Član
- Učlanjen(a)
- 17.04.2009
- Poruka
- 4.299
Bolesti bubrega
Najčešće bolesti bubrega imaju osobinu koja ih čini jako opasnim, dolaze nenajavljeno. Dok početak nekih drugih bolesti prepoznajemo po simptomima, kod bubrežnih oboljenja se simptomi pojavljuju (najčešće kao bol) tek kada je bolest u poodmaklom stadijumu.
Bubrezi su parni organi i ukoliko jedan otkaže ili nedovoljno vrši svoju funkciju, drugi bubreg će pojačanom funkcijom nadoknaditi ove nedostatke. Problem nastaje kada oba bubrega izgube funkciju što je najteži oblik poremećaja. Iz ovoga može lako da se zaključi da je najbitnija prevencija, dakle redovni pregledi, naročito ako u porodičnoj anamnezi već postoji istorija bubrežnih oboljenja.
Najčešća oboljenja bubrega:
Ciste – Postojanje cisti na bubregu ne mora da znači nikakve neprijatnosti. Neki ljudi nikada i ne saznaju da imaju ciste na svom bubregu jer im one ne izazivaju nikakve negativne simptome, bubrezi normalno fukcionišu i osoba proživi ceo život nesvesna postojanja cisti. Nekada ciste mogu izazvati bol i „peckanje“ u delu leđa gde se nalaze bubrezi. Ciste mogu biti primarne, „nasleđene“ ili sekundarne ciste koje su posledice degenerativnog procesa na bubrezima i dolaze sa godinama. U svakom slučaju, na redovnim kontrolama ciste se uočavaju i Vaš lekar će Vam preporučiti da li je potrebna terapija iste i kakvog je porekla.
Bubrežna insuficijencija može biti akutna i hronična. Akutna bubrežna insuficijencija nastaje kada, prethodno zdravi bubrezi, naglo smanje svoje ekskretorne funkcije (tj. količinu tečnosti koju obrađuju). Hronična bubrežna insuficijencija (HBI) je stanje koje nastaje zbog progresivnog, ireverzibilnog oštećenja bubrega, odražava se poremećajem u radu niza organa, a sami bubrezi nisu u mogućnosti da održe zapreminu i sastav tečnosti u normali. Ovo oboljenje je veoma ozbiljno i do njega može dovesti niz drugih poremećaja u organizmu. Laboratorijska analiza krvi i urina (koja bi trebalo da se obavlja najmanje jednom godišnje) jasno pokazuje ukoliko je došlo do bubrežne insuficijencije, a Vaš lekar će daljim analizama utvrditi stadijum i vrstu oboljenja, kao i šta je zapravo uzrok nastanka insuficijencije.
Kamen u bubregu. Postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju uzrok nastajanja kamena u bubregu, ali i sam sastav kamena može biti jako različit pa su i uzroci različiti. Najčešće sastav kamena čine fosfati, oksalati ili urati., a nekada i mešavina fosfata i oksilata. Kamen od fosfata je bele boje, raznih veličine i oblika. Kamen od oksilata je tamne boje, a može da naraste i do veličine kokošijeg jajeta. Kamen od urata je ciglaste boje i retko dostiže veličinu zrna kukuruza, a najčešće se javlja u vidu sitnog ili krupnijeg peska.
Problem sa kamenom u bubregu je što se prvi simptomi javljaju tek po formiranju kamena i to kao bol (koji se u narodu po intenzitetu poredi sa porođajnim bolovima).
Bol najčešće nastaje usled nagomilavanja mokraće u bubrežnoj karlici i pritiska na bubrežno tkivo. Naime kamen se pre toga zbog nečega pomerio, pokrenuo i zaglavio u mokraćovodu i time ga začepio. Ukoliko ovakav napad traje duže može doći do oštećenja bubrežne funkcije, infekcije usled zadržavanja mokraće i povišenja temperature. Po prestanku napada sledi obilno mokrenje a sa mokraćom često mogu da se izbace zrnca peska ili čak i sitniji kamičak Postojanje kamena i položaj bubrega se najčešće utvrđuje rendgendskim pregledom, kada će Vam lekar i predložiti dalji nastavak terapije u cilju razgradnje ili izbacivanja kamena.
U zavisnosti od vrste kamena postoje i određena ograničenja u ishrani pa tako kod fosfatnih treba izbegavati mleko i mlečne proizvode, kod oksalatnog kamena izbegava se spanać, boranija i paradajz, a kod uratnih ne jedu se jetra, bubrezi i mozak a i izbegava se kafa, čaj, alcohol i čokolada, dok se preporučuju mleko i mlečni proizvodi.
U svakom slučaju, ono što je najbitnije jesu redovni pregledi i strogo pridržavanje saveta Vašeg lekara.
Izvor: Zdravlje

Najčešće bolesti bubrega imaju osobinu koja ih čini jako opasnim, dolaze nenajavljeno. Dok početak nekih drugih bolesti prepoznajemo po simptomima, kod bubrežnih oboljenja se simptomi pojavljuju (najčešće kao bol) tek kada je bolest u poodmaklom stadijumu.
Bubrezi su parni organi i ukoliko jedan otkaže ili nedovoljno vrši svoju funkciju, drugi bubreg će pojačanom funkcijom nadoknaditi ove nedostatke. Problem nastaje kada oba bubrega izgube funkciju što je najteži oblik poremećaja. Iz ovoga može lako da se zaključi da je najbitnija prevencija, dakle redovni pregledi, naročito ako u porodičnoj anamnezi već postoji istorija bubrežnih oboljenja.
Najčešća oboljenja bubrega:
Ciste – Postojanje cisti na bubregu ne mora da znači nikakve neprijatnosti. Neki ljudi nikada i ne saznaju da imaju ciste na svom bubregu jer im one ne izazivaju nikakve negativne simptome, bubrezi normalno fukcionišu i osoba proživi ceo život nesvesna postojanja cisti. Nekada ciste mogu izazvati bol i „peckanje“ u delu leđa gde se nalaze bubrezi. Ciste mogu biti primarne, „nasleđene“ ili sekundarne ciste koje su posledice degenerativnog procesa na bubrezima i dolaze sa godinama. U svakom slučaju, na redovnim kontrolama ciste se uočavaju i Vaš lekar će Vam preporučiti da li je potrebna terapija iste i kakvog je porekla.

Bubrežna insuficijencija može biti akutna i hronična. Akutna bubrežna insuficijencija nastaje kada, prethodno zdravi bubrezi, naglo smanje svoje ekskretorne funkcije (tj. količinu tečnosti koju obrađuju). Hronična bubrežna insuficijencija (HBI) je stanje koje nastaje zbog progresivnog, ireverzibilnog oštećenja bubrega, odražava se poremećajem u radu niza organa, a sami bubrezi nisu u mogućnosti da održe zapreminu i sastav tečnosti u normali. Ovo oboljenje je veoma ozbiljno i do njega može dovesti niz drugih poremećaja u organizmu. Laboratorijska analiza krvi i urina (koja bi trebalo da se obavlja najmanje jednom godišnje) jasno pokazuje ukoliko je došlo do bubrežne insuficijencije, a Vaš lekar će daljim analizama utvrditi stadijum i vrstu oboljenja, kao i šta je zapravo uzrok nastanka insuficijencije.
Kamen u bubregu. Postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju uzrok nastajanja kamena u bubregu, ali i sam sastav kamena može biti jako različit pa su i uzroci različiti. Najčešće sastav kamena čine fosfati, oksalati ili urati., a nekada i mešavina fosfata i oksilata. Kamen od fosfata je bele boje, raznih veličine i oblika. Kamen od oksilata je tamne boje, a može da naraste i do veličine kokošijeg jajeta. Kamen od urata je ciglaste boje i retko dostiže veličinu zrna kukuruza, a najčešće se javlja u vidu sitnog ili krupnijeg peska.
Problem sa kamenom u bubregu je što se prvi simptomi javljaju tek po formiranju kamena i to kao bol (koji se u narodu po intenzitetu poredi sa porođajnim bolovima).

Bol najčešće nastaje usled nagomilavanja mokraće u bubrežnoj karlici i pritiska na bubrežno tkivo. Naime kamen se pre toga zbog nečega pomerio, pokrenuo i zaglavio u mokraćovodu i time ga začepio. Ukoliko ovakav napad traje duže može doći do oštećenja bubrežne funkcije, infekcije usled zadržavanja mokraće i povišenja temperature. Po prestanku napada sledi obilno mokrenje a sa mokraćom često mogu da se izbace zrnca peska ili čak i sitniji kamičak Postojanje kamena i položaj bubrega se najčešće utvrđuje rendgendskim pregledom, kada će Vam lekar i predložiti dalji nastavak terapije u cilju razgradnje ili izbacivanja kamena.
U zavisnosti od vrste kamena postoje i određena ograničenja u ishrani pa tako kod fosfatnih treba izbegavati mleko i mlečne proizvode, kod oksalatnog kamena izbegava se spanać, boranija i paradajz, a kod uratnih ne jedu se jetra, bubrezi i mozak a i izbegava se kafa, čaj, alcohol i čokolada, dok se preporučuju mleko i mlečni proizvodi.
U svakom slučaju, ono što je najbitnije jesu redovni pregledi i strogo pridržavanje saveta Vašeg lekara.
Izvor: Zdravlje