Da li je pametno biti iskren?

[Freya Zane]

Da li je pametno biti iskren?
Da li su ljudi spremni na iskrenost?
Da li je pametnije govoriti ljudima ono što znaš da bi voljeli čuti?
Da li se iskrenost cijeni?
Da li je inzistiranje na iskrenosti mana ili vrlina?
Da li ......
Da li ......
Da li ste iskreni?
Koliko?

Da kažem iskreno, ja sam dosad imala luksuz da budem svuda iskrena. Ko i druge luksuze zaigranosti, individualnosti, naivnosti, idealizma. Ljudi koje volim i koji me vole su zaigrani i iskreni, šta izučavam je mjesto gdje se traži čista logika i umna dosljednost, još me niko nije napao kad bi govorila o socijalizmu, i sve skupa, nisam bila u situaciji da o mojoj ne/iskrenosti ovisi išta više od nečeg sitnog i šta se samo mene tiče.
Mrsko mi je ogovaranje, konformiranje bez pravog smisla, neznanje koje se prodaje za znanje, kakva nepravda, a imala sam i manjih problema s autoritetima koji nisu bili opravdani.

Dok sam bila mlađa, i pankerica, i žestoka, bila sam beskompromisna. :mrgreen: Iskrenost pod svaku cijenu, il bi osjećala da sam nešto u sebi iznevjerila.
Sad, nakon šta iskustva, vidim da to nije baš tako. Ljudi smo, šta ćeš. Ne moraš uvijek inzistirat na nečemu, ma i bio u (tvojem) pravu, nit se osjećat pozvan da brutalno iskreno odgovaraš na sve i svašta. Nema smisla, često je nebitno i tebi i drugome, a i gubitak je vremena. Gdje je bitno da si iskren je samo onde gdje bi drugačije nekom naštetio, a ovo drugo je od prilike do prilike.
A prava individualnost je ionako ono šta je u tebi, a ne ono šta oblačiš il vičeš il razjašnjavaš nekome.
Ne mislim više da je baš neiskreno ako nekome prešutiš nešto šta će ga povrijediti, il nešto prešutiš jer bi inače nastala veća šteta (bilo kome) nego korist, ne mislim da se treba borit s vjetrenjačama kad nije u pitanju šta bitno.
Sve skupa, mislim da treba bit iskren, al i pametan i dobronamjeran u iskrenosti.

 

[macula]

Da li je pametno biti iskren? - U danasnje vreme ne, u suprotnom bivas posmatran kao cudak, treba biti mudar i naci balans iskrenosti radi prezivljavanja, sto opet ne mora da podrazumeva i laganje.
Da li su ljudi spremni na iskrenost?- Ne, cak najverovatnije ni vasi najblizi, iskrenost moze podneti neko ko je na vasoj duhovnoj ravni,neki bi mozda rekli (na istoj talasnoj duzini),pa cak i iza toga stoji neki interes, nije ni to tek onako , nego iz nekog zajednickog interesa...
Da li je pametnije govoriti ljudima ono što znaš da bi voljeli čuti? - Prakticno, delotvorno,, tu se moze govoriti istina, zaobilazeci pri tom ono sto mislite da ne bi voleli da cuju, jer bi ih to povredilo...u svakom slucaju pametnije- ukoliko ne podrazumeva povladjivanje posto- poto...
Da li se iskrenost cijeni? -Ne. Na ceni je dvolicnost, licemerje, onaj ko ume da ceni neciju iskrenost, treba biti najpre iskren prema sebi. Licno cenim je iznad svega...
Da li je inzistiranje na iskrenosti mana ili vrlina? -Vrlina, ako si spreman da je cujes...
Da li ......- Da,da...
Da li ......- Da...
Da li ste iskreni? - Svejedno se trudim, ma koliko izgledalo u trenutku kao zaludan posao, na kraju se isplati uvek, iskreno verujem u to...
Koliko? - Toliko da zna i da boli, toliko da volis i da te neko zbog toga voli,toliko koliko mi osecaj govori...

 

[Masa 024]

Sta znaci biti iskren?
Mislim da bi pre trebalo krenuti od toga?Ono sto je istina za mene ne zanci da je to i za ljude u mojoj okolini. Ponekad ne raspolazemo sa dovoljno informacija i onada sami sebi stvaramo zabludu da smo iskreni po nekim pitanjima. Ljudi su spremni za iskrenos dokle god njih ne ugrozava . Moj moto je da u koliko me neko pita za misljenje smatram da treba da mu kazem iskreno sat mislim o tome, i to se odnosi na moje poznanike . Dok sa sa prijateljima surovo iskrena i dosada se to pokazalo kao ispravno. Ovak stav prema ljudima nosi odredjene odgovornosti prema njima, jer pre svega dobro razmislim i zaista se udubim u problematiku o kojoj pricamo. Sa druge strane to je breme koje nosite citav zivot, jer u danasnje vreme ljudi ne cene iskrenost niti je podrzavaju. Mada moram da kazem da meni nije tesko, cak sta vise moj zivot je manje komplikovan. Dobra strana kad ste iskreni je u tome sto se okolina oko vas nesvesno stavlja na stranu onih koji vas ne podnose i onih koji vas cene. Sto je i srz samog zivljenja za mene. Verujte da je to dobra stvar je ne gubite energiju i vreme. Iskrenos je vrlina koju nazalost poseduje jako malo ljudi. Sveki covek ima svoje razloge i opravdanja zasto nesto radi i govori. Da bi bili iskreni prema drugima pre svega morate da budete surovo iskreni prema sebi po svim pitanjima. A to podrazumeva sate, dane , mesece i godine rada na sebi. Kada ste prosli taj proces, i prolazite ga stalno. Onda nikada necete doci u situaciju da istinu koju vam drugi ljudi saopste prihvatite sa ogorcenjem. Proces je tezak, ali na kraju se isplati. Zivot vam je jednostavniji, jer samo na taj nacin se stvara dobra komunikacija sa okolinom, a da ne govorim o porodici i deci. I za kraj svaki covek prihvata istinu jer je to nase prirodno stanje. Citava stvar nije u govorenju istine , nego u nacinu kako je saopstavate.

 

[Eric Cantona]

Sta znaci biti iskren?
Mislim da bi pre trebalo krenuti od toga?Ono sto je istina za mene ne znaci da je to i za ljude u mojoj okolini. Ponekad ne raspolazemo sa dovoljno informacija i onada sami sebi stvaramo zabludu da smo iskreni po nekim pitanjima.

Što je to iskrenost?

Svatko od nas posjeduje neko znanje. Na temelju toga razmišlja i donosi zaključke. Ako ulazni podaci nisu istiniti, onda ni zaključak neće biti. Taj proces, po meni, nema veze sa iskrenošću.

Iskrenost je tvoja odluka da svoje zaključke kažeš drugima. Ili ne kažeš. I da ih ne uljepšavaš. Vezana je za izricanje mišljenja, a ne njegovu istinitost.

 

[Eric Cantona]

Istinoljubiv sam do kosti. Ne pitam za cijenu. Istina prije svega. Od drugih meni, i od mene drugima. Za mene je iskrenost vrlina. Najvažnija. Ne brigam se da li je pametno biti iskren. Mislim da su na gubitku ljudi koji istinu ne cijene.

Svi se busamo istina pa istina, ali mi se čini da velik dio ljudi nije spreman istinu i prihvatiti. Da li zbog taštine, da li zbog neobjektivnosti, da li zbog zaslijepljenosti, nije ni bitno. Ali, takva su moja iskustva.
Ako za dragu osobu mislim da u nečemu griješi, bez obzira na cijenu, svoje ću joj razmišljanje bez sustezanja iskreno predočiti. Mirnije spavam kada znam da sam bio iskren i probao ukazati na grešku, pa makar se ta osoba na mene naljutila i naše prijateljstvo propadne. Nego da sam neiskreno prešutio svoje mišljenje i zadržao prijateljstvo, a ta se osoba našla u problemima koje sam ja predvidio, ali „taktički“ zadržao za sebe.


Međutim, spreman sam i lagati. Prvenstveno zbog zaštite osobe kojoj lažem. I samo ako znam da se istina neće saznati. Primjer je grub, ali oslikava svrhu moga laganja. Ako nekom dođem na vrata saopćiti vijest da je ostao bez nekog najdražeg, slagati ću da se preminuli nije „mučio“, pa makar znao da to nije istina. Da osobi koja je i ovako suočena s tragedijom dam bar „malu utjehu“. Mislim da je takva laž ljudska i humana. Uopće se ne bi dvoumio oko takvog ili sličnog laganja.

 

[death row]

U mnogim temama pa i u ovoj govori se kako ljudi imaju strah od iskrenosti, kako ne mogu da podnesu istinu pa se onda prave kompromisi da bi se došlo do dijaloga ili prihvatljivog rešenja ili situacije. Ne mislim da je tako.
Od svakog pojedinca zavisi da li će biti iskren a biće ako mu to odgovara. Ako ne odgovara onda se nameću različiti modeli usložnjavanja ponašanja i izražavanja samo da bi se dijalog ili situacija preokrenula ili da bi se posmatrala iz drugog ugla. To nije strah od iskrenosti nego njeno izbegavanje kroz veštinu uopštavanja i relativizovanja doslovne iskrenosti. Ipak, nemaju svi isto samopouzdanje i savest pa su samim tim polazne tačke na putu ka iskrenosti pojedinačno različite.

 

[Jurivaka]

U mnogim temama pa i u ovoj govori se kako ljudi imaju strah od iskrenosti, kako ne mogu da podnesu istinu pa se onda prave kompromisi da bi se došlo do dijaloga ili prihvatljivog rešenja ili situacije. Ne mislim da je tako.
Od svakog pojedinca zavisi da li će biti iskren a biće ako mu to odgovara. Ako ne odgovara onda se nameću različiti modeli usložnjavanja ponašanja i izražavanja samo da bi se dijalog ili situacija preokrenula ili da bi se posmatrala iz drugog ugla. To nije strah od iskrenosti nego njeno izbegavanje kroz veštinu uopštavanja i relativizovanja doslovne iskrenosti. Ipak, nemaju svi isto samopouzdanje i savest pa su samim tim polazne tačke na putu ka iskrenosti pojedinačno različite.

Šta je pisac htio da kaže? Da li je pametno biti iskren ili ne - to je tema i pitanje.

 

[death row]

Šta je pisac htio da kaže? Da li je pametno biti iskren ili ne - to je tema i pitanje.

Ko je pametan shvatiće...
Moj komentar se nadovezuje na prethodne a direktan odgovor sam dao na početku teme.

 

[neda ukraden]

Istinoljubiv sam do kosti. Ne pitam za cijenu. Istina prije svega. Od drugih meni, i od mene drugima. Za mene je iskrenost vrlina. Najvažnija. Ne brigam se da li je pametno biti iskren. Mislim da su na gubitku ljudi koji istinu ne cijene.

Svi se busamo istina pa istina, ali mi se čini da velik dio ljudi nije spreman istinu i prihvatiti. Da li zbog taštine, da li zbog neobjektivnosti, da li zbog zaslijepljenosti, nije ni bitno. Ali, takva su moja iskustva.
Ako za dragu osobu mislim da u nečemu griješi, bez obzira na cijenu, svoje ću joj razmišljanje bez sustezanja iskreno predočiti. Mirnije spavam kada znam da sam bio iskren i probao
ukazati na grešku, pa makar se ta osoba na mene naljutila i naše prijateljstvo propadne. Nego da sam neiskreno prešutio svoje mišljenje i zadržao prijateljstvo, a ta se osoba našla u problemima koje sam ja predvidio, ali „taktički“ zadržao za sebe.

Međutim, spreman sam i lagati. Prvenstveno zbog zaštite osobe kojoj lažem. I samo ako znam da se istina neće saznati. Primjer je grub, ali oslikava svrhu moga laganja. Ako nekom dođem
na vrata saopćiti vijest da je ostao bez nekog najdražeg, slagati ću da se preminuli nije „mučio“, pa makar znao da to nije istina. Da osobi koja je i ovako suočena s tragedijom dam bar „malu utjehu“. Mislim da je takva laž ljudska i humana. Uopće se ne bi dvoumio oko takvog ili sličnog laganja.

Taman sam pomislila da niko nezna slagati! smile3
Da ne ponavljam tekst ,upravo si rekao sve sto sam mislila napisati .
Mogu samo dodati i ovo:
izvor:dr Vlatko Kapos
Izađite iz svog "ronilačkog odijela" koje ste nosili godinama, podignite glavu, gledajte svakoga u oči, govorite istinu, recite svoje mišljenje, posvađajte se, izrazite svoje ogorčenje, oprostite.
Mnogi ljudi mi dolaze i daju mi novac da ih slušam. Da učinim nešto, da im pomognem. Pomagao sam i pomažem svjetskim prvacima u raznim sportovima, pjevačima, političarima, menadžerima... Pomažem im da budu još bolji. Pomažem i "običnim ljudima" da se uspješnije nose s teretom koji im svakoga dana postaje sve teži.
Što sam naučio? Svi mi lažemo do besvijesti. To iscrpljuje. Laganje iscrpljuje. To je glavni uzrok svog ljudskoj stresa. Ljude ubija laganje.
Zadržavanje ili prikrivanje informacija također je laganje. Stres nije posljedica okolnosti u kojima živite, on nastaje u umu osobe koja je pod stresom. Patnja je posljedica razmišljanja. Svijet nije onakav kakvim smo ga zamišljali, zar ne? Život nam ne vraća uloženo, život je grozan, težak, nepravedan - zar ne?
Mnogi ljudi se doslovce ubijaju razmišljanjem. Zapamtite, istina je promjenjiva. Kada ste na nekoga ljuti i to mu kažete u lice, posvađate se i razjasnite, vjerojatno ćete s tom osobom za sat vremena piti kavu. I naravno, zaboraviti svađu. Ako ljutnju na tu osobu nosite u sebi satima ili danima (mjesecima), ne možete oprostiti (zbog milijun razloga), ne ljutite se, ali tada ste glupi. Život teče, a istina se mijenja. Jučerašnje istine danas su obične gluposti.
Um je strašna stvar - riješite ga se. Odrastite.
Psihoterapija je jedan od načina učenja: kako iz faze laganja i fantaziranja prijeći u kreativnost.
Većina ljudi ne živi kao odrasle osobe. Ljutite li se često? Moralizirate li stalno? Borite li se za pravila? Uvjeravate li druge kako nisu u pravu? *Vjerojatno da, i to često.
Koliko vi lažete? Govorite li uvijek istinu? Kažete li iskreno svakome ono što mislite, želite ili osjećate? Pokazujete li emocije?
Naravno, lažete, lažem i ja. Izgovor je često: lažem kada treba...
Divimo se ljudima koji govore istinu. Uvijek samo istinu, bez obzira kakva jest. Zavidimo ljudima koji govore samo istinu. Mrzimo ljude koji govore samo istinu.
Iskočite iz uloge "dobrog djeteta, dobre supruge, supruga, djelatnika..." koje se temelje na laži, skrivanju itd. Priznajte sve, zaista sve. Uvijek govorite istinu, i samo istinu. Recite partneru da ste ga prevarili, recite da ste lagali, da ga ne volite, da ga mrzite...
Svi mi lažemo iz navike, i često nismo toga svjesni. Naučili smo lagati nevino. Recite istinu i samo istinu, oslobodit ćete se stresa.
Raščistite svoje ponašanje prema roditeljima, prijateljima i bračnim partnerima - recite im sve svoje tajne. Nemojte se bojati. Pokažite svoje osjećaje. Otvoreno sve dijelite sa drugima.
Zašto mi se sviđaju "veliki igrači" poput Zdravka Mamića, Milana Bandića, Keruma, Slavena Bilića, Line Červara, Željka Mavrovića i mnogih drugih. Otvoreno govore o svemu, priznaju svoje dobre i loše osobine, priznaju svoju nesavršenost, pokazuju emocije, govore ono što misle (iako se to mnogima ne sviđa). Ne racionaliziraju, govore i žive "iz srca". Zbog toga su uspješni, koliko god im tko osporava mnogo toga.
Prihvatimo nesavršenost, svoju vlastitu i tuđu. Tada postajete slobodni. Otvorite svoja srca, oslobodite emocije. Tada će doći do pomirbe Zdravka Mamića i Bad Blue Boysa jer ne mogu jedni bez drugih. On ima srce, hrabrost i "ludost", Boysi imaju vjeru i postojanost... kao tijelo i duša.
Razbijmo podjelu na MI i ONI. Bez obzira radi li se o politici, sportu, gospodarstvu, obitelji, odnosima. Zbog MI i ONI nastaju svi problemi. Djeca - roditelji, učenici - profesori, navijači - uprava, vlast - oporba, radnici - uprava, ja - ti...
Izađite iz svog "ronilačkog odijela" koje ste nosili godinama, podignite glavu, gledajte svakoga u oči, govorite istinu, recite svoje mišljenje, posvađajte se, izrazite svoje ogorčenje, oprostite.
S ljutnjom ćete izaći na kraj kada se zaista naljutite i kažete onome na koga ste ljuti sve ono što mislite. Ako je potiskujete, tada postajete frustrirani, umorni i kronično nezadovoljni sobom, životom, okolinom.

 

[charnadefacto]

Da li je pametno biti iskren?
Da li su ljudi spremni na iskrenost?
Da li je pametnije govoriti ljudima ono što znaš da bi voljeli čuti?
Da li se iskrenost cijeni?
Da li je inzistiranje na iskrenosti mana ili vrlina?
Da li ......
Da li ......
Da li ste iskreni?
Koliko?

Odgovoricu mojim (sedamnaestogodisnjim) iskustvom (lol).
Od malih nogu sam iskrena. Teorija: "Recicu istinu pa makar crkla" - detinjasto cini se.
Ali, to je zdravo, jer usled ne praznjenja afekta dolazi do dusevnih oboljenja.
Treba razgraniciti agresivnu iskrenost i asertivnu iskrenost.

Ja sam sto se tice iskrenosti (zapravo i drugih stvari) uvek bila agresivna. Otud moji problemi u komunikaciji. Naime, ostala sam "sama".

Agresivno iznosenje istine kod ljudi izaziva jos vecu agresivnost (jer se ta 'istina' shvata kao napad na licnos a ne na ponasanje), dok asertivna iskrenost kod nas budi eventualno prihvatanje te istine.