Cistiliste

[Servius Tullius]

Duša čovečja je jedna po biću, a trojična po svojstvima koja se mogu nazvati i prepoznati kao volja, um i osećanje( kod nekih sv. Otaca sećanje) a u toj trojičnosti da se nazreti njena bogolikost no i pored te sličnosti postoji ipak bitna razlika između trojičnosti u Bogu i trojičnosti u duši čovečijoj jer trojičnost u Bogu označava tri posebna, samostalna, savršena i večna Lica, a trojičnost u čoveku tri nesamostalne, bezlične sile i svojstva jedne veće, obuhvatnije celine.

„Bog je Otac, Bog je Sin, Bog je Duh Sveti, ali nisu tri Boga nego jedan Bog koji ima tri Lica; slično tome i duša je um, duša je volja, duša je sećanje, ali nisu tri duše u jednome telu, nego jedna duša koja ima tri sile, i u tim trim silama naš unutrašnji čovek po prirodi svojoj čudesno odražava lik Božji“
Sv. Amvrosije

 

[tripo 41]

Pa raj nije bio na nebu, vec u drugom delu hadesa! Naravno da nije bio na nebu kod Oca tog dana! Samo vi morate da se sramotite, da dajete besmislene komentare!

Kako onda imaš arg. da svoj duh predaje Ocu, dakle sebe kako ti kažeš i da je razbojnik rekao Isusu da ga se seti kada dođe u carstvo svoje.

A ono je kod Oca na Nebu.

Dakle Mire samog sebe si osporio.

 

[Servius Tullius]

I reče: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj.

Jona 2

Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja?

Osija 13

 

[tripo 41]

Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja?

Osija 13

Naravno čim budu vaskrsnuti.

 

[Servius Tullius]

U Tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom večnom.
Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.
Budi mi grad gde bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje;
jer si Ti grad moj i krepost moja.
Psalam 71

 

[tripo 41]

ČISTILIŠTE-DA LI JE TO BIBLIJSKA NAUKA?

Firentinski i Tridentski crkveni sabori u XV. i XVI. stoljeću posebno su utvrdili doktrinu crkve o čistilištu (purgatoriju)! Prema toj doktrini, ne postoji samo raj i pakao, već i čistilište! Nakon smrti onamo "dolaze" duše onih za koje Bog još ne može prosuditi zaslužuju li raj ili pakao, jesu li potpuno čiste ili nisu! Stoga bi u čistilištu, nakon smrti, ostale neko vrijeme da se očiste, a zatim bi im se otvorila rajska vrata. Evo što piše u katekizmu katoličke crkve:

"Oni koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom,a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u Nebesku radost! To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, crkva naziva Čistilištem! Nauk vjere s obzirom na Čistilište crkva je jasno izrazila posebno na Firentinskom i Tridentskom saboru! Crkvena predaja, pozivajući se na neka mjesta u Svetom Pismu, govori o čistilišnoj vatri..."! KK,čl. 1030 i 1031.

 

[Servius Tullius]

I reče: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj.

Jona 2

 

[Laodikeja]

I reče: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj.

Jona 2

Kontekst Jonine knjige govori o tome da je Jonu progutala velika riba, i da je tamo proveo tri dana i noci.

U tom periodu on je bio ziv i iz ribine utrobe se molio Bogu da ga izbavi.

Dakle, nije se Jona molio iz groba, vec iz kitove utrobe, koju on naziva "utroba grobna" jer je tamu u kojoj je bio uporedio sa grobom.

 

[Servius Tullius]

I reče: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj.
Jona 2

Kod tumačenja ovog stiha PC smatra da je razložno primeniti tipološku metodu tumačenja Sv. Pisma a po njoj biblijski događaji, ličnosti i simboli imaju svoj duhovni smisao ili tipološku sličnost kroz koje se objedinjuju Stari i Novi Zavet.
Pa tako, sledeći tu jasno odredjenu metodiku koju je inače razvila Aleksandrijska egzegetska škola, tj Aleksandrijski Sv. Oci, ovaj stih lako se da povezati sa odgovarajućim iz Novog, a i Starog, Zaveta koji govore o adu i Gospodovom silasku u njega radi propovedi upokojenim dušama.
Inače, bitno je spomenuti, da ovakav način tumačenja rečenog stiha kao svoju bezuslovnu pretpostavku uzima i treću vrstu egzegetskog tumačenja tkz. teološku koja počiva na kredu, ili pravilu vere, po kojoj se Sv. Pismo ne može razumeti nezavisno od Sv. Predanja Crkve iz koje je izašlo i u kojoj je nastalo zahvaljujući ispravnom Nauku Gospodovom a prenetom od sv. Apostola i njigovih učenika i sačuvanom u Predanju. Sveto Predanje sadrži teološko tumačenje Pisma - zato se Pismo i Predanje dopunjuju. Pravoslavno bogoslovlje pridaje veliku pažnju ovom egzegetskom načelu, jer ono afirmiše otkrivajući lični karakter prisustva i delanja Duha Svetoga .

Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.
Matej 12

Kojim sišavši propoveda i duhovima koji su u tamnici
Koji nekad ne hteše da slušaju kad ih očekivaše Božije trpljenje u vreme Nojevo,
kad se građaše kovčeg, u kome malo, to jeste osam duša, ostade od vode.
1. Petrova, glava 3

Na šta nas upućuju i sledeći stihovi

Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo veliko, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo.
Matej 4

Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;
Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.
Luka 1

Jer zato se i mrtvima propovijedalo evanđelje, da budu suđeni
kao ljudi tijelom, a po Bogu da žive Duhom.
1. Petrova 4

Zaista, zaista vam kažem: Ide čas i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas Sina Božijeg, i čuvši oživeti.
Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi;
I dade Mu vlast da i sud čini, jer je Sin čovečiji.
Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijeg,
Jovan, glava 5

Ali Hristos usta iz mrtvih, i bi novina onima koji umreše.
Jer budući da kroz čoveka bi smrt, kroz čoveka i vaskrsenje mrtvih.
Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Hristu svi oživeti.
1. Korinćanima, glava 15

A svakome se od nas dade blagodat po meri dara Hristovog.
Zato govori: Izišavši na visinu zaplenio si plen, i dade dare ljudima.
A šta iziđe, šta je, osim da i siđe u najdonja mesta zemlje?
Koji siđe to je Onaj koji i iziđe više svih nebesa da ispuni sve.
Efescima, glava 4

Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima
Rim. 14:9

 

[Laodikeja]