Da li, i u kojij meri ideologije sužavaju ljudski um

[Jurivaka]

Sam pojam ideologije nam nameće jednu veliku činjenicu, a to je, da ideologija ne prihvata objektovnost. Prosto, neku problematiku ili neko razmišljanje, ideologija posmatra isključivo iz jednog ugla. Ovde se uopšte ne postavlja pitanje stručnosti ili doprinosa ljudi koji slepo prate neku ideologiju, bilo da je u pitanju politička, ideologija nacionalizma ili bilo koja druga ideologija. Već nemogućnost takvih ljudi da šire razmišljaju o nekoj problematici, već isključivo sa svog nekog uskog stanovišta, dolazeći u koliziju sa okolinom, sa jedne strane i preteranog nametanja stavova istoj toj okolini, sa druge strane.
Prema tome, ideologija sužava ljudski um u velikoj meri...do ekstremizma...

Da li se ovdje radi o sužavanju ljudskog uma, ili je riječ o nečemu drugome? Da li je, možda, riječ o usmjeravanju ljudskog uma u jednom određenom pravcu radi postizanja određenog cilja, odnosno ostvarenja određenih interesa? Kada kažemo sužavanje uma, to bi trebalo da znači njegovo redukovanje u svakaom pogledu - njegovu skučenost, nemogućnost da realno sagleda objektivnu stvarnost i td., a ne bih baš rekao da aktivni sudinonici ideoloških pokreta to nisu u stanju. Itekako su u stanju. To nam potvrđuje istorija. Mnogi ideološli pokreti su uspjeli da promijene istorijske tokove, da se nametnu društvenoj zajednici, da ostvare krajnje ciljeve - osvajanje vlasti, a da li bi takva ostvarenja mogli uraditi ljudi sa skučenim umom?

 

[dumspirospero]

Mnogi ideološli pokreti su uspjeli da promijene istorijske tokove, da se nametnu društvenoj zajednici, da ostvare krajnje ciljeve - osvajanje vlasti, a da li bi takva ostvarenja mogli uraditi ljudi sa skučenim umom?

E, sad se tu postavlja pitanje, prihvatljivosti ili neprihvaljivosti neke idelogije. Ideologiju možemo posmatrati i sa pozitivnog ili negativnog aspekta. Onu koju sam ja opisala, odnosi se pre svega na ''ekstremne'' ideologije, koje nisu prihvaćene i čije prisustvo smeta...
Ako je neka ideologija opšte prihvaćena, onda ta ideologija ima i neku drugu stranu medalje.
Kada si pomenuo da neke društvene ideologije mogu pokrenuti društvene tokove, naravno da mogu...I ne mislim da ni u tom kontekstu nisu bili skučenog uma. ''Skučeni um'' takve ideologije ogleda se u slepom praćenju unapred postavljenog cilja, bez obzira na posledice. Pogledaj samo Hitlera i naciste...Da li je zbog njihove idelogije bilo vredno ratovati? Nije. T.j. zbog njihove ekstremne ideologije , ljudi su morali da ratuju i da se bore protiv iste...Kakva je to ideologija, zbog koje je poginulo mnogo ljudi, a ona ipak nije nametnuta...To je ona najgore vrste...Potpuno slepa...

 

[100Dinara]

Slažem se da ideologije oduzimaju objektivnost i u tom smislu sužavaju ljudsku svest. Kroz ideološke "naočare" gledano, postoji samo jedna istina - ona koju propoveda ta ideologija. Um osobe koja prihvata ideologiju sve više navlači "ideološke naočare" i samim tim sužava svoj um. Nacionalista gleda kroz svoje naočare, komunista kroz svoje, fašista kroz svoje i njihov um je samim tim sužen; oni više ne gledaju objektivno na stvarnost (ako su ikada i mogli to da urade) nego polaze iz gledišta svojih ideologija.

 

[Jurivaka]

Treba razlikovati um i misao. Kada je riječ o ideologijama i njihovom uticaju na ljudski um, u smislu njegovog redukovanja, mislim da se tu ne može govoriti o bilo kakvom sužavanju ljudskog uma. Može se samo govoriti o sužavanju misli i njenom jačem ili slabijem usmjerenju u pravcu neke ideje - ideološkog programa.
Čovjekove misli mogu biti zaokupirane nekom ideologijom, čak i u najvećoj mogućoj mjeri, ali, ako je taj čovjek, recimo, umjetnik, ljekar, naučnik, sportista..., on će i dalje obavljati svoj posao, biti kreativan..., na isti način kao što ga je obavljeo i prije nego je prihvatio neku ideološku ideju.
Prema tome, ideologija ne redukuje ljudski um, ali može da redukuje misao i okupira je u većoj ili manjoj mjeri.

 

[misao]

Um i misao su u interakciji. Um je siri pojam, misao izvire iz uma ali misao utice na um. Ima i ona prica o zabi u bunaru; kako joj objasniti kako je u okeanu? Odgovara temi i prica o slonu. Ljudima sa zavezanim ocima zadati, posto ga opipaju da opisu slona. Tako ce jedan da opipa surlu, jedan vrat, jedan kljove, jedan rep, jedan nogu. Ovo mi izgleda kao dobar primer za usmeravanje paznje, fokusiranje i dobar primer za manipulacije. Od rodjenja smo izlozeni manipulacijama zvanim vaspitanje, usmeravanje(m). Sta je pozitivno a sta negativno, vidimo kroz rezultat, delo, koje je opet uslovljeno vrednostima vremena i prostora, istorijskim trenutkom.
Tako u duhu vremena, demokratija, liberalni kapitalizam, to je dobro, ne cini zlo, ne ubija?!
Oko ideje se okupljaju ljudi, pojedinci koji su po svojoj prirodi nesavrseni, jos recimo ne znaju, da slon ima i druge delove tela niti mogu da zamisle slona u celini.

Dodato posle 12 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Čovjekove misli mogu biti zaokupirane nekom ideologijom, čak i u najvećoj mogućoj mjeri, ali, ako je taj čovjek, recimo, umjetnik, ljekar, naučnik, sportista..., on će i dalje obavljati svoj posao, biti kreativan..., na isti način kao što ga je obavljeo i prije nego je prihvatio neku ideološku ideju.

Ne bih rekla da poziv, esnaf cini ljude vise ili manje podloznim ideologijama, vise ili manje vrednim. Sve je uslovljeno i sve uslovljava. Lekar. Prvo pravilo koje proistice iz Hipokratove zakletve je - ne nauditi, pa onda i pomoci svakom coveku. (Da ne pisem dalje.) Koliko se to postovalo kroz vekove i koliko se postuje danas?
Umetnik/ culi smo za `faze stvaranja` kod umetnika. Prihvatio, odusevio se ideologojim, koja je uticala na njegovo dalje stvaralastvo. Svojim delima propagirao ... kroz sliku, muziku, knjigu, pesmu. Ima i drugih umetnika koji su u datom vremenu najcesce nepoznati, nepriznati, stvaraju u tisini neka svoja dela za svoju dusu.
A o naucnicima tek. Tek o njima ima da se pise. O njima i ideologijama.
PS
Gde mogu da nadjem smili-je?

Dodato posle 4 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Prethodno sam napisala i - Ima i drugih umetnika koji su u datom vremenu najcesce nepoznati, nepriznati, stvaraju u tisini neka svoja dela za svoju dusu.

Da dodam, da ih na nekom drugom mestu ili u nekom drugom vremenu, otkriju pa prihvate, inspirisu se za neku ideju. Ideologija je skup ideja. Jadni umetnik moze da bude zloupotrebljen, iskoristen. Njegovo delo ne govori ono sto umetnik zeli da kaze, nego i ono sto pojedinac vidi, kako dozivi, gleda kroz `svoju prizmu`.
Niko nije bezbedan od zloupotreba )

 

[Jurivaka]

Ovo je neka druga priča. Tema je da li i u kojoj mjeri ideologija sužava ljudski um? Ja sam iznio mišljenje da možda sužava misao, ali um ne, i da to dvoje treba razlikovati. Dabome da jedan umjetnik, uzmimo taj primjer, može stvarati pod uticajem ideologije kojoj pripada, i takvih primjera je istorija puna, ali se ovdje postavlja pitanje, da li je tome umjetniku, zbog toga što je stvorio djelo inspirisano ideologijom, sužen um? Ne može se afirmativno odgovoriti na ovo pitanje. Umjetnici su uvijek nečim inspirisani za svoje stvaralaštvo, a predmet njihove inspiravije ne može biti mjerilo veličine njihovog uma - to je nonsens.

misao:
Ne bih rekla da poziv, esnaf cini ljude vise ili manje podloznim ideologijama, vise ili manje vrednim.

Gdje si pročitala da je to neko rekao?

 

[Freya Zane]

Mislim da se ovo pitanje ponajprije odnosi na prosječne ljude kolektiva u kojem se ideologija provodi. I na to je najteže odgovoriti.

U stvaranju neke ideologije, u njenom teorijskom konceptu, obično sudjeluju ljudi jako širokog stručnog i općeg znanja, ljudi koji su odabrali neke ideje nakon duljeg preispitivanja, i kritike (šta je ovde najvažnije) itd. O njihovom umu govori njihovo vlastito razgledanje takve ideologije sa svih strana, nalaženje i prednosti i nedostataka, argumentiranje i konačno opredjeljenje za baš tu ideologiju jer se dokazalo da je dobra, optimalna i sl.
Tu se još relativno dobro može vidjeti je li kakav um sužen ili proširen.

Kao primjeri ideologije se obično navode ekstremniji primjeri. Za razumjet i takve, i neke druge, treba vidjet kako uopće djeluje ikakva ideja/ideologija koja postoji kod čovjeka. Svaki određen sustav mišljenja i postupanja po nekom skupu ideja je u svojoj biti ideologija. Svaki čovjek je posjeduje. A upravo ta se i najviše previđa kod raznih tumačenja.
Čim si se opredjelio za neke ideje, odbacio si neke druge, njima suprotne, ili po tvojima nebitne.
Ukoliko su te ideje manje promišljene i nekritički promišljene, rigidno usvojene bez vlastita njihovog pravdanja, to je odmah sužen pogled na svijet.

Tko misli kritički, mislit će uvijek kritički. Tko ne misli, neće.
Represija misli ne znači da misao ne postoji. Jedino šta je stvarno baš uvijek slobodno kod čovjeka je njegova misao (kako i kakva, ovisi o čovjeku). Može se ne iskazat riječima, može patit u tišini, ali postoji.

Ljudi koji su skloni osobno usvajat nepreispitanu i zatvorenu misao/ideju/ideologiju, usvajat će je i u takvim sustavima na taj način. U tom smislu, gledajući pukom statistikom i ne tražeći psihološke uzroke tome, ideologije stvarno sužavaju ljudski um. Pitanje je koliko je tome kriva sama ideologija, a koliko sam takav čovjek.

Našla sam par primjera ideologije:

1. ideologija društvene grupe (npr. birokracije, tehnokracije, nacije, itd.)
2. ideologija klase (vladajuće ili subordinirane klase)
3. ideologija profesije (političara, managera, pravnika, radnika, umjetnika itd.)
4. stranačka ideologija (građanske, demokratske, socijalističke, komunističke, fašističke, nacionalne, religijske stranke, partija, itd.)
5. individualističke (neizdiferencirane) ideologije (ideologije neorganiziranih pojedinaca, naučnika, http://hr.wikipedia.org/wiki/Umjetnikumjetnika i dr.)

Isto, ljudi pristanu na takvo sužavanje uma/misli/šta li ako će time biti sigurniji ili profitirat, i to ne samo u ideologijama, nego i općenito.

Kapitalizam npr. nije, površno gledano, represivna ideologija. U svojim rezultatima, posebno kroz masovnosti, u jednu ruku i jest. Nametnuti smjer mišljenja i življenja ne radi se samo fizičkom i drugom prijetnjom, ma ni prijetnjom općenito. Nećeš ić u zatvor ako govoriš protiv kapitalizma, niko te ne tjera na nešto, itd. Al šta je kapitalizam napravio od ljudskog uma i života, ne znam s čime bi se moglo usporedit. I metode kojima se to radi su strašne.
Neke ideologije su, iako krivo provođene, bile teoretski (a ponegdje, i ponekad, il gledajući ukupno neke aspekte, bile su to i praktički) jako humane.

 

[Jurivaka]

"Ideologija je sistem ideja, verovanja i vrednosti kojima se izražavaju osnovni interesi jedne klase, ali ne neposredno, tj. ti interesi se prikazuju kao interesi većine u društvu, da bi tako racionalizovani bili lakše nametnuti drugim klasama kao njihovi sopstveni interesi i orijentacije. Ideologija prema tome može biti ideologija vladajuće klase (konzervativna), i ideologija klase koja teži vlasti (revolucionarna). Prema tome poznavanje društvenog položaja pojedinca ili grupa, može nam pomoći u određivanju njihovih interesa. Problem koji se ovde javlja jeste kada pojedinac ima više uloga, pa se njegovi postupci zbog pritiska sa različitih strana ne mogu precizno predvideti."

Ako prihvatimo ovu definiciju ideologije, lako je zaključiti da se svaka društvena jedinka može smatrati pripadnikom neke ideologije. Svi imamo svoje interese i svi težimo ostvarenju tih interesa i prihvatićemo onu ideologiju koja najbolje odražava i naše interese. Dolazi li pri tome do sužavanja uma? Mislim da je neutemeljeno odgovarati afirmativno na ovo pitanje. Ako bi tu ideju (o sužavanju uma) iskarikirali do njene krajnje konsekvence, onda bi ispalo da smo svi suženog uma! Dobro, neko manje, neko više, ali ipak svi. Nekoga može zaokupirati neka ideologija do te mjere, da, osim njenih proklamovanih ideja i vrijednosti, ne vidi, niti priznaje bilo kakve druge, ne trudi se da ih upozna, jer sve druge ideološke ideje smatra bezvrijednim, ali se ni za takvoga ne može reći da je suženog uma, nego je naprosto nedovoljno informisan, ili toliko indoktriran jednom idejom da apriori odbija svaku informaciju ili edukaciju, koja bi bila suprotna njegovoj ideji vodilji.
Prema tome, ja bih rekao, da ideologija ne sužava čovjekov um, nego usmjerava njegovu volju u pravcu onih ideja u kojima najbolje nalazi sebe i svoje interese.