RIBIZLA CRNA - Ribes nigrum
[TABLE="width: 250, align: left"]
[TR]
[TD]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Crna ribizla je posle kupine najmlađa vocna vrsta u našim proizvodnim zasadima. Po proizvodnji ribizle naša zemlja je medu poslednjim zemljama u Evopi i svetu.Ona ne zadovoljava ni domace potrebe. Pre više od 30 godina na prostorima bivše Jugoslavije proizvodnja ribizle, uglavnom crne i crvene, dostizala je nekoliko hiljada tona sa više stotina hektara površina. Najveci deo korišcen je za preradu u domacoj prehrambenoj industriji (sokovi, marmelade, džemovi) i delom za izvoz.
Danas, nažalost, proizvodnja gotovo i da ne postoji i statistika je cak i ne beleži. Kod nas formiran je uži centar za gajenje ribizle kao što je Kopaonik-Željin .Za razliku od naseg regiona u svetu zastupljenost crne ribizle je velika:
- Velika Britanija ima pod crnom ribizlom 6.500 ha sa prosecnom godišnjom proizvodnjom od 32.000 t.
- Nemačka ima oko 4.500 ha i prosečnu proizvodnju od 15.000t.
- Francuska ima oko 1.600 ha i prosečnu proizvodnju od 7.600 t
- Italija ima 7.230 ha prosečna godišnja proizvodnja od 45.580t.
Domaća i svetska tržišta su otvorena za sorte i kvalitetne plodove i preradjevine od crne ribizle, onda jasno proizilazi da je ova vocna kultura veoma perspektivna.
Biljka crne ribizle nalik je crvenoj ribizli. Razlika je u tome što listovi cme ribizle s donje strane imaju uljne žlezde. Kod crne ribizle cvetovi su žuckasto-zeleni, a po rubovima smedje--crveni. Bobice su u pocetku crveno-smedje, a kad sazru postaju kao kod crvene ribizle.
Plod ribizle koristi se za jelo u svežem stanju, pored toga služe za spravljanje raznih preradjevina: sokova, džemova, želea, marmelada, sirupa, u konditorskoj industriji kao dodaci u spravljanju bombona, cokolada, kremova, pudinga i dr.
Plod crne ribizle ima veliku hranljivu, terapeutsku i tehnološku vrednost a narocito je bogat u sadržaju vitamina C (do 200 mg%) i antocijanina. Odlikuje se specificnim mirisom. Sadrži dosta šecera, belancevina mineralnih supstanci i tanina.
S obzirom na kolicinu C vitamina, plod crne ribizle sprecava infekcije, a pre svega upalu pluca. Plodovi i sok jako su korisni kod bubrežnih bolesti i grcevitih bolova probavnih organa. Preporucuje se za jacanje i cišcenje krvi. Listovi pokrecu rad bubrega i deluju korisno kod svih pojava reumaticnih bolesti.
Caj od listova cmoga ribiza preporucuje se kod bolnog mokrenja, migrena, grcevitog kašlja, preventivno sredstvo protiv stvaranja peska i bolesti mokracnog mehura..
U farmaceutskoj industriji se koriste i plod i list ribizle, posebno crne. Plod ribizle i njegove preradevine potpomažu normalizaciji i stabilizovanju krvnog pritiska, posebno je preporucljiv za osobe koje imaju visok pritisak, zatim u popravci krvne slike posebno kod malokrvnosti. Utvrdeno je da sok crne ribizle pomaže pri lecenju krvarenja desni i proširenih vena i da pozitivno utice na povecanje nivoa koncentracije potrebne kod mnogih zanimanja i pri ucenju.On takode blagotvorno deluje na žene u toku graviditeta i laktacije. U svakom slucaju preporuka je da se plodovi ribizle što više koriste u svakodnevnoj ishrani.
Po proizvodnji ribizle naša zemlja je medu poslednjim zemljama u Evopi i svetu.Ona ne zadovoljava ni domace potrebe. Pre više od 30 godina na prostorima bivše Jugoslavije proizvodnja ribizle, uglavnom crne i crvene, dostizala je nekoliko hiljada tona sa više stotina hektara površina. Najveci deo korišcen je za preradu u domacoj prehrambenoj industriji (sokovi, marmelade, džemovi) i delom za izvoz.
U meduvremenu stvoreno je mnogo kvalitetnih sorti koje dobro podnose nepovoljne uslove gajenja i znatno vecih prinosa (iznad 20 t/ha). U svetu je znatno porasla potražnja obojenog voca kao znacajnog izvora zaštitnih materija neophodnih za coveciji organizam a medu njima je vodeca crna ribizla. Sve više je razloga za njeno ponovno uvodenje u proizvodnju.
Podizanje zasada crne ribizle zahteva manja ulaganja nego druge jagodaste vocne vrste (nema naslona i manje sadnog materijala po hektaru) i apsolutno je bez uvoznih komponenti. Brz obrt uloženih sredstava i siguran plasman dodatna su motivacija za vracanje ovoj vrsti.
Crna ribizla (a i druge dve) najbolje uspeva i rada u humidnim planinskim podrucjima nadmorske visine od 600 do 800 m koja se odlikuju prohladnim letom, velikom kolicinom padavina i visokom prirodnom vlažnošcu vazduha. Uz to biljke treba da su dobro osvetljene i zašticene od jakih vetrova. Ribizla ne podnosi jaku insolaciju ali ni zasenu, jer tada osnovne grane ogoljevaju i pogoršava se kvalitet plodova, a krajnji ishod je njen kraci životni vek.
Ribizla dobro podnosi niske zimske temperature, narocito crna u toku dubokog zimskog odmora cak i do – 30°C. Cvetovi vodecih sorti ribizle mogu da izdrže temperature vazduha i do – 6°C bez oštecenja što je dobro u slucajevima kada eventualno dode do takvih pojava .
Eksploatacioni period ribizle je 20 i više godina odnosno ona ostaje na jednom mestu i više od tog perioda. Zbog toga treba valjano pripremiti zemljište za sadnju ribizle jer od toga zavisi dugovecnost i produktivnost zasada. S obzirom na dubinu prostiranja korena ribizle duboko oranje ili rigolovanje izvesti do dubine od 35 – 40 cm niz nagib. Ako je nagib veliki i prelazo 5°, oranje obaviti ukoso tako da ne bude zadržavanja vode a da se istovremeno postigne njeno lagano oticanje bez erozije.
Sadnja se može obavljati u jesen od otpadanja lišca pa do kretanja vegetacije u prolece. U principu daleko je bolja jesenja sadnja s obzirom na rano kretanje vegetacije ove vocke. Za sadnju kopaju rupe dimenzija 40 x 40 cm.
Pre sadnje treba izvršiti pripremu sadnice tako što se ona pregleda, sa nje odstrane polomljene i oštecene žile i ošteceni nadzemni delovi. Zatim se žile skracuju na dužinu 10 do 15 cm a ako su krace samo im se obnovi rez. Sadnica se stavlja u neposredno pre sadnje otvorene rupe, nekoliko cm (3 do 5) dublje nego što je bila u rasadniku, zatim se prodrma da zemlja zade oko žila i lagano nagazi. Potom se vrati ostatak zemlje i oko sadnice napravi ravnina oblika cinije za zadržavanje vode. Nastojati da sadnica stoji uspravno.
Po završenoj sadnji dodati oko svake sadnice po 100 do 120 g (jedna šaka) kompleksnog mineralnog dubriva NPK 10:12:26 ili 8:16:24.
Pri prolećnoj sadnji obavezno je zalivanje sa 3 do 5 l vode po sadnici.
Posle dubokog oranja (tokom prve polovine septembra) zemljište treba da odleži oko mesec dana da ispuca i da se usitni. Zatim se pristupa njegovoj daljoj pripremi koja se sastoji u iznošenju i rasturanju stajnjaka i njegovom zaoravanju, odnosno mešanju sa zemljom putem frezerovanja. Na osnovu stanja humusa u zemljištu potrebna kolicina je 30 do 50 t/ha dobro zgorelog ovcijeg ili govedjeg stajnjaka. U isto vreme treba dodati i sredstva za kalcifikaciju ako je zemljište kiselo.
Kultiviranje ili frezerovanje kombinovano sa setvo spremacem za završnu finu obradu zemljišta izvodi se neposredno pred samu sadnju bilo u jesen ili u prolece.
Ribizla ima nežne i osetljive plodove koji posle berbe nemaju sposobnost da naknadno dozrevaju. Zbog toga se mora pravilno odrediti momenat berbe a to je kad su plodovi zreli ali ne i prezreli.
Vecina sorti ribizle sazreva ujednaceno pa se berba može obavljati jednokratno a najviše u dva navrata.
Jedan radnik može da nabere 4 do 6 kg plodova na sat odnosno 40 do 60 kg za desetocasovno radno vreme. Od 60 – 70% procenata ukupne berbe ribizle obavlja se ručno. U mnogim oblastima gajenja crne ribizle prihvaćena je mehanizovana berba, kako bi se smanjila potreba za ručnom berbom. Savremene mašine za berbu funkcionišu tako što se kreću niz red i otresaju bobice na prenosnu traku.
Berbu ne treba obavljati u jutarnjim casovima ako ima rose niti po velikim vrucinama u podnevnim satima.
Autor: Snežana Đaković