Baštensko cveće

LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
1638.jpg

Latinski naziv: Lobelia erinus

Domaći naziv: Lobelija

Poreklo: Južna Afrika

Tip gajenja: jednogodišnja

Visina: 10 do 20 cm

Cvetanje: leto

Pozicija: direktno svetlo ili polusenka

Zemljište: plodno, rastresito, vlažno

Razmnožavanje: semenom

Opis: Ova nežna perena uglavnom se gaji kao jednogodišnja vrsta. Tokom leta proizvodi sukcesivno veliki broj sitnih cvetova u razlicitim bojama, uglavnom nijanse plave, roze i ljubicaste boje kao i bele. Cvetovi su uglavnom prosti ali postoje i varijeteti sa duplim (punim) cvetovima. Listovi su sitni uglavnom zelene boje ali se mogu naci i sorte sa bronzanim lišcem. Habitus može biti žbunast ili padajuc koji je veoma pogodan za visece posude i kontejnere uopšte.

Gajenje: Seme je jako sitno, ovalno i sjajno. Seje se krajem zime (feb-mar) na površinu dobro propusnog i prethodno prosejanog supstrata. Supstrat se pre setve poravna ravnim, glatkim predmetom, a seme se radi ravnomernije setve može pomešati sa nekim inertnim materijalom slicne krupnoce kao i samo seme. Pesak, perlit i treset najcešce se koriste za mešanje sa semenom pre setve. Bitno je da cestice ovog materijala budu iste krupnoce kao i seme, a odnos je uglavnom 10:1 u korist inertnog materijala. Nakon setve površina se blago utapka ravnim, glatkim predmetom da bi seme došlo u bolji kontakt sa supstratom. Zatim sledi zalivanje orošavanjem ili indirektno (odozdo) ukoliko posuda ima otvore na dnu. Potrebno je, radi održavanja vlažnosti, posudu poklopiti ili staviti u plasticnu kesu. Materijal obavezno treba da je providan. Posudu staviti na toplo i svetlo mesto jer svetlo pozitivno deluje na klijanje semena. Redovno provetravati i orošavati. Klijavce proredjivati radi boljeg razvoja, a na stalno mesto napolju posaditi kada prodje opasnost od poznih mrazeva (kraj aprila - pocetak maja) i to u grupama od 3-5.

lobelia1.jpg
lobelia2.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
7642.jpg

Latinski naziv: Gazania hybrida

Domaći naziv: Gazanija, Gacanija

Poreklo: Južna Afirka

Tip gajenja: jednogodišnja

Visina: do 20 cm

Cvetanje: leto - jesen

Pozicija: direktno svetlo

Zemljište: propusno, suvo

Razmnožavanje: semenom

Opis: Iako su neke vrste ovog roda perene one se gaje kao jednogodišnje. Tokom leta sukcesvino proizvode veliki broj cvetova u različitim, toplim, nijansama, često sa crnim centrom ili prugastim laticama. Prečnik je i do 8 cm. Listovi su najčešće srebrnasto zeleni. Biljka gradi prizemnu rozetu koja se širi i iz koje izbijaju cvetna stabla i novi listovi. To su veoma dekorativne biljke izuzetno pogodne za suve i sunačane položaje. Tokom oblačnih dana cvetovi ostaju zatvoreni.

Gajenje: Seme se seje u rano proleće (mart) u dobro propustan supstrat na dubinu od oko 0.5 cm. Kao supstrat se može korititi mešavina peska i treseta ili peska i perlita ili se može koristiti kupovni supstrat za setvu semena. Supstrat dobro natopiti i držati na sobnim uslovima temperature i vlažnosti. Nakon klijanja koje počinje uglavnom u toku 7-10 dana od setve biljcice držati na svetlom mestu. Ukoliko su posejane gusto potrebno ih je razrediti rasadjivanjem da bi se normalno razvijale.Postepeno ih privikavati na spoljašnje uslove iznošenjem napolje po toplom vremenu. Krajem aprila i početkom maja se mogu izneti napolje i posaditi na stalno mesto. Mesto treba da je direktno osunčano, a zemljište sa dobrom drenažom jer se ove biljke najbolje razvijaju na direktnom svetlu.Veoma je pogodna za korišćenje u kontejnerima i ozelenjavanju balkona i terasa

7108.jpg
7109.jpg
7114.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
6133.jpg
Latinski naziv: Calendula officinalis
Domaći naziv: Neven

Poreklo: Južna Evropa i Azija

Tip gajenja: jednogodišnja

Visina: 20 - 75 cm

Cvetanje: leto - jesen

Pozicija: direktno svetlo do polusenka

Zemljište: dobro drenirano, hranljivo

Razmnožavanje: semenom

Opis: Ova vrsta dobro je poznata i kod nas se dosta često može sresti, naročito u baštama pored povrća, a latice cvetova mogu se dodavati svim vrstama salata. Osnovna forma je iskorišćena za stvaranje mnoštva kultivara koji su pogodni za različite namene. Niže, žbunastije forme, veoma su pogodne za gajenje u saksijama na terasama i balkonima, a višlje forme za baštenske uslove.Pogodan je i za rezani cvet. Listovi su jasno zelene boje a cvetovi su u različitim nijansama, uglavnom narandžaste boje preko krem i žute. Cvetovi mogu biti prosti tj. imati samo jedan red latica ili puni sa više redova. Biljka cveta do kasno u jesen i podnosi temperature do -10° C.

Gajenje: Seme je neobičnog, pužastog, oblika. Može se sejati direktno na mesto gde će se gajiti i to u septembru ili aprilu. Takođe, može se sejati i u zatvorenom prostoru tokom marta, a izneti napolje kada prodje opasnost od poznih mrazeva (što je u našim uslovima druga polovina aprila) gde se cvetanje moze očekivati od maja. Setva se vrši u dobro propustan supstrat na dubinu od oko 0.5 cm. Razređvanje biljaka tokom razvoja potrebno je vršiti ukoliko je setva izvršena gusto.Nedelju dana pre sađenja na stalno mesto posude sa klijavcima iznositi tokom toplog perioda dana da bi se postepeno privikli na spoljašnje uslove.Neven nije probirljiv po pitanju zemljišta, jedino ne podnosi previše vlažna zemljišta. Osetljiv je na pepelnicu tokom vlažnog perioda godine pa se po primećivanju simptoma (bela, praškasta prevlaka) mora tretirati nekim od hemijskih ili organskih sredstava.

6119.jpg
7158.jpg
2339.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
2053.jpg

Latinski naziv: Lathyrus odoratus

Domaći naziv: Ukrasni grašak, mirisna grahorica

Poreklo: Italija, Sicilija, Krit

Tip gajenja: jednogodišnja

Visina: do 250 cm

Cvetanje: leto

Pozicija: direktno svetlo ili polusenka

Zemljište: plodno, rastresito, vlažno

Razmnožavanje: semenom

Opis: Osnovna forma ove vrste je penjačica izuzetno mirisnih cvetova u nijansama roze i ljubičaste. Danas postoje mnoge forme sa različitom bojom cveta koje se odlikuju manje ili više izraženim mirisom, a mogu biti žbunaste forme ili penjačice. Uglavnom su sorte sa veoma krupnim cvetovima tokom selekcije izgubile intenzivan miris. Sve forme se mogu koristiti za proizvodnju rezanog cveta jer se oni razvijaju na dugim cvetnim drškama.

Gajenje: Seme je srednje veličine, okruglo. Može se sejati od zime do proleća na dubinu od 1 cm sa razmakom od 5 cm. Tokom zime setva je u staklari a nakon klijanja potrebno je klijavce držati na svetlom i hladnom mestu. Kada zemljište napolju počne da se zagreva mogu se posaditi na stalno mesto na razmaku od 25-30 cm. U toku proleća seme je moguće posaditi na stalno mesto napolju s'tim da treba obratiti pažnju da se zemljište ne isuši. Nakon razvoja prvog ili drugog para listova potrebno je zakinuti vrh da bi se aktivirali bočni pupoljci i time dobilo više izdanaka, a samim tim i cvetova. Sortama koje su penjacice treba obezbediti potporu. Ona može biti od pruća ili bilo kog sličnog materijala, zatim ograda itd. Cveta tokom celog leta, a period i intenzitet cvetanja se mogu produžiti redovnim uklanjanjem precvetalih cvetova. Ovim postupkom se sprečava trošenje energije biljke na stvaranje semena već se ona usmerava na stvaranje novih cvetova.

1937.jpg
6486.jpg
6410.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
6249.jpg

Latinski naziv: Osteospermum hybrida

Domaći naziv: Afrička margareta

Poreklo: Južna Afrika

Tip gajenja: jednogodišnja

Visina: 10 - 60 cm

Cvetanje: leto

Pozicija: direktno svetlo

Zemljište: plodno, rastresito, drenirano

Razmnožavanje: semenom, reznicama

Opis: Savremene forme dobijene su ukrštanjem Osteospermum jucundum i O. ecklonis koje su u Evropu introdukovane u 19 veku. Iako perene, zbog neotpornosti na mraz, gaje se kao jednogodišnje cvetnice. Postoji mnoštvo formi od poleglih do visokih sa cvetovima najčešće bele, žute, roze i ljubičaste boje. Veličina cveta je uglavnom do 8 cm. Latice su oglavnom u jednom redu a centar je kontrastno obojen u odnosu na njih što povećava dekorativnost ove biljke. Listovi su zeleni, mesnati, blago dlakavi i aromatični. U skorije vreme proizvedeni su i varijeteti sa šarenim listovima.

Gajenje: Seme je izduženo i srednje veličine. Setva se vrši početkom proleća u dobro propustan supstrat na dubinu od 3-5 mm. Nakon razvoja 3-5 listova potrebno je zakinuti vrh da bi se stimulisao razvoj bočnih izdanaka i dobila žbunasta forma biljke. Na stalno mesto biljcice se sade krajem maja uz prethodno privikavanje na spoljašnje uslove povremenim iznošenjem u toplom delu dana. Sadnju vršiti na mesto koje je osunčano jer ove biljke vole svetlo i tu postižu punu dekorativnost. Redovno uklanjanje precvetalih cvetova stimulisaće razvoj novih cvetova i time produžiti period cvetanja do kasno u jesen. Na kraju vegetacije, pre mrazeva, moguće je sačuvati omiljene varijetete uzimanjem reznica koje se pobadaju u dobro propustan supstrat. Nakon pobadanja treba ih čuvati na svetlom i prohladnom mestu, uz redovno proveravanje vlažnosti supstrata, do proleća.

malindi.jpg
malindi2.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
LJILJANI (Liliaceae)

stargazer.jpg




Ova grupa biljaka sastoji se od 80-90 različitih vrsta lukovica, koje su u principu izdržljive. Vode poreklo uglavnom iz Evrope, Kine i Japana u zavisnosti od vrste. Pravi ljiljani dolaze iz grupe Liliaceae, dok ostale biljke koje u svom nazivu imaju reč "ljiljan" nisu pravi predstavnici ove biljke (npr. plameni ljiljan i sl.). Ljiljani potiču sa umerenih i šumskih područja severne hemisfere, stoga ne vole suvo vreme, i vrućinu. Iz tog razloga uglavnom se sade pored drveća, žbunja i drugih biljaka koje će zaklanjati njihovo korenje. Ljiljani vole tzv.hladne noge, to znači da iako vole sunce i sunčano mesto, korenje im mora biti zaklonjeno. Iz tog razloga sade se uz druge biljke koje će im to omogućiti (najbolje su se pokazali odredjeni pokrivači tla). Ljiljani nam dolaze u najrazličitijim bojama i oblicima, i mogu se gajiti kako unutra kao kućna biljka tako i kao baštenska biljka, naravno u zavisnosti od sorte. Neki opet, imaju sasvim odredjene zahteve u pogledu sastava zemljišta, temperature, vlage, dok su drugi veoma skromnih zahteva. U zavisnosti od varijeteta ljiljani počinju sa cvatom već sredinom proleća, pa sve do ranih jesenjih dana. Većina ljiljana služe kao odličan rezani cvet, jer svaki cvet u proseku traje 8 dana kada se biljka odseče. Kako god, ako unosite ljiljane u kuću odnosno kada ih sečete, ostavite što više stabljike i lišća na biljci jer to osigurava život i hranu lukovici, i samo tako ćete imati ljiljane i sledeće godine.

Ljiljani se dele na nekoliko različitih grupa-tipova i to:


Azijski hibridi:

Orijentalni hibridi:

Trubasti hibridi:

Autohtone vrste:

Nama najpoznatiji, i najrašireniji. Poznati su po svojim jarkim bojama. Cvetovi prečnika oko 15cm otvaraju se u rano leto. Otporni su na ekstremne vremenske uslove kao i na bolesti i štetočine.

Po meni, grupa najlepših ljiljana. Pored izuzetne boje krasi ih i jak, opojan miris. Cvetovi su dosta krupniji nego kod azijskih. Osetljiviji su na mraz i odredjene štetoŧine. Zimi im je potrebno obezbediti zaštitu od mraza.

Ime su dobili zbog oblika cveta, koji podseća na trubu. Zovu ih još i "kraljevski ljiljani". Cveta sredinom leta i poseduje specifian jak miris. Javlja se svega u nekoliko boja, ali to nadoknadjuje svojom pojavom i mirisom.

Ovo je dosta brojna grupa ljiljana, sa najrazličitijim predstavnicima. Najpoznatiji su Lilium Candidum (Madona ljiljan ili "krin"), Lilium Bosniacum i sl.

VRSTE LJILJANA :

• azijski

• orijentalni

• trubasti

• autohtona vrsta

SADNJA :

Ljiljani se sade na jesen (kada i većina lukovica), ali mogu i na proleće. Preporučuje se sadnja na jesen, odnosno pre mraza jer je mnogim vrstama neophodno odredjeno vreme hladjenja da bi cvali. Ljiljani vole lokaciju gde je zemlja vlažna i hladna ("hladne noge" o čemu sam već govorio), to se lako postiče pomoću biljaka-pokrivača tla, ili sa malčem. Ako je moguće odaberite osunčano mesto, ali tako da baza biljke bude zaštićena. Ljiljan takodje, ne voli vetrovite pozicije jer se lako lomi, takodje ga možete zatititi sadnjom uz druge biljke. Zemljište mora biti snabdeveno dobrom drenažom, jer su ljiljani jako osetljivi na mokru zemlju i neće preživeti takve uslove (jako lako trule). Zemlja mora biti prilagodjenja bar u dubini od 20-ak cm, što se lako postiče dodavanjem organskih materija u zemlju. Mnogi svoje ljiljane (a da bi rešili problem sa drenažom, sade u podignutim kaskadama-terasama). Osnovno pravilo kod sadnje lukovica ljiljana tiče se mesta sadnje i dubine. Dubina bi trebala biti 3x visina lukovice. Ovo je jako bitno, jer ljiljan razvija korenje na stablu. Ako se plitko posadi, ljiljan će imati ometen korenov sistem. Ljiljani niču negde sredinom/krajem aprila.


ODRŽAVANJE:U principu, ljiljani se lako održavaju u životu, ako se poštuju odredjena pravila. Osnovno pravilo je dobra drenaža i odgovarajuće mesto. Što se tiče sastava zemljišta, ne postoje egzaktni podaci i oni variraju od vrste do vrste i karaktera gajenja. Jako je bitno da jednom posadjeni ljiljan ne bude premeštan dok god je to moguće (bar nekoliko godina) pošto voli stalno mesto.

RAZMNOŽAVANJE:
Razmnožavanje ljiljana može se vršiti na sve poznate načine: semenom, deobom lukovice, pilićima, reznicama, margotiranjem, putem vazdušnih lukovica i sl. Poznavaocima biologije je poznat termin "vegetativnog razmnoavanja" kada dobijamo verodostojni primerak roditelja, to nije slučaj sa razmnožavanjem iz semena, jer se dobijaju vrste koje ne izgledaju kao roditelji. Tretman sa semenkama je manje-više standardni sa zahtevom za dobrom drenažom i odredjenom dozom vlage. U tom smislu, orijantalni ljiljani teže niču, jer se prvo razvija podzemni deo biljke, dok se kod ostalih vrsta već nakon 10 dana javlja klijanje. Semenke ljiljana nisu sve plodne, i seme se mora pažljivo odabrati (vidi se embrion unutar semenke-liči na mali končić po sredini semena).

SADNJA:

Sadnja ljiljana vrši se u dubinu 15-ak cm (u zavisnosti od veličine lukovice) i sa razmacima oko 20-30 cm (zavisno od varijeteta). Ako su uslovi u pogledu zemljišta i vlage zadovoljeni ne bi trebalo imati problema sa njima. Ljiljani posebno lepo izgledaju posadjeni u trouglaste grupe koje čine isti varijateti. Djubrenje se vrši blagom NPK primenom (ja koristim 20-20-20) neposredno pre cvetanja, i nakon cvetanja samo toliko da se lukovice održe zdravim, prekasna aplikacija djubriva uzrokuje da lukovice budu mekane i da trule.

BOLESTI I ŠTETOČINE:

Mnoge bolesti i štetočine napadaju ovu kulturu. Medju gljivičnim oboljenima su BORTRITIS (primećuju se smedje fleke po listovima koje se šire, listovi trule i otpadaju. Spore bortritisa dospevaju unutar stabljike pa do lukovice što dovodi do propadanja biljke. Tretirati fungicidima u najranijim fazama bolesti. Bortritis se javlja u toplim i vlažnim uslovima). BAZNA TRULE (je gljivica koja napada ljiljan preko lukovice i korenovog sistema. Kada primetimo simptome obično je već kasno, stoga je potrebno preventivno tretiranje fungicidima. Potrebno je izvaditi lukovicu i odstraniti trule delove pre tretiranja. Razvoju ove bolesti pogoduje topla i vlažna klima.) PLAVA PLESAN (je zapravo penicilin koji se stvara na mestima mehaničkih oštećenja a zbog toga to je ljiljan bogat šećerom. Tretman je spoljni i po potrebi.)
Virusna oboljena kod ljiljana su česta pojava. Viruse po pravilu prenose biljne vaši i grinje. Tretmanom protiv ovih štetočina preventivno delujete i na virusna oboljenja.
Što se štetoina tiče najveći problem predstavljaju puževi, koji prosto obožavaju da jedu lukovice ljiljana. I ostale štetočine su uglavnom standardna pojava u našim baštama, tako da svi umemo da se sa njima borimo.


Ljiljan je divna biljka koja ima sve karakteristike cveta (miris, oblik, boju, veličinu...) i jedno je od mojih omiljenih biljaka. Buduće vlasnike ove biljke pozivam da mi upute bilo kakva pitanja u vezi sa hobi-gajenjem ljiljana, rado ću im pomoći i odgovoriti.


siberia.jpg

 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
2074.jpg
Latinski naziv: Brachyscome iberidifolia
Domaći naziv: Labudova margareta

Poreklo: Zapadna Australija

Tip gajenja: jednogodišnja

Visina: do 30cm

Cvetanje: leto

Pozicija: direktno svetlo ili polusenka

Zemljište: plodno, rastresito, vlažno

Razmnožavanje: semenom

Opis: Poreklom iz Australije ove vrsta je preneta u Evropu tokom 19. veka. Žbunastog ili puzajućeg habitusa raste do visine od 30 cm. Listovi su izduženi, nežni, svetlo zelene boje. Cvetovi se javljaju tokom leta od bele preko roze, ljubičaste do plave boje u prečniku do 2.5 cm. Cvetanje je dugotrajno i traje i tokom jeseni. Otporna je na niske temperature do -10 stepeni Celzijusa. Izuzezno pogodna za kontejnere kako klasične tako i viseće zbog savitljivog stabla koje lako poprima padajuću formu. Tokom najsuvljeg perioda leta podložna je napadu grinja, pa je treba redovno orošavati, a pri jakom napadu prskati nekim od sredstava protiv grinja.

Gajenje: Seme je sitno, izduženo, papirasto. Seje se krajem zime (februar-mart) na površinu dobro dreniranog i prosejanog supstrata. Supstrat se pre setve poravna ravnim, glatkim predmetom, a seme se radi ravnomernije setve može pomešati sa nekim inertnim materijalom slične krupnoće kao i samo seme. Seme se ne prekriva slojem supstrata zbog svoje veličine već se čitava posuda poklopi providnim plastičnim poklopcem ili stavi u najlon kesu radi održavanja vlage, na svetlo mesto. Svakodnevno provetravati i orošavati po potrebi finim raspršivačem. Klija već posle nedelju dana ili više već u zavisnosti od temperature na kojoj se nalazi. Kada su klijavci dovoljno veliki da se sa njima može manipulisati rasaditi ih najbolje u zasebne posude veličine 5-7 cm i gajiti na svetlom mestu. Prihranjivanje se može vršiti i to sredstvima za bujan razvoj zelene mase. Početkom maja rasaditi napolju na stalno mesto. Voli svetlo mesto i rastresit hranljiv supstrat.

2.jpg
1.jpg
3.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
campanula-port-centralna.jpg

Latinski naziv: Campanula sp.

Domaći naziv: Zvončić

Poreklo: Evropa

Tip gajenja: perena

Visina: u zavisnosti od vrste, do30cm

Cvetanje: proleće, leto

Pozicija: direktno svetlo, delimična senka

Zemljište: plodno, rastresito, vlažno

Razmnožavanje: semenom, deobom bokora

Opis: Najčešće srećemo sledeće tri vrste: Campanula carpatica, Campanula cochlearifolia i Campanula portenschlagiana (Dalmatinski zvončić), autohtone u Evropi. Sve tri su niske, jastučaste perene koje se često tretiraju i kao jednogodišnje vrste zbog veoma lakog razmnožavanja i brzog cvetanja pa se mogu naći u trgovinama rascvetale u kontejnerima. Cvetovi su zvonastog oblika, otuda ime, beli ili u roze i plavim nijansama. U prečniku mogu biti i do 5cm (Campanula carpatica). Javljaju se masovno od ranog proleća prekrivajući čitavu biljku. Redovni uklanjanjem precvetalih cvetova može se produžiti period cvetanja tokom celog leta i rane jeseni. Veoma su pogodne za žardinjere i alpinume gde se sade na udaljenosti od oko 30 cm. U leji ih uvek treba saditi u prednjem planu, a mogu se koristiti i za pravljenje bordura.

Gajenje: Setva se vrši od kraja zime (februar-mart) do maja na površinu dobro dreniranog i prosejanog supstrata. Supstrat se pre setve poravna ravnim, glatkim predmetom, a seme se radi ravnomernije setve može pomešati sa nekim inertnim materijalom slične krupnoće kao i samo seme. Seme se ne prekriva slojem supstrata zbog pozitivnog dejstva sunčeve svetlosti na klijanje već se čitava posuda poklopi providnim plastičnim poklopcem ili stavi u najlon kesu radi održavanja vlage, na svetlo mesto. Svakodnevno provetravati i orošavati po potrebi finim raspršivačem. Klijanje može potrajati i 30-ak dana u zavisnosti od vrste i uslova sredine. Kada su klijavci dovoljno veliki da se sa njima može manipulisati rasaditi ih najbolje u zasebne posude veličine 5-7 cm i gajiti na svetlom mestu. Prihranjivanje biljčica se može vršiti i to sredstvima za bujan razvoj zelene mase. Početkom maja rasaditi napolju na stalno mesto ili u kontejnere. Voli svetlo mesto i rastresit hranljiv supstrat, ali treba obratiti pažnju da su mlade biljke osetljive na jako sunce. Krajem sezone se iz žardinjera biljke mogu prebaciti u perenjake, alipinume ili mešovite leje.

Razmnožavanje deobom bokora izvodi se u proleće od matičnih, dobro razvijenih biljaka. Oštrim predmetom se izvađen busen pažljivo podeli na nekoliko delova već u zavisnosti od veličine matične biljke i svaki deo zasadi u posudu ili na stalno mesto.

Campanula-cochl-dole%201.jpg
campanula-port-dole2.jpg
Campanula-carpatica-dole.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
centralna.jpg

Latinski naziv: Tropaeolum majus

Domaći naziv: Dragoljub

Poreklo: Peru

Tip gajenja: jednogodišnja

Visina: 30cm i više

Cvetanje: leto

Pozicija: direktno svetlo, delimična senka

Zemljište: relativno siromašno, rastresito, suvo

Razmnožavanje: semenom

Opis: Poreklom iz Južne Amerike, ova jednogodišnja biljka široko se primenjuje kao cvetnica. Razlog leži u lakoći gajenja i maloj zahtevnosti prema zemljištu i vodi. Intenzivno cvetanje postiže u siromašnom zemljištu i pri slabijem zalivanju, dok u suprotnom razvija bujnu zelenu masu listova. Cvetovi i listovi su jestivi, ljuti, i mogu se koristiti kao dodatak salatama. Osnovna vrsta u prirodi je velika i snažna penjačica. Od nje je izvedeno mnoštvo kultivara koji se razlikuju po boji cveta, obliku i boji lista i habitusu. Boja cveta ide od svetlih nijansi krem žute, preko žute, narandžaste do crvene. Listovi su ovalni, karakteristični u različitim nijansama zelene, a mogu biti i prošarani. Varijeteti po habitusu mogu biti kompaktni, dostižući svega 20cm visine pa do visećih formi koji dostižu dužinu do 200cm. Puzajuće forme su pogodne za pokrivanje različitih vertikalnih formi ali i za slobodno puzanje po zemlji. Kompaktnije forme su pogodnije za balkone i sve vrste kontejnera. Veoma se lako razmnožavaju semenom iobnavljaju iz godine u godinu ukoliko su zime blage. Osetljivi su na niske temperature pa ih već prvi mrazevi ubijaju.

Gajenje: Setva se obavlja u aprilu - maju na stalno mesto na dubinu od oko 2cm za forme sa krupnijim semenom do 0.5cm za one sa sitnijim semenom. Razmak setve treba da je za krupne varijetete 30cm, a za sitne 10cm. Nedelju dana nakon klijanja potrebno je razrediti biljčice i to krupnije varijetete na razmak od 45cm, a sitnije na 15cm. U toku prvih mesec dana od setve redovno zalivati, nakon čega treba prorediti zalivanje radi fokusiranja biljke na cvetanje. Seme je moguće posejati i u martu u zatvorenom radi ranijeg cvetanja, a biljčice je neophodno pripremiti na spoljašnje uslove pre sadnje.

dole-levo1.jpg
centar1.jpg
dole-desno1.jpg
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Puzajući Dragoljub - (Tropaeolum sp.)
Pored veoma poznate vrste ovog roda (Tropaeolum majus) i njenih varijeteta, ovaj rod uključuje i neke druge, veoma dekorativne, vrste. One se polako probijaju do potrošača i zauzimaju svoje zasluženo mesto. Zajedničke osobine su im da su puzavice, da vole hranljivo zemljište i tkz. "hladne noge", odnosno da im je koren zaštićen od preteranog zagrevanja i isušivanja, slično klematisima (Clematis sp.).



-Tropaeolum azureum :
Tropaeolum%20azureum.jpg

Veoma retka, Čileanska, penjačica, perena osetljiva na niske temperature. Dostiže dužinu do 2 metra, a karakteriše se azurno plavim cvetovima belog centra. Cveta tokom proleća. Seme poseduje dormantnost koja se prevazilazi hladnom stratifikacijom od 2 meseca. Nakon ovog perioda, a u toku narednih 8 meseci dolazi do postepenog klijanja semena i razvoja klijavaca. Traži hranljiv, dobro propustan i vlažan supstrat. Tokom perioda rasta zahteva redovno zalivanje. Nakon opadanja listova u jesen treba je zasušiti do proleća kada se zalivanje intenzivira.
-Tropaeolum peregrinum :
Tropaeolum%20peregrinum.jpg

Jednogodišnja penjačica. Dostiže dužinu do 2 metra. Karakteriše se sitnim žutim cvetovima neobičnog oblika i svetlozelenim listovima. Dobro uspeva na sunčanim i zasenčenim položajima. Brzo raste pa je pogodna za instant prekrivanje neželjenih vertikala. Zahteva plodno zemljište i redovno zalivanje i u takvim uslovima brzo i agresivno prekriva namenjene konstrukcije ali i druge biljke ukoliko su previče blizu. Tokom leta masovno se javljaju cvetovi što biljci daje nežan izgled. Seme lako i brzo klija posejano na dubinu od oko 5 mm, a može se sejati u martu u zatvorenim prostorijama ili u aprilu napolju na mestu gde će rasti.
 
Natrag
Top