Nema Pakla pre Sudnjeg Dana. Svi grešni ljudi nalaze se u onome što je Stari Zavet nazvao Šeol, Grci Had, a obično i ispravno se prevodi kao Podzemlje. To je tamnica gdje se duše svih grešnika čuvaju za Sud a one su u patnji, grizodušju i strahu, i zato njihovo stanje samo uvetno može da se nazove „paklom“, jer to nije ono konačno „jezero koje gori ognjem i sumporom“, o kojem piše u Otkrivenju, i gde će nepokajani grešnici skupa sa svojim telima biti mučeni „u vijeke vjekova“. To stanje „mučenja“ nije konačno stanje duša u zagrobnom životu.
Duše u Podzemlju strah, bes, mržnja i njihove neostvarene strasti i gresi u kojima su izdahnule pale poput vatre, pošto više nema tela preko kojega bi ih mogle zadovoljiti i to je taj „oganj“. Stanje duša u zagrobnom životu još uvijek pripada ovom eonu, ovom prostoru i vremenu borbe do Sudnjeg Dana, i zato je to stanje moguće i promeniti. Zato pravoslavlje i moli za mrtve, obavlja liturgije i dobra dela za njih, da se izbave iz ada (Podzemlja) i da im se olakšaju muke u adu.