AZRA - Branimir Dzoni Stulic

[nightrider]

 

[mars68]

 

[broj1]

laz izmislja opake snove
slatka umorna laz
i dok nemoc pretvara snagu u bol
gluperde lutaju daleko

sto zelis time da kazes
prodani skote bez casti
na obzorju se vide stare parole
ispisane rukom al ne vidim boju

i dok trazim u tvojoj sjeni izgubljene godine
i dok trazim u tvojoj rjeci ono sto ne postoji
na obzorju iskrsavaju stare parole
al ne vidim boju

Dodato posle 37 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

pitao sam djejn za bizant
nije znala
samo je gledala kao da sluti
teski pokrov kamenih vjekova
zid placa
krv
i stoicku crtu na licima andjela
i plamen i radjanje i smrt
znam da je to osjetila
vidio sam odsjaj iza njenih ledja

rekla je

mozda sve pocinje bez valjanog razloga
mozda sve pocinje iz plavog
zvuk sjeciva dok vibrira
ili pjesma s one strane dozivljenog
mozda celik
i to samo za trenutak pod svjetlom
kad zablista
mozda ti se ne svidja da budes tinta
mozda ti se ne svidja da budes slavan
to nikad neces saznati hani

pustio sam da me uzme sebi
jer sam stvarno cuo pjesmu oklopnika
i udarce od kojih pucaju kosti
i krikove
i metez
i sjecu roblja bez imena
i koliko god izgledalo glupo
znao sam da se omca steze oko carskog vrata
i da novi kalif vec zasjeda na mokrim jastucima
iznad prijestolja

rekla je

sto bi se dogodilo da su zaorali rim
kao sto su slali stoku
da pase nad kartagom
ili da otrgnes jednu vlas za spas vrste
da li bi to uradio hani
ili da si ohol
pa da te bogovi provedu kroz devet svjetova
a onda te vrate ugasenog
kao mrtvu haringu

zar bi to zelio hani

 

[nightrider]

 

[mars68]

 

[mars68]

 

[nightrider]

 

[mars68]

 

[broj1]

Nije O.K.

znas nije u redu
nacin na koji iz
mene rade budalu
mogu da psujem u
mraku da navijam za
ono sto misle da vrijedi

i dalje pazim na svoje ruke
u kaputu od crvene coje
nije vazno jos jedan dan
i izgubices me zauvjek

Dodato posle 15 minuta:
--------------------------------------------------------------------------



Hladni Prsti

baj baj emilija
momci su na obali
hladni prsti naviru kroz san
njihovi korjeni
bjele krijeste valova
umiru pred tvojim ocima

izdaleka dolaze
razuzdani mocnici
ljubavnici
godine
osjecas li stradanje
milijuna glasova
upravo stojis iznad njih

 

[nightrider]