Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
poštovanje i pozdrav
blagoslovljeni u miru i spoznaji istine od Boga Oca Jahve po Kristu našem Spasitelju
sam naziv teme antikrist govori o čemi je riječ
radostan sam da vam mogu ponuditi na uvid ovo malo štivo gdje se vidi tko, što je antikrist i kako on lukavo radi
ANTIKRIST
Mnogo je knjiga, novinskih članaka, tekstova i rasprava napisano o Antikristu i njegovom pravom identitetu. Ta rijeć "Antikrist" pojavljuje se zapravo pod kraj prvog stoljeća i to unutar kršćanskih zajednica Male Azije. Tu rijeć prvi u tom obliku i kontekstu, u kojem je i mi danas razumijevamo, spominje Isusov apostol - Ivan.
"Dječice, posljednji je čas! I kao ste čuli, Antikrist dolazi. I već sad su se pojavili mnogi Antikristi..." (1. Ivanova poslanica. 2:18.,)
Rijeć i pojam "Antikrist" znači: Protivnik Kristov, onaj koji radi nasuprot Isusu Kristu i Njegovu djelu Ijubavi izrazenom kroz djelo otkupkljenja čovjeka od grijeha i vječne propasti. Atikrist dakle radi sve da bi ljude zaveo u grijeh, zlo, vječnu i sadašnju propast. Tajna antikrista je naravno, u tome, da on nikada ne kaže da je on Antikrist. Antikrist obmanjuje duše ljudske tako što se predstavlja kao pravi Kristov sluga, ili čak kao Kristov "zastupnik" ili "n-mjesnik" pa čak i kao Krist osobno.!
Antikrist je Zavodnik i vješto glumi vjeru, tako da izgleda veoma pobožan i zauzet za pravdu. Međutim, njegovo djelo je uzasno, njegova misija je strašna a putevi krvlju nevinih natopljeni. Antikrist, naravno, ima mnogo maski i mnogo lica, koja brzo mijenja i prilagođava novonastaloj situaciji. Antikrist ima i svoju organizaciju na zemlji preko koje djeluje. Antikrist je jedan. On je jedna osoba, ali ima mnogo svojih slugu i vjernih sljedbenika koji se svi zovu antikristi. Zato i ljubljeni Isusov apostol kaže: "I već sad su se pojavili mnogi antikristi." Dakle već onda, pod konac prvoga stoljeća, u Ranoj crkvi koja je bila čista i sveta, nepokvarena svijetom i grijehom. Ali već je tada uporni Kristov neprijatelj bio na djelu, da tu čistu i svetu kršćansku Zajednicu izopači, zavede, pokvari i uništi. Ali ne samo da uništi tu vjernu Zajednicu, nego da zavladavši njome, preko nje uništava druge! Sluge Antikristove su već u ono vrijeme radile svoj strašni posao. Posao sijanja lažnih nauka u vjer*nu kršćansku Zajednicu, neslogu, razdore, hereze, sablazni, odvajanja, grupašenja, dvoličnost, farizejštinu, đavolsku lukavost, moralnu nečistoću i otpad od vjere Isusove. Ivan piše: "Po tome znamo da je posljednji čas. Od nas su izišli, a nisu pripadali nama, jer da su pripadali nama, ostali bi s nama." (1. Ivanova 2:19.) A Isusov apostol - Pavao, govreći o Antikristu, najavljuje još jasnijim rijećima način njegova djelovanja i njegova dolaska: "Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne dođe onaj otpad (od vjere) i ne pojavi se čovjek grijeha - Sin propasti, Protivnik koji "sam sebe oholo uzdiže protiv svega" što ljudi nazivaju "Bogom" ili drže za sveto, tako da sjedne (zasjedne) u Božji hram pokazujuči sebe kao da je "Bog". (2. Solunjanima. 2: 3-4.) Antikrist razvija svoje aktivnosti sve više i više, i dosegnut će vrhunac pred sami kraj sustava stvari ovoga svijeta. Prije drugog, slavnog Kristovog dolaska kao Suca svih ljudi, Antikristove sluge će raditi najorganiziranije i obuhvatit će cijeli svijet da priprave što treba za pojavak Antikrista koji će pokušati zarobiti cijelo čovjećanstvo u pokornost sebi, i tako ljude odvući prijevarom od svoga Spasitelja Isusa Krista. Božja rijeć - Biblija, odnosno apostol Pavao, Duhom svetim objašnjava dalje: "Dolazak Bezakonika bit će, dakako, uz suradnju Sotone, popraćen svakovrsnim silnim djelima, lažnim čudesima, i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem, namjenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema isttini da bi se tako spasili.
Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju u laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravdu." (2. Sol. 2:9-12.)
U širem smislu, Antikrist je svatko onaj tko radi protivno Isusu Kristu i Njegovoj Božanskoj nauci i misiji. U užem smislu Antikrist je organizirano vjersko-političko tijelo na Zemlji koje provodi planove Antikrista. U najužem smislu značenja rijeći, Antikrist je pali, pobunjeni anđeo - lucifer, nekadašnji zaklanjač Božje slave, koji se svojevoljnom pobunom protiv svoga Stvoritelja i Gospodara pretvorio u đavla, Sotonu, "Staru Zmiju..." Posljednjih desetljeća mnogi pisci, teolozi, filozofi, pokušali su identificirati Antikrista u našem današnjem vremenu. Međutim, uvijek su polazili od krive zamisli (premise), i naravno, slijedom toga, dolazi do krivog zaključka. Jer Antikrist se skriva tamo gdje nitko ne očekuje. Odnosno, ipak uvijek postoji, mala grupa ljudi, manjina, koja zna gdje se nalazi Antikrist, ali velika većina ljudi (svijeta) je uvijek pod Antikristovom obmanom. Osnovna nauka Antikrista jest: navoditi ljude na kršenje (prekršaj) Božjeg Zakona -DESET ZAPOVIJEDI. Na taj način zarobljuje duše, kroz grijeh!
Tajna Antikrista, je u stvari, ona strašna "tajna bezakonja". Ta se "tajna" počela stvarati već u vrijeme života apostola. Razvijala se lukavim duhom, pod plažtem poboznosti. Apostol Pavao piše u svetoj Rijeći Božjoj: "Jer, već se radi (razvija) TAJNA BEZA*KONJA, samo dok bude uklonjen onaj koji sad zadržava..." (2. Sol. 2:7.) Taj "koji je zadržavao" jeste bio sam apostol Isusov, Pavao. Ali primicao se kraj njegova zemaljskog puta, i Sotona je znao da ne može razmahati bezakonje u Ranoj crkvi dok Pavao ne umre. Jer Pavao je bio prepreka koja je čvrsto branila Zajednicu Kristovu od nasrtljivih vukova u ovčijim kožusima. Ali apostoli su jedan po jedan odlazili, a "bezakonje se množilo..." (Matej 24:12.)
Oni ljudi, koji u današnje vrijeme pokušavaju identificirati Antikrista u nekakvim političkim pokretima, ili nekršćanskim religijama, u potpunoj su zabludi:, jer Ivan kaže da Antikrist dolazi "od nas..." Ili bolje rečeno: "između nas samih..." dakle iz tzv. "kršćanskog svijeta". Jer Antiknst je tamo gdje je Kristova Zajednica. ANTIKRIST DOLAZI OD KRŠĆANA. On je uvijek tamo gdje je Kristova Zajednica. A poganski narodi diljem svijeta, koji nisu Kršćani, ne mogu dati Antikrista, jer Antikrist dolazi od onih koji tvrde da su Kristovi, dakle iz zapadnoga, Kršćanskog civilizacijskog kruga. Ivan pise "OD NAS SU IZIŠLI ..." (1. Iv. 2:19.) Antikrist, nazvan i "Protivnik" uvijek, u svakom vremenu tijekom povijesnih mijena, ima svoju vjersku organizaciju, preko koje on ratuje protiv Sina Božjega, Isusa Krista.
Prvi duh Antikrista ispoljio se još na početku povijesti ovoga našeg svijeta, i to kroz bratoubojicu Kaina. Bijesan na svoga pravednoga brata, Kain je odlučio priskrbiti sebi pravdu prekršajem Božjeg Zakona - ubojstvom. Tu se ispoljio duh Antikrista, duh mržnje na pravednost i svetost, zlobna zavist na čistoću i mir. Pali anđeo - lucifer, djelovao je kroz svaki vremenski period kroz svoju organizaciju na zemlji u vrijeme kad je tek formiran Starozavjetni Izabrani narod - Izrael, Sotona je radio kroz egipatsko kraljevstvo. Odnosno kroz faraona direktno. Pa kasnije kroz druga carstva, imperije i vladare, od Babilona preko Medo-Perzije i Makedonsko-Grčkog kraljevstva do Rimskog Carstva. Ali nas posebno zanima kako je radio od Rimskog Carstva kroz kršćanski period, sve do modernog vremena. Kad se Rana crkva, ili apostolska Zajednica, počela poslije smrti apostola, kvariti, u nju su počela prodirati i lažna učenja Antikristovih agenata. Apostol Pavao je to predvidio
nadahnut Duhom Bozjim, i prorekao to kao opomenu krscanskoj Zajednici: "Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vuci koji neće stediti stada:, I IZMEĐU VAS SAMIH DIĆI ĆE SE NEKI KOJI ĆE NAUČAVATI IZOPAČENU (izvrnutu) nauku da bi odvukli učenike (vjernike) za sobom."
(Djela. 20: 29-30.) Ove rijeći rekao je Pavao na rastanku sa starješinama efeške crkve. I doista, već početkom drugog stoljeća poslije Krista počinju se među kršćanima pojavljivati teolozi, propovjednici i biskupi koji su naučavali lažnu nauku i izvrtali istinu. Kroz desetljeća koja dolaze, naglo se hladi prvobitna ljubav one nekoć tako vruče (revne) vjerne Isusove Zajednice, a rasplamsava se kršenje Božjeg Zakona, raste nemoral i mnoze se krivovjerja (hereze). Sve to dovelo je do sukoba unutar kršćanske crkve, do podjela, mržnji, kletvi, anatema i borbi za prvenstvo. Sotona je iznutra slabio i slamao Zajednicu. To je dovelo početkom četvrtog stoljeća do onog velikog OTPADNIŠTVA u krilu Rane crkve. Tako je
Antikrist u skladu sa svetim proročanstvom Rijeći Božje, zasjeo iznutra u "hram Božji... prikazujući sebe kao da je Bog ..." Kad se Rana crkva iskavarila, onda ju je Sotona poćeo okretati da progoni i ubija one kršćane koji su ostali vjerni Bogu. Tako uvijek biva, kad
jedan period crkvene povijesti dođe svome kraju i padne, onda ga sotona preuzima i koristi za svoje zle, bezbožne ciljeve, da bi proganjao onu vjernu manjinu koja ide u vjeri dalje i Bog je priznaje kao svoj narod. Uvijek ona većina vjernika i njihovih vođa koja je pala, postaje ANTIKRIST, i čini odvratne stvari, proganjajući Božju djecu, koja, ostaju vjerna Isusu i Svetoj vjeri. Tako se formirala i velika otpadnička crkva početkom četvrtog stoljeća. Iz one nekad svete, vjerne i ponizne kršćanske Zajednice porodio se Antikrist! Ali vjerna manjina je nastavila dalje, pržgonjena od one ohole ovosvjetske crkve, koja je zasjela u kraljevske dvore u sjaju zlata, koja je umjesto Isusa, sina Bozjega, za svoga vođu izabrala griješnoga čovjeka.
DVOROZNA ZVIJER
Da bismo razumjeli završne događaje povijesti ovoga svijeta i djelovanje Antikrista, moramo kroz Božju svetu Rijeć - Bibliju, sagledati način Božjeg postupanja sa svojim vjernim narodom u prošlim vremenima zemaljske povijesti. Ali isto tako i naćin Božjeg postupanja s grijehom i zlom, na primjeni onih koji su se Bogu protivili i borili se protiv Njegove Istine i Njegovog Zakona. U Biblijskoj knjizi "Otkrivenje Ivanovo", ili Apokalipsa, nalazi se Isusov poziv upučen na "sedam crkava". Ovo je vrlo važno razumjeti, da bismo razumjeli tajnu Antikrista i znali kako se trebamo čuvati. Sedam crkava (Otkrivenje. 2. i 3. poglavlje.) ne predstavljaju neke stvarne crkve. Tih nabrojanih sedam crkava: Efez, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodiceja, u stvarnosti su bili gradovi i naselja u ondašnjoj Maloj Aziji, današnjoj Turskoj. U tim gradovima su postojale vjerne kršćanske zajednice. Ali sama Isusova poruka prevazilazi i ondašnji prostor i vrijeme i proteže se do kraja povijesti ovoga svijeta i drugog slavnog Dolaska našeg Spasitelja. Tih sedam crkava, simbolički predstavljaju SEDAM PERIODA VREMENA U KRŠĆANSKOJ ERI, ili SEDAM FAZA KROZ KOJE ĆE PROĆI KRISTOVA ZAJEDNICA DO SVOJE KONAČNE POBJEDE I OSLOBOĐENJA kad Isus bude došao drugi put u "slavi velikoj ..." kao Sudac svih ljudi, i noseći "plaću svakome po djelima njegovim ..." (Otk. 22: 12.)
Prva nabrojana crkva Efez, predstavlja Ranu crkvu, odnosno, apostolsku Zajednicu, koja je bila revna za Krista i vjerna. Ona je trajala od Krista, odnosno od Kristova rođenja, do 100-te godine poslije Krista. Potom slijedi Smirna, to je vrijeme kad su Isusovi apostoli položili svoje živote za vjeru Isusovu i braneći svetu Istinu. Poslije njih dolaze novi ljudi, a s njima i nove nauke i nove ideje. Prvobitna ljubav se hladi, počinju se krišom i neosjetno uvlačiti lažne nauke i učenja suprotna onome što su učili Isusovi apostoli. To je bilo vrijeme velikih opasnosti (za prave vjernike) i promjena. Poćinje se odbacivati i krivo tumačiti DESET SVETIH BOŽJIH ZAPOVIJEDI. Već tada sotona se uvlači u crkvu Kristovu kroz lažno obraćene pogane i pogrešna naučavanja. Već se tada stvara i razvija ona strašna "tajna bezakonja ..." (2. Sol. 2:7.) Ova crkva odn. PERIOD, trajao je do otprilike 321. godine posloje Krista. Tada naime, Rimsko Carstvo prestaje progoniti kršćanstvo, i čak stoviše, Car Konstantin se "obraća" na kršćanstvo, i potpomaže ga. Nu, to je bilo samo izvana, za Ijudske oći, a u stvarnosti bilo je to djelo luciferovo; jer je na taj način oslabio kršćansku Zajednicu, uvukavši je u carske dvorove. Pojavila se oholost i raskoš i to među onima koji su tvrdili da su vođe Božjeg naroda u tome vremenu. A ujedno Car Konstantin je donio naredbu (dekret) kojim se poriće i gazi četvrta zapovjed Božjeg Zakona, i umjesto svetkovanja sedmog dana u tjednu - svete Subote, uvodi svetkovanje neznabožačkog dana posvećenog bogu Suncu. Taj dan - "sol dei" - postaje službeno dan za odmor, tako je prvi radni dan tjedna - nedjelja, uspostavljena umjesto sedmog dana posvećenog za odmor, Subote. Ovu strašnu, bezbožnu promjenu tražile su vođe već naveliko otpale kršćanske crkve i koristili su se sotonskim lukavstvom da bi preko civilne, drzavne institucije pogazili Božju odredbu, a utvrdili svoju
lažnu dogmu. Vjerni kšćcani koji nisu prihvačali ove promjene, ove drske laži, bili su žigosani kao krivovjerci, isključivani iz društva i progonjeni. I to sad od svoje do jučerašnje braće po vjeri. Tako je Antikrist uništavao kršćanstvo iznutra. Ali Isus je onu vjernu manjinu izveo iz zablude i vodio dalje u istini. Od one vjerne manjine oformio je svoju Zajednicu, koja se držala čiste istine. A onu većinu koja je odbila i odbacila istinu, preuzeo je Sotona, Nečastivi. Potom je slijedio treći PERIOD, odnosno simbolička "crkva", Pergam. Bilo je to vrijeme strašnih promjena i otvoreno je odbačen Božji Zakon -onaj sveti i pravedni ZAKON Ž1VOTA. Antikrist - sam lucifer, đavao "Stara zmija koja vara cijeli svijet ..." (Otk. 12 :9.) Uspostavljao je svoju organizaciju, pod lažnim izgledom kršćanske Zajednice. Razvijala se u punini, i razmahala bezbožna "tajna beza*konja". U velikim vjerskim, političkim i crkvenim borbama i trvenjima tijekom četvrtog i petog stoljeća, na površinu izbija kao najjača biskupija, crkva iz Rima. Biskup ove crkve sa sjedištem u Rimu, uzima za sebe ime "Papum", što znaci "otac". On tvrdi da je poglavar za sve kršćane i poziva se na apostola Petra, ali ne navodi niti jedan jedini dokaz iz Božje rijeći -Biblije.Ali to mu nije bilo dovoljno, nego uzima i titulu "namjesnika Sina Božjeg?!" Tako se uspostavlja papstvo, odnosno Rimokatolička crkva. Tada poci*nje dugačka, strasna noć Srednjeg vijeka. Isus je izveo svoj vjerni narod iz ove pale crkve, iz rimokatoličanstva, koje je taj vjerni Isusov narod proglasilo "krivovjercima", "nevjernicima", "vješticama" itd. itd. I tako je crkva za crkvom, odnosno period po period padao, a Isus bi svoj vjerni narod - onu vjernu manjinu koja drži čistu istinu, izvodio iz te pale crkve i upučivao ih dalje da bi bili "svjetlo svijeta ..." i Njegovi svjetionici u strasnoj duhovnoj tami. Period Pergama doseze vrhunac 538. godine poslije Krista, kad Papa, odnosno rimski biskup uspijeva uništiti sve svoje protivnike i konkurente za vlast. Istrijebivši cijele narode. Tada Rimokatolička crkva počinje vladati po svojoj volji, počinju strašni progoni vjernih kršćana, masakri i krvoprolića odveć užasna da bi ih ljudske oći gledale. Ali su zato zapisane kod Boga na Nebu, od kuda ih nikakvo nasilje ne može izbrisati. I bit će sve iznešeno na konačnom, istražnom, strašnom Sudu. Od 538. godine počinje onaj veliki peri*od duhovne tame i mraka Srednjeg vijeka, kojeg je i Gospod Isus najavio, nazvavši to strašno vrijeme, "velikom nevoljom". "Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanka svijeta do sad, nit će biti." (Matej 24 :21.) Tada nastupa i vrijeme onih "tisuću dvjesta i šezdeset dana". (Otk. 11 :3.) a proročki dan, u simbolu predstavlja jednu stvarnu godinu. To je dakle onih strašnih tisuću dvjesta i šezdeset godina (1260.) papske prevlasti kad su progonjeni i ubijani pravi kšćcani, "svjedoci Isusovi ..." (Otk. 17 :6.) Poslije ovog perioda slijedio je od 538. godine četvrti period: TIJATIRA do pojavka Martina Luthera i velike protestantske Reformacije, od 1517. godine. Kako bi koji period padao, tako je Isus izvodio iz njega svoj vjerni ostatak.
A preko pale crkve, koja je ostavljena u potpunoj tami (koju je svojevoljno izabrala) bi Sotona progonio vjernu manjinu koja je napustila zablude i izišla iz tame. Papska crkva je okrutno proganjala protestante, tj. svoju braću rimokatolike koji su prihvatili vijest istine poslanu od Boga preko Martina Luthera; koji je bio samo oruđe u Božjim rukama. Uvijek pala crkva, odn. period proganja svoju dojučerašnju braću, koja su prihvatila vijest opomene i napustila zablude, te idu dalje za Isusom, a ne za palom crkvom i njenim palim vođama.
Potom je slijedila: Sard, od 1517. do 1798. godine. To je vrijeme velikog trpljenje za vjeru Isusovu. Ali Bog je slomio moć papa i svečenika, te povratio narodu Bibliju koju su crkvene vođe bile sakrile i pokušale je potpuno uništiti. Tako je Biblija i Biblijska vjera ponovno uzdignuta pred oćima cijeloga svijeta. Ponovno se Biblija javno tiskala i širila po svim narodima na kugli zemaljskoj. Zatim sli*jedi: Filadelfija, od 1798. do 1833. godine. Bilo je to vrijeme kad se Biblija i Biblijska vjera silno širila i napredovala, obračajući ljude i narode od đavolske Antikristove tame k svjetlosti Isusa sina Božjega. Od 1833. godine počela se propovijedati vijest o drugom Dolasku našeg spasitelja Isusa Krista. Ova velika i radosna vijest bila je nošena po cijelom svijetu. Od tada počinje period ADVENTA, odn. period iščekivanja Kristovog dolaska u slavi. Nastupilo je vrijeme Laodiceje, posljednje, SEDME CRKVE, tj. SEDMOG PERIODA, na kraju kojeg je kraj ovozemaljskog vremena i sustava stvari ovoga svijeta, uz slavni dolazak Sina Božjega s nebesa i "plaća Njegova s njim ...", ovaj posljednji, sedmi period, dobio je ime i adventni period, jer je tada oformljena i nova vjerna manjina koja je napustila pale protestante. Vjerna manjina bili su oni ljudi koji su vjerno i s radošću očekivali dolazak Isusa na spasenje svojoj djeci. Međutim, poslije velikog razočarenja od godine 1844. mnogi su pali u vjeri i poljuljali se u pouzdanju u Isusa - Spasitelja griješnika. Ali Bog bogat milošću i vjernošću nije ostavio niti zaboravio svoju djecu. Od godine 1845. i 1846. On preko svojih vjernih slugu, i proroka kojeg je podigao usred svoga naroda, okuplja onu iskrenu vjernu manjinu. Tada su dobili veliku svjetlost s Neba od Isusa, dobili su sveti duhovni kovčeg Božjeg zavjeta; odnosno Božji sveti Zakon -DESET ZAPOVJED1, da bi vjerno opomenuli čovječanstvo na veliki Sud koji je u Nebu, u nebeskoj svetinji počeo nad mrtvima, nad svima koji su umrli od Adama pa do kraja. Kad se Sud završi nad mrtvima, preći će se na suđenje nad živima, a potom - Isus dolazi u slavi i moći neizrecivoj da svim stanovnicima zemlje i mrtvima i živima donese i objavi presudu o svakoj pojedinačnoj duši. Ova svečana vijest, najsvečanija koja je ikad data smrtnim bićima, objavljena je u trostrukoj opomeni, kroz simbole tri anđela koja lete posred nebesa. O tome Ivan izvješćuje u četrnaestom poglavlju knjige Otkrivenje. Otk. 14 :6 - 13. Prvi anđeo, odnosno prva vijest objavljuje ljudima da je došao "čas Suda Božjega ..." i poziva sve stanovnike zemlje da se poklone Onome koji je "stvorio Nebo i zemlju i izvore voda" (Otk. 14 :7.) Drugi anđeo obavještava sve stanovnike zemlje da je pao "Babilon grad veliki..." Potom treći,anđeo silnim glasom objavljuje najsvečaniju i najstrašniju vijest ikad objavljenu ljudskoj rasi. Ta vijest opominje sve stanovnike zemlje da ako se budu poklonili "Zvijeri i slici njenoj, i primili žig na čelo svoje ili na ruku svoju, i oni će piti od vina gnjeva Božjega koje je nerazblaženo natočeno u čašu srdžbe Njegove i bit će mučeni ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem." (Otk. 14:9- 10.) Odmah poslije toga upućen je poziv na držanje Božjih zapovjedi. I ukazuje se na grapu vjernih ljudi, narod Božji koji ne gazi Božje zapovjedi kao ostali bezbožni svijet: "Ovdje je trpljenje svetih, onih koji drže zapovjedi Božje i vjeru Isusovu." (Otk. 14 :12.). Od 1848. godine otvorio se Kovčeg Božji na nebesima, i Božji vjerni narod uvidio je vrijednost i neprolaznost svih deset Božjih zapovjedi, a među njima posebna im je pažnja skrenuta na četvrtu - subotnu zapovjed. Tako je formiran ADVENTNI NAROD.
U torn adventnom narodu koji je u početku bio vruč u vjeri, ubrzo se pojavljuje mlakost i želja za stvaranje organizirane religije odnosno crkve. Tako se formirala ADVENTISTIČKA CRKVA. Oni su od 1861. godine uzeli ime ADVENTISTI SEDMOG DANA. Tako je oformljena posljednja organizacija u nizu od sedam crkava koje lsus nabraja na početku knjige Otkrivenja. I upravo ovdje se nalaze važne istine i spoznaje. Posljednja crkva djeluje u vremenu završne, najžešće borbe izmedu Krista i sotone na ovoj zemlji. Upravo zato je sotona razvio strategiju lukaviju i opasniju od svih do sada od postanka svijeta. Jer i sotona je stjecao veliko lukavstvo kroz sve ove periode borbe na zemlji. Sad sotona u završnoj fazi razvoja svoje - antikristovske vlasti - radi lukavije, odlučnije i okrutnije nego ikad do sada od kada je čovjeka na zemlji. Sotona zna "da vremena samo malo ima ..." (Otk. 12 :12.). Zato je on lukavo zavladao posljednjom crkvom, i to iznutra. Potpuno ju je opčinio i potčinio svojoj volji, svome duhu. Ali... izvana ovu posljednju crkvu - PALU ADVENTIST1ČKU CRKVU - predstavlja kao veoma pobožnu i vjernu. Sotona zna da su adventisti dobili od Boga sveti Zakon - DESET ZAPOVJEDI - da ga drže, propovjedaju i istaknu pred oćima cijelog svijeta, i to kao mjerilo po kojem će se na Sudu Božjem mjeriti svaki karakter i suditi svako ljudsko biće koje je ikad živjelo na planeti Zemlji. Zato je Sotona odlučio da pali adventisti izvana zadrže oblik pobožnosti, da lažno revnuju za Zakon, isto onako kao što su ćinili Židovi u vrijeme Isusa Krista kada je u misiji spasenja i otkupljenja boravio kao čovjek na zemlji. Ali u isto vrijeme dok kao fol "revnuju" za "otačke običaje svoje" i za "Zakon" adventisti čine strašna, bezbožna, đavolska djela sablažnjavajuči duše za koje je lsus umro i odbijajuči ih od vjere i puta spasenja. I ne samo to, nego, u ime svoje fanatizirane sektaške mržnje i zatucanosti progone svoju vjernu dojučerašnju bracu. Isto onako kao što su činili otpali teolozi i crkvene vođe u prvim stoljećima poslije Krista. Isto onako kako su to činile pape u stoljećima mraka i užasa Srednjeg vijeka i inkvizicije. Onako kao što su i protestantske vođe odbacile adventnu vijest koju im je donio jedan jednostavni i ponizni Božji glasnik -Wiljem Miller, koji je svoju vijest propovjedao od 1833. do 1844. godine. Ali su ga ismijali, odbacili i čak pokušali ubiti, samo da bi spriječili vijest da dođe do naroda. Do naroda kojeg su u svome ropstvu držale crkvene vođe i poglavari. Isto tako adventisti kad su se iskvarili, osobito nakon odbacivanja vijesti, koju im je Bog poslao 1888. godine u kojoj ih je pozivao da se pokaju za svoj duhovni pad i za sve lažne nauke koje su proizveli, odnosno za strašno babilonsko vino koje su vođe napravile, a narod se njime opijao. To vino je, naravno, možete razumjeti, lažno naučavanje suprotno Bibliji i Duhu Proroštva. (Otk. 19:10.) To babilonsko vino (izvrtanje Biblijske nauke) primili su vođe direktno iz sotonine rake i onda ga dalje davali narodu. Ovu vijest koja im je poslana 1888. godine na crkvenoj glavnoj Konferenciji (sastanak vođa adventističke crkve iz cijeloga svijeta) u Mineapolisu, Sjedinjene Američke Drzave, vođe su u potpunosti odbacili i sakrili od naroda, a vijesnike, dva jednostavna pobožna propovjednika ismijali, naružili, pobunili griješno mnoštvo (vjernistvo) na njih, i duhovno ih kamenovali. Tada je i Isus morao odložiti svoj dolazak za slijedeću generaciju kojoj će se ponuditi ista vijest, a to će biti ostatak - vjerna manjina - od propale adventističke crkve. A sve ono griješno mnoštvo na čelu sa svojim vođama, koje je vijest poslanu s Neba oholo odbacilo moralo je pomrijeti u pustinji ovoga svijeta (u svome grijehu) i neće vidjeti novu, vječnu, blaženu zemlju. Jer ova posljednja crkva, period u potpunosti, samo sad duhovno, ponavlja povijest starog Izraela. Kojeg je Bog izveo iz Egipta i dao mu svoj Zakon, a oni se pobuniše u pustinji na Boga, odbaciše Zakon i postaviše sebi vođe da ih vode natrag u ropstvo u Egipat. Kao što o svemu tome čitamo u 5. Mojsijevih knjiga, a napose u knjizi Levitskoj i Brojevi. Tako su adven*tisti, odnosno adventistička crkva postali sotonino roblje, i počeli progoniti svoju dojučerašnju braću koja su išla dalje slijedeći Krista, a ne griješnoga čovjeka, odnosno, odbili su slijediti griješno i na Boga pobunjeno crkveno vodstvo. Isto što se "tajna bezakonja" počela razvijati u početku kršćanske ere, još za vrijeme života Isusovih apostola, tako će se vrhunac pobune, vrhunac antikristovske vlasti dogoditi na kraju kršćanske ere, pred sami pojavak Sina Božjega s nebesa. Antikrist je otpočeo svoje zlokobno djelo u prvom periodu kršćanske povijesti a dosegnut će vrhunac u POSLJEDNJEM periodu kršćanske povijesti. Da bi smo ovo još bolje razumjeli, moramo se obratiti svetim, drevnim proročanstvima. Najveći lanac proročanstva započinje u knjizi proroka Danijela, a nastavlja se u knjizi Otkrivenja, koja je i posljednja knjiga Svetog pisma, ili Biblije. Ovaj najduži proročki lanac u Bibliji započinje u 7. poglavlju knjige proroka Danijela. Tu je Bog, Danijelu, svome vjernom slugi, otkrio velike i tajne, čudesne događaje koji će oblikovati povijest svijeta do kraja. Danijel je u noćnim vizijama vidio strašne zvijeri kako izlaze iz mora. Vidio je velika mora i silne vjetrove. Sve to su simboli preko kojih je Bog pokazao buduće događaje.
"Zvijer" ili "zvijeri" su u biblijskoj terminologiji, simbol neprijatelja Božjeg naroda na zemlji. "vjetrovi" su simbol vjerskih, političkih i zemaljskih sukoba. "Mora" su narodi, puci, plemena.
U knjizi Otkrivenje u 13. poglavlju predstavljena nam je jedna strašna Zvijer koja "iziđe iz mora ..." (Otk. 13:1.) Ta Zvijer, ta sila predstavlja papstvo, odn. Rimokatoličku crkvu, koja je nastala na ruševinama Rimskoga Carstva i uzdigla se iz onog uzavrelog mora naroda koji su u 4. i 5. stoljeću pustosili Europom. Opisano nam je i djelovanje, odn. nedjelo ove prve Zvjeri, kojoj sotona, odnosno "Zmija dade silu svoju, i prijesto svoj, i vlast (autoritet) veliku ..." (Otk. 13:2.) Zaista, rimska crkva je vladala do tada nevidenom okrutnošću i silom, u stvari sam Nečastivi, sotona, je vladao preko ove vjersko-političke sile, ubijajuči milijune i milijune najvjernijih muževa i žena - "svjedoka Isusovih". (Otk. 17:6.) Međutim, osim toga, je povijest rimokatolicizma je poznata, pojavljuje se na po*zomici svijeta jedna NOVA ZVIJER, za koju proročanstvo ovako govori: "I ugledah drugu Zvijer kako se podiže iz zemlje, i imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je (urlikala) kao Aždaja (Zmaj)." (Otk. 13:11.)
Ova druga Zvijer ne izlazi iz "mora" odn. naroda, ne oformljuje se iz graje, previranja i borbe carstava ovoga svijeta, koja su sva predstavljena kao strašne zvijeri (nemani); nego se pojavljuje iz "zemlje". To je simbol nenastanjenosti, pustoši, tišine. Druga Zvijer se pojavljuje u vrijeme kad je prva Zvijer - rimokatolička crkva -izgubila vlast da progoni i masakrira, zatire, "svece Svevišnjega ..." (Danijel 7:25. Otk. 13:7.) Ova druga Zvijer predstavlja novu silu na
pozornici svijeta, silu koja nije bila poznata do tada. Ova gore opisana sila - druga Zvijer - jesu SJEDINJENE DRŽAVE AMERIKE. Sjedinjene Države se pojavljuju na pozornici svijeta upravo u skladu s proročanstvom. Tiho, neprimjetno i nenametljivo izrasli su iz tišine zemlje, iz pustoši i ogromnih nenastanjenih područja, u močni imperij! Ni jedan drugi narod ili država na kugli zemaljskoj ne ispunjava ovo proročanstvo, nego i samo Sjedinjene Države. I sveto pro*ročanstvo kaže dalje: "I svu vlast prve Zvjeri činila je pred njom ..." (Otk. 13:12.) Znači ova zemlja, Sjedninjene Države, koje je Bog tako obilno blagoslovio napretkom i mirom, blagostanjem i veličinom, ugledom i čašću u cijelome svijetu, napravit će takvu vlast koja odgovara strašnom teroru rimokatoličke crkve u stoljećima mraka i užasa Srednjeg vijeka! "I učini (prouzroci) (druga Zvijer) da zemlja i koji žive na njoj poklone se prvoj Zvjeri kojoj se iscjeli rana smrtna." (Otk. 13:12.) Dakle druga Zvijer - Sjedinjene Države - napravit će takav sustav u kojem će se tjerati cijeli svijet na poštivanje zakona, odredbi i duha Rimokatoličke crkve i ustanove papstva. A hoće li to Sjedinjene Države učiniti same ili na nečiji lukavi, zli poticaj i pritisak? Sjetimo se kako su crkvene vođe još u početku kršćanske ere u 4. stoljeću vršili pritisak na Cara Konstantina da donese vjerske zakone koji su odgovarali OTPADNIČKOJ CRKVI. Da bi ista mogla proganjati i ubijati onu vjernu manjinu, pravu crkvu Božju. Slično će se dogoditi i sada. Medutim ova nova, dvorožna Zvijer, simbolički označava Sjedinjene Države Amerike, a u punoj biti, u punom značenju sve*tog proročanstva, predstavljaju jednu VJERSKU SILU, koja će nametnuti svoju volju ovoj močnoj zemlji i naciji - Sjedinjenim Državama - i tada preko njih tražiti poštivanje svojih naučavanja to jest antikristovskih dogmi. Ova vjerska sila jest, posljednji - sedmi period - kršćanske crkve, ili kršćanske ere na zemlji. To su dakle oni koji su primili Zakon Božji, ali ga nisu održali, nego su ga pogazili i odbacili, tako su postali vjerne sluge Antikrista, i štoviše, postali su sami ANTIKRIST! Ovaj sedmi period, posljednja crkva, jest PALA ADVENTISTIČKA CRKVA ili znani su kao crkva ADVENTISTA SEDMOG DANA. Oni su se od nekoć jedinstvene crkve podjelili prvo na dvije crkve, veču i manju, i to tijekom i poslije prvog svjetskog rata. Poslije drugog svjetskog rata i ova manja crkva dijeli se na dva dijela, tako nastaju tri adventističke
crkve sa potpuno istim ustrojem i organizacijom; u goloj borbi za materijalna dobra, odnosno novac i vlast. Svaka od ove tri crkvene organizacije tvrdi da je ona prava. Od 70-tih godina na ovamo pojavilo se još i mnoštvo odvojenih pokreta od te crkve, odnosno tih crkava: to su razne grupacije i frakcije. Svi se među sobom ogorčeno mrze, kleveču, i nazivaju jedno drugog otpadnicima, ali su svi slozži i jedinstveni u mržnji prema Istini Bozžoj. Adventistička crkva namjerno je u cijeli svijet unjela lažne nauke i krivo tumačenje proročanstava iz Svete knjige - Biblije. Sam Sotona to čini preko njih da bi ljude obmanuo i zadržao u grijehu, bezakonju, dok ne istekne vrijeme milosti i Istražni Sud se završi i Isus dođe, a tada će biti prekasno za bilo kakvu promjenu života i karaktera! Adventističke vođe su izopačili i samo tumačenje svetih proročanstava koja su u knjizi proroka Danijela i Otkrivenju Ivanovu. Cijelih šest (6) poglavlja su sakrili i zavili u đavolsku laz. A to su poglavlja: 8. 9. 13.16.17. i 18.
Adventistička crkva se prema vani, prema ovom svijetu predstavlja blaga kao janje, a u stvarnosti urliče i okrutna je kao žzdaja (đavao). Dva roga na Zvijeri simbol su načela na kojima je izrasla moč Sjedinjenih Država Amerike, a to su: vjerska i politička sloboda za sve svoje gradane. Ali ovi rogovi imaju i još dublje značenje. U Bibliji rog je simbol sile, snage, VLASTI. Crkva, svaka, dakle svaki period od svih sedam, imao je po jedan rog, a to je bila vlast, pravo da propovjeda svoja uvjerenja. Ujedno tim rogom je crkva držala u pokoraosti svoje članstvo. I taj jedan rog predstavlja crkvenu vjersku vlast. Ali pojedine crkve su dobile i drugi rog koji je značio da su dobile i svjetovnu, civilnu, poli-tičku vlast da kažnjavaju i progone sve one ljude koji se ne slažu s njihovim dogmama. Razumijemo da je Efeška crkva imala samo jedan rog, dakle, kad je pala, počela je uvoditi zablude, isključivati članove i progoniti neistomišljenike, ali nije imala civilnu moć da sudi, kažnjava i ubija neistomišljenike. A već Tijatira je osim ovog jednog roga - crkvene ohole vlasti - dobila i drugi, strašni rog. Ubijala je i progonila svoju dojučerašnju braću. Također i Sard je imao dva roga, i Laodiceja ima dva roga. A Laodiceja je sedma crkva, odn. period, odnosno to je ADVENTISTIČKA CRKVA. Ona za sad još uvijek ima jedan rog - crkvenu, okrutnu vlast nad dušama i tijelima svojih vjernika, robova - ali događaji se mijenjaju, brzo adventističkoj crkvi raste DUGI STRAŠNI ROG - pravo da sudi, kažnjava i ubija svoju dojučerašnju braću i sve neistomišljenike. Naravno da je svaka od ovih crkava sa dva roga, svoje zločine i prekršaje Božjeg Zakona, koji kaže "Ne ubij!" (Izalazak. 20:13.) žinila skrivena iza drzave nad koju je zajahala, odnosno, iza civilne vlasti i autoriteta. Još je prorok Danijel vidio da ona strašna Zvijer, četvrta po redu koja je izisla iz mora ima DESET ROGOVA na svojoj glavi. A apostol Ivan je ugledao strašnu Zvijer koja izlazi iz mora i imala je sedam glava i deset rogova (Otk. 13:1.). Ovih sedam glava na Zvijeri jesu onih sedam palih crkava ili sedam perioda iste kršćanske crkve od Krista do kraja. A deset rogova na tim glavama predstavljaju kroz simbol silu i vlast koju su dobile od Sotone kako je koja pala. "I na rogovima njezinim (zvjerinjim) deset kruna ..." (Otk. 13:1.). Krune su simbol vlasti i autoriteta koje su prigrabile te vjerske organizacije. Te krune nije im dao Isus nego sotona, đavao, Nečastivi. I to zato da bi s tim rogovima bole (ubadale), ubijale, progonile "svjedoke Isusove" odnosno, pravu vjernu djecu Božju na zemlji, a svoju dojučerašnju braću.
Posljednja, sedma crkva - adventisti, skupili su u sebe (asimilirali) svu lukavštinu, podlost, mržnju na Boga i zlo svih prijašnjih palih perioda. Velika carstva i imperije ovoga svijeta kao Babilon, Egipat, Medo-Perzija, Grčka, Rimsko Carstvo bili su neprijatelji Boga i njegove istine. Jer kroz ta carstva je radio Sotona i podizao svoj rog sile i progona protiv Božjih vjernika, protiv Božje Zajednice na zemlji. U finalnom sukobu u koji sad ulazimo, Antikrist - pala ADVENTISTIČKA CRKVA - stajat će na čelu svih ostalih otpalih crkava, da bi izvršili pritisak na Sjedinjene Države Amerike da se donese zakon za cijeli svijet, po kojem zakonu će morati svi ljudi, "mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi primiti žig na desnoj ruci svojoj, ili na čelima svojim ..." (Otk. 13:16.). A ovaj "zig" simbolicki predstavlja čaščenje Rimokatoličke Crkve, kroz priznavanje njenog autoriteta izraženog u svetkovanju prvog dana u tjednu - nedjelje!
Adventistička crkva i sve ostale crkve tražit će od svih ljudi na zemlji (i već to počinju činiti) da svetkuju ovaj dan - nedjelju - dan posvećen neznabožačkom bogu Suncu! Ili će biti ubijen svatko tko se ne pokori. (Otk. 13:15.). Taj savez i taj smrtonosni dekret jest ona "slika Zvjerina" (Otk. 13:14.). Odnosno to je slika, one prve Zvjeri - Rimokatoličke Crkve i njene sile da kažnjava i ubija sve one koji se ne klanjaju njenim dogmama i njenom autoritetu. A tako je Rim i činio dugačkih 1260 godina. Adventisti su imali največu svjetlost (kao anđeo Lucifer prije svoga pada) i odbacili je i za to če biti NAJSTROŽE SUĐENI! Dakle sad vidimo tko je Antikrist. Njegova moč laži i obmane je u usponu. Ali hvala Bogu i moč našeg Izbavitelja Isusa Krista je u usponu. Adventistička crkva je bogata, utjecajna, i ona se trudi svim sredstvima OBMANUT1 CIJELI SVIJET, jer adventistička crkva je OBMANJIVAČ SVIH NARODA NA KUGLI ZEMALJSKOJ! Ova crkva več progoni vjernu manjinu- Božju djecu, adventisti nas lažno predstavljaju, tuže, kleveču, traže od vlasti ovoga svijeta da nam zabrane širiti istinu i da nas poubijaju. To pala adventistička crkva radi od Sjedinjenih Država preko Ausralije, do Afrike i Europe. Nu, Isus i Njegovo kraljevstvo mira i pravde, istine i ljubavi će pobjediti. Svaki čovjek na zemlji bit će obavješten o razlogu velikog sukoba, morat će svatko sam za sebe donjeti konačnu odluku, i po tome će odlučiti i svoju vječnu sudbinu! Tko god pristane uz pale adventiste -ANTIKRISTA - morat će s njima podijeliti i sudbinu - propasti u kazni vječne smrti "druge smrti..." (Otk. 20:14.) "u jezeru koje gori ognjem i sumporom". (Otk. 19:20.).
Godine 1985. adventisticka crkva, odnosno njene vođe, pokušali su ubiti, fizički likvidirati jednog mirnog i čestitog građanina. Adventističke vođe napale su ovog čovjeka poput divljih zvjeri i teško ga izranjavali tako da je morao danima biti u bolnici. Ovaj događaj bacio je novo svjetlo na adventističku crkvu, njene vođe, njihov duh, i njihovog oca koji ih vodi, a to je sotona "čovjekoubojica od početka ... lažac i otac laži ." (Ivan 8:44.) Poslije ovog događaja, kad su o ovome slučaju pokušaja atentata obavješteni i vlasti i novinari, i svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava, sve vjerske institucije u svijetu, Ujedinjeni Narodi i tisuće i desetine tisuća ljudi diljem svijeta; onda su adventisti govorili svoje laži, pokušavajući sakriti istinu, i pokušavajući sakriti svoj zločin. U tu svrhu upotrijebili su velike napore, veze po cijelom svijetu, veliki novae i veliki trud. Ali istinu ipak nisu mogli sakriti. Naprotiv, istina o ovom događaju sve se više širi tako da će svi ljudi na kugli zemaljskoj znati za sve zločine i grijehe i bezakonja, "stare bludnice ... vješte bajačice ... koja vračanjem svojim prodade narode ..." "Stani sada s vračanjem svojim i s mnoštvom čini svojih, oko kojih si se trudila od mladosti svoje, nebi li se pomogla, nebi li se okrijepila. Umorila si se od mnoštva namjera svojih: neka stanu sada zvjezdari, koji gledaju zvijezde ... i neka te sačuvaju od onoga što će doći na te. Gle! Oni su kao pljeva, oganj će ih spaliti, ni sami sebe neće izbaviti iz plamena; Neće ostati ugljena da se tko ogrije, niti žeravice da bi se posjedilo kod nje. Takvi će biti oni s kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mla*dosti svoje, razbježat će se svaki na svoju stranu, neće biti nikog da te izbavi." (Izaija 47:12-15.). Ove rijeći potpuno se odnose i na današnji praznovjerni i objesni Babilon - palu adventističku crkvu. Poznati su također slučajevi velikih fmancijskih prijevara koje vrše vođe ove crkve preko svojih banaka pljačkajući svoje naivno i zavedeno vjerništvo. Također, i sve svijetske novine i novinske agencije pišu o zločinima koje su počinili adventistički lijećnici i zdravstveni radnici u svojim adventističkim medicinskim centrima u Sjedinjenim Državama, ali i po drugim dijelovima svi*jeta. Tko može biti Knez tame ako ne onaj koji je nekoć bio "Svjetlonša", tko može biti Nečastivi, osim onaj koji je nekoć bio u velikoj časti?
BABILON VELIKI
Naziv Babilon veliki nalazi se na mnogo mjesta u Bibliji. Inače ova rijeć označava drevni grad Babilon koji je bio prijestolnica najmoćnijeg carstva na zemlji. Ovo ime potjece od rijeci "Bab-el" što znaci u drevnome jeziku "vrata Božja". Drevni narodi su vjerovali da podižući velike građevine, s veličanstvenim slavolucima i vratima, ugađaju božanstvu i stjeću veliko znanje kroz ta duhovna vrata - simbole i duhovni smisao svojih građevina. Ali "Bab-el" znaći i zbrku, nered, galamu, te je tako simbolički označavao i duhovnu i moralnu zbrku koju je poćinio čovjek svo*jim padom u grijeh. Ujedno Babilon, odnosno ova "vrata Božja" predstavljali su pobunu ljudi na Boga, i želju griješnika da se sami izbave iz grijeha. To jest "Bab-el" označava pokušaj čovjeka da pronađe spasenje i pomirenje s Bogom nekim drugim putevima, svojim samovoljinim putevima, a ne jedinim putem kojeg je odredio Bog.
Božji starozavjetni narod Izrael dolazio je u doticaj s velikim i močnim carstvima i narodima onoga vremena; pa tako i s Babilonom. Ali Izrael je zbog svojih grijeha i prekršaja morao ići sedamdeset godina u ropstvo u Babilon. Tako je Babilon zbog doticaja s Božjim narodom ušao u Svete spise i postao sinonim za oholost, ispraznost i okultizam. Zato proroci govore o propasti Babilona u ono vrijeme kad je Babilon stajao čvrsto i ponosno kao vladar cijeloga ondašnjeg svijeta. Od starog Babilona potekla je praksa i želja čovjeka da on sam sebi bude Bog! Biblijska sveta proročanstva kao Babilon su označili i veliku otpadničku crkvu iz prvih stoljeća kršćanstva. Taj Babilon znaći i ljudsku oholu vlast u Božjoj crkvi, kad crkva dođe u stanje otpadništva i pobune na Boga. Prvi veliki Babilon u kršćanskom periodu bijase Rimokatolička crkva. A poslije nje svaki onaj period koji je pao, i na kojeg je Sotona brzo bacio svoj plašt, držeći ga tako u mraku i ropstvu. A dalje je išao ratovati protiv vjernog ostatka kojeg je Isus izveo iz pale crkve tj. perioda. U 18. poglavlju knjige Otkrivenje opisan nam je jedan strašni BABILON VELIKI. Opisana nam je kazna koja će stići taj Babilon zbog svih njegovih grijeha, bezakonja i zloćina. Ovaj Babilon opisan u 18. poglavlju knjige Otkrivenja jeste ADVENTISTIČKA CRKVA. Apostol Ivan je gledajući veličanstvene vizije koje mu je dao Bog o tome što će biti sve do kraja povijesti ovoga svijeta vidio i napisao: "I poslije ovoga ugledah jednog drugog anđela kako silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja se zablista od slave njegove. I povika snažnim glasom govoreći: 'pade, pade, Babilon veliki, i postade stanište đavolima (demonima), i tamnica svakome duhu nečistome, i zborište svih ptica nečistih i odvratnih; jer otrovnim vinom bludništva svoga opoji sve narode. I kraljevi zemaljski s njom su bludničili, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti (raskoši) njezine.' I čuh glas drugi s neba koji je pozivao: 'Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomješate u grijehe njezine, i da vas ne stignu zla njezina.' Jer grijesi njezini doprli su čak do Neba, i Bog se sjeti nepravde njezine." (Otk. 18:1-5.)
Ovaj opisani Babilon predstavlja drsku, ljudsku vlast u crkvi. čovjek (propovijednici, crkveno vodstvo) se postavio na mjesto Boga. Oni su uspostavili oholu babilonsku vlast nad vjerništvom i drže ga u strašnome ropstvu. Ono što je nekoć bilo tjelesno, bilo je simbolika duhovnih stvarnosti. U staro vrijeme postojali su robovi koji su fizicki robovali svojim gospodarima. A u suvremeno doba isto tako postoje robovi, ali koji robuju u duhovnom ropstvu, koje je isto tako okrutno kao ono u staro vrijeme. Bog potom objavljuje da je On svojim neporecivim autoritetom srušio tu protubožju crkvenu silu i oslobodio vjernike "slobodom u Isusu Kristu, Gospodinu našem..." u ovom 18. poglavlju opisano je da će kazna na ovaj Babilon - adventističku crkvu doći iznenada i strašnom snagom Božjeg Suda i Božje pravde: "platite joj kao što je i ona plaćala vama... koliko se proslavi i nasladi toliko joj dajte muka i žalosti; jer govori u srcu svome: 'sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i žalosti neću vidjeti'. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i plač i glad, i bit će spaljena ognjem, jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. I zaplakat će i zajaukat za njom kraljevi zemaljski koji su s njom bludničili i bjesnili, kad vide dim gorenja njenog. Iz daleka stojeći od straha muka njezinih i govoreći: 'jao! jao! grade veliki Babilone, grade tvrdi, jer u jedan čas dođe sud tvoj! I trgovci zemalj*ski zaplakat će i zajaukati za njom, što njihovih tovara (trgova) nitko više ne kupuje.'" (Otk. 18: 6-11.)
Ovaj opis predstavlja jednu vjersku organizaciju na zemlji kroz simbol pokvarene, zle žene, koja u svom srcu se ne boji Boga, nego ponosito govori "sjedim kao kraljica i nisam udovica..." Ova vjerska organizacija vjeruje da je dobra i ispravna i da je Bog prima i potpomaže. A to u stvarnosti uopće nije tako. Ova opisana žena, odn. vjerska organizacija jest adventistička crkva. U isto vrijeme dok umišljaju da su pravedni i sveti oni progone i pokušavaju poubijati Božji narod i sve vjerne Božje sluge. Oni trguju tjelima i dušama ljudskim. (Otk. 18: 13.) Dok ovaj svijet posebno gazi Božju četvrtu zapovijed - Subotu, adventisti glume i vješto se pretvaraju, da istu poštuju; međutim svijet će kršiti četvrtu a adventisti šestu zapovijed. Šestu zapovijed, koja kaže: "Ne ubij!" jer sveto proročanstvo je objavilo što rade i što će raditi otpadnici adventisti: "i u njemu se nađe krv proročka i svetih, i svih koji su pobijeni na zemlji." (Otk. 18:24.)
Isto tako u vrijeme Isusa Krista Židovi su se ponosili da oni poštuju Božji Zakon, a upravo dok su to tvrdili narodu, i glumili svetost i pobožnost pred ljudima, tajno su se dogovarali kako ubiti Isusa. To je karakter Varalice, Sotone - Antikrista. Isti takav karakter imaju i adventisti, a napose njihove glavne vođe i funkcioneri. Adventisiti su zatrovali svijet krivim i lažnim tumačenjem svetih proročanstava. Tako su izvrnuli smisao i znacenje ARMAGEDON
Lažno tvrdeći da je Armagedon nekakav zemaljski sukob velikih svjetskih sila. Međutim, Armagedon nema nikakve veze s ovozemaljskim ratom i bezbožnim svjetskim silama. Armagedon predstavlja posljednju i najstrašniju duhovnu bitku između Dobra i Zla. Bitku za duhovnu prevlast nad ovim svjetom. To je vrijeme kad će cijeli svijet koji se nije pokajao, nego je odbacio Božju milost, ustati protiv male grupe vjernih. Ali otac adventista - Sotona, napravit će za adventiste, pred oćima ovoga bezbožnog svijeta privid Armagedona kakvog zamišljaju i očekuju adventistički teolozi i crkvene vođe. Jer naravno... otona se brine i skrbi o svojoj organi-zaciji na zemlji, da bi svoje laži i obmane utvrdio i ljude odveo u propast. Međutim, adventistička crkva će vjerovati kako to za nju Bog "čudesno" radi! Tako uvijek biva kad jednu organizaciju, peri*od, Bog napusti a Nečastivi preuzme. Bog je adventiste kao organizaciju konačno napustio poslije svih njihovih odmeta, otpada i pobuna na Boga. Ali pojedince još uvijek poziva na pokajanje i vjernost. Sud Božji nad živima počeo je od adventističkih vođa, koji su prvi dobili opomenu. Uskoro će se vrijeme milosti za sve ljude zauvjek završiti. A ljudi na zemlji o tomu neće znati ništa, neće znati da je njihova vječna sudbina več odlučena u Gornjoj Svetinji. Zato je danas vrijeme da svoj izbor utvrdimo, izbor u vjernosti i odanosti Bogu nebeskome. Antikrist će sramno propasti i izgubiti sve što je mislio da ima i da će dobiti. A Jehova, naš Spasitelj, pokazat će se kao jedini moćan da konaćno izbavi svoju djecu, pokazat će se kao Bog nad Bogovima i Gospodar nad gospodarima.
Ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu Otk. 14:12
Čovjek na kojeg je Adventistička crkva izvršila atentat, i koji je samo čudom Božje milosti ostao živ jest Nikola Varenina - najveći hrvatski i svjetski iscjelitelj.
Adventisti su ga pokušali izmasakrirati, iz razloga vjerske netolerancije i fanatizma. Ovaj čovjek je poslije adventističkog napada izgledao kao da ga je napao i trgao čopor vukova, odnosno krvožednih divljih zvijeri.
"Nikola Varenina - medicine man - čovjek lijek, iscjeljuje ljude od svih njihovih bolesti. Pomaze i za one najteže bolesti: rak, AIDS, bolesti srca, zglobova, probave, psihičke bolesti, tumori, oćne bolesti i sve ostale. Kolika je mržnja sila zla prema Nikoli ilustrira i slijedeća činjenica, godine 1985. u vri*jeme božićnih blagdana na Nikolu je izvršen napad (atentat) od jedne kriminalne, antikristovske sile, zle sekte - adventističke crkve (adventisti sedmog dana). Atentat se dogodio u Zagrebu, ulica, Prilaz Gjure Deželića 77, Hrvatska. Nikola je preživio atentat, kad su ga pokušali izmasakrirati. Bog ovo zlo, đavolsko djelo nikad neće oprostiti ovoj gnjusnoj adventističkoj, antikršćanskoj sili (sekti), nego će im platiti po njihovim djelima. Nikola uvijek kaze: - 'Bog će zlo i mrznju nadvladati istinom i ljubavlju."
autor ivan lukić, knjiga zakon života, temeljne istine
blagoslovljeni u miru i spoznaji istine od Boga Oca Jahve po Kristu našem Spasitelju
sam naziv teme antikrist govori o čemi je riječ
radostan sam da vam mogu ponuditi na uvid ovo malo štivo gdje se vidi tko, što je antikrist i kako on lukavo radi
ANTIKRIST
Mnogo je knjiga, novinskih članaka, tekstova i rasprava napisano o Antikristu i njegovom pravom identitetu. Ta rijeć "Antikrist" pojavljuje se zapravo pod kraj prvog stoljeća i to unutar kršćanskih zajednica Male Azije. Tu rijeć prvi u tom obliku i kontekstu, u kojem je i mi danas razumijevamo, spominje Isusov apostol - Ivan.
"Dječice, posljednji je čas! I kao ste čuli, Antikrist dolazi. I već sad su se pojavili mnogi Antikristi..." (1. Ivanova poslanica. 2:18.,)
Rijeć i pojam "Antikrist" znači: Protivnik Kristov, onaj koji radi nasuprot Isusu Kristu i Njegovu djelu Ijubavi izrazenom kroz djelo otkupkljenja čovjeka od grijeha i vječne propasti. Atikrist dakle radi sve da bi ljude zaveo u grijeh, zlo, vječnu i sadašnju propast. Tajna antikrista je naravno, u tome, da on nikada ne kaže da je on Antikrist. Antikrist obmanjuje duše ljudske tako što se predstavlja kao pravi Kristov sluga, ili čak kao Kristov "zastupnik" ili "n-mjesnik" pa čak i kao Krist osobno.!
Antikrist je Zavodnik i vješto glumi vjeru, tako da izgleda veoma pobožan i zauzet za pravdu. Međutim, njegovo djelo je uzasno, njegova misija je strašna a putevi krvlju nevinih natopljeni. Antikrist, naravno, ima mnogo maski i mnogo lica, koja brzo mijenja i prilagođava novonastaloj situaciji. Antikrist ima i svoju organizaciju na zemlji preko koje djeluje. Antikrist je jedan. On je jedna osoba, ali ima mnogo svojih slugu i vjernih sljedbenika koji se svi zovu antikristi. Zato i ljubljeni Isusov apostol kaže: "I već sad su se pojavili mnogi antikristi." Dakle već onda, pod konac prvoga stoljeća, u Ranoj crkvi koja je bila čista i sveta, nepokvarena svijetom i grijehom. Ali već je tada uporni Kristov neprijatelj bio na djelu, da tu čistu i svetu kršćansku Zajednicu izopači, zavede, pokvari i uništi. Ali ne samo da uništi tu vjernu Zajednicu, nego da zavladavši njome, preko nje uništava druge! Sluge Antikristove su već u ono vrijeme radile svoj strašni posao. Posao sijanja lažnih nauka u vjer*nu kršćansku Zajednicu, neslogu, razdore, hereze, sablazni, odvajanja, grupašenja, dvoličnost, farizejštinu, đavolsku lukavost, moralnu nečistoću i otpad od vjere Isusove. Ivan piše: "Po tome znamo da je posljednji čas. Od nas su izišli, a nisu pripadali nama, jer da su pripadali nama, ostali bi s nama." (1. Ivanova 2:19.) A Isusov apostol - Pavao, govreći o Antikristu, najavljuje još jasnijim rijećima način njegova djelovanja i njegova dolaska: "Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne dođe onaj otpad (od vjere) i ne pojavi se čovjek grijeha - Sin propasti, Protivnik koji "sam sebe oholo uzdiže protiv svega" što ljudi nazivaju "Bogom" ili drže za sveto, tako da sjedne (zasjedne) u Božji hram pokazujuči sebe kao da je "Bog". (2. Solunjanima. 2: 3-4.) Antikrist razvija svoje aktivnosti sve više i više, i dosegnut će vrhunac pred sami kraj sustava stvari ovoga svijeta. Prije drugog, slavnog Kristovog dolaska kao Suca svih ljudi, Antikristove sluge će raditi najorganiziranije i obuhvatit će cijeli svijet da priprave što treba za pojavak Antikrista koji će pokušati zarobiti cijelo čovjećanstvo u pokornost sebi, i tako ljude odvući prijevarom od svoga Spasitelja Isusa Krista. Božja rijeć - Biblija, odnosno apostol Pavao, Duhom svetim objašnjava dalje: "Dolazak Bezakonika bit će, dakako, uz suradnju Sotone, popraćen svakovrsnim silnim djelima, lažnim čudesima, i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem, namjenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema isttini da bi se tako spasili.
Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju u laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravdu." (2. Sol. 2:9-12.)
U širem smislu, Antikrist je svatko onaj tko radi protivno Isusu Kristu i Njegovoj Božanskoj nauci i misiji. U užem smislu Antikrist je organizirano vjersko-političko tijelo na Zemlji koje provodi planove Antikrista. U najužem smislu značenja rijeći, Antikrist je pali, pobunjeni anđeo - lucifer, nekadašnji zaklanjač Božje slave, koji se svojevoljnom pobunom protiv svoga Stvoritelja i Gospodara pretvorio u đavla, Sotonu, "Staru Zmiju..." Posljednjih desetljeća mnogi pisci, teolozi, filozofi, pokušali su identificirati Antikrista u našem današnjem vremenu. Međutim, uvijek su polazili od krive zamisli (premise), i naravno, slijedom toga, dolazi do krivog zaključka. Jer Antikrist se skriva tamo gdje nitko ne očekuje. Odnosno, ipak uvijek postoji, mala grupa ljudi, manjina, koja zna gdje se nalazi Antikrist, ali velika većina ljudi (svijeta) je uvijek pod Antikristovom obmanom. Osnovna nauka Antikrista jest: navoditi ljude na kršenje (prekršaj) Božjeg Zakona -DESET ZAPOVIJEDI. Na taj način zarobljuje duše, kroz grijeh!
Tajna Antikrista, je u stvari, ona strašna "tajna bezakonja". Ta se "tajna" počela stvarati već u vrijeme života apostola. Razvijala se lukavim duhom, pod plažtem poboznosti. Apostol Pavao piše u svetoj Rijeći Božjoj: "Jer, već se radi (razvija) TAJNA BEZA*KONJA, samo dok bude uklonjen onaj koji sad zadržava..." (2. Sol. 2:7.) Taj "koji je zadržavao" jeste bio sam apostol Isusov, Pavao. Ali primicao se kraj njegova zemaljskog puta, i Sotona je znao da ne može razmahati bezakonje u Ranoj crkvi dok Pavao ne umre. Jer Pavao je bio prepreka koja je čvrsto branila Zajednicu Kristovu od nasrtljivih vukova u ovčijim kožusima. Ali apostoli su jedan po jedan odlazili, a "bezakonje se množilo..." (Matej 24:12.)
Oni ljudi, koji u današnje vrijeme pokušavaju identificirati Antikrista u nekakvim političkim pokretima, ili nekršćanskim religijama, u potpunoj su zabludi:, jer Ivan kaže da Antikrist dolazi "od nas..." Ili bolje rečeno: "između nas samih..." dakle iz tzv. "kršćanskog svijeta". Jer Antiknst je tamo gdje je Kristova Zajednica. ANTIKRIST DOLAZI OD KRŠĆANA. On je uvijek tamo gdje je Kristova Zajednica. A poganski narodi diljem svijeta, koji nisu Kršćani, ne mogu dati Antikrista, jer Antikrist dolazi od onih koji tvrde da su Kristovi, dakle iz zapadnoga, Kršćanskog civilizacijskog kruga. Ivan pise "OD NAS SU IZIŠLI ..." (1. Iv. 2:19.) Antikrist, nazvan i "Protivnik" uvijek, u svakom vremenu tijekom povijesnih mijena, ima svoju vjersku organizaciju, preko koje on ratuje protiv Sina Božjega, Isusa Krista.
Prvi duh Antikrista ispoljio se još na početku povijesti ovoga našeg svijeta, i to kroz bratoubojicu Kaina. Bijesan na svoga pravednoga brata, Kain je odlučio priskrbiti sebi pravdu prekršajem Božjeg Zakona - ubojstvom. Tu se ispoljio duh Antikrista, duh mržnje na pravednost i svetost, zlobna zavist na čistoću i mir. Pali anđeo - lucifer, djelovao je kroz svaki vremenski period kroz svoju organizaciju na zemlji u vrijeme kad je tek formiran Starozavjetni Izabrani narod - Izrael, Sotona je radio kroz egipatsko kraljevstvo. Odnosno kroz faraona direktno. Pa kasnije kroz druga carstva, imperije i vladare, od Babilona preko Medo-Perzije i Makedonsko-Grčkog kraljevstva do Rimskog Carstva. Ali nas posebno zanima kako je radio od Rimskog Carstva kroz kršćanski period, sve do modernog vremena. Kad se Rana crkva, ili apostolska Zajednica, počela poslije smrti apostola, kvariti, u nju su počela prodirati i lažna učenja Antikristovih agenata. Apostol Pavao je to predvidio
nadahnut Duhom Bozjim, i prorekao to kao opomenu krscanskoj Zajednici: "Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vuci koji neće stediti stada:, I IZMEĐU VAS SAMIH DIĆI ĆE SE NEKI KOJI ĆE NAUČAVATI IZOPAČENU (izvrnutu) nauku da bi odvukli učenike (vjernike) za sobom."
(Djela. 20: 29-30.) Ove rijeći rekao je Pavao na rastanku sa starješinama efeške crkve. I doista, već početkom drugog stoljeća poslije Krista počinju se među kršćanima pojavljivati teolozi, propovjednici i biskupi koji su naučavali lažnu nauku i izvrtali istinu. Kroz desetljeća koja dolaze, naglo se hladi prvobitna ljubav one nekoć tako vruče (revne) vjerne Isusove Zajednice, a rasplamsava se kršenje Božjeg Zakona, raste nemoral i mnoze se krivovjerja (hereze). Sve to dovelo je do sukoba unutar kršćanske crkve, do podjela, mržnji, kletvi, anatema i borbi za prvenstvo. Sotona je iznutra slabio i slamao Zajednicu. To je dovelo početkom četvrtog stoljeća do onog velikog OTPADNIŠTVA u krilu Rane crkve. Tako je
Antikrist u skladu sa svetim proročanstvom Rijeći Božje, zasjeo iznutra u "hram Božji... prikazujući sebe kao da je Bog ..." Kad se Rana crkva iskavarila, onda ju je Sotona poćeo okretati da progoni i ubija one kršćane koji su ostali vjerni Bogu. Tako uvijek biva, kad
jedan period crkvene povijesti dođe svome kraju i padne, onda ga sotona preuzima i koristi za svoje zle, bezbožne ciljeve, da bi proganjao onu vjernu manjinu koja ide u vjeri dalje i Bog je priznaje kao svoj narod. Uvijek ona većina vjernika i njihovih vođa koja je pala, postaje ANTIKRIST, i čini odvratne stvari, proganjajući Božju djecu, koja, ostaju vjerna Isusu i Svetoj vjeri. Tako se formirala i velika otpadnička crkva početkom četvrtog stoljeća. Iz one nekad svete, vjerne i ponizne kršćanske Zajednice porodio se Antikrist! Ali vjerna manjina je nastavila dalje, pržgonjena od one ohole ovosvjetske crkve, koja je zasjela u kraljevske dvore u sjaju zlata, koja je umjesto Isusa, sina Bozjega, za svoga vođu izabrala griješnoga čovjeka.
DVOROZNA ZVIJER
Da bismo razumjeli završne događaje povijesti ovoga svijeta i djelovanje Antikrista, moramo kroz Božju svetu Rijeć - Bibliju, sagledati način Božjeg postupanja sa svojim vjernim narodom u prošlim vremenima zemaljske povijesti. Ali isto tako i naćin Božjeg postupanja s grijehom i zlom, na primjeni onih koji su se Bogu protivili i borili se protiv Njegove Istine i Njegovog Zakona. U Biblijskoj knjizi "Otkrivenje Ivanovo", ili Apokalipsa, nalazi se Isusov poziv upučen na "sedam crkava". Ovo je vrlo važno razumjeti, da bismo razumjeli tajnu Antikrista i znali kako se trebamo čuvati. Sedam crkava (Otkrivenje. 2. i 3. poglavlje.) ne predstavljaju neke stvarne crkve. Tih nabrojanih sedam crkava: Efez, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodiceja, u stvarnosti su bili gradovi i naselja u ondašnjoj Maloj Aziji, današnjoj Turskoj. U tim gradovima su postojale vjerne kršćanske zajednice. Ali sama Isusova poruka prevazilazi i ondašnji prostor i vrijeme i proteže se do kraja povijesti ovoga svijeta i drugog slavnog Dolaska našeg Spasitelja. Tih sedam crkava, simbolički predstavljaju SEDAM PERIODA VREMENA U KRŠĆANSKOJ ERI, ili SEDAM FAZA KROZ KOJE ĆE PROĆI KRISTOVA ZAJEDNICA DO SVOJE KONAČNE POBJEDE I OSLOBOĐENJA kad Isus bude došao drugi put u "slavi velikoj ..." kao Sudac svih ljudi, i noseći "plaću svakome po djelima njegovim ..." (Otk. 22: 12.)
Prva nabrojana crkva Efez, predstavlja Ranu crkvu, odnosno, apostolsku Zajednicu, koja je bila revna za Krista i vjerna. Ona je trajala od Krista, odnosno od Kristova rođenja, do 100-te godine poslije Krista. Potom slijedi Smirna, to je vrijeme kad su Isusovi apostoli položili svoje živote za vjeru Isusovu i braneći svetu Istinu. Poslije njih dolaze novi ljudi, a s njima i nove nauke i nove ideje. Prvobitna ljubav se hladi, počinju se krišom i neosjetno uvlačiti lažne nauke i učenja suprotna onome što su učili Isusovi apostoli. To je bilo vrijeme velikih opasnosti (za prave vjernike) i promjena. Poćinje se odbacivati i krivo tumačiti DESET SVETIH BOŽJIH ZAPOVIJEDI. Već tada sotona se uvlači u crkvu Kristovu kroz lažno obraćene pogane i pogrešna naučavanja. Već se tada stvara i razvija ona strašna "tajna bezakonja ..." (2. Sol. 2:7.) Ova crkva odn. PERIOD, trajao je do otprilike 321. godine posloje Krista. Tada naime, Rimsko Carstvo prestaje progoniti kršćanstvo, i čak stoviše, Car Konstantin se "obraća" na kršćanstvo, i potpomaže ga. Nu, to je bilo samo izvana, za Ijudske oći, a u stvarnosti bilo je to djelo luciferovo; jer je na taj način oslabio kršćansku Zajednicu, uvukavši je u carske dvorove. Pojavila se oholost i raskoš i to među onima koji su tvrdili da su vođe Božjeg naroda u tome vremenu. A ujedno Car Konstantin je donio naredbu (dekret) kojim se poriće i gazi četvrta zapovjed Božjeg Zakona, i umjesto svetkovanja sedmog dana u tjednu - svete Subote, uvodi svetkovanje neznabožačkog dana posvećenog bogu Suncu. Taj dan - "sol dei" - postaje službeno dan za odmor, tako je prvi radni dan tjedna - nedjelja, uspostavljena umjesto sedmog dana posvećenog za odmor, Subote. Ovu strašnu, bezbožnu promjenu tražile su vođe već naveliko otpale kršćanske crkve i koristili su se sotonskim lukavstvom da bi preko civilne, drzavne institucije pogazili Božju odredbu, a utvrdili svoju
lažnu dogmu. Vjerni kšćcani koji nisu prihvačali ove promjene, ove drske laži, bili su žigosani kao krivovjerci, isključivani iz društva i progonjeni. I to sad od svoje do jučerašnje braće po vjeri. Tako je Antikrist uništavao kršćanstvo iznutra. Ali Isus je onu vjernu manjinu izveo iz zablude i vodio dalje u istini. Od one vjerne manjine oformio je svoju Zajednicu, koja se držala čiste istine. A onu većinu koja je odbila i odbacila istinu, preuzeo je Sotona, Nečastivi. Potom je slijedio treći PERIOD, odnosno simbolička "crkva", Pergam. Bilo je to vrijeme strašnih promjena i otvoreno je odbačen Božji Zakon -onaj sveti i pravedni ZAKON Ž1VOTA. Antikrist - sam lucifer, đavao "Stara zmija koja vara cijeli svijet ..." (Otk. 12 :9.) Uspostavljao je svoju organizaciju, pod lažnim izgledom kršćanske Zajednice. Razvijala se u punini, i razmahala bezbožna "tajna beza*konja". U velikim vjerskim, političkim i crkvenim borbama i trvenjima tijekom četvrtog i petog stoljeća, na površinu izbija kao najjača biskupija, crkva iz Rima. Biskup ove crkve sa sjedištem u Rimu, uzima za sebe ime "Papum", što znaci "otac". On tvrdi da je poglavar za sve kršćane i poziva se na apostola Petra, ali ne navodi niti jedan jedini dokaz iz Božje rijeći -Biblije.Ali to mu nije bilo dovoljno, nego uzima i titulu "namjesnika Sina Božjeg?!" Tako se uspostavlja papstvo, odnosno Rimokatolička crkva. Tada poci*nje dugačka, strasna noć Srednjeg vijeka. Isus je izveo svoj vjerni narod iz ove pale crkve, iz rimokatoličanstva, koje je taj vjerni Isusov narod proglasilo "krivovjercima", "nevjernicima", "vješticama" itd. itd. I tako je crkva za crkvom, odnosno period po period padao, a Isus bi svoj vjerni narod - onu vjernu manjinu koja drži čistu istinu, izvodio iz te pale crkve i upučivao ih dalje da bi bili "svjetlo svijeta ..." i Njegovi svjetionici u strasnoj duhovnoj tami. Period Pergama doseze vrhunac 538. godine poslije Krista, kad Papa, odnosno rimski biskup uspijeva uništiti sve svoje protivnike i konkurente za vlast. Istrijebivši cijele narode. Tada Rimokatolička crkva počinje vladati po svojoj volji, počinju strašni progoni vjernih kršćana, masakri i krvoprolića odveć užasna da bi ih ljudske oći gledale. Ali su zato zapisane kod Boga na Nebu, od kuda ih nikakvo nasilje ne može izbrisati. I bit će sve iznešeno na konačnom, istražnom, strašnom Sudu. Od 538. godine počinje onaj veliki peri*od duhovne tame i mraka Srednjeg vijeka, kojeg je i Gospod Isus najavio, nazvavši to strašno vrijeme, "velikom nevoljom". "Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanka svijeta do sad, nit će biti." (Matej 24 :21.) Tada nastupa i vrijeme onih "tisuću dvjesta i šezdeset dana". (Otk. 11 :3.) a proročki dan, u simbolu predstavlja jednu stvarnu godinu. To je dakle onih strašnih tisuću dvjesta i šezdeset godina (1260.) papske prevlasti kad su progonjeni i ubijani pravi kšćcani, "svjedoci Isusovi ..." (Otk. 17 :6.) Poslije ovog perioda slijedio je od 538. godine četvrti period: TIJATIRA do pojavka Martina Luthera i velike protestantske Reformacije, od 1517. godine. Kako bi koji period padao, tako je Isus izvodio iz njega svoj vjerni ostatak.
A preko pale crkve, koja je ostavljena u potpunoj tami (koju je svojevoljno izabrala) bi Sotona progonio vjernu manjinu koja je napustila zablude i izišla iz tame. Papska crkva je okrutno proganjala protestante, tj. svoju braću rimokatolike koji su prihvatili vijest istine poslanu od Boga preko Martina Luthera; koji je bio samo oruđe u Božjim rukama. Uvijek pala crkva, odn. period proganja svoju dojučerašnju braću, koja su prihvatila vijest opomene i napustila zablude, te idu dalje za Isusom, a ne za palom crkvom i njenim palim vođama.
Potom je slijedila: Sard, od 1517. do 1798. godine. To je vrijeme velikog trpljenje za vjeru Isusovu. Ali Bog je slomio moć papa i svečenika, te povratio narodu Bibliju koju su crkvene vođe bile sakrile i pokušale je potpuno uništiti. Tako je Biblija i Biblijska vjera ponovno uzdignuta pred oćima cijeloga svijeta. Ponovno se Biblija javno tiskala i širila po svim narodima na kugli zemaljskoj. Zatim sli*jedi: Filadelfija, od 1798. do 1833. godine. Bilo je to vrijeme kad se Biblija i Biblijska vjera silno širila i napredovala, obračajući ljude i narode od đavolske Antikristove tame k svjetlosti Isusa sina Božjega. Od 1833. godine počela se propovijedati vijest o drugom Dolasku našeg spasitelja Isusa Krista. Ova velika i radosna vijest bila je nošena po cijelom svijetu. Od tada počinje period ADVENTA, odn. period iščekivanja Kristovog dolaska u slavi. Nastupilo je vrijeme Laodiceje, posljednje, SEDME CRKVE, tj. SEDMOG PERIODA, na kraju kojeg je kraj ovozemaljskog vremena i sustava stvari ovoga svijeta, uz slavni dolazak Sina Božjega s nebesa i "plaća Njegova s njim ...", ovaj posljednji, sedmi period, dobio je ime i adventni period, jer je tada oformljena i nova vjerna manjina koja je napustila pale protestante. Vjerna manjina bili su oni ljudi koji su vjerno i s radošću očekivali dolazak Isusa na spasenje svojoj djeci. Međutim, poslije velikog razočarenja od godine 1844. mnogi su pali u vjeri i poljuljali se u pouzdanju u Isusa - Spasitelja griješnika. Ali Bog bogat milošću i vjernošću nije ostavio niti zaboravio svoju djecu. Od godine 1845. i 1846. On preko svojih vjernih slugu, i proroka kojeg je podigao usred svoga naroda, okuplja onu iskrenu vjernu manjinu. Tada su dobili veliku svjetlost s Neba od Isusa, dobili su sveti duhovni kovčeg Božjeg zavjeta; odnosno Božji sveti Zakon -DESET ZAPOVJED1, da bi vjerno opomenuli čovječanstvo na veliki Sud koji je u Nebu, u nebeskoj svetinji počeo nad mrtvima, nad svima koji su umrli od Adama pa do kraja. Kad se Sud završi nad mrtvima, preći će se na suđenje nad živima, a potom - Isus dolazi u slavi i moći neizrecivoj da svim stanovnicima zemlje i mrtvima i živima donese i objavi presudu o svakoj pojedinačnoj duši. Ova svečana vijest, najsvečanija koja je ikad data smrtnim bićima, objavljena je u trostrukoj opomeni, kroz simbole tri anđela koja lete posred nebesa. O tome Ivan izvješćuje u četrnaestom poglavlju knjige Otkrivenje. Otk. 14 :6 - 13. Prvi anđeo, odnosno prva vijest objavljuje ljudima da je došao "čas Suda Božjega ..." i poziva sve stanovnike zemlje da se poklone Onome koji je "stvorio Nebo i zemlju i izvore voda" (Otk. 14 :7.) Drugi anđeo obavještava sve stanovnike zemlje da je pao "Babilon grad veliki..." Potom treći,anđeo silnim glasom objavljuje najsvečaniju i najstrašniju vijest ikad objavljenu ljudskoj rasi. Ta vijest opominje sve stanovnike zemlje da ako se budu poklonili "Zvijeri i slici njenoj, i primili žig na čelo svoje ili na ruku svoju, i oni će piti od vina gnjeva Božjega koje je nerazblaženo natočeno u čašu srdžbe Njegove i bit će mučeni ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem." (Otk. 14:9- 10.) Odmah poslije toga upućen je poziv na držanje Božjih zapovjedi. I ukazuje se na grapu vjernih ljudi, narod Božji koji ne gazi Božje zapovjedi kao ostali bezbožni svijet: "Ovdje je trpljenje svetih, onih koji drže zapovjedi Božje i vjeru Isusovu." (Otk. 14 :12.). Od 1848. godine otvorio se Kovčeg Božji na nebesima, i Božji vjerni narod uvidio je vrijednost i neprolaznost svih deset Božjih zapovjedi, a među njima posebna im je pažnja skrenuta na četvrtu - subotnu zapovjed. Tako je formiran ADVENTNI NAROD.
U torn adventnom narodu koji je u početku bio vruč u vjeri, ubrzo se pojavljuje mlakost i želja za stvaranje organizirane religije odnosno crkve. Tako se formirala ADVENTISTIČKA CRKVA. Oni su od 1861. godine uzeli ime ADVENTISTI SEDMOG DANA. Tako je oformljena posljednja organizacija u nizu od sedam crkava koje lsus nabraja na početku knjige Otkrivenja. I upravo ovdje se nalaze važne istine i spoznaje. Posljednja crkva djeluje u vremenu završne, najžešće borbe izmedu Krista i sotone na ovoj zemlji. Upravo zato je sotona razvio strategiju lukaviju i opasniju od svih do sada od postanka svijeta. Jer i sotona je stjecao veliko lukavstvo kroz sve ove periode borbe na zemlji. Sad sotona u završnoj fazi razvoja svoje - antikristovske vlasti - radi lukavije, odlučnije i okrutnije nego ikad do sada od kada je čovjeka na zemlji. Sotona zna "da vremena samo malo ima ..." (Otk. 12 :12.). Zato je on lukavo zavladao posljednjom crkvom, i to iznutra. Potpuno ju je opčinio i potčinio svojoj volji, svome duhu. Ali... izvana ovu posljednju crkvu - PALU ADVENTIST1ČKU CRKVU - predstavlja kao veoma pobožnu i vjernu. Sotona zna da su adventisti dobili od Boga sveti Zakon - DESET ZAPOVJEDI - da ga drže, propovjedaju i istaknu pred oćima cijelog svijeta, i to kao mjerilo po kojem će se na Sudu Božjem mjeriti svaki karakter i suditi svako ljudsko biće koje je ikad živjelo na planeti Zemlji. Zato je Sotona odlučio da pali adventisti izvana zadrže oblik pobožnosti, da lažno revnuju za Zakon, isto onako kao što su ćinili Židovi u vrijeme Isusa Krista kada je u misiji spasenja i otkupljenja boravio kao čovjek na zemlji. Ali u isto vrijeme dok kao fol "revnuju" za "otačke običaje svoje" i za "Zakon" adventisti čine strašna, bezbožna, đavolska djela sablažnjavajuči duše za koje je lsus umro i odbijajuči ih od vjere i puta spasenja. I ne samo to, nego, u ime svoje fanatizirane sektaške mržnje i zatucanosti progone svoju vjernu dojučerašnju bracu. Isto onako kao što su činili otpali teolozi i crkvene vođe u prvim stoljećima poslije Krista. Isto onako kako su to činile pape u stoljećima mraka i užasa Srednjeg vijeka i inkvizicije. Onako kao što su i protestantske vođe odbacile adventnu vijest koju im je donio jedan jednostavni i ponizni Božji glasnik -Wiljem Miller, koji je svoju vijest propovjedao od 1833. do 1844. godine. Ali su ga ismijali, odbacili i čak pokušali ubiti, samo da bi spriječili vijest da dođe do naroda. Do naroda kojeg su u svome ropstvu držale crkvene vođe i poglavari. Isto tako adventisti kad su se iskvarili, osobito nakon odbacivanja vijesti, koju im je Bog poslao 1888. godine u kojoj ih je pozivao da se pokaju za svoj duhovni pad i za sve lažne nauke koje su proizveli, odnosno za strašno babilonsko vino koje su vođe napravile, a narod se njime opijao. To vino je, naravno, možete razumjeti, lažno naučavanje suprotno Bibliji i Duhu Proroštva. (Otk. 19:10.) To babilonsko vino (izvrtanje Biblijske nauke) primili su vođe direktno iz sotonine rake i onda ga dalje davali narodu. Ovu vijest koja im je poslana 1888. godine na crkvenoj glavnoj Konferenciji (sastanak vođa adventističke crkve iz cijeloga svijeta) u Mineapolisu, Sjedinjene Američke Drzave, vođe su u potpunosti odbacili i sakrili od naroda, a vijesnike, dva jednostavna pobožna propovjednika ismijali, naružili, pobunili griješno mnoštvo (vjernistvo) na njih, i duhovno ih kamenovali. Tada je i Isus morao odložiti svoj dolazak za slijedeću generaciju kojoj će se ponuditi ista vijest, a to će biti ostatak - vjerna manjina - od propale adventističke crkve. A sve ono griješno mnoštvo na čelu sa svojim vođama, koje je vijest poslanu s Neba oholo odbacilo moralo je pomrijeti u pustinji ovoga svijeta (u svome grijehu) i neće vidjeti novu, vječnu, blaženu zemlju. Jer ova posljednja crkva, period u potpunosti, samo sad duhovno, ponavlja povijest starog Izraela. Kojeg je Bog izveo iz Egipta i dao mu svoj Zakon, a oni se pobuniše u pustinji na Boga, odbaciše Zakon i postaviše sebi vođe da ih vode natrag u ropstvo u Egipat. Kao što o svemu tome čitamo u 5. Mojsijevih knjiga, a napose u knjizi Levitskoj i Brojevi. Tako su adven*tisti, odnosno adventistička crkva postali sotonino roblje, i počeli progoniti svoju dojučerašnju braću koja su išla dalje slijedeći Krista, a ne griješnoga čovjeka, odnosno, odbili su slijediti griješno i na Boga pobunjeno crkveno vodstvo. Isto što se "tajna bezakonja" počela razvijati u početku kršćanske ere, još za vrijeme života Isusovih apostola, tako će se vrhunac pobune, vrhunac antikristovske vlasti dogoditi na kraju kršćanske ere, pred sami pojavak Sina Božjega s nebesa. Antikrist je otpočeo svoje zlokobno djelo u prvom periodu kršćanske povijesti a dosegnut će vrhunac u POSLJEDNJEM periodu kršćanske povijesti. Da bi smo ovo još bolje razumjeli, moramo se obratiti svetim, drevnim proročanstvima. Najveći lanac proročanstva započinje u knjizi proroka Danijela, a nastavlja se u knjizi Otkrivenja, koja je i posljednja knjiga Svetog pisma, ili Biblije. Ovaj najduži proročki lanac u Bibliji započinje u 7. poglavlju knjige proroka Danijela. Tu je Bog, Danijelu, svome vjernom slugi, otkrio velike i tajne, čudesne događaje koji će oblikovati povijest svijeta do kraja. Danijel je u noćnim vizijama vidio strašne zvijeri kako izlaze iz mora. Vidio je velika mora i silne vjetrove. Sve to su simboli preko kojih je Bog pokazao buduće događaje.
"Zvijer" ili "zvijeri" su u biblijskoj terminologiji, simbol neprijatelja Božjeg naroda na zemlji. "vjetrovi" su simbol vjerskih, političkih i zemaljskih sukoba. "Mora" su narodi, puci, plemena.
U knjizi Otkrivenje u 13. poglavlju predstavljena nam je jedna strašna Zvijer koja "iziđe iz mora ..." (Otk. 13:1.) Ta Zvijer, ta sila predstavlja papstvo, odn. Rimokatoličku crkvu, koja je nastala na ruševinama Rimskoga Carstva i uzdigla se iz onog uzavrelog mora naroda koji su u 4. i 5. stoljeću pustosili Europom. Opisano nam je i djelovanje, odn. nedjelo ove prve Zvjeri, kojoj sotona, odnosno "Zmija dade silu svoju, i prijesto svoj, i vlast (autoritet) veliku ..." (Otk. 13:2.) Zaista, rimska crkva je vladala do tada nevidenom okrutnošću i silom, u stvari sam Nečastivi, sotona, je vladao preko ove vjersko-političke sile, ubijajuči milijune i milijune najvjernijih muževa i žena - "svjedoka Isusovih". (Otk. 17:6.) Međutim, osim toga, je povijest rimokatolicizma je poznata, pojavljuje se na po*zomici svijeta jedna NOVA ZVIJER, za koju proročanstvo ovako govori: "I ugledah drugu Zvijer kako se podiže iz zemlje, i imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je (urlikala) kao Aždaja (Zmaj)." (Otk. 13:11.)
Ova druga Zvijer ne izlazi iz "mora" odn. naroda, ne oformljuje se iz graje, previranja i borbe carstava ovoga svijeta, koja su sva predstavljena kao strašne zvijeri (nemani); nego se pojavljuje iz "zemlje". To je simbol nenastanjenosti, pustoši, tišine. Druga Zvijer se pojavljuje u vrijeme kad je prva Zvijer - rimokatolička crkva -izgubila vlast da progoni i masakrira, zatire, "svece Svevišnjega ..." (Danijel 7:25. Otk. 13:7.) Ova druga Zvijer predstavlja novu silu na
pozornici svijeta, silu koja nije bila poznata do tada. Ova gore opisana sila - druga Zvijer - jesu SJEDINJENE DRŽAVE AMERIKE. Sjedinjene Države se pojavljuju na pozornici svijeta upravo u skladu s proročanstvom. Tiho, neprimjetno i nenametljivo izrasli su iz tišine zemlje, iz pustoši i ogromnih nenastanjenih područja, u močni imperij! Ni jedan drugi narod ili država na kugli zemaljskoj ne ispunjava ovo proročanstvo, nego i samo Sjedinjene Države. I sveto pro*ročanstvo kaže dalje: "I svu vlast prve Zvjeri činila je pred njom ..." (Otk. 13:12.) Znači ova zemlja, Sjedninjene Države, koje je Bog tako obilno blagoslovio napretkom i mirom, blagostanjem i veličinom, ugledom i čašću u cijelome svijetu, napravit će takvu vlast koja odgovara strašnom teroru rimokatoličke crkve u stoljećima mraka i užasa Srednjeg vijeka! "I učini (prouzroci) (druga Zvijer) da zemlja i koji žive na njoj poklone se prvoj Zvjeri kojoj se iscjeli rana smrtna." (Otk. 13:12.) Dakle druga Zvijer - Sjedinjene Države - napravit će takav sustav u kojem će se tjerati cijeli svijet na poštivanje zakona, odredbi i duha Rimokatoličke crkve i ustanove papstva. A hoće li to Sjedinjene Države učiniti same ili na nečiji lukavi, zli poticaj i pritisak? Sjetimo se kako su crkvene vođe još u početku kršćanske ere u 4. stoljeću vršili pritisak na Cara Konstantina da donese vjerske zakone koji su odgovarali OTPADNIČKOJ CRKVI. Da bi ista mogla proganjati i ubijati onu vjernu manjinu, pravu crkvu Božju. Slično će se dogoditi i sada. Medutim ova nova, dvorožna Zvijer, simbolički označava Sjedinjene Države Amerike, a u punoj biti, u punom značenju sve*tog proročanstva, predstavljaju jednu VJERSKU SILU, koja će nametnuti svoju volju ovoj močnoj zemlji i naciji - Sjedinjenim Državama - i tada preko njih tražiti poštivanje svojih naučavanja to jest antikristovskih dogmi. Ova vjerska sila jest, posljednji - sedmi period - kršćanske crkve, ili kršćanske ere na zemlji. To su dakle oni koji su primili Zakon Božji, ali ga nisu održali, nego su ga pogazili i odbacili, tako su postali vjerne sluge Antikrista, i štoviše, postali su sami ANTIKRIST! Ovaj sedmi period, posljednja crkva, jest PALA ADVENTISTIČKA CRKVA ili znani su kao crkva ADVENTISTA SEDMOG DANA. Oni su se od nekoć jedinstvene crkve podjelili prvo na dvije crkve, veču i manju, i to tijekom i poslije prvog svjetskog rata. Poslije drugog svjetskog rata i ova manja crkva dijeli se na dva dijela, tako nastaju tri adventističke
crkve sa potpuno istim ustrojem i organizacijom; u goloj borbi za materijalna dobra, odnosno novac i vlast. Svaka od ove tri crkvene organizacije tvrdi da je ona prava. Od 70-tih godina na ovamo pojavilo se još i mnoštvo odvojenih pokreta od te crkve, odnosno tih crkava: to su razne grupacije i frakcije. Svi se među sobom ogorčeno mrze, kleveču, i nazivaju jedno drugog otpadnicima, ali su svi slozži i jedinstveni u mržnji prema Istini Bozžoj. Adventistička crkva namjerno je u cijeli svijet unjela lažne nauke i krivo tumačenje proročanstava iz Svete knjige - Biblije. Sam Sotona to čini preko njih da bi ljude obmanuo i zadržao u grijehu, bezakonju, dok ne istekne vrijeme milosti i Istražni Sud se završi i Isus dođe, a tada će biti prekasno za bilo kakvu promjenu života i karaktera! Adventističke vođe su izopačili i samo tumačenje svetih proročanstava koja su u knjizi proroka Danijela i Otkrivenju Ivanovu. Cijelih šest (6) poglavlja su sakrili i zavili u đavolsku laz. A to su poglavlja: 8. 9. 13.16.17. i 18.
Adventistička crkva se prema vani, prema ovom svijetu predstavlja blaga kao janje, a u stvarnosti urliče i okrutna je kao žzdaja (đavao). Dva roga na Zvijeri simbol su načela na kojima je izrasla moč Sjedinjenih Država Amerike, a to su: vjerska i politička sloboda za sve svoje gradane. Ali ovi rogovi imaju i još dublje značenje. U Bibliji rog je simbol sile, snage, VLASTI. Crkva, svaka, dakle svaki period od svih sedam, imao je po jedan rog, a to je bila vlast, pravo da propovjeda svoja uvjerenja. Ujedno tim rogom je crkva držala u pokoraosti svoje članstvo. I taj jedan rog predstavlja crkvenu vjersku vlast. Ali pojedine crkve su dobile i drugi rog koji je značio da su dobile i svjetovnu, civilnu, poli-tičku vlast da kažnjavaju i progone sve one ljude koji se ne slažu s njihovim dogmama. Razumijemo da je Efeška crkva imala samo jedan rog, dakle, kad je pala, počela je uvoditi zablude, isključivati članove i progoniti neistomišljenike, ali nije imala civilnu moć da sudi, kažnjava i ubija neistomišljenike. A već Tijatira je osim ovog jednog roga - crkvene ohole vlasti - dobila i drugi, strašni rog. Ubijala je i progonila svoju dojučerašnju braću. Također i Sard je imao dva roga, i Laodiceja ima dva roga. A Laodiceja je sedma crkva, odn. period, odnosno to je ADVENTISTIČKA CRKVA. Ona za sad još uvijek ima jedan rog - crkvenu, okrutnu vlast nad dušama i tijelima svojih vjernika, robova - ali događaji se mijenjaju, brzo adventističkoj crkvi raste DUGI STRAŠNI ROG - pravo da sudi, kažnjava i ubija svoju dojučerašnju braću i sve neistomišljenike. Naravno da je svaka od ovih crkava sa dva roga, svoje zločine i prekršaje Božjeg Zakona, koji kaže "Ne ubij!" (Izalazak. 20:13.) žinila skrivena iza drzave nad koju je zajahala, odnosno, iza civilne vlasti i autoriteta. Još je prorok Danijel vidio da ona strašna Zvijer, četvrta po redu koja je izisla iz mora ima DESET ROGOVA na svojoj glavi. A apostol Ivan je ugledao strašnu Zvijer koja izlazi iz mora i imala je sedam glava i deset rogova (Otk. 13:1.). Ovih sedam glava na Zvijeri jesu onih sedam palih crkava ili sedam perioda iste kršćanske crkve od Krista do kraja. A deset rogova na tim glavama predstavljaju kroz simbol silu i vlast koju su dobile od Sotone kako je koja pala. "I na rogovima njezinim (zvjerinjim) deset kruna ..." (Otk. 13:1.). Krune su simbol vlasti i autoriteta koje su prigrabile te vjerske organizacije. Te krune nije im dao Isus nego sotona, đavao, Nečastivi. I to zato da bi s tim rogovima bole (ubadale), ubijale, progonile "svjedoke Isusove" odnosno, pravu vjernu djecu Božju na zemlji, a svoju dojučerašnju braću.
Posljednja, sedma crkva - adventisti, skupili su u sebe (asimilirali) svu lukavštinu, podlost, mržnju na Boga i zlo svih prijašnjih palih perioda. Velika carstva i imperije ovoga svijeta kao Babilon, Egipat, Medo-Perzija, Grčka, Rimsko Carstvo bili su neprijatelji Boga i njegove istine. Jer kroz ta carstva je radio Sotona i podizao svoj rog sile i progona protiv Božjih vjernika, protiv Božje Zajednice na zemlji. U finalnom sukobu u koji sad ulazimo, Antikrist - pala ADVENTISTIČKA CRKVA - stajat će na čelu svih ostalih otpalih crkava, da bi izvršili pritisak na Sjedinjene Države Amerike da se donese zakon za cijeli svijet, po kojem zakonu će morati svi ljudi, "mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi primiti žig na desnoj ruci svojoj, ili na čelima svojim ..." (Otk. 13:16.). A ovaj "zig" simbolicki predstavlja čaščenje Rimokatoličke Crkve, kroz priznavanje njenog autoriteta izraženog u svetkovanju prvog dana u tjednu - nedjelje!
Adventistička crkva i sve ostale crkve tražit će od svih ljudi na zemlji (i već to počinju činiti) da svetkuju ovaj dan - nedjelju - dan posvećen neznabožačkom bogu Suncu! Ili će biti ubijen svatko tko se ne pokori. (Otk. 13:15.). Taj savez i taj smrtonosni dekret jest ona "slika Zvjerina" (Otk. 13:14.). Odnosno to je slika, one prve Zvjeri - Rimokatoličke Crkve i njene sile da kažnjava i ubija sve one koji se ne klanjaju njenim dogmama i njenom autoritetu. A tako je Rim i činio dugačkih 1260 godina. Adventisti su imali največu svjetlost (kao anđeo Lucifer prije svoga pada) i odbacili je i za to če biti NAJSTROŽE SUĐENI! Dakle sad vidimo tko je Antikrist. Njegova moč laži i obmane je u usponu. Ali hvala Bogu i moč našeg Izbavitelja Isusa Krista je u usponu. Adventistička crkva je bogata, utjecajna, i ona se trudi svim sredstvima OBMANUT1 CIJELI SVIJET, jer adventistička crkva je OBMANJIVAČ SVIH NARODA NA KUGLI ZEMALJSKOJ! Ova crkva več progoni vjernu manjinu- Božju djecu, adventisti nas lažno predstavljaju, tuže, kleveču, traže od vlasti ovoga svijeta da nam zabrane širiti istinu i da nas poubijaju. To pala adventistička crkva radi od Sjedinjenih Država preko Ausralije, do Afrike i Europe. Nu, Isus i Njegovo kraljevstvo mira i pravde, istine i ljubavi će pobjediti. Svaki čovjek na zemlji bit će obavješten o razlogu velikog sukoba, morat će svatko sam za sebe donjeti konačnu odluku, i po tome će odlučiti i svoju vječnu sudbinu! Tko god pristane uz pale adventiste -ANTIKRISTA - morat će s njima podijeliti i sudbinu - propasti u kazni vječne smrti "druge smrti..." (Otk. 20:14.) "u jezeru koje gori ognjem i sumporom". (Otk. 19:20.).
Godine 1985. adventisticka crkva, odnosno njene vođe, pokušali su ubiti, fizički likvidirati jednog mirnog i čestitog građanina. Adventističke vođe napale su ovog čovjeka poput divljih zvjeri i teško ga izranjavali tako da je morao danima biti u bolnici. Ovaj događaj bacio je novo svjetlo na adventističku crkvu, njene vođe, njihov duh, i njihovog oca koji ih vodi, a to je sotona "čovjekoubojica od početka ... lažac i otac laži ." (Ivan 8:44.) Poslije ovog događaja, kad su o ovome slučaju pokušaja atentata obavješteni i vlasti i novinari, i svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava, sve vjerske institucije u svijetu, Ujedinjeni Narodi i tisuće i desetine tisuća ljudi diljem svijeta; onda su adventisti govorili svoje laži, pokušavajući sakriti istinu, i pokušavajući sakriti svoj zločin. U tu svrhu upotrijebili su velike napore, veze po cijelom svijetu, veliki novae i veliki trud. Ali istinu ipak nisu mogli sakriti. Naprotiv, istina o ovom događaju sve se više širi tako da će svi ljudi na kugli zemaljskoj znati za sve zločine i grijehe i bezakonja, "stare bludnice ... vješte bajačice ... koja vračanjem svojim prodade narode ..." "Stani sada s vračanjem svojim i s mnoštvom čini svojih, oko kojih si se trudila od mladosti svoje, nebi li se pomogla, nebi li se okrijepila. Umorila si se od mnoštva namjera svojih: neka stanu sada zvjezdari, koji gledaju zvijezde ... i neka te sačuvaju od onoga što će doći na te. Gle! Oni su kao pljeva, oganj će ih spaliti, ni sami sebe neće izbaviti iz plamena; Neće ostati ugljena da se tko ogrije, niti žeravice da bi se posjedilo kod nje. Takvi će biti oni s kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mla*dosti svoje, razbježat će se svaki na svoju stranu, neće biti nikog da te izbavi." (Izaija 47:12-15.). Ove rijeći potpuno se odnose i na današnji praznovjerni i objesni Babilon - palu adventističku crkvu. Poznati su također slučajevi velikih fmancijskih prijevara koje vrše vođe ove crkve preko svojih banaka pljačkajući svoje naivno i zavedeno vjerništvo. Također, i sve svijetske novine i novinske agencije pišu o zločinima koje su počinili adventistički lijećnici i zdravstveni radnici u svojim adventističkim medicinskim centrima u Sjedinjenim Državama, ali i po drugim dijelovima svi*jeta. Tko može biti Knez tame ako ne onaj koji je nekoć bio "Svjetlonša", tko može biti Nečastivi, osim onaj koji je nekoć bio u velikoj časti?
BABILON VELIKI
Naziv Babilon veliki nalazi se na mnogo mjesta u Bibliji. Inače ova rijeć označava drevni grad Babilon koji je bio prijestolnica najmoćnijeg carstva na zemlji. Ovo ime potjece od rijeci "Bab-el" što znaci u drevnome jeziku "vrata Božja". Drevni narodi su vjerovali da podižući velike građevine, s veličanstvenim slavolucima i vratima, ugađaju božanstvu i stjeću veliko znanje kroz ta duhovna vrata - simbole i duhovni smisao svojih građevina. Ali "Bab-el" znaći i zbrku, nered, galamu, te je tako simbolički označavao i duhovnu i moralnu zbrku koju je poćinio čovjek svo*jim padom u grijeh. Ujedno Babilon, odnosno ova "vrata Božja" predstavljali su pobunu ljudi na Boga, i želju griješnika da se sami izbave iz grijeha. To jest "Bab-el" označava pokušaj čovjeka da pronađe spasenje i pomirenje s Bogom nekim drugim putevima, svojim samovoljinim putevima, a ne jedinim putem kojeg je odredio Bog.
Božji starozavjetni narod Izrael dolazio je u doticaj s velikim i močnim carstvima i narodima onoga vremena; pa tako i s Babilonom. Ali Izrael je zbog svojih grijeha i prekršaja morao ići sedamdeset godina u ropstvo u Babilon. Tako je Babilon zbog doticaja s Božjim narodom ušao u Svete spise i postao sinonim za oholost, ispraznost i okultizam. Zato proroci govore o propasti Babilona u ono vrijeme kad je Babilon stajao čvrsto i ponosno kao vladar cijeloga ondašnjeg svijeta. Od starog Babilona potekla je praksa i želja čovjeka da on sam sebi bude Bog! Biblijska sveta proročanstva kao Babilon su označili i veliku otpadničku crkvu iz prvih stoljeća kršćanstva. Taj Babilon znaći i ljudsku oholu vlast u Božjoj crkvi, kad crkva dođe u stanje otpadništva i pobune na Boga. Prvi veliki Babilon u kršćanskom periodu bijase Rimokatolička crkva. A poslije nje svaki onaj period koji je pao, i na kojeg je Sotona brzo bacio svoj plašt, držeći ga tako u mraku i ropstvu. A dalje je išao ratovati protiv vjernog ostatka kojeg je Isus izveo iz pale crkve tj. perioda. U 18. poglavlju knjige Otkrivenje opisan nam je jedan strašni BABILON VELIKI. Opisana nam je kazna koja će stići taj Babilon zbog svih njegovih grijeha, bezakonja i zloćina. Ovaj Babilon opisan u 18. poglavlju knjige Otkrivenja jeste ADVENTISTIČKA CRKVA. Apostol Ivan je gledajući veličanstvene vizije koje mu je dao Bog o tome što će biti sve do kraja povijesti ovoga svijeta vidio i napisao: "I poslije ovoga ugledah jednog drugog anđela kako silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja se zablista od slave njegove. I povika snažnim glasom govoreći: 'pade, pade, Babilon veliki, i postade stanište đavolima (demonima), i tamnica svakome duhu nečistome, i zborište svih ptica nečistih i odvratnih; jer otrovnim vinom bludništva svoga opoji sve narode. I kraljevi zemaljski s njom su bludničili, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti (raskoši) njezine.' I čuh glas drugi s neba koji je pozivao: 'Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomješate u grijehe njezine, i da vas ne stignu zla njezina.' Jer grijesi njezini doprli su čak do Neba, i Bog se sjeti nepravde njezine." (Otk. 18:1-5.)
Ovaj opisani Babilon predstavlja drsku, ljudsku vlast u crkvi. čovjek (propovijednici, crkveno vodstvo) se postavio na mjesto Boga. Oni su uspostavili oholu babilonsku vlast nad vjerništvom i drže ga u strašnome ropstvu. Ono što je nekoć bilo tjelesno, bilo je simbolika duhovnih stvarnosti. U staro vrijeme postojali su robovi koji su fizicki robovali svojim gospodarima. A u suvremeno doba isto tako postoje robovi, ali koji robuju u duhovnom ropstvu, koje je isto tako okrutno kao ono u staro vrijeme. Bog potom objavljuje da je On svojim neporecivim autoritetom srušio tu protubožju crkvenu silu i oslobodio vjernike "slobodom u Isusu Kristu, Gospodinu našem..." u ovom 18. poglavlju opisano je da će kazna na ovaj Babilon - adventističku crkvu doći iznenada i strašnom snagom Božjeg Suda i Božje pravde: "platite joj kao što je i ona plaćala vama... koliko se proslavi i nasladi toliko joj dajte muka i žalosti; jer govori u srcu svome: 'sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i žalosti neću vidjeti'. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i plač i glad, i bit će spaljena ognjem, jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. I zaplakat će i zajaukat za njom kraljevi zemaljski koji su s njom bludničili i bjesnili, kad vide dim gorenja njenog. Iz daleka stojeći od straha muka njezinih i govoreći: 'jao! jao! grade veliki Babilone, grade tvrdi, jer u jedan čas dođe sud tvoj! I trgovci zemalj*ski zaplakat će i zajaukati za njom, što njihovih tovara (trgova) nitko više ne kupuje.'" (Otk. 18: 6-11.)
Ovaj opis predstavlja jednu vjersku organizaciju na zemlji kroz simbol pokvarene, zle žene, koja u svom srcu se ne boji Boga, nego ponosito govori "sjedim kao kraljica i nisam udovica..." Ova vjerska organizacija vjeruje da je dobra i ispravna i da je Bog prima i potpomaže. A to u stvarnosti uopće nije tako. Ova opisana žena, odn. vjerska organizacija jest adventistička crkva. U isto vrijeme dok umišljaju da su pravedni i sveti oni progone i pokušavaju poubijati Božji narod i sve vjerne Božje sluge. Oni trguju tjelima i dušama ljudskim. (Otk. 18: 13.) Dok ovaj svijet posebno gazi Božju četvrtu zapovijed - Subotu, adventisti glume i vješto se pretvaraju, da istu poštuju; međutim svijet će kršiti četvrtu a adventisti šestu zapovijed. Šestu zapovijed, koja kaže: "Ne ubij!" jer sveto proročanstvo je objavilo što rade i što će raditi otpadnici adventisti: "i u njemu se nađe krv proročka i svetih, i svih koji su pobijeni na zemlji." (Otk. 18:24.)
Isto tako u vrijeme Isusa Krista Židovi su se ponosili da oni poštuju Božji Zakon, a upravo dok su to tvrdili narodu, i glumili svetost i pobožnost pred ljudima, tajno su se dogovarali kako ubiti Isusa. To je karakter Varalice, Sotone - Antikrista. Isti takav karakter imaju i adventisti, a napose njihove glavne vođe i funkcioneri. Adventisiti su zatrovali svijet krivim i lažnim tumačenjem svetih proročanstava. Tako su izvrnuli smisao i znacenje ARMAGEDON
Lažno tvrdeći da je Armagedon nekakav zemaljski sukob velikih svjetskih sila. Međutim, Armagedon nema nikakve veze s ovozemaljskim ratom i bezbožnim svjetskim silama. Armagedon predstavlja posljednju i najstrašniju duhovnu bitku između Dobra i Zla. Bitku za duhovnu prevlast nad ovim svjetom. To je vrijeme kad će cijeli svijet koji se nije pokajao, nego je odbacio Božju milost, ustati protiv male grupe vjernih. Ali otac adventista - Sotona, napravit će za adventiste, pred oćima ovoga bezbožnog svijeta privid Armagedona kakvog zamišljaju i očekuju adventistički teolozi i crkvene vođe. Jer naravno... otona se brine i skrbi o svojoj organi-zaciji na zemlji, da bi svoje laži i obmane utvrdio i ljude odveo u propast. Međutim, adventistička crkva će vjerovati kako to za nju Bog "čudesno" radi! Tako uvijek biva kad jednu organizaciju, peri*od, Bog napusti a Nečastivi preuzme. Bog je adventiste kao organizaciju konačno napustio poslije svih njihovih odmeta, otpada i pobuna na Boga. Ali pojedince još uvijek poziva na pokajanje i vjernost. Sud Božji nad živima počeo je od adventističkih vođa, koji su prvi dobili opomenu. Uskoro će se vrijeme milosti za sve ljude zauvjek završiti. A ljudi na zemlji o tomu neće znati ništa, neće znati da je njihova vječna sudbina več odlučena u Gornjoj Svetinji. Zato je danas vrijeme da svoj izbor utvrdimo, izbor u vjernosti i odanosti Bogu nebeskome. Antikrist će sramno propasti i izgubiti sve što je mislio da ima i da će dobiti. A Jehova, naš Spasitelj, pokazat će se kao jedini moćan da konaćno izbavi svoju djecu, pokazat će se kao Bog nad Bogovima i Gospodar nad gospodarima.
Ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu Otk. 14:12
Čovjek na kojeg je Adventistička crkva izvršila atentat, i koji je samo čudom Božje milosti ostao živ jest Nikola Varenina - najveći hrvatski i svjetski iscjelitelj.
Adventisti su ga pokušali izmasakrirati, iz razloga vjerske netolerancije i fanatizma. Ovaj čovjek je poslije adventističkog napada izgledao kao da ga je napao i trgao čopor vukova, odnosno krvožednih divljih zvijeri.
"Nikola Varenina - medicine man - čovjek lijek, iscjeljuje ljude od svih njihovih bolesti. Pomaze i za one najteže bolesti: rak, AIDS, bolesti srca, zglobova, probave, psihičke bolesti, tumori, oćne bolesti i sve ostale. Kolika je mržnja sila zla prema Nikoli ilustrira i slijedeća činjenica, godine 1985. u vri*jeme božićnih blagdana na Nikolu je izvršen napad (atentat) od jedne kriminalne, antikristovske sile, zle sekte - adventističke crkve (adventisti sedmog dana). Atentat se dogodio u Zagrebu, ulica, Prilaz Gjure Deželića 77, Hrvatska. Nikola je preživio atentat, kad su ga pokušali izmasakrirati. Bog ovo zlo, đavolsko djelo nikad neće oprostiti ovoj gnjusnoj adventističkoj, antikršćanskoj sili (sekti), nego će im platiti po njihovim djelima. Nikola uvijek kaze: - 'Bog će zlo i mrznju nadvladati istinom i ljubavlju."
autor ivan lukić, knjiga zakon života, temeljne istine
