Citati književnih dela

[sendi]

"U burnim, nesigurnim ili prijelaznim razdobljima
posvuda se i uvijek pojavljuju razliciti nitkovi.
Taj ološ koji postoji u svakom društvu ispliva na
površinu i kad se pojavi, onda ne samo što nema
nikakva cilja, nego nema cak ni mrvicka neke ideje u glavi,
vec samo zraci, kako najbolje zna i umije, nemirom i nestrpljenjem.
Medutim, taj ološ, a da on toga sam i nije svjestan, gotovo uvijek
uhvati u šake grupica 'naprednih', koji djeluju u skladu s odredenim
ciljem, i ona upravlja svim tim ljudima onako kako im se svida ako se
slucajno i u njoj ne nade pravih pravcatih idiota, što se takoder cesto dogada."

Zli dusi - Dostojevski

 

[barbara1]

Nije mi dosadno. Ja sam radoznao da doznam, sve što nisam doznao.
Mika Antić

 

[erinija]

Ta ja nisam hteo ništa drugo nego da pokušam proživeti ono što je samo od sebe htelo da izbija iz mene. Zašto je to bilo tako mnogo teško?
A ljudi hoće uvek ono što im je udobno i što im podvlađuje. Ljudi srčani i od karaktera uvek su drugim ljudima vrlo nelagodni.( Herman Hese Demijan )

Žene imaju nedostižan dar da izraze svoja osećanja ne upotrebljavajući jake reči, njihova rečitost sastoji se naročito u naglasku, u pokretu, u stavu i u pogledima. (Balzak Kad žena zri )

Dodato posle 11 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Dvije stvari su smetnja za dobre odnose među ljudima, neobavještenost i nepovjerenje. Neobavještenost dopušta proizvoljne sudove, nepovjerenje unaprijed kopa jaz. Meša Selimović Djevojka crvene kose

Vučena postepeno u zamku jednog niskog zavodnika, vidim užasan ponor u koji srljam, a ne mogu da se zaustavim. Žan Žak Ruso Julija ili Nova Eloiza


)))))))))))

 

[erinija]

Rđav je onaj obični ljubavnik koji više voli tijelo nego dušu, i on nije ni postojan, jer ni postojane stvari ne voli. Čim, naime, prestane cvjetane tijela što ga je volio i on odmah odleti osramotivši mnoge govore i obećanja. Naprotiv, ljubavnik čija je ljubav posvećena plemenitom biću ostaje postojan kroz cijeli svoj život jer se vezao za nešto što je postojano.
Platon Gozba ili O ljubavi

 

[besherat]

ALDOUS HUXLEY : „ VRATA PERCEPCIJE“

Mi zajedno živimo, zajedno radimo, i reagiramo jedni na druge; ali smo uvijek i u svim
okruženjima sami. Mučenici ulaze u arenu držeći se za ruke; razapinju ih same. U zagrljaju, ljubavnici očajnički pokušavaju stopiti svoje izolirane ekstaze u jedinstvenu
samotranscedentnost; uzalud. Samom svojom prirodom svaki utjelovljeni duh osuđen je da pati i uživa sam. Osjeti, osjećaji, uvidi, sklonosti - svi su oni osobni i, osim simbolima i iz druge ruke, neprenosivi. Možemo sakupljati informacije o doživljajima, ali nikad same doživljaje. Od obitelji do naroda, svaka grupa ljudi je društvo izoliranih
univerzuma. Većina izdvojenih univerzuma dovoljno su nalik jedni drugima da dopuste razumijevanje na osnovu zaključivanja ili čak uzajamnu empatiju ili «suosjećanje». Tako, sjećajući se svojih vlastitih žalosti i poniženja, možemo suosjećati s drugima
u jednakim okolnostima, možemo sebe staviti (naravno, uvijek u pomalo pickwickovskom smislu) na njihova mjesta. Ali u nekim slučajevima komunikacija među univerzumima je nepotpuna ili čak nepostojeća. Um je svoje vlastito mjesto, i mjesta koja nastanjuju umno poremećeni ili izuzetno nadareni toliko su različita od mjesta gdje obični muškarci i žene žive, da je malo ili nimalo zajedničkog sjećanja koje bi
moglo poslužiti kao osnova za razumijevanje ili srodno osjećanje. Riječi bivaju izrečene, ali ne uspijevaju objasniti. Stvari i događaji na koje se simboli odnose pripadaju međusobno isključujućim područjima iskustva. Vidjeti sebe onako kako nas drugi vide je koristan dar. Ništa manje bitna nije sposobnost vidjeti druge onako kako oni vide sebe. Ali što ako ti drugi pripadaju drugoj vrsti i nastanjuju izrazito stran univerzum? Na primjer, kako mogu duševno zdravi doznati kakav je zaista osjećaj biti lud? Ili, ukoliko se ne rodimo ponovo kao vizionar, medij ili glazbeni genij, kako da ikad posjetimo svjetove koji su Blakeu, Sweden-borgu, Johannu Sebastianu Bachu bili dom? A kako se može čovjek na ekstremnim granicama ektomor-fije i cerebrotonije ikada staviti u položaj onoga na granici endomorfije i viscerotonije ili, osim u određenim ograničenim područjima, podijeliti osjećaje.
( 7 – 8 str. )

 

[mars68]

Reci ,

Nisi li umoran od licemerja , egoizma, zavisti i taštine? Nije li dosta briga, tuge, neuroze, stresa i praznine? Ne misliš li da je nešto naopako...Da treba biti prirodniji, prijateljskiji, skromniji... I samo je problem razumeti da si previše važan da bi živeo zarobljen
i od stvari koje te ograničavaju, oslepljuju i ne dopuštaju ti da vidiš sebe i shvatiš da

MIR I ZNANJE LEŽE U TEBI !!!

autor: nepoznat

 

[besherat]

Haled Hoseini
HILJADU ZLATNIH SUNACA


Pomislila je kako je došla na ovaj svet, kao arami jedne bedne seljanke, neželjen stvor, žalostan, nesrecan slucaj, korov. A ipak, odlazi sa sveta kao žena koja je volela i koju su voleli. Ostavlja ga kao prijateljica, pratilja, cuvar. Kao majka. Napokon neko. Ne. Nije tako loše, pomislila je Marijam, što ce ovako umreti. Nije tako loše. Ovo je smislen kraj za slucajno zacet život.
Marijamine poslednje misli bile su reci iz Kur'ana, koje je tiho prošaputala. Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nocu zavija dan i danom zavija noc, On je Sunce i Mesec potcinio, svako se krece do roka odredenog. On je Silni, On mnogo prašta!
"Klekni", rekao je taliban.

 

[seheresada]

T r a ž i s e . . . . .

Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim,i, možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila,
a ne mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.
Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.
"Šta radiš?" - pitaju me poznanici.
Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem?
Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta....
Traži se jedan svet, prekjuče iščezao...
Traži se nada...ona davna nada polagana u sebe same i u vreme koje dolazi.
Traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da vrate ljubav...
Traži se onaj ulični časovnik na banderi pod kojim smo čekali, onaj sat što još uvek otkucava u našem pamćenju. On se traži...
Jedanput bismo primetili da mala kazaljka stoji na šest a velika na dvanaest, i ne bismo se čestito ni okrenuli, a kazaljke su ponovo stajale na šest i na dvanaest, samo bi između ta dva pogleda protekao ceo život. I on se traži - taj život što promiče od danas do sutra, onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao, voleo, cmizdrio, čekao, bogoradio, zaustavljao se, podizao i ponovo padao i opet se dizao ispod onog uličnog časovnika koji se traži, a koji je ko zna kuda odnesen.....

Momo Kapor
Magija

 

[sendi]

PAOLO KOELJO - NA OBALI REKE PJEDRE SEDELA SAM I PLAKALA

Treba se izlagati opasnostima - govorio je. Čudo života možemo istinski razumeti jedino ako dopustimo da se dogodi nešto neočekivano.
Svakoga dana Gospod nam daruje - zajedno sa suncem - jedan trenutak kada je moguće izmeniti sve ono što nas čini nesrećnim. Svakoga dana nastojimo da obmanemo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenutak, kako on ne postoji, kako je današnji dan istovetan jučerašnjem i kako će biti jednak sutrašnjem. Ali, onaj ko obrati pažnju na dan koji traje, otkriva čarobni trenutak. On može biti sakriven u času kad izjutra otključavamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tišini koja naglo nastupi posle ručka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji - trenutak kad nas sva snaga zvezda namah prožme i omogući nam da činimo čuda. Sreća je ponekad blagoslov, ali najčešće osvajanje. Čarobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaže nam da se menjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. Patićemo, preživljavaćemo teške časove, suočićemo se s mnogim razočarenjima - ali sve je to prolazno, i ne ostavlja trag.

 

[besherat]

“ CITATI IZ DJELA NIKOLAJA VELIMIROVICA “

“ Covjecanstvo je jedna gorda rijec .”
“ Ja se ne plasim samoce bez ljudi, ja se plasim samoce bez vjere. “
“ Vecina ce uvijek traziti od mene, da pretvorim kamenje u hljeb, da bi tijelo nahranila. Samo jedna manjina trazice od mene hranu duhu svome. S ovom manjinom hodicu ja kroz istoriju svijeta – hodicu s njom, ne uvijek dovoljno hitro I ne uvijek lako, ne uvijek pobjedonosno. Nas ce biti malo, no zar treba mnogo soli, da se jelo osoli? Mi cemo biti so zivotu , s toga moramo biti u manjini. “
“ Od sto ljudi koje sretnete dnevno, rijetko ce se naci jedan, koji na zivot gleda optimisticki. Svi ostali se tuze, svi se jadaju, svi hule na zivot, svi su neprijatelji Boga I ljudi, svi su kriticari. Pesimizam je bolest od koje vecina uvijek boluje. “