoje pokvarenosti. Služenje laži uvijek rađa pokvarenošću.
 
tripo 41

tripo 41

Član
Subota je u kategoriji čiste i nečiste hrane i židovskih blagdana i mlađaka, i baš ništa kršćane ne obvezuje što se toga tiče.

---

Kako je onda subota stavljena u Dekalog? Evo kako Slap namjerno laže.

Kako onda važi da ne ubij, ne kradi?

Slap misli da zna bolje od Boga, ovo je baš bogohulna nauka.
 
DarthShone

DarthShone

Piše tako u Novom zavjetu. :)
Treba uzeti u obzir da pored toga što njegovoj "Bibliji", Starom Zavetu nedostaju knjige (izbacio ih Luther), nedostaje i Novi Zavet, a ista je prepuna "tumačenja" avatara "duha proroštva". Tako da, ne treba mu zameriti što ne zna šta piše u Novom Zavetu.

Ps. potpisuje se citatom iz poslanice Galaćanima, a propagira (ne propoveda, jer za to je ipak potreban talenat) upravo ono što Sv.Apostol Pavle proklinje na samom početku te iste poslanice.

Toliko o poznavanju stvari.
 
M

Marko1932

Kao prvo velki pozdrav vama Marko , i nekte Bog čuva u tvojoj vjeri . Bez obzira bijo,Adventista , Katolik , Pravoslavac , mišljenja sa dasmo svi pred Kristom jednaki .
Postovanje Aantonija, uvek se radujem da cujem bilo koju poruku od tebe. Volim iskrene osobe iako se po nekim pitanjima ne slazemo.
Hvala ti na ovom tekstu koji si prilozila. Svidja mi se, jer je autor toga tekasta objektivan i logicno navodi cinjenice i onoga sto je zapisano u Biblji i istoriji.
Kao prvo on navodi temelj praznovanja Subote, a to je jasna
Bozja zapovest.
Drugo, pravilno navodi da je Hristos kao i Njegovi ucenici praznovali Subotu i isli u Hram i sinagoge na Bogosluzenja.
Svidja mi se i to sto je autor naveo i Hristovu izjavu: "Da je
Sin cvoveciji gospodar i od Subota."
Mates 2,28.
Svidja mi se kako je autor objasnio prelazak od praznovanja Subote na nedelju. Sve je to tako.

Medjutim, u svemu iznetom,nedostaje ZAPOVEST o promeni Subote u Nedelju.
Nigde, Hristos, niti ijedan od apostola nije napisao novu zapovest kao na primer. "Do sada smo svetkovali Subotu, a zbog novih usliva zapovedam da od sada treba da praznujete Nedelju." To nepostoji.

Da je trebalo posle Hristovog vaskrsenja praznovati nedelju umesto Subote, zar mislite da tako vazno pitanje ne bi Hristos objasnio i izdao NOVU ZAPOVEST!
Zar mislite da nijedan od apostole ne bi jasno izjavio: Do sada smo svetkovali Subotu a od sada hriscani neka svetkuju Nedelju."

Zapoves o svetkovanju nedelje ne postoji. Postoje samo nagadjanja i ljudska logika kojom zele da objasne sto su oni zamislili.
Praznovanje Subote nije ljudki izmu, nego Boziji. Da je zaista bila potreba da se izvrsi promena Bozjeg zakon, zar mislite da to ne bi Bog ucinio? Samo On je autor Dekaloga.
Hristos nije dao nikakvu novu zapovest, koja bi nas uputila da ostavimo Subotu i da praznujemo nedelju.
I u Hristovo vreme mnogobosci su praznovali nedelju, a Hriscani Subotu. Onda koga da slusamo, Boga ili ljude?

Veliki pozdrav Antonija i neka te milostivi Bog vodi i cuva zajedno sa tvojim domom.


Treba uzeti u obzir da pored toga što njegovoj "Bibliji", Starom Zavetu nedostaju knjige (izbacio ih Luther), nedostaje i Novi Zavet, a ista je prepuna "tumačenja" avatara "duha proroštva". Tako da, ne treba mu zameriti što ne zna šta piše u Novom Zavetu.
Darth, ne vidim nikakvu potrebu da ovde napadas Bibliju. Znamo mi dobor koje je prava Biblija, bez promena i dodataka. Luter nije nista izbacio iz Biblije, a i d ajeste, znamo mi kakav je Sari zavet koga imaju Jevreji. To je ono sto je Hristos navodio kao i Njegovi ucenici.
Prema tome te tvoje price pricaj deci u nedeljnoj skoli.



19. Subota

Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Cetvrta zapovest Božijeg nepromenljivog Zakona zahteva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa ucenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas medusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvecenja, znak naše vernosti i predukus naše vecne buducnosti u Božjem carstvu. Subota je Božiji vecni znak Njegovog vecnog zaveta izmedu Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od veceri do veceri, od Suncevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božijeg stvaralackog i otkupiteljskog dela.
(1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)

 
Poslednja izmena:
S

stvarnoslap

Luter nije nista izbacio iz Biblije, a i d ajeste, znamo mi kakav je Sari zavet koga imaju Jevreji. To je ono sto je Hristos navodio kao i Njegovi ucenici.
Prema tome te tvoje price pricaj deci u nedeljnoj skoli.
Apostoli su imali Septuagintu. ;)

P.S. I pričaj ti svoje priče djeci u subotnjoj školi.
 
M

Marko1932

Apostoli su imali Septuagintu.
Ma kako da nisu imali Septuagintu, bili su to intelektualci koji su znali Grckia bolje od Jevresjskg? Jela tako?
Pricate makar kakve price samo da odbranite svoje zastranjenje.
Uceni kao sto su bili Luka i Pavle svakako da su znali i Grcki ali ribari, tesko i neverovatno.
 
Top