" I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: [SUP]6[/SUP] "Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." Prethodni znaci [SUP]0[/SUP] 24,3-14; Mk 13,3-13) [SUP]7[/SUP] Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" [SUP]9[/SUP] A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." [SUP]10[/SUP] Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. [SUP]11[/SUP] I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba." [SUP]12[/SUP]"No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. [SUP]13[/SUP] Zadesit će vas to radi svjedočenja." [SUP]14[/SUP] "Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! [SUP]15[/SUP] Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. [SUP]16[/SUP] A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti." [SUP]17[/SUP] "Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. [SUP]18[/SUP] Ali ni vlas vam s glave neće propasti. [SUP]19[/SUP] Svojom ćete se postojanošću spasiti." Razorenje Jeruzalema [SUP]0[/SUP] 24,15-21; Mk 13,14-19)[SUP]20[/SUP] "Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. [SUP]21[/SUP] Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju [SUP]22[/SUP] jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano." [SUP]23[/SUP]"Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. [SUP]24[/SUP] Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana." Svršetak svijeta i Dolazak Sina Čovječjega [SUP]0[/SUP]24,29-31; Mk 13,24-27) [SUP]25[/SUP] "I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. [SUP]26[/SUP] Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. [SUP]27[/SUP] Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. [SUP]28[/SUP] Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." Vrijeme Dolaska neizvjesno [SUP]0[/SUP] 24,32-35; Mk 13,28-31) [SUP]29[/SUP] I reče im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla. [SUP]30[/SUP] Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. [SUP]31[/SUP] Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. [SUP]32[/SUP] Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. [SUP]33[/SUP]Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti." Budnost. Noćni tat [SUP]34[/SUP] "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan [SUP]35[/SUP]jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji." [SUP]36[/SUP] "Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega." ( Luka, 21, 6- 36)
Za nevjernike Isusov je dolazak vrijeme suda i osude, a za učenike, vrijeme otkupljenja, kad moraju podignuti svoje glave jer se bliži vrijeme spasenja. Nakon Isusove smrti i Uskrsnuća učenici su doživjeli na drukčiji način Isusovu prisutnost, njegov dolazak. Pridružio im se kao Uskrsli, kao Proslavljeni, bio s njima za stolom, jeo, blagovao, davao naputke za budućnost. Unišao je ponovno u njihov život, iznutra, tako da se više nisu trebali ničega bojati, ni smrti, ni neprijatelja. Došao je i očitovao se kao Gospodin i Gospodar zajednice koju je nakon smrti još snažnije cementirao, povezao svojom osobom i ljubavlju. U njemu su vidjeli Spasitelja i Otkupitelja - i on ne prestaje svakodnevno dolaziti kao Tješitelj, u osobi i liku Duha Svetoga. On dolazi i ostaje.
Isus govori o opsjedanju i razaranju Jeruzalema i dolasku Sina Čovječjega. Propast Jeruzalema tumači Luka izričito i izrazito kao Božju kaznu, izljev Božjega gnjeva za sve što je Izabrani narod propustio kroz svoju povijest. Dvije tisuće godina imali su mogućnost usmjeravati svoj život prema Božjem Zakonu, živjeti kao narod izabranja, ali su uvijek otpadali od prve ljubavi. Jeruzalem doživljava sudbinu kao i svi ostali narodi i gradovi koji su propali zbog zloće i nevjere. Sud nad Jeruzalemom nije još sud nad svijetom. Isus samo veli kako će se Božja srdžba izliti nad ‘ovim narodom’. Nakon razaranja nastupa nova epoha svjetske povijesti, ‘vrijeme pogana’. O vremenu njegova trajanja nema govora kod Luke. Kozmičke katastrofe koje će neposredno prethoditi dolasku Sina Čovječjega nisu u svezi s propašću Jeruzalema. Isus, a tako ni Luka ne navode vrijeme toga događanja.
Sa sudbine Jeruzalema prelazi Isus na sudbinu svijeta, dolazak Sina Čovječjega u slavi. Najutješnija riječ u svemu ovome tragičnom govoru jest: “A kad se sve to stane zbivati, podignite svoje glave jer se bliži vaše otkupljenje” (r.28). Podignuti glavu znak je nade, kretnja koju svatko može pročitati. Moramo i možemo gledati u budućnost uzdignute glave, ne potišteni, ne pognuti ni posramljeni.Svi apokaliptički znakovi koji se događaju na suncu, mjesecu, zvijezdama, na svemirskim tijelima ili pak na zemlji u obliku elementarnih nepogoda i katastrofa samo su znak za dezorijentaciju, gubitak smjera i kompasa u životu, gubitak orijentira.Čemu svi znaci ako nismo spremni ni sposobni povući zaključke? Evanđelje nas poziva da onako živimo kako bismo mogli gledati pouzdano i mirno u budućnost.