Arsen Dedić

[crvendac_011]

Preminuo legendarni glazbenik Arsen Dedić

LEGENDARNI hrvatski glazbenik Arsen Dedić preminuo je danas u KBC-u Zagreb. Istaknuti hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor umro je u Zagrebu u 78. godini, doznaje se iz KBC-a Zagreb. Kako se neslužbeno doznaje, Arsen Dedić umro je oko 20 sati zbog multiorganskoga zatajenja kao posljedice sepse i gangrene crijeva.

Podsjetimo, Dedić je zbog sepse prije dva tjedna primljen na intenzivnu njegu Interne klinike KBC-a Zagreb, nakon što mu je ugrađena proteza kuka u Krapinskim Toplicama. S obzirom da je riječ o bolesniku kojemu je ranije presađena jetra i koji je primao imunosupresive, bio je izložen većem riziku od infekcija.

Stanje mu se pogoršalo u petak i od tada se nije popravljalo. Na Rebro je primljen s evidentnim pokazateljima jakoga infekta, a bio je gotovo bez svijesti kad je prebačen na intenzivnu njegu interne klinike. CT pretragom su pronađene žarište infekcije na otečenoj nozi, koja je bila izvor sepse.

Kultni glazbenik desetak se godina borio sa zdravstvenim problemima, a 2004. godine u Padovi mu je presađena jetra.

Skromni počeci

Bio je drugo dijete Jovana i Veronike rođ. Mišković. S očeve stane obitelji svi su bili srpski pravoslavni vjernici, dok je majka bila Hrvatica iz Rupa pokraj Skradina te je prešla na pravoslavlje tek prilikom udaje za Arsenovog oca.

Radilo se o siromašnoj obitelji, a majka (nadimkom Ljerka) bila je nepismena, iznimno pobožna domaćica, koju je on kasnije opismenio. Premda mu je majka htjela nadjenuti ime Igor, na nagovor svećenika dala mu je ime Arsen. Otac Jovan bio je zidar i dobrovoljni vatrogasac, a bio je i glazbeno nadaren te je u Šibenskoj narodnoj (limenoj) glazbi svirao više instrumenata. U limenu glazbu otac Jovan uvodi od malena Arsenovog brata Milutina, a od njegove trinaeste godine i Arsena, koji svira flautu.

Dio djetinjstva proveo je u majčinim rodnim Rupama, dok je kao dijete odrastao u šibenskoj težačkoj četvrti, u Ulici Nikole Tesle u kojoj su neko vrijeme živjeli i Vice Vukov (s kojim se intenzivno družio) i Mišo Kovač.

Djetinjstvo u Šibeniku, njegovi motivi i ljudi te mediteranski ugođaj obilježili su velik dio Dedićevog opusa. Pohađao je šibensku gimnaziju, gdje je bio jedan od najboljih učenika, te usporedno i srednju glazbenu školu. Svoju sklonost glazbi pokazao je i osnivanjem klape tijekom gimnazijskog školovanja, u kojoj je pjevao i Vice Vukov.

Nakon mature, 1957. odlazi u Zagreb k ujaku. Na Sveučilištu u Zagrebu upisuje pravo s namjerom stjecanja "solidnog zvanja", no ubrzo ga sve više počinje privlačiti umjetnost, od kiparstva do slikarstva.

Zašto Arsen?

Dedić je u jednome od svojih intervjua objasnio i otkud dolazi njegovo, pomalo neobično, ime.

"Moja mater se odlučila jer je u to vrijeme u Šibeniku, u kinu Tesla, igrao film Arsène Lupin. On je isto bio dobrotvor i razbojnik. Možda se u svemu tome nalazim i ja... Jer kaže se nomen est omen, ime je oznaka. Šalim se, ali ima ljudi koji točno nose svoja imena koja ih označuju u pozitivnog ili negativnom značenju", kazao je Arsen.

Utemeljitelj hrvatske šansone

Dedić je rođen 1938. godine u Šibeniku, a u životu se, uz druge aktivnosti, bavio skladanjem, sviranjem, dirigiranjem, književnošću i prevođenjem. U svojoj plodnoj karijeri osvojio je brojne nagrade na raznim glazbenim festivalima te ga se često navodi kao utemeljitelja hrvatske šansone.

Njegove pjesme rado su i često izvođene i obrađivane od strane njegovih kolega, a pisao je tekstove i drugim glazbenim velikanima kao što su Ibrica Jusić i Gabi Novak.

Više od pola stoljeća dugu karijeru skladatelja, književnika, pjesnika i kantautora, koja je po opsegu, raznolikosti i kontinuitetu zauzela posebno mjesto u novijoj hrvatskoj kulturi, počeo je kao mladić u dvadesetima objavom prvih pjesama u Poletu, Prisutnostima, Vidiku.

Kao solist debitira 1963. na Zagrebačkom festivalu popularne glazbe, a prije toga nastupao je kao flautist u pop i jazz sastavima, pjevao u nekoliko vokalnih skupina, Prima, Zagrebačkom vokalnom kvartetu, Melosu i vodio instrumentalni Kvartet flauta.

Skladbe "Moderato cantabile" i "Kuća pored mora" iz 1964. označile su početak njegova bogatog glazbenog opusa i smjer kantautorskog izričaja. Skladajući šansone na domaćoj sceni postaje zaštitnim znakom tog glazbenog žanra, koji spaja njegova dva ključna umjetnička izraza - glazbu i poeziju.

S albuma "Čovjek kao ja" i "Arsen 2" pamte se neke od njegovih antologijskih pjesama, "Moj brat", "Sandra", "Sve što znaš o meni", "Balada o prolaznosti". Često uglazbljuje Goloba, Šoljana, Ujevića, Kovačića, Krležu, Krkleca, Baloga.

Do početka osamdesetih, afirmirao se i na međunarodnoj sceni, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade "Prix Jacques Brel" i "Premio Tenco". Surađivao je s poznatim pjesnicima - pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom.

Prepoznatljiv i autentičan izričaj ostvaruje izmjenjujući balade koje odišu mediteranska osjećajnost i ironičnu, kabaretsku šansonu, a njegova poetika ravnopravno korespondira s tradicijom moderne francuske i talijanske šansone i klasičnog rock pjesništva Boba Dylana i Leonarda Cohena.

U nizu albuma, ukupno njih više od četrdeset, ističu se, "Homo volans", "Vraćam se", "Provincija", "Kino Sloboda", "Tihi obrt", Ministarstvo, te izdanja izabranih pjesama "Arsenal", "Najbolje od Arsena" i "Herbar".

Na području scenske, filmske i TV glazbe ostavio je niz prepoznatljivih melodija, napisao partiture za oko 200 kazališnih predstava (Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, Majstor i Margarita, Dnevnik malog Perice, Krležijada, Lady Šram, Na rubu pameti, Mala sirena.

Skladao je za stotinjak igranih, dokumentarnih i animiranih filmova te televizijskih serija, za "Vlak u snijegu", "Glembajeve", "Živu istinu", "Tajna starog tavana", "Vlakom prema jugu", "Stela", "Prosjaci i sinovi", "U registraturi", "Zlatna nit", "Punom parom" i druge.

Dedićev književni opus broji 20 zbirki pjesama, počevši od "Broda u boci", njegove prve zbirke koja je doživjela više reizdanja i šezdesetak tisuća prodanih primjeraka. Književni kritičari slažu se kako je riječ o autentičnom izrazu, kojega karakterizira nostalgija, izravnost, humor i fina ironija. Objavio je i zbirke "Zamišljeno pristanište" (s Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", " Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "Pjesnik opće prakse".

Pisao je skladbe za mnoge pjevače, među ostalima i za svoju suprugu Gabi Novak, a djeluje i kao aranžer, dirigent te producent. Piše i sklada za dalmatinske klape, među ostalim, "Zaludu me svitovala mati", "Ni u moru mire", "Ko ovo more platit", "Vratija se Šime", "Maškare", te sakralnu glazbu i za djecu.

Dobitnik brojnih nagrada

Osvojio je niz nagrada za glazbu i stihove na festivalima diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije.

Dedić je na samome početku karijere dobio priznanja "Mlado pokoljenje" i "Zlatno sidro" za svoj glazbeni opus inspiriran morem. Nagrađen je Vjesnikovovom Nagradom Slavenski 1978. godine, nagradom "Ivo Tijardović" 1979. godine, nagradom Premio Tenco u San Remu 1982. godine, nagradom Prix Jacques Brel 1979.godine te priznanjem Premio Recanati 1991. godine. Godine 2003. godine dobio je nagradu “Goranov vijenac” za svoj doprinos hrvatskoj književnosti, a nagradu "Kiklop" dobio je 2009. i 2013. godine za svoje pjesničku zbirke.

Dobitnik je i Zlatne arene, i to dvije, za filmsku glazbu te još niza drugih nagrada na području scenske i filmske glazbe.

Dedić je osvojio čak osam "Porina", 1999. je osvojio Porina za životno djelo, a u dva je navrata i odlikovan. Odlikovan je Redom zasluga za narod srebrnog vijenca u SFRJ, a 1995. godine Franjo Tuđman ga je odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za kulturni doprinos.

Krajem prošle godine objavio je album "Suputnici" koji je definirao kao "hommage sebi, svojem naporu, želji i ljudima koji su mu bili najbliži".

Izvor: Index.hr

 

[crvendac_011]

PREKRASNA LJUBAVNA PRIČA ARSENA I GABI
Dugo su bili prijatelji. A onda su shvatili da jedno bez drugog ne mogu i ostali zajedno više od 45 godina

'Nakon šoka zbog pobačaja, Gabi se pristala udati za mene, ali tek nakon što nam se rodio sin Matija'

- Kada sam je upoznao, bila je udata. Najprije smo bili prijatelji i suradnici, a kada se razvela, nije mi baš puno vjerovala jer je kao kolegica zgranuto svjedočila o mom prethodnom životu. Ubrzo je moje prijateljice jednu po jednu slala kući. U jednom trenutku oboje smo uvidjeli kako ne možemo živjeti jedno bez drugog. Odlučili smo da od toga ne pravimo veliku ljubav, već smo jednostavno počeli živjeti zajedno, pričao je Arsen Dedić o počecima svoje ljubavi s Gabi Novak, s kojom je u braku proveo 42 godine.

Upoznali su se 1958. ispred bivšeg televizijskog studija na uglu Šubićeve i Zvonimirove ulice. On je bio estradni početnik, a Gabi je pjevala s velikim glazbenicima, a jedan od njih bio je čak i svjetski poznati Louis Armstrong. Arsen je brzo počeo pisati za Gabi.

- Upoznao nas je tekstopisac Mario Bogliuni. Rekao mi je da jedan iz Šibenika došao, Igor Krimov, a inače ti se zove Arsen Dedić. Bio je tako mršav, blijed... onako, kao neki dječarac. Upravo je Arsen napravio prijevod za pjesmu ‘Netko bdije nadamnom’, za moj prvi LP 1962. Stalno smo komunicirali, postali vrlo dobri prijatelji, kao brat i sestra. Imali smo lijepo, nježno prijateljstvo, govorila je pjevačica.

Arsen je bio oženjen za Vesnu Matoš, nećakinju Antuna Gustava Matoša, s kojom je imao kćer Sandru. U prvi brak je ušao s 24 godine, a trajao je samo tri godine. Gabi je iza sebe već imala jedan brak s Bogdanom Debenjakom, a njezin drugi suprug bio je kompozitor Stipica Kalogjera. Kad su Arsen i Gabi nakon dugogodišnjeg poznanstva otkrili svoje nježne osjećaje, više ih ništa nije razdvajalo.

Pjevačica je zatrudnjela, a onda je u dramatičnim okolnostima izgubila bebu.

- Netko ju je nazvao na telefon dok sam bio na putu i rekao da sam se zapalio u autu. Taj šok izazvao je pobačaj. Gabi se kasnije pristala udati za mene, ali tek nakon što nam se rodio sin Matija, prisjetio se Arsen teških dana.

Posebno teška godina bila im je 2004. kad je kantautor transplatirao jetru u Sveučilišnoj bolnici u Padovi. - U bolnici sam imao svoju sobu, a na zidu je stajala slika raspetog Krista i ja sam gledao kako se tijekom dana mijenja njegova sjenka. Imao sam televizor i CD player, ali ga nisam ni jednom uključio. Htio sam biti suočen sa samim sobom. Borgesovski rečeno, bio je to put k sebi. Dok živimo u ovom kaosu postajemo svjesni drugih, a najmanje sebe. Bolest mi je dala priliku da se osvjedočim o sebi, prisjećao se umjetnik.

Supružnici u bolnici u Padovi s liječnicom Nelom Sršen

Supružnici su unatoč teškim prognozama bili optimisti i uistinu je sve prošlo odlično.

- U sebi imam novi element - stanje mi je stabilno, a krvna slika kao u mladića, što baš i nije prirodno jer nisam živio kao uzoran mladić. I sam se čudim kako sam olako otišao u Padovu - kad sam išao na operaciju zaspao sam u automobilu, misleći da me voze u Opatiju, šalio se Dedić nekoliko mjeseci nakon uspješne operacije.

Arsen s unukom Lu

Arsen je uvijek govorio da su oni običan par sa svjetlim i tamnim trenucima.

- I jučer smo se posvađali. Rekao sam joj da se moj život sveo na slušanje nje kako suši kosu, sjecka hranu, telefonira unuci... A ja sve što želim da joj odsviram, sviram joj u leđa. Nije meni lako, prije četiri godine je pričao nježno Arsen, koji je uvijek govorio da mu je Gabi očito bila 'namrijeta'.

Sa sinom Matijom

Izvor: Jutarnji.hr

 

[crvendac_011]

SEĆANJE: ARSEN DEDIĆ (1938-2015)


Nije mario šta drugi misle o njemu

Bio je čovek slobodnog i moćnog duha, kaže beogradski reditelj Mladen Matičević, autor dokumentarca o Arsenu – „Moj zanat”

Arsen Dedić u sceni iz filma „Moj zanat” (Promotivna fotografija)

„Nemam pravo riknuti, ako imam decu, unuke i Gabi. Trebaš imati pravo da rikneš”, govorio je Arsen Dedić pre dve godine srpskom reditelju Mladenu Matičeviću tokom snimanja dokumentarnog filma „Moj zanat”. Nažalost, sudbina je htela drugačije i potresno sada deluju reči muzičkog velikana iz ovog hvaljenog dokumentarca.

Matičević se priseća za „Politiku” kako je film napravio iz dva razloga:

– Veliki sam ljubitelj Arsenove muzike, a drugo bio sam zapanjen činjenicom da o njemu niko nije snimio ozbiljan dokumentarac. Iako nisam imao nikakav problem da dođem do Arsena i dobijem pristanak, teškoća je bila pronaći producenta. I trajalo je to pet-šest godina, dok nisam upoznao Veru Robić, uglednu producentkinju iz Hrvatske, koja je stala iza projekta – priča Matičević, koji je za ovaj film, čija je premijera bila na prošlogodišnjem „Beldoksu”, ovenčan Nagradom grada Beograda za film i radio-televizijsko stvaralaštvo.

– Sa Arsenom sam lako uspostavio komunikaciju, i ona se produbljivala iz susreta u susret. A nije lako kada se nekom koga ne poznajete prepustite, jer stavljate predstavu o sebi u tuđe ruke. Zato je do uzajamnog poverenja dolazilo postepeno, uz neke teškoće. A Arsen je bio snažna ličnost, i želeo je da ima neku vrstu kontrole.

Ovaj portret prati njegov životni put od detinjstva u rodnom Šibeniku, preko Zagreba, do trenutka snimanja filma, 2013:

– Arsen je film gledao pre premijere sa suprugom Gabi i bio je potresen. Jer za tih 70 minuta video je čitav život na platnu, i znam da je bio ponosan na film, a meni je najvažnije bilo saznanje da nisam promašio.

Posle snimanja viđali su se na premijerama u Zagrebu i Beogradu, a poslednji put su bili u kontaktu pre četiri meseca:

– Kada je u aprilu saznao da sam dobio Nagradu grada Beograda za film „Moj zanat”, zvao me je i čestitao mi. Bilo mi je beskrajno drago, i tada smo se, nažalost, poslednji put čuli – priča naš sineasta, dodajući da je Arsenovom smrću region izgubio najvećeg umetnika:

– Tek će se sad shvatiti kakav je Arsen renesansni genije bio. Pevač, pesnik, kompozitor muzike za filmove i pozorište, multiinstrumentalista... Bio je čovek slobodnog i moćnog duha, koga nije bilo briga šta drugi misle o njemu, a takvih ljudi više nema. Žao mi je što će se mnogi sad vraćati njegovom opusu, a trebalo je u sve to ranije uroniti...

-------------------------------------------------------------------

Oproštaj u Šibeniku i Zagrebu

Povodom smrti Arsena Dedića biće održane dve komemoracije umetniku, jedna u rodnom Šibeniku, a druga u Zagrebu, prenose hrvatski mediji. Komemoracija u HNK Šibenik zakazana je za sutra u 11 sati, dok će oproštaj od kantautora u Zagrebu biti održan u ponedeljak, u Hrvatskom glazbenom zavodu. Slavni muzičar biće sahranjen u Zagrebu, u krugu porodice, kako je želeo, podsećaju hrvatski mediji i navode kako je Arsenova smrt odjeknula u celom regionu. Dediću su ogroman prostor posvetili mediji diljem bivše Jugoslavije, naročito oni u Srbiji i Bosni.

J. Koprivica

Objavljeno: 20.08.2015.
Izvor: Politika

 

[crvendac_011]

ARSEN U SLICI I PESMI Kako je izašao na crtu Dilanu i Koenu

Pred vama je foto-muzički kolaž sačinjen od trenutaka iz života i karijere Arsena Dedića, uz deliće sećanja na njega preuzete od Teofila Pančića, Anta Tomića i Zorana Ćirića.

Rođen 28. jula 1938. u Šibeniku kao drugo dete pravoslavca Jovana i katolkinje Veronike, Arsen je nasledio „muzički gen” od oca. Po profesiji zidar, Jovan je bio muzički talentovan i svirao je više instrumenata u šibenskom narodnom limenom orkestru. Muzikom je „zarazio” i starijeg sina Miluntina a potom i Arsena, koji je od 13. godine svirao flautu.

Iako je, po završetku gimnazije (i srednje muzičke škole) u Šibeniku otišao u Zagreb i na Sveučilištu upisao prava, umetnost ga je sve više privlačila, od muzike do vajarstva i slikarstva.

Prve pesme objavio je u dvadesetim godinama u časopisima „Prisutnosti” (1958), "Polet” i „Vidik”. Nastupao je kao flautista u pop i džez grupama i pevao u nekoliko vokalnih grupa.

Kao solo izvođač debitovao je 1963. na Zagrebačkom festivalu popularne muzike. Godinu dana kasnije, na odsluženju vojnog roka, na Splitskom festivalu izvodi numeru "Kuća pored mora". Pesma koja je odbijena na opatijskom, zagrebačkom i beogradskom festivalu ovde osvaja prvu nagradu žirija, drugu nagradu publike i nagradu za najbolji tekst i Arsen Dedić postaje senzacija.

Arsen Dedić, Kuća pored mora (1964)

Kompozicije "Kuća pored mora" i "Moderato cantabile" označile su te 1964. početak njegovog bogatog muzičkog opusa i pravac kantautorskog izražaja u kome se spajaju muzika i poezija.

S debi albuma "Čovjek kao ja" (1969) i drugog "Arsen 2" (1971) pamte se neke od njegovih antologijskih pjesama: "Moj brat", "Sandra", "Sve što znaš o meni", "Balada o prolaznosti"... Često je komponovao na stihove Goloba, Šoljana, Ujevića, Kovačića, Krleže, Krkleca, Baloga.

Do početka osamdesetih afirmisao se i na međunarodnoj sceni. Sarađivao je sa Serđom Endrigom, Đinom Paolijem i Bulatom Okudžavom...

U nizu albuma, ukupno njih više od četrdeset, ističu se, "Homo volans", "Vraćam se", "Provincija", "Kino Sloboda", "Tihi obrt", "Ministarstvo" i izdanja izabranih pesama "Arsenal", "Najbolje od Arsena" i "Herbar".

Arsen Dedić, Moderato Cantabile

Napisao je muziku za 200 predstava, stotinak igranih, dokumentarnih i animirnaih filmova i TV serija, izdao preko 20 zbirki pesama, počevši od prve "Brod u boci" objavljene 1971.

Arsen Dedić i Serđo Endrigo

Pisao je za mnoge pevače, ponajviše za drugu suprugu Gabi Novak. Upoznali su se 1958.

- Stalno smo komunicirali, postali vrlo dobri prijatelji, kao brat i sestra. Imali smo lepo, nežno prijateljstvo - govorila je pevačica.

- Kada sam je upoznao, bila je udata. Najpre smo bili prijatelji i saradnici, a kada se razvela nije mi baš puno verovala jer je kao koleginica zgranuto svedočila o mom prethodnom životu.

Ubrzo je moje prijateljice, jednu po jednu, slala kući. U jednom trenutku oboje smo uvidjeli kako ne možemo živjeti jedno bez drugog. Odlučili smo da od toga ne pravimo veliku ljubav, već smo jednostavno počeli živeti zajedno - govorio je Arsen.

Arsen i Gabi venčali su se 1973, nakon rođenja sina Matije i više se nisu razdvajali.

Arsen i Gabi, "Ti u mom životu"

Pisac Zoran Ćirić napisao je, između ostalog, u svom tekstu o Arsenu (objavljenom u Politici 19.8):

Zeznuto je pisati o Arsenovom geniju. Takva veličina ne prašta patetične čitulje ili prigodne panegirike. Nijedna pohvala nije dovoljno velika za njegovo delo. Uostalom, tokom čitavog svog ovozemaljskog života bio je apsolutno svestan koliko vredi i sa gospodskim škrgutom je precizno opisivao kako i koliko su ga šikanirali, potcenjivali ili pokušali da ponize u ime političke podobnosti i lečenja kvaziumetničkih sujeta na ondašnjoj i ovdašnjoj "kulturnoj" sceni. (...)

Bez obzira što je stvarao pod skrajnutim podnebljem, na jeziku malenih naroda, Arsen Dedić sa svojim golemim, briljantnim opusom može u svako doba da izađe na crtu Dilanu i Koenu sa one, odnosno Brelu i Brasansu sa ove strane katastrofičnog okeana.

Arsen sa unukom Lu (2014)

Bio je, Bog mu duši dao, nemoguća osoba. Napravljen od samih proturječnosti. Bio je i nježan i okrutan. I tragičan i komičan. I sablažnjujuće prost, grezi šibenski težak, i beskrajno fin, aristokratski rafiniran. Ranjiv i osjetljiv, a otrovan, opakog jezika. Nakostriješio bi se i na slutnju kritike ili prijekora, ali bi druge bez mjere i takta ošinuo. No, činio je to tako rječito, šarmantno, đavolski duhovito da mu zapravo niste mogli zamjeriti. Bila je, naprotiv, čista uživancija ako bi vas Arsen Dedić vrijeđao. Jednom sam mu rekao: “Povukli ste se u sebe”, a on me je prezirno pogledao i odgovorio: “Pa neću se povuć u tebe.” Tako mi je senzacionalno spustio da su meni od smijeha gotovo šmrklji na nos pošli, a nisam bio jedini koji je to tako doživljavao...
Ante Tomić, Jutarnji list, 19.8.

Arsen, Gabi i Matija, "Odlazak" (2013)

Trideset i jednu je imao Arsen kada je izašla ploča Čovjek kao ja. Tada je već napisao neke od svojih najvećih pesama, ne zato što posle ne bi pisao takve ili bolje, nego zato što je taj "nulti trenutak", s tim albumom, imao onu snagu Objave kakvu je tek dve godine ranije imao i prvi album Leonarda Koena ili još malo ranije Boba Dilana. (...) Dilan i Koen imali su barem društvo. (...) Arsen je, pak, dugo, godinama i decenijama bio sam samcit u našim životima i na našoj sceni, neuporediv, nesvodiv, ne tek "žanr za sebe" nego cela scena za sebe oličena u jednom čoveku.
(Teofil Pančić, "Vreme", 20.8)

Izvor: Blic Online

 

[crvendac_011]

Oproštaj od maestra Arsena u njegovom rodnom Šibeniku

U prepunom šibenskom pozorištu danas su se na komemoraciji od Arsena Dedića oprostili njegovi sugrađani, rodbina, saradnici, prijatelji i poznanici. Komemoracija je započela minutom ćutanja i dugotrajnim aplauzom, dok su uoči skupa klape ispred pozorišta zapevale pesmu Tina Ujevića “Odlazak”, piše sibenskiportal.hr.

Komemoracija povodom smrti Arsena Dedića održana je danas u Šibeniku

Od velikog umetnika oprostila su se brojna lica iz javnog života, između ostalih, Željko Bebek, Masimo Savić, Nikša Bratoš, Đani Maršan, Ivo Patiera, Husein Hasanefendić - Hus.

- Arsen je bio skup različitih talenata, bedem znanja, bedem kulture, bedem lepog ponašanja. Sad kad je otišao nema više nikoga ko će reći: Pratim te i veselim se tvojim neuspesima. Faliće mi osoba takvog pravog, zdravog, šibenskog sarkazma - rekao za šibenski portal Masimo.

Na komemoraciji, na kojoj nije bilo muzike, govorli su šibenski gradonačelnik Željko Burić, župan Goran Pauk, predsednik Šibenske narodne glazbe Darko Gulin, pevač klape Maslina Branko Bubica, predsednik Gradskog veća Ivica Poljičak i predsednik šibenske podružnice Hrvatske glazbene unije Vojmir Roša.

Čulo se danas kako je Šibenik za Arsena bio ishodište, a Zagreb, u kojem je na kraju i ostao, privremena adresa. Šibenik je bio Arsen, a Arsen je bio Šibenik.

- Hvala ti za sve što si napravio za šibensku muziku. Hvala na divnim aranžmanima i tekstovima koji su nas, tada mlade rokere, naučili da volimo i cenimo kvalitetan tekst i akorde. Hvala ti što smo se kroz tvoje pesme lakše udvarali damama, hvala za sve što si učinio za Festival deteta, hvala za sve što si napravio za klape i što si se prvi usudio reći da je došao teror klape, hvala za sve što si za Šibenik napravio u humanitarnom smislu - poručio je Vojmir Roša, predsednik šibenske podružnice Hrvatske glazbene unije.

Komemoracija povodom smrti Arsena Dedića biće održana i u Zagrebu u ponedeljak, 24. avgusta, u 12 sati u Hrvatskom glazbenom zavodu.

Izvor: Sibenskiportal.hr

 

[maja_jevtic]

U Zagrebu održana komemoracija za Arsena Dedića
Na komemoraciji legendarnom kantautoru Arsenu Dediću u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu ožalošćenoj udovici Gabi i deci Sandri i Matiji brojni umetnici su izjavili saučešće.



Foto: Screenshot
Na oproštaj s poštovanim kolegom i prijateljem došli su i Jasna Zlokić, Zoran Predin sa suprugom, Radojka Šverko, Igor Mandić sa suprugom, Zlatan Stipišić Gibonni, Nikša Bratoš i mnogi drugi. Tužan je bio i gradonačelnik Milan Bandić.

Komemoracija je započela Arsenovom pjesmom 'Tvoje tijelo, moja kuća' koju je izvela Lea Dekleva.

Antun Tomislav Šaban, iz Hrvatskog društva skladatelja, rekao je kako je Arsen najbolje štitio dignitet same muzike.

- I dok je gledao smrti u oči, stvarao je. Bio je najveći kojeg smo ikad imali', rekao je Šaban.

Igor Mandić, otkrio je kako nije želio danas da govori jer se s Arsenom dogovorio da će on njemu pevati na sahrani.

'Svi svojataju Arsena. Umro je poslednji čovek koji je mogao objediniti celu bivšu Jugoslaviju. Samo je on mogao ujediniti celu regiju, što je njegova smrt i napravila. Bio je mrgud poput mene. Ponosio se srpskim poreklom i hrvatskom domovinom i to su mu zamerili, njegove korene. Nije on bio nikakav ženski pevač kako su ga vređali godinama. Bio je filozof u haiku formi. Njegovi stihovi su mudrost života... On je za nas bio muzički Tin Ujević. Arsen je sipao stihove iz rukava kao Prever u Francuskoj. Svi koji su bili uniformirani su mu išli na živce. Kao što bi mu išli na živce svi oni koji danas pričaju o njemu u stilu 'moj Arsen je meni jednom rekao'. Trenutnoj boli, drugovi, nemojmo se dati. Ima vremena za plakanje - rekao je Mandić.

Raspoloženje tuge i gubitka najbolje je opisao dugogodišnji muzički urednik Jugotona i Croatia Recordsa Siniša Škarica, koji je izrazio saučešće porodici i istaknuo kako Dedićeva smrt predstavlja veliki gubitak i za one koji nisu članovi njegove uže porodice jer "svi smo mi njegovi, svi smo u rodu s njegovom muzikom i poezijom, onome po čemu se izdvajao, po čemu je bio veliki".

Pesnik u muzičaru i muzičar u pesniku, kosmopolita par excellance, Arsen je bio svestrani umetnik ali nadasve intelektualac širokog registra koji je svojim delom iskazao čitav arsenal duha, napomenuo je Škarica.

Rade Šerbedžija je za kraj izrecitovao stihove 'Neka ne nosi ulica moje ime, dajte je nekom brodu. Neka nikad brod s tvojim imenom sidro ne spušta i neka plovi'.


Izvor: Jutarnji.hr

 

[crvendac_011]

TV & pop kultura


Peca Popović - oproštaj od Arsena i izbor najdražih pesama: Srca od zlatnih krhotina života

Taj Abdulah Sidran baš ume da pogodi: ''Kad je Bog dijelio talenat Arsen je više puta stao u red''. Pesnik, mudrac, pevač, flautista, kompozitor, producent, orkestrator, aranžer, pa čak i slikar – Arsen Dedić je bio sve što jedan umetnik može poželeti da bude.

Arsen Dedić na crtežu Igora Sandića

Iz vremenu u kojem blede lica, imena, pesme, gradovi i ljubavi a zaboravljaju se datumi, retke pobede i bolne povrede, taj Arsen, najveće A moje azbuke, neko veče je iskoračio u neprolaznost.

Vratio se u tišinu veliki čuvar vatre i pepela, miljenik muza i usamljenik. O samoći je svedočio jezikom samoće. O nežnosti nežno. O emocijama biranim rečima, zanosno i iskreno. Blizak je bio jer se nije odrekao posebnog rečnika
srcegovornika ponesenog iz nedara zavičaja. Istovremeno zaštitnik građanske kulture i onog zaboravljenog tipa muzičke i pesničke pismenosti kojoj estradna bižuterija na večnom promotivnom putovanju, ratnohuškački bubnjevi i liferanti narodnjačkog ukusa nisu došli glave.

Ono sve što znamo o njemu nedovoljno je za precizan portret umetnika koji je prošao ukletim putem između ljubavi i nerazumevanja, od euforije do bojkota, kroz pakao zdravstvenih iskušenja sve do budućnosti koju smo skupa sasvim drugačije sanjali.

Teško je tvrditi kada se čime počeo baviti, pošto ga je umetnost rano zakačila. Ipak, postoji zvanična verzija koja govori o rođenju u Šibeniku, o sviranju sa ocem i bratom u gradskoj bleh muzici. Hronologija se nastavlja putem u Zagreb na studiranje prava, ali dodaje i Muzičku akademiju gde je diplomirao flautu. Postoje zapisi prvih stihova i aranžerskih radova, nagrada za zbirku pesama osvojena u Splitu i ''dug put probijanja u muzičko-književni svet u kome će ostaviti dubok trag suptilno-lirskog pisanja i muzičkog izvođenja''.

Ugrubo Bardova inventura bi mogla da se oiviči sa 31 autorskom knjigom poezije, 40 lp i cd izdanja, muzikom za više od 75 filmova i televizijskih serija i 120 scenskih predstava, deset operacija na rođenom telu i izdvojena, zasluženo osvojena, poziciju u srcima južnoslovenskih generacija.

Tek kad s bolom pokušavam da podvlačim crtu tog života, shvatam koliko je toga dotakao i pozlatio. ''Slepi putnik'' zlog vremeplova, saputnik bez isprave u stilskim svrstavanjima, neposredan kao retko koji drugi pisac, uvek sa primetnom potrebom da zauzme položaj s druge strane konvencijalnog i akademskog, mimo ispisnika i fah-specijalaca, a opet da se ne udalji od najvažnijih kreativnih i egzistencijalnih uporišta poetskog govorenja. Niko nije bolje od Arsena pronašao ''dobitnu'' varijantu elitizma i popularnosti u osvojenom pesničkom i muzičkom statusu.

Njegovo delo nosi složenu, vrednu i potresnu, sliku vremena i duhovni materijal od pet i po decenija za emotivnu građu pretpostavke kako smo od epohe zanesenosti preko doba bezdušnosti stigli do ere ravnodušnosti. Generacija koja je odrasla uz gitare i sanjarenje, surovo trežnjena tutnjavom oružja i opštim sunovratom, danas je na periferiji života ali se nije odrekla sebei svojih zanosa. Upravo je Arsen zaslužan što mnoge boli ta zajednička gruda zalivana medom, vinom, maslinovim uljem i krvlju, prostor po kome je svojim pesama širio neodoljivu melanholičnost, što su spomenari ispunjeni poezijom a ne trivijalijama. Pevajući tako da svaka reč zvuči muški i sudbinski, Arsen je u našu privatnost sa beskrajnim uvažavanjem uveo devojke za jedan dan, one iz njegovog kraja, Veru Pavladoljsku, stare cure, Ines, provincijalke, one koje daju odmah i one kojima se divimo iz daljine... Rezultat je čudesan: i najžešće muškarčine nije sram da plaču uz njegove pesme.

Taj srcolomac iz Šibenika uvek nas je podsećao da smo, onomad u vreme neograničene strasti, imali svoj autentičan odgovor na poetiku svetski presudnih autora. Te višeslojne pesme koje idu ''od sete do hedonizma, od samotnosti do tragike, od samovolje do saosećajnosti, od melanholije do tihe radosti, od vesele prozračnosti do očaja, razlaza i pogroma'', zgužvane između bezdušnosti avangarde i imbecilizma masovne zabave, između elitnog hermetizma i agresivnog kiča, osnažne ličnim pečatom Tvorca trajno su uspostavile neobičan spoj čiste poezije sa scenom koju predugo nastoje da unize stručnjaci za ništa i eksperti za sve.

On je gorostas koji je video isto što i mi, ništa drugo. No, on znao to reći. Zato i jeste pesnik. A kad je pevao, činio je to sugestivno i drugačije od drugih. Zato je suveren i pripadik tog važnog reda, ne čopora, ne ovosezonske mode, ne rulje iz žute štampe – Brel, Dilan, Skot Voker, Okudžava, Koen, Paoli, Springstin, Keš, Vejts, Arsen... ili obrnuto. Utemenitelj zagrebačke škole šansone ujedno je potpisnik poezije koja se odavno uredno antologizira, prevodi i krade.

Kako je osetio da mu vreme curi, Arsen je svoje istine iskazivao sve jednostavnije i svedenije. Poput čuvara kamena mudrosti rehabilitovao je zaboravljene reči. Filozofiju podređivao kompasu duše. S godinama se sve više bližio svojim korenima. Kao da je tražio onu loptu što je kao dečak šutnuo na šibenskoj poljani, a koja nikako nije htela da padne.

Znajući koliko je duga linija ljubavi a varljiva linija života u ukletoj kući bez krova u kojoj poete znače manje od svakog parolaša, gde autori besmrtnih stihova vrede koliko su ''samo naši'', dozvoljavam sebi pravo da opus Arsena Dedića, procenim kao najsudbonosniji za drugu polovinu dvadesteog veka na prostorima zajedničkog jezika. Otac pismenosti unutar jugoslovenske popularne muzike, vlasnik je šinjela iz koga su uistinu izašli Bregović, Balašević, Đorđević, Štulić, Šifrer, Topić, Bajagić, Predin, Kanjevac, Rundek – njegovi naslednici i pesmostvoritelji kolektivnog pamćenja.

Ima deset godina da je zapisao ''Nijedno vrijeme nije moje''. Zapisao i pogrešio. Arsenu Dediću odavno svako vreme pripada. On je vlasnik večnosti.

Petar Peca Popović
Izvor: Blic Online

 

[crvendac_011]

 

[maja_jevtic]

Matija Dedić: Još sam u šoku zbog Arsena, samo nas je „odsekao“ u njegovom stilu VIDEO
BlicOnline
Samo se povukao u trenutku kada je video da to neće više ličiti na ono što je bilo. Takav je on bio, Arsen Dedić.

Matija Dedić
Džez pijanista Matija Dedić, sin nedavno preminulog proslavljenog kantautora i šansonjera Arsena Dedića, u subotu je u Beogradu promovisao dva nova CD.

Na prvom albumu “Matija svira Arsena” nalazi se 12 pesama njegovog oca Arsena Dedića, u Matijinom izvođenju, a na drugom albumu “Jazzy Bach” se nalazi osam Bahovih kompozicija zaogrnutih u džez ruho.

Istog dana je u “Parobrodu”, na proslavi petogodišnjice te ustanove kulture Starog grada, Matija održao koncert. Ujedno je i klavir-hol “Parobroda” poneo ime njegovog oca.

- Fenomenalan je osećaj svirati u prostoriji koja nosi Arsenovo ime - kaže za “Blic” Matija Dedić.

Tek pre 10 godina ste počeli da nastupate sa ocem?

- Nije da ja nisam hteo, ali nije on zvao.


Da li vam je krivo što se to nije dogodilo ranije?


- On je taj koji poziva. Arsen nije bio osoba koju pozivaš, jer najčešće te odbije. Bilo je nekih divnih ljudi u životu, kao što su Kemo i Predin, kojima nije znao reći ne. Ja sam bio dosta mlađi, a možda sam i malo kasnije sazreo u tim muzičkim strukturama. On je bio veliki profesionalac i zahtevao je da sve bude kako je on zamislio. U početku sam bio više u svom džezističkom istraživanju i u jednoj tvrdoj fazi eksperimentisanja, ali kada sam napunio 32 godine, malo sam spustio taj balon i shvatio malo više o muzici. U to doba, 2005, sa njegovom prvom posetom Beogradu nakon rata i koncertom u Domu sindikata, ja sam zauzeo mesto pijaniste. Nažalost, 31. maja se u Splitu, potpuno neočekivano, desio naš poslednji nastup. Osim što sam bio Arsenov sin, bio sam i njegov pijanista deset godina.




Da li je ostao neki neobjavljeni Arsenov materijal?



- Muzički ne, ali trebalo je na jesen da objavi knjigu “Trafika”. Zbog toga sam na mom CD “Matija svira Arsena” stavio u gornjem desnom uglu sliku trafike, koju nam je jedna mala cura iz Splita poslala i koja je trebalo da bude naslovnica knjige. Inače, Arsen je obožavao razglednice i bio je, mislim, jedan od poslednjih koji se dopisivao i slao klasične razglednice. Nažalost, knjiga nije stigla da izađe. Mislim da bi on bio jako zadovoljan time, kao i mojom muzikom.


Kako sada gledate na Arsenovu pesmu posvećenu vama “Sine moj”?

- Uh, teško je sada o tome da pričam. Vrte se i meni sada filmovi i vidim odnose, ma vidim svašta. Baš ste me zatekli sa ovim pitanjem i ušli u sferu o kojoj još nisam spreman da govorim. Sve je to još šok. Znao sam da moj otac ide jednom kraju, ali da nas je „odsekao“ ovako... To je nekako svojstveno njemu. On se samo povukao u trenutku kada je video da sve to neće više ličiti na ono što je bilo, samo nas je „odsekao“ u svom stilu. Takav je on bio.


Vi ste veliki emotivac?

- Katastrofa! Ja sam Riba u horoskopu, pa sam zbog toga pre osam godina imao žešćih problema u životu, ali sam ih rešio. Sada mi je lakše jer sam u debelim godinama kada preovlađuje podznak - Bik.


Kajete li se zbog nečega?

- Da, kajem se što sam probao alkohol, ali to je, na sreću, iza mene.


Planirate li neki veći koncet u Beogradu?


- Definitivno u aprilu. Ne možemo ni žuriti sa njime, jer postoje neki sveti zakoni koji govore da se treba pričekati bar šest meseci. Jedan deo tog koncerta će imati sećanje na poslednji veći koncert 2010. koji je Arsen održao. Imaćemo koncert i u Ljubljani. Sa nama će biti dragi ljudi i to izvođači sa kojima je moj otac sarađivao i koji su, pre svega, prijatelji naše porodice.



Da li bi voleli da nastupate sa nekim srpskim umetnikom?


- Sa Stefanom Milenkovićem, ali neću se gurati jer to ne volim, a i on ima sjajne pijaniste. Idem na njegove koncerte i radujem se kada ga vidim. Nastup sa njim bi mi značio i bila bi mi jedna satisfakcija.

 

[crvendac_011]

POSLEDNJA PESMA Arsena Dedića napisana u Novom Sadu

Publika će uskoro moći da vidi spot za pesmu "Život", poslednju koju je snimio čuveni Arsen.

Poslednja pesma koju je veliki bard Arsen Dedić otpevao delo je novosadskog muzičara i tekstopisca Aleksandra Kravića. Kravić je poznat po saradnji sa velikim umetnicima poput Đorđa Balaševića i Aleksandra Dujina, a kaže da mu je posebna čast što je Arsen Dedić pristao da otpeva jednu njegovu pesmu.

Foto: N. Mihajlović / RAS Srbija
Sećanje: Arsen Dedić je preminuo u avgustu 2015.

- Do Arsena sam pre nekoliko godina došao preko njegovog sina Matije, takođe muzičara. Ponudio sam mu pesmu i bio sam presrećan kada mi se posle nekoliko dana javio i rekao: "Pesma je odlična, mogu li je pevati na ijekavici?" - priseća se Kravić.

Kaže da je bez obzira na to što u Novom Sadu ima sjajne muzičare, ipak iz poštovanja sve prepustio Arsenovom timu koji je uradio aranžmane.

- Dogovorio sam se sa Arsenom da snimimo spot za tu pesmu u njegovom rodnom Šibeniku i u Zegrebu. Međutim, on je bio preokupiran snimanjem filma "Moj zanat", pa smo sve odlagali, a zatim nas je Arsen napustio.

Kravić kaže da ništa nije hteo da uradi bez Arsenove porodice i kada je kontaktirao s njegovim sinom Matijom u vezi sa tim, ovaj mu je sa puno sete samo kratko rekao: "Radi. Srećno!" On dodaje da planira da spot bude pravi omaž čuvenom bardu i da će ga zato pokloniti javnosti nakon premijere u Novom Sadu.

Sećanje na velikog umetnika

Spot za pesmu "Život" rađen je u crno-beloj tehnici. U njega su ubačene fotografije Šibenika i mnoštvo isečaka iz novina i slika omota Arsenovih ploča. Ostalo je da se snimi još nekoliko kadrova u Zagrebu.

Iz pesme "Život"

"Sve bivše ljubavi u sjećanje staju
i ja se sad pitam što ostaje na kraju,
što stvarno dobiju ti, ti što daju?
I opet život ide dalje, a nebo nove snove šalje,
ko ptici malenoj što poleće iz gnijezda,
više je želja nego zvijezda.
I kada vidim da je mnogima svejedno,
ja kažem živjeti, živjeti je vrijedno..."

Izvor: Blic Online